POT i Urbari

[Jaguar]

Nego ništa nam ne pišeš o neodržavanju skupština Urbarskih zajednica?

A zakaj ti ne pišeš o  skupštini samozvane ZZZ Hrvatske gdje je tajnica još uvjek VFK ??'

Dobro Muha idemo još jednom od početka:

kada govoriš o tzv. "samozvanoj" ZZZ Hrvatske, o njenom predsjedniku i tajnici ( opa. mg Lučić i VFK, tvoji ljubimci )
trebao bi valjda znati da bi se trebala održati i skupština ZZZ Hrvatske, kojoj su preduvjet skupštine pojedinih urbarskih zajednica županija, te isto tako i skupštine urbarskih zajednica gradova pa tako i Urbarske zajednice Velike Gorice.
Tako se delegiraju članovi ZZ po vertikali ili ti hijerarhiji, kao i to da se onda izabiru čelnici svake zajednice, pa tako ako je nužan i potreban i novi izbor čelnika i tajnice ZZZ Hrvatske. U čemu je problem? Stalno se pozivaš na samozvanog čelnika i tajnicu ZZZ Hrvatske a kada su to održane skupštine urbarskih zajednica Velike Gorice i zašto se ne održe, ne izabere novo ili potvrdi staro čelništvo te delegiraju predstavnici za županijsku ZZ kao i ZZZ Hrvatske?

Skupština ZZZ Hrvatske će izabrati novo ili potvrditi staro čelništvo a da bi se ona mogla održati prije svega preduvjet je održavanje skupština na nižim razinama i delegiranje predstavnika za skupštinu ZZZ Hrvatske. Toliko o samozvanosti.

[Muha]

Skupština ZZZ Hrvatske će izabrati novo ili potvrditi staro čelništvo a da bi se ona mogla održati prije svega preduvjet je održavanje skupština na nižim razinama i delegiranje predstavnika za skupštinu ZZZ Hrvatske.

Od kad se kuća dela od krova?...he..nevjerovatno...zzz hrvatske (opa. koja ne postoji) će potvrditi...fakat ste bolesni...legalna zz postoji na Županijskoj razini i na njenom čelu je pl. Franjo Kos Župan Turopoljski...ovo kaj ti i Zdravko Lučić producirate morete si mačku o rep zakvačiti...to kaj delate je nelegalno, nezakonito, nemoralno i na kraju nije normalno... 

[Jaguar]

Skupština ZZZ Hrvatske će izabrati novo ili potvrditi staro čelništvo a da bi se ona mogla održati prije svega preduvjet je održavanje skupština na nižim razinama i delegiranje predstavnika za skupštinu ZZZ Hrvatske.

Od kad se kuća dela od krova?...

Muha jel treba na ruskom pisati? Treba samo čitati s razumijevanjem, međutim tebi to nije cilj, nego je cilj i dalje udarati po mg.Lučiću, skupštine Muha, skupštine, to je legalnost kada već spominješ legalnost i kada prozivaš nekoga kao samozvanog, skupštine potvrđuju legalnost a reci mi kada je zadnji put održana skupština urbarskih zajednica Velike Gorice? Toliko o tome.

[Muha]

Muha jel treba na ruskom pisati?

Gdje će suza nego na oko....!!!!!!!!!!

kada je zadnji put održana skupština urbarskih zajednica Velike Gorice?

Održana je prošle godine, ne znam točan datum ali znam da postoji zapisnik o tome...sad ti meni reci kak ste vi napravili krov bez temelja??

[Jaguar]

http://www.hns-vg.com.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=303:jadranka-kosor-zajedno-s-hss-om-protiv-povrata-imovine&catid=1:latest-news

Jadranka Kosor zajedno s HSS-om protiv povrata imovine
Krajem siječnja 2011. godine koalicijska Vlada HDZ-a i HSS-a pod predsjedanjem Jadranke Kosor dala je negativno Mišljenje o Prijedlogu zakona o izmjeni i dopuni Zakona o o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine kojeg je u saborsku proceduru uputila skupina zastupnika na čelu s Goranom Beusom Richemberghom.

U nastavku testa možete pročitati odgovor Zdravka Lučića, predsjednika Zajednice zemljišnih zajednica Hrvatske na Mišljenje Vlade RH.

Predmet: Očitovanje o Mišljenju Vlade Republike Hrvatske o Prijedlogu zakona o izmjeni i dopuni Zakona o o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine kojim predlaže Hrvatskom saboru da ne prihvati imenovani Prijedlog (…) skupine zastupnika

Budući smo sudjelovali u koncipiranju teksta i obrazloženja Prijedloga izmjena i dopuna Zakona o naknadi kojega je predložila skupina zastupnika u Hrvatskome saboru, smatramo svojim pravom i dužnošću javno se očitovati o imenovanom „Mišljenju“ Vlade RH.

[Jaguar]

Različitost pristupa

Razočarani smo pristupom i stavom Vlade prema podnesenom Prijedlogu. Vlada naime ad limine odbija Prijedlog a da se o ustavnom utemeljenju i obrazloženoj svrhovitosti predloženog zakona ne očituje. Vlada je zauzela privatnovlasnički stav spram državne imovine u svom nominalnom vlasničkom režimu i odbija priznati pravnu mogućnost fizičkim i pravnim osobama – ovlaštenicima i zemljišnim zajednicama – legalitet i legitimitet statusa ovlaštenika u traženju povrata oduzete imovine zemljišnim i sličnim zajednicama te krajiškim imovnim općinama.

Ovakvim mišljenjem Vlada ne pridonosi onome čemu se mi ovlaštenici ustrajno nadamo, a to je napuštanje ili nadilaženje fiškalskog podmetanja i politikantskog nadmetanja o nesporno narodski nelegitimno i građanski nelegalno oduzetoj imovini upravljački oblikovanoj u zemljišnim zajednicama. Smatramo da je takav odnos ignorantski spram narodne i pravne hrvatske povijesti, uvredljiv spram naših pređa, bahat spram nas ovlaštenika i nasljednika ovlaštenika a nehajan spram ustavne zasnovanosti te moguće cjelovite narodske i državne korisnosti predloženog Zakona.

„Mišljenje“ Vlade je lapidarno i lakonsko u izrijeku, formi, i površno, ovlašno, u sadržaju. Ono temi nastoji pridati karakter sudskog spora. Kao savjestan ovlaštenik državnog vlasništva Vlada nastoji od potraživanja eventualnih pravnih subjekata obraniti, sačuvati povjerenu joj imovinu. To bi tobože bilo u javnom i općem „državnom interesu“. On je formalno ultima ratio Vladinog stava. Spram njega bi zahtjevi za povrat imali status privatnih, ograničenih, strančarskih te vrijednosno dvojbenih i smisleno sumnjivih interesa. Individualno privatni interesi - to je predtekst! – uklopivi su u opći, državni, nacionalni samo posredstvom uklapanja u provedbu Vladine politike općeg interesa. Vlada pri tome ima u rukama i metar i škare, i mrkvu i batinu. Koliko možemo, odbijamo se uklopiti u takav model i sustav moći, vlasti, nadležnosti, prava i dužnosti. Na takvo što nam duh osviještenog nasljeđa ne daje pravo.

Svako faktično pravo kao i njegova sustavnost pravnim jezikom izriče i u određenoj mjeri ozakonjuje valjanost, prihvatljivost i poželjnost ostvarivanja konkretnih interesa postojećih pravnih subjekata. U valjanom pravnom sustavu su važni izvori, povijesno-pravno utemeljenje interesa društvenih subjekata. U protivnom je pravni sustav čardak ni na nebu ni na zemlji. Time se potire smisleni posrednički karakter prava. Pravna pravila i zakoni niti iz sebe izviru niti se u sebi smisleno dovršavaju. Hominum causa omne ius constitutum est. Ako u zakonodavnom mišljenju nedostaje ovakve svijesti i odgovornosti, a pogotovu ako se one potiru i zatiru, postaju pravni pojmovi mutni a zakonovavni izričaji izmišljotine neobvezatne pravne uobrazilje. Time se potkapa zgrada pravnosti a pravda sa svim svojim tragovima nestaje u magli pravnog nevida.

