Mislim da usporedba ili dilema biti pošten ili ne ima samo jedan odgovor,poštenje uvijek i svuda!
Svi smo svjesni ( barem se nadam ) da jedino na takav način možemo pokušati živjeti sa ljudima,bez obzira što nam realnost nije uvijek takova.Bez obzira što nam ono drugo izgleda kao pravilo ili jednostavnije,pomodno ,kul i tome slično.
Svjestan sam toga da je mnogo lakše i jednostavnije prihvatiti takova ponašanja nego ustrajati na lijepom i pristojnom.Znam da to zahtjeva mnogo truda ,muke, upornosti , dobre volje ali samo sa svojim pozitivnim stavom možemo djeci i društvu uvijek iznova pokazivati i dokazivati da se može biti bolji i drugačiji ako to želimo.
I ja sam među onima koji se sjeti upozorenja i poduke svojih roditelja….ne tako ,daj ovako….to ti nije pristojno ,i sličnih riječi koje su mi uporno znali ponavljati i učiti.
I danas tvrdim da su djeca uvijek odraz svojih roditelja i kuće gdje su odrasli i stasali u odrasle osobe,koje sa sobom nose sve frustracije roditelja.
Djeca su poput spužve,upijaju gotovo sve oko sebe i nauče vrlo brzo sve što je loše i bez naše pomoći.Ako roditelj na takova ponašanja ne reagira opomenom ili savjetom,to za dijete postaje normalno i svakodnevni obrazac ponašanja je usvojen.
Reagiranje nakon nekog vremena ili pokušaj upozorenja povlači prigovor,pa to sam čuo od tebe…..tako i ti radiš ili govoriš,i sad je najlakše sve to ostaviti po strani misleći u sebi,ma već će on shvatiti kako se treba ponašati.
Hoće svakako ,na cesti premlatiti onoga tko mu se ne sviđa i tako smo došli opet na početak.