Piše:
Slavko Stepanić
Povijest crkve sv.Triju Kraljeva
Dok je postojala župa sv.Petra u Petrovini, Donja Lomnica pripada je u župu petrovinsku,
da bi zajedno bile 1668 godine pripojene u Veliku Goricu.
Kada je sagrađena u Lomnici prva kapela, nije poznato, ali bila je svakako sagrađena u prvoj polovici XVII.vijeka.
U popisu zemalja što ih je 1674.zapisao Juraj Habdelić isusovačkoj rezidenciji u Varaždinu, nabraja se također zemlja kod Lomnice uz crkvene zemlje(izvornik u nadbiskupskom arhivu)
Da je crkva sagrađena poslije Hasan-pašinih provala sigurno je, jer to potvrđuje narodna predaja koja se do danas sačuvala u narodu.
Tu predaju zapisao je Emilie Laszowsky pisac povijesti Turopolja i Lomnice, u vrijeme svog boravka u Lomnici 1.kolovoza 1909.
Predaju mu je kazivao Miko pl.Stepanić(r.1839.g.) iz Jurekove zadruge, koji je bio crkveni zvonar u to vrijeme.
Predaja govori kako je Turčin zauzeo čitavo Turopolje i onda ležal oko Mlake
Ondje su rasla četiri bresta, na njima su bile karike, o koje su turski časnici svoje konje
privezivali.
Narod je bježao u brdine prema selu Dubrancu, te se krio po šumama.
Nakon duljeg vremena su se ipak Turopoljci ojunačili, pa se dogovorili, da če složnim silama udariti na Turke.
Došuljali su se u tamnoj noći do turskog tabora i onda je zapalio svaki šopicu(snopić slame)
što su je sobom ponjeli.
Turci iznenađeni u snu, preplašili su se, a kada je uza to počela krvava godina(kiša) padati, pobjegoše kao bez glave.
Naši su ih tjerali prema Sisku, gdje je neki Lacković podrezao stupove na tamošnjem mostu, te su se svi Turci potopili.
Kao uspomenu na onu krvavu godinu nose Turopoljke još i danas crvene rubače .
Kad su se žitelji Lomnice spremali na Turke, učinili su zavjet, govoreći: ako Bog da, da pobjedimo, bumu zezidali svete Tri Krale.
Taj su zavjet poslije pobjede ispunili i sagradili lomničku kapelu.
O lomničkoj kapeli govore i zapisnici turopoljskih kongregacija od godina 1665-1667.
Godine 1665.doznačena su joj dva hrastova stabla, a godine 1666.suhu stablo za ogradu dok su 1667.doznačena dva stabla za njezin popravak(arhiv Plemenite općine Turopoljske).
Potanje se opisuje kako je kapela bila sagrađena od hrastovih drva, žrtvenik je bio sa slikom svetih triju kralja, veče od kapele bilo je drveno predvorje u kojem je bio također jedan žrtvenik. Nad predvorjem je bio drveni zvonik s jednim zvonom.
Kapela je kod žitelja posjedovala raznog žita, od kojeg su morali dati za svaki vagan jedan kvartal u ime kamata, zatim soli i nešto novaca(zapisnik kanoničke vizite iz godine 1678.)
Crkveni krov bio je još dobar godine 1685.a oko kapele bila je drvena ograda.
Crkva je imala sve za služenje svete mise, među ostalim srebrni, pozlačeni kalež, dva misala i tri misna odijela, župnik je bio Mijo pl.Puceković 1678-1708., rodom iz sela Kuće, gdje je rođen 1645.g.
Oko 1692.godine crkva je temeljito obnovljena, postavljen novi strop.
Isto je postavljen novi žrtvenik, ukrašen raznim rezbarijama, ali nije bio još obojen
Pokraj slike sveta tri Kralja bili su na tom žrtveniku kipovi sv.Luke i sv.Bartolomeja koji je kasnije u crkvi dobio posebni žrtvenik.
Već u to vrijeme bila su veća proštenja u Lomnici a svečenicima se davao objed.