Imovina zemljišnih zajednica je proglašenjem općenarodnom vlasnički podržavljena. Uobičajilo se taj pravni čin nazivati nacionalizacijom. No, da li je to bila nacionalizacija? Pojam nacionalizacija sadrži pravo nasilnog prenošenja nedržavnog vlasništva u državno radi neke zakonite državne svrhe ali i obvezu naknade za oduzetu imovinu. U našem slučaju zakon o vlasničkom podržavljenju i oduzimanju, eksproprijaciji,  niječe obvezu naknade. Znači da je riječ o konfiskaciji. Ona naime sadrži nasilno oduzimanje ali ne sadrži obvezu naknade za oduzetu imovinu, budući da je konfiskacija oblik kazne. Stoga je najvećma popratna pojava sudske osuđujuće presude.

[Jaguar]

Pa, pitamo se, za što su ovlaštenici osuđeni. Naša sadašnja Vlada nas tješi da nisu krivi, da im krivica nije ni nanesena. Vuk sit i ovce su na broju! Tvrdimo da sa stajališta revolucionarnog zakonodavca i konfiskatora su ovlaštenici krivi stoga što su bili samosvojni vlasnici i nisu dozvoljavali užitnička prava nevlasnicima na stvarima u njihovu vlasništvo. Sa stajališta vlasničkog egalitarizma kao dominantne vrednote isključivi vlasnički činovi su zločini. Na neki način je i vlasništvo kao takovo zločin, pa makar ne uvijek kažnjiv tjelesno drakonskim kaznama.

Onodobni profesor Mihajlo Vuković (Osnovi stvarnog prava) je instruktivan: „Kod nas se afirmacija društvenog odnosa u pravu vlasništva vidi naročito iz ovih činjenica: a) Što se daje pretežan položaj zadružnom sektoru pred privatnika. A državnom pred zadružnim; b) Što je država jedini vlasnički subjekt općenarodne imovine“ (29.) Ako se jedno afirmira drugo se negira. Ako smo dosljedni – ta se osobina ne smije zanijekati ondašnjoj Vladi i Saboru! – onda je negacijska dosljednost tendencijski smrtonosna. U ovom slučaju spram svih vlasničkih oblika koji ne uživaju vrijednosno priznanje i pravnu ravnopravnost vladalačkog režima.

Vlada ne tvrdi da je proglašenje imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina bez prava na ikakvu naknadu 1947. bilo pravno zasnovano Ili možda narodski i nacionalno opravdano, državotvorno primjereno, gospodarski, posebno poljoprivredno, plodonosno ili bilo kako korisno. Spram takovih upita i mogućih odgovora na njih Vlada pokazuje stav nadvremene indiferncije i ignorancije. To kao nju ne dotiče, niti je se tiče. Tko je jamio, jamio! To da je riječ o slijedu i nasljeđu narodskog života – hrvatskog! – Vladu ne tangira. Spram toga ona ima oklop blažene neosjetljivosti. Kako nit vidi, nit čuje, nema razloga niti o tome brinuti niti o tome u „mišljenju“misliti. 

Na što želimo upozoriti ovim napomenama? Čime potkrepljujemo intonaciju napisanog? Uputu za odgovor na ovakva pitanja dao je na Okruglom stolu 3. ožujka 2011. agronom prof. dr. Ivo Jurić, povjesnik hrvatske poljoprivrede, ustvrdivši: „Kaže se da je čovjek koji okrene lice prošlosti okrenuo leđa budućnosti a čovjek koji ne zna na kojoj je strani prošlost nema šanse da se okrene budućnosti. Mislim da je u Hrvatskoj upravo takva situacija. Da mi znamo povijest zemljišnih zajednica našli bismo jako brzo rješenje, ali ne znamo. A ne može se napravit projekcija budućnosti ako se ne zna povijest. Nemoguće je, a kažem mi gospodarsku povijest manje više ne znamo. Pa evo do čega sam došao. Zemljišne zajednice nisu feudalne tvorevine, one su ostatak našeg rodovskog sustava. To je jedan sustav kojeg je na mnogim područjima u svijetu ostalo, pa i kod nas. A nastao je u borbi protiv toga da netko postane feudalni podložnik.“

Ovo su upozoravajuće riječi o zakonodavnoj raspravi. U njoj je po smislu budućnost nazočna. Razlika u gledištu Vladinom i našem je u perspektivi, u pristupu i načinu sagledavanja i poimanja. Vladin je pristup plošno pravni, narodno-povijesno slijep stoga i zakonodavno insuficijentan, besplodan. Za nju su zemljišne zajednice prestale biti čak i pravno pitanje, flatus vocis. Za nas su one mnogovrsna narodska tema kako je to i u obrazloženju Prijedloga zakona naznačeno. 

Što su zemljišne zajednice?

Očito je da Vladi nije pri svijesti što su zemljišne i njima slične zajednice te krajiške imovne općine? Ovdje nije prigoda za davanje potpunog povijesnog odgovora. Osim toga se u priloženim tekstovima, Biltenima, glasilu Zajedničar i knjizi Obnova hrvatskih zemljišnih zajednica nalaze podrobniji opisi. Nije prigoda ni da se pobliže razmatraju povijesne i pravne razlike između ovih privatno pravnih agrarnih asocijacija s primjesama javnopravnih uredbi i svrha. Razlikujmo povijesni nastanak i zakonsko upravno-pravno uređivanje Zakonom 1894. Bitno je da su zemljišne zajednice kao asocijacije sa svojim izvornim odnosima nastale prije uzakonjenje. Zakonsko uređivanje nije njihovo zbiljsko utemeljivanje nego samo pravno objedinjavanje i organizacijsko usličnjavanje. Jednostavno, temelj zemljišne zajednice nije u zakonu nego u suvlasničkoj volji ovlaštenika osnivača i članova. Pravna forma ne smije poništiti stvarni sadržaj.

Zemljišna zajednica je povijesno nastalo organizirano zajedništvo njezinih članova koji temeljem svog unesenog stvarnog imovinskog  udjela u udruženoj imovini imaju suvlasničko, ovlašteničko, pravo alikvotnog uživanja i upravljanja skupnom imovinom. Način izvršavanja ovlašteničkog prava u trajnoj je nadležnosti konkretnih udruženih ovlaštenika, s tim da se u slučaju nemogućnosti sporazumne odluke zakonski obvezatno primjenjuje čisti suvlasnički princip alikvotnog dioničarskog odlučivanja.

Ovlaštenik kao subjektivni nosilac ovlašteničkog prava koristi, izvršava, svoje ovlašteničko pravo korištenjem imovine zemljišne zajednice i sudjelovanjem u upravljanju zemljišnom zajednicom. Oboje mu je neotuđivo, iako u izvršenju statutarno ograničivo. Ovlašteničko pravo je nasljedno, nezastarivo i osobno otuđivo, dok je imovina zemljišne zajednice načelno i praktički u potpunosti razdjeljiva. Ne postoji imovina zemljišnih zajednica izvan zbroja imovinskih adekvatuma zbroju ovlašteničkih prava (juševa). Utoliko ni jedan dio imovine zemljišne zajednice nije ni jednom ovlašteniku tuđa stvar nego u svakoj od njih ovlaštenik ima puno suvlasničko i koristovno pravo u razmjeru svog alikvotuma (kolikoće ovlašteničkog prava).

[Jaguar]

Ovlaštenici sa svojim izvornim stvarnim, imovinskim udjelima i upravljačkim pravima čine zemljišnu zajednicu sve dok to žele. Imovina je objedinjeni supstrat a ovlaštenici su udružene fizičke osobe. Zemljišna zajednica je upravno-organizacijski oblik realnog i personalno voljnog zajedništva koje postoji samo dotle dok ovlaštenici hoće da ona postoji. Volja ovlaštenika, zajedničara, za postojanjem zemljišne zajednice je pretpostavka i omogućenje postojanja zemljišne zajednice. Zemljišna zajednica pravno postoji dok god postoji objedinjena zajednička imovina i volja ovlaštenika da ju skupno s alikvotnim ovlašteničkim pravom uživaju, koriste i upravljaju. Kad prestane volja za zajedničkim korištenjem i upravljanjem ovlaštenici propisanim postupkom razvrgavaju zemljišnu zajednicu i alikovotno individualno vlasnički dijele skupnu imovinu. Tako je po zakonu o zemljišnim zajednicama i tako je desetljećima bilo praktično.

Povrat: da ili ne

Tema je zakonsko omogućenje povrata imovine koja je izvršnim zakonom 1947. proglašena općenarodnom s oduzimanjem bez prava na ikakvu naknadu. Predlagači su u tu svrhu podnijeli Saboru RH zakonski prijedlog a Vlada se svojim „mišljenjem“ protivