Goran Beus Richembergh: „Vijećnica Amšel Zelenika, izvolite!
Tajana Amšel Zelenika: „Gospodine gradonačelniče, ja sve poštujem ovo što ste vi rekli.Vi ste možda bili nezadovoljni s koncesionarom, iako smo mi dobili informacije da policija, zapravo nije dozvoljavala da on radi jer je u predizbornoj kampanji bilo naređeno da on diže sve automobile koje god može, ne bi li se mi zamjerili građanima. I najedanput je stalo! Ne znam kako se Galjufu isplatilo dizati automobile do vaše vladavine, a kada ste vi došli više mu se nije isplatilo dizati automobile! Ali dobro, to je na vašu dušu! Ne zanima me to i nisam postavila pitanje da razgovaramo o nekakvom koncesionaru i o tome što je on obavljao ili nije.
Šest mjeseci je prošlo, odnosno punih pet od kada je raskinuta koncesija s dotičnim koncesionarom. Mene zanima zašto se nije uzeo netko drugi? Zašto se nije našlo alternativno rješenje? Ovo nije jedini primjer. Isti taj čovjek u kolicima, u tih sat vremena, potvrdit će to kolege koji su tu u dvorani, je rekao da vas je iks puta kontaktirao i tražio da ga primite i niste ga još primili po tom pitanju. Čovjek iks puta nije mogao izaći iz svoje kuće jer se nije mogao preko rampe spustiti dole niz parkiralište i ući u svoj auto da bi otišao na posao, a da ne pričam o ljudima s kojima se svakodnevno susrećemo jer imam, nažalost i takav krug ljudi koji nisu u stanju izaći iz svojih automobila u nekakav šoping centar u Gorici zato jer ne mogu parkirati propisno na svoje mjesto i preko spuštenog rinzola popeti se gore. Znači, to nije problem vašeg nadmudrivanja s bivšom vlašću i bacanjem koncesije ili ukidanjem koncesije, problem je da treba imati viziju i krenuti dalje, a ja ne vidim da ste vi igdje predvidjeli da će se ta Pauk služba složit.
Mene osobno, a mislim da niti jednu osobu s invaliditetom se ne tiče, tko će raditi Pauk službu. Pauk službu neće spasiti niti obilaznica jedna, niti obilaznica druga, to su auti u tranzitu. Nama smetaju auti u mirovanju.“Goran Beus Richembergh: „Slijedeća na redu za postavljanje pitanja gradonačelniku je Vesna Gjurković. Koristim ovu prigodu, ujedno obavijestiti vas da su se na sjednici pridružili predstavnici Vijeća nacionalnih manjina Grada Velike Gorice pa ih ovom prigodom posebno pozdravljam.“
Vesna Gjurković: „Ja vas pozdravljam sve i imam dva pitanja za gradonačelnika. Oba pitanja se odnose na dva prekršena obećanja dana odraslim i malim stanovnicima Grada Velike Gorice. Prvo ste obećanje dali stanovnicima Vinogradske ulice u Buševcu, da će do Božića imati saniranu svoju ulicu. To do danas nije ostvareno. Drugo obećanje ste dali malim Velikogoričanima kada ste u Programu naveli da će se otvoriti klizalište preko blagdana i školskih praznika. Ni ono obećanje Buševčanima niti ovo obećanje malim Velikogoričanima niste ispunili pa ja pitam, zašto jedno, a zašto drugo?“
Goran Beus Richembergh: „Gradonačelniče Barišiću, izvolite!“
Gradonačelnik Dražen Barišić: „Drago mi je da ste me pitali ova dva pitanja, posebice što se tiče Vinogradske ulice u Buševcu. Kao što znate to je županijska cesta. Kao što znate, to je vrlo važna cesta kao što je ova koju sam spomenuo Lukavec – Peršinovec. Bilo bi dobro da se konzultirate i čujete sa građanima koji žive u Vinogradskoj ulici u Buševcu pa da čujete od njih koliko doista brinem. Ja, sam, osobno i moji zamjenici i koliko smo često bili na toj cesti i koliko smo zajedno s njima na licu mjesta, to doista mogu reći, na licu mjesta rješavali neke probleme. Ne mi svojom strukom, jer nismo stručni za to, ali svojim autoritetom da se ubrza. Ono što se moglo napraviti se napravilo u okviru mogućnosti koje su bile tamo na terenu ili vremenskih pogoda ili nepogoda. Obzirom na obilne kiše, ne na niske temperature jer one su došle kasnije, na obilne kiše koje su u mnogočemu usporavale gradnju i rekonstrukciju te ceste sa najboljom voljom mislim da smo napravili puno. Znam da nije napravljeno ono što je obećano i ja se zbog toga ispričavam građanima koji žive tamo, ali doista imamo dobru volju napraviti pravu cestu mada, kao što znate, nismo trebali napraviti cestu u ovom obimu u kojem sada radimo, ali ćemo napraviti onakvu prometnicu kakvu zaslužuju građani onog kraja, odnosno Buševca. Sada smo došli, dakle od silaska s autoceste do rijeke Bune, na tom dijelu je ostalo samo malo, ali niske temperature nam nisu dozvolile da završimo i povučemo asfalt. Nakon toga ćemo proširiti i riješiti most preko rijeke Bune, a onda i drugi dio Vinogradske ulice do samog središta Buševca. Da bi to riješili, da bi, da tako kažem, razgovarali i primirili ljude i dali informaciju i na taj način i vjeru da će to biti riješeno, mi smo organizirali za đake, jer su oni najrizičnija skupina koja živi tamo u toj ulici, organizirali smo kombi prijevoz do škole i od škole i svakako brinemo o tome i javnosti ćemo, čim se steknu vremenski uvjeti, a i građanima u Buševcu ćemo reći kojim tempom, sa kojim zahvatima i u kojem roku ćemo završiti Vinogradsku ulicu. Napominjem da je moguće, obzirom da je pristupna cesta prema naplatnim kućicama otvorena, tako da naši sugrađani koji tamo žive nisu odsječeni od svijeta ali da ipak u otežanim uvjetima žive i mi sa njima suosjećamo i imamo najbolje želje da se to riješi.
Na drugo pitanje, klizalište, pokušavali smo klizalište više mjeseci dogovoriti. Naime, od ponuda koje su se kretale sve više od 200.000 kn, ja osobno, a i moji zamjenici i suradnici nismo imali hrabrosti potrošiti najmanje 207.000 kn, a to je bila najniža cijena, a troškovi bi se popeli na 250 do 280.000 kn. Kada smo vidjeli da je to doista izvan mogućnosti i trenutne situacije koja je vladala u Gradu, a mogu vam reći osobno da smo tih dana pregovarali sa Sindikatima predškolskih ustanova Grada Velike Gorice, doista ne bi bilo niti moralno da idemo u takav trošak, a sve smo ostale molili proračunske korisnike, u tom socijalnom dijalogu, da zadrže standard, odnosno plaće na razini ove godine i na kraju smo razgovarali s vašim Sindikatom i hvala vam na razumijevanju. Nismo dakle mogli realizirati klizalište. Uostalom, rekli smo da ćemo ta sredstva slijedeće godine utrošiti na uređenje jedne sportske dvorane, jer smatramo da tim sredstvima možemo za duže razdoblje promijeniti parket u jednoj od sportskih dvorana, a velike probleme imamo u osnovnoj školi ‘Nikole Hribara’ i velike probleme imamo u osnovnoj školi ‘Vukovina’. Mislimo da je to pametnije. Ako smo nekoga povrijedili s time, žao nam je! Djeca će moći klizati u Novom Zagrebu ili negdje drugdje ali mi ta sredstva, odnosno te novce, možda smo imali, ali ih na taj način nismo htjeli potrošiti.“
Goran Beus Richembergh: „Hvala lijepo, vijećnica Gjurković!“
Vesna Gjurković: „Pa nisam baš zadovoljna odgovorima. Što se tiče Vinogradske ulice u Buševcu, radovi na autocesti su završili, cesta je otvorena negdje u četvrtom mjesecu, bar koliko me sjećanje služi, dakle četvrti, peti mjesec. Dakle, prošlo je osam mjeseci i svašta se moglo i nije se moralo čekati ove zimske nepogode da bi se nešto tamo napravilo. Osim toga, koliko ja znam, izvođač koji je radio na autocesti je dužan staviti ulice koje je svojim radovima raskopao u početno stanje, znači sanirati ih, a vi ste taj koji ste očito nekom kontrolom, nadzorom, razgovorima sa izvođačima radova mogli to ubrzati ili potaknuti.
Ali ono što sam sad ostala malo začuđena s odgovorom na drugo pitanje. Ako ste već znali unaprijed da nećete moći realizirati klizalište, onda bi bilo pošteno reći djeci, roditeljima da nema klizališta, jer nema novaca. S druge strane, toliko je pravnih subjekata u ovom Gradu velikih, od trgovačkih lanaca, banaka, osiguravateljskih kuća do nekih velikih poduzetnika, privrednika, a vi ste medijski čovjek i znate kako se dolazi do sponzorskih sredstava. Za takve stvari, na primjer prošlih godina to isto klizalište je bilo otvoreno, a da Grad to nije koštalo niti jedne kune pa ne mogu vjerovati da u razgovoru s tim nekim većim subjektima niste mogli doći do toga da se skupi 200.000 kn pa da Grad to ne košta, a da svoje obećanje ipak ispunite.“
Goran Beus Richembergh: „Hvala lijepo, slijedeća na redu za postavljanje pitanja gradonačelniku je kolegica vijećnica Barbara Grđan Odrčić. Odustajete? U redu. Slijedeći na redu je kolega vijećnik Ante Štrljić. Odustajete? Hvala lijepo. Slijedeći na redu je kolega vijećnik Stjepan Lučić.“
Stjepan Lučić: „Predsjedniče, gradonačelniče, dogradonačelnici, vijećnici i vijećnice ja bih samo dva pitanja postavio gradonačelniku. Nisu teška, lako će odgovoriti, jer nisu u proračunu. Da li postoji naselje Kuče u Gradu Velikoj Gorici, a da nije moglo upasti u proračun? To je jedno naselje lijepo, među najvećima u Velikoj Gorici i da nismo mogli da upadne u proračun. Mislim da je malo nezgodno. To je jedno pitanje, a drugo pitanje je kada će preći investicije preko Veterinarske stanice? Vidimo da se i cesta nagurala na Veterinarsku stanicu, da nije mogla od Novog Čiča, da se prije razgrana, ući u Veliku Goricu i tamo nego je skrenula uz Veterinarsku stanicu i mislim da nikakvih nema investicija u Donjem Turopolju. Dođu neke male investicije, ali to su investicije tako male, kao da bi zrno pustio i dođe golub i odnese ga i zrna više nema, a dođe rebalans u desetom mjesecu i nema novaca. Samo ta dva pitanja, hvala lijepo.“
Goran Beus Richembergh: „Hvala lijepo, zamjenik gradonačelnika gospodin Stjepan Kos.“
Zamjenik gradonačelnika Stjepan Kos: „Ja bih samo napomenuo da naselje Kuče još uvijek postoji na karti u Gradu Velikoj Gorici i da je to jedno od većih naselja u Gradu Velikoj Gorici, a što se tiče da nije u proračunu, to nije točno jer svatko tko poznaje sustav izrade proračuna, onda treba znati šta u taj proračun ide. Programi mjesne samouprave i ostalih donose se kasnije, što treba napraviti i što će se napraviti. Stoga, naselje Kuče nije isključeno. Ne bih vam ja sada napominjao koliko je u protekle dvije godine novca u naselje Kuče potrošeno, jer nema potrebe, kada vi to dobro znate. Stoga, Kuče je tamo gdje je i biti će kao i sva naselja našeg Grada zastupljeno sa odgovarajućim programima, odgovarajućim donacijama, sa svime onime što imaju i ostali. To je prvo pitanje. Drugo pitanje, što se tiče prometnica. Pa ne očekujete valjda da za pet mjeseci možemo napraviti nešto. Pričekajte godinu dana pa ćete se uvjeriti i onda ćete, ja se nadam, sa ove vijećnice pohvaliti sve ono što je napravljeno.
Samo da vam napomenem da se u četvrtom mjesecu provezete tamo, kada vrijeme dozvoli, provezite se po ovoj cesti od Veterinarske stanice prema mostu, prema Kušancu pa budete pogledali na lijevu stranu i onda budete mogli reći da se tu zbilja nešto radi i gradi. Stoga, malo strpljenja, ali biti ćete zadovoljni.“
Goran Beus Richembergh: „Hvala lijepo, vijećniče Lučić jeste zadovoljni?“
Stjepan Lučić: „Nisam zadovoljan s odgovorima. Sada kada bi se mi vraćali unatrag šta je napravljeno u kojim mjestima prije pet, deset, petnaest godina, mislim da ne bi bilo u redu. Ja sam pitao za ovaj proračun koji ćemo danas ili prihvatiti ili ne prihvatiti, to je jedno. Drugo, ovdje nisam pitao samo za ceste, nego sam općenito pitao koja je izgradnja i koja investicija dolazi u Donje Turopolje. To sam pitao. To znači da treba biti ipak neka veća investicija. Možemo pogledati u proračunu, mi ćemo krenuti od Kurilovca, Gradića, Lomnica, Mlake, Ščitarjeva, Plesa i svi su unutra upisani, a kada odemo u Donje Turopolje nema nas nigdje. Hvala lijepo.“
Goran Beus Richembergh: „Hvala lijepo, slijedeći na redu za postavljanje pitanja je vijećnik Lučić i sat ćemo zaključiti pitanjem kolegice Vesne Škare Ožbolt.“
Zdravko Lučić: „Prvo bi bila sugestija da se pismeni odgovori jednostavno uvrste u zapisnike, tako da budu na jednom mjestu. Mislim da bi to bilo dobro. Ja se sada neću osvrtati na ovaj pismeni odgovor, koji sam dobio, jer nisam zadovoljan. No, jedno bih pitanje pitao sukladno onom čime se ja na neki način bavim. Svi znamo, da u našem Gradu, zapravo u Hrvatskoj, samo je jedna utvrda napravljena koju je jedna zajednica napravila. To je Lukavec grad. I da dakako, nitko drugi tu nije sudjelovao nego ona i bio je ovakav kakav je sad, u 18. stoljeću.
Dakle, nitko nije ništa ulagao i onda kada je to oduzeto 1947. sve skupa kakvo je onda bilo ružno vrijeme, sada je došlo lijepo kada se vraća, mislim da nema nikakvog razloga, sukladno tome, da se pokaže volja za povratom. Mislim da bi bilo dobro da se razmisli o tome, kao što je Izvršno vijeće Grada Zagreba odlučilo da daje na upotrebu Lukavec grad Plemenitoj opčini turopoljskoj 1993. da nešto u tom smislu napravi i Grad. Pa ja pitam gradonačelnika da li mu je takva misao i takvo razmišljanje strano ili blisko?Goran Beus Richembergh: „Hvala lijepo, gradonačelnik Barišić, izvolite!“
Gradonačelnik Dražen Barišić: „Ne bih želio prejudicirati neke stvari ali ću reći što je sad trenutno sa Starim gradom Lukavcem“
Goran Beus Richembergh: „Molim vijećniče, komentirat ćete kada vam gradonačelnik odgovori!“
Gradonačelnik Dražen Barišić: „Ugovor o koncesiji je raskinut putem javnog bilježnika radi neplaćanja koncesijske naknade utvrđene Ugovorom.“
Goran Beus Richembergh: „Vijećniče Lučiću, molim vas, komentirat ćete naknadno!“
Gradonačelnik Dražen Barišić: „Dugovanje u trenutku raskida Ugovora iznosilo je cca 13.000,00 kn, a inicirano je nekoliko sastanaka radi pokušaja dogovora i mirnog rješenja nastalog dugovanja, koji su ostali bezuspješni. To sam vam rekao zbog toga što je potrebno da svaki građanin Grada Velike Gorice zna što je trenutno sa Starim Gradom Lukavcem. Zbog toga i zbog onoga što je rekao uvaženi vijećnik Lučić, a i zbog toga što je to na neki način sinonim Grada Velike Gorice i o tom povijesnom objektu itekako se trebamo brinuti.
Pozitivno razmišljam, pitali ste me kako razmišljam, pozitivno razmišljam o Starom Gradu Lukavcu ali mislim da je tome potrebna temeljitija priprema kako bi u budućnosti mogli donijeti i prosuditi kome i pod kojim uvjetima i na koji način ćemo dati na korištenje Stari Grad Lukavec. Doista, u ono vrijeme kada je on građen nije bilo puno, da to tako kažem, oblika društvenih zajednica, odnosno legalnih mogućnosti i na legalan način da neke udruge ili netko drugi gradi takav objekat. Poznato je tko ga je gradio, međutim danas je društvo puno šire, sastavljeno od puno udruga i svaka od udruga, vjerujem da bi većina udruga aplicirala na Stari Grad Lukavec, i tu treba pomiriti mnoge te udruge.
Zato predlažem da tome prionemo detaljnije i temeljitije i da uvažimo sve one potrebne informacije, i one povijesne, i ove sadašnje, i da onda sa jednim drugačijim pristupom da vidimo i donesemo odluku što ćemo sa Starim Gradom Lukavcem. Ne samo s njim, ima takvih objekata više. I to nećemo riješiti samo tako i to nećemo riješiti na taj način da će gradonačelnik uzeti ključeve dati nekome i potpisati revers. Ne, to sigurno neće! Jer ne samo ja, kao gradonačelnik ili moj prethodnik, mi smo bili gradonačelnici Grada Velike Gorice i svih građana, a ne samo nekih skupina.“Goran Beus Richembergh: „Hvala lijepo, vijećnik Zdravko Lučić.“
Zdravko Lučić: „Gospodine gradonačelniče, budući da vam nitko ne šapće pa možete sada i mene gledati, kako bi rekao Štef Kos. Ja znam kada izađem ovdje i kaj pitam! Iz mene ne treba delati bedaka i odgovarati mi ono kaj ne pitam! I nikakve propagandne trikove ovdje ne treba izvoditi!
Dakle, nezadovoljan sam time jer sam pitao da li ste vi skloni tome da se to vrati onima koji su to radili? Ili nisi? Dakle, ja smatram da nisi! Samo sam htio da to javno kažeš! A ovo da ćemo raspolagati s nečim što nije pripadalo našim pređima, to je bahatost političke vlasti koja je izgubila svoje temelje plemenite volje naroda.“...
http://www.gorica.hr/2010/01/aktualni-sat-6-sjednice-gradskog-vijeca/Tulko odmene,drugo imate na linku.