Godine 1699.crkva dobiva nov zvonik, a predvorje se popravilo
Crkva je več u to doba posjedovala drvenu klijet u kojoj su se nalazila dva ormara za žito.
Oko crkve još od starine nalazilo se grobljem na kojem su se sahranjivali žitelji Lomnice.
Kad su 1862.gradili nov zvonik i popravljali crkvu, na istočnoj strani iskopali su jamu za vapno.
Već spomenuti Miko pl.Stepanić-Jurekov pripovjedao je Emiliu Laszowskom da su ondje pronašli mnogo ljudskih kostiju.
Kosti su bile navodno vrlo velike, a lubanje čovječje bile su kao ,,vedrena voža” (50 litara)
Više puta žitelji su bez znanja župnikova ukapali na groblju djecu, a Arhiđakon Adam Antun Čegetek strogo je zabranio i zaprijetio da će biti crkva pod interdiktom, ako se to još koji put dogodi.
U kanoničkoj viziti iz 1704. piše da je kapela sv.tri Kralja bila dosta prostrana, tako da je u njoj bilo mjesta i za kišovitog i zimskog vremena.
U novije vrijeme prigradili su kapeli sakristiju od hrastovih greda.
Svete mise služile su se ovdje na Bogojavljenje, bijelu nedelju, Bartolovo i Lukinje.
Crkveni starješine birale su se obično na Blaževo.
1711.19.svibnja, Ivan pl.Čedneković ostavio je župnoj crkvi zemlju zvanu Šipkovčica od 30 sloga, a kapeli svetih Triju Kralja zemlju pri Poljaku od 6 sloga.
1724. 16.svibnja oporuku je pravio Mihalj Ferklić, koji je ostavio 100 talira da se služe svete mise za njega, za njegove roditelje i za one duše kojih se nebi imao tko spomenuti. Za tu svotu odslužena je 361 misa, još je ostavio goričke cirkve plaču jednog leta vu peneze, a kapeli na Lomnici polovinu te plače.
Kanoničku vizitaciju 21.veljače 1726.obavljao je kanonik arhiđakon Matej Mužinić,
pred njega nisu došli starješine lomničke kapele kako su po običaju morali.
Stoga je kanonik arhiđakon odredio da ima njihova kapela ostati zatvorena.
1730.u Lomnici se rodio svečenik Stjepan Dijanežević
1741.godine, u vrijeme župnikovanja Petra Petrinića 1723-57. Potanko staru drvenu kapelu opisao je arhiđakon Stanko Pepelko u viziti.
Krov je bio dobar, a na zvoniku stajala je kupola, dok je kapela bila okrenuta prema istoku i nije bila baš velika, budući da je imala jedini prozor prema jugu.
Iz kapele došlo se u dosta prostrano predvorje, koje je bilo jednako kao i kapela, strop je bio urešen sa slikama na daskama.
Na velikom žrtveniku bio je kip kako dolaze k Isusu sveta tri Kralja, a sa strane bili su kipovi sv.Bartolomeja i sv.Marka
U predvorju nalazio se još jedan žrtvenik sv.Bartolomeja sa slikom svečevom i kipovima sv.Ladislava i sv.Mihaela, dok je u drugom predjelu bila slika sv.Ane između kipova sv.Katarine i sv.Elizabete.
Treći žrtvenik nalazio se također u predvorju, podignut u čast sv.Trojstvu.
Groblje oko crkve bilo je dobro ograđeno.
1747.rodio se u Lomnici svečenik dr.Stjepan Šoštarec, umro je 1825.g.a župnikovao je u Gorici 1757-1764.g..
1766. 19.ožujka, oporuku je pravila Barbara udova Stepanić r.Ferklić iz Lomnice, lomničkoj crkvi ostavila je 50 forinti, odranskoj isto 50 forinti dubranečkoj 14, na svete mise.
Godine 1749.kapela je nešto proširena i na novo pokrita, dok je 1758.na novo oslikana.
1768. Kanonsku vizitaciju obavio je u župi velikogoričkoj arhiđakon katedralni Josip Mikinović, selo Lomnica brojila je u to vrijeme 56 kuća.
Kapela je bila u dobrom stanju i čista; jedino krov je bio na jednoj strani slab, i ograda oko crkve potrgana.
Arhiđakon je zapovijedio žiteljima neka do Duhova sve poprave, inače se neče više moći u kapeli služiti sveta misa.
Župnik se tužio da nekoji, osobito siromašniji žitelji, na tamošnjem groblju ukapaju svoje mrtvace bez njegova znanja.
Arhiđakon je zaprijetio, da toga više ne čine, jer če inače svima zabraniti ukop na groblju.
Župnik Josip Pogledić tužio se na neke svečenike, možda domače sinove, koji su na nedjelje
i blagdane u kapeli služili svetu misu, te time odvračali žitelje od župne crkve.
Arhiđakon je naredio crkvenim starješinama, da ne smiju nikome na te dane kapelu otvoriti, več mora biti ključ kod župnika.
Zamjerio je arhiđakon Lomničanima i to, što su kapeličine crkvene starješine Jurja pl. Klafurića i Miju pl.Stepanića koji su vrlo marljivo utjerivali kapeličine dugove, bez ikakvog razloga i bez znanja župnikova i viših oblasti skinuli 1768.godine i druge postavili.
Arhiđakon je stare crkvene starješine na novo potvrduo i odredio župniku, da mu odmah javi, ako bi žitelji u službi smetali, da može to prijaviti duhovnoj oblasti.
Stara drvena kapela sv triju Kralja postala je s vremenom trošna, pa se počelo razmišljati o gradnji nove zidane kapele.
Kod gradnje nove crkve žiteljima je znatno pomogla Plemenita općina turopoljska.
Na sjednici 4.srpnja 1777.godine doznačila je općina za gradnju crkve 80 greda, a na sjednici od 16.kolovoza iste godine, potrebito drvo za pečenje opeke.
Nova zavjetna crkva sv. triju Kralja(sječanje na post turska vremena) sagrađena je 1778.godine, bila je vrlo lijepa kako kaže zapisnik kanoničke vizite iz godine 1779.
Dugačka je bila 9 1/2 a široka 4 5/12 hvati, nadsvođena, taracana kamenom i imala na evanđeoskoj strani malu sakristiju.
U to vrijeme gorički župnik 1757-1779., bio je domači sin iz Lomnice.Stjepan Dijanežević
rođen 1730.g.
U crkvi je bio u početku več preko sto godina stari žrtvenik, koji su kasnije zanjenili novim.
Godine 1782 Lomnica je imala 45 kuće i 3 kurije(Adama Arbanas, Benka Arbanas prije Kraljić i Petra Modića prije Stepanić)
Godine 1782.u Božično vrijeme boravio je franjevac otac Modesto Salern, ponovio je to još 1783.i 1784.godine, dali je to bio prvi franjevac u Lomnici zasada ostaje nepoznanica.
Do dana današnjeg dolazak franjevaca sa Kaptola zagrebačkog bio je čest, razlog je bio duhovna i vjerska potreba Lomničana, a župa velikogorička nije imala u to vrijeme kapelana.
Godine 1790. i 1791.boravio je ponovno franjevac u Lomnici o Božiču ali nije poznato njegovo ime(župski zapis)
Iz prvog opisa kuća u Turopolju iz 1796.godine, razbire se da je krov na crkvenom žrtveniku trošan, zato je Plemenita općina turopoljska doznačila crkvi 350 forinti.
Tom svotom u vrijeme župnika Hegedića sagrađen je na zvoniku nov krov u obliku kupole.
Crkva je u to vrijeme još imala trošnu žitnicu i staru komoricu(popis kuća u Turopolju, Državni arhiv Hrvatske).
1799.godine Lomnica broji 53 kuće, 605 žitelja, a živjelo je 128 vjenčanih parova, te iste godine pričesnici su pili još krv Isusovu iz kaleža.
Kad su se početkom XVIII.vijeka ustrajale u biskupiji nove župe, komisija je predložila, da se u Lomnici utemelji lokalna kapelanija, no to toga nije došlo.
U kapeli sv.tri Kralja bila su na godinu četiri proštenja, na koja su dolazili također svećenici iz susjednih župa.
Proštenja su se održavala na Bogojavljenje, na bijelu nedelju, na drugi dan Duhova, i nedelju poslije Bartolova.
Na Bartolovu okupljalo se najviše naroda, dok je od Badnjaka do Bogojavljenja svećenik neprestano boravio, služeći svetu misi i ispovijedajući vjernike.
Plemenita sudčija imala je potpunu ingerenciju nad crkvom, osim što je bila njezin donator, na Sučijskim spraviščima osim njenih dužnosnika, birali su se i crkveni dužnosnici: zvonari i šikutori.
Zvonari su dobivali plaču za svoj posao, dok šikutori su bili volonteri jedino ih je sučija sa njihovim obiteljima oslobađala davanje radne snage u Sučijske svrhe.
Žitelji sela davali su svećeniku u to vrijeme stan, hranu i novčanu nagradu.
Ponovno je bio franjevac u Lomnici u periodu 1804-1808.
Godine 1804.2.listopada, i 1824.15.srpnja Sv.potvrdu u Gorici je djelio znameniti zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac vjerovati je da su i Lomničani primili potvrdu.
1805.postavljeno je malo zvono u crkvi, Zvono važe 276 starih funti. zvono ima natpis:
ZAGRABIAE + 1805.
1806.u svojoj oporuci Ana Terbić r.Brigljević iz Lomnice u svojo oporuci od 11.svibnja, zapisala je iz svog babinstva kapeli sv.Tri Kraljeva 150 forinti, a za altariju goričke župne crkve 100 forinti., izbaštinila je svojeg muža Mateka Terbića radi toga kaj ju je mrsko isprebijal.
1809.5.ožujka, Bara udova Janka Brigljevića iz Lomnice, ostavila je na altariju Majke Božje Goričke 140 forinti i 40 novčila što jo je dugovala kuća Atrbanasova zvana Bolteki, osim toga ostavila je 30 forinti što su joj dugovali Klafurićevi polovicu kapeli sv.Triju Kraljeca a polovicu kapeli sv.Barbare u Velikoj Mlaki
U crkvi su bila tri žrtvenika, veliki sv.tri Kralja i pokrajni sv.Bartola i sv.Trojstva, slike na žrtvenicima bile su naslikane 1846.godine.
U to vrijeme žitelji su na svoj trošak pokrili kupolu na zvoniku sa bakrom.
Godine 1848.Lomnica je brojila 645 duša, u vrijeme župnika Jakova Kosa 1845-1868., inaće rođen je u Dubrancu 1805.godine.
Godine 1851.izjaviše žitelji Lomnice pred arhiđakonom Ignacijem Ročićem, da će crkvu, ako nebi bio njezin imutak dostatan, na svoj trošak popravljati.
1856.godine Lomnica broji 698 duša, a 1858.pojavljuju se kućni brojevi, dok 1859.selo broji 692 duše.
1862. godine porušio se crkveni zvonik, vjerovatno su mu bili temelji preslabi, te je znatno oštetio dio crkve, pri tom puklo je veče crkveno zvono.
Velik dio crkve sa zvonikom morao se ponovno izgaditi.
U to vrijeme bilo je građeno jedino križno drvo u Lomnici, nalazilo sa na uglu današnje Školske i Stepanske ulice, prekoputa današnje Gospe Lurdske, ako je prije postojalo križno drvo u Lomnici onda je vjerovatno stajalu na tom mjestu, jer u Turopolju su se križna drva uvijek gradila na istome mjestu.
Križna drva pojavlju ju se u ovim krajevima u 17. i 18.stolječu, položaj raspela pomno se odabirao kako bi ranjeni Isus za utjehu imao lijep pogled i miomirisno okružje.
Prolazeči kraj raspela u polja, vinograde ili šume, svaki bi Lomničan zastao, muškarci bi skinuli škrlak i poklonili se, dok bi se ženske prekrižile, u stvari bio je to razgovor s Bogom.
...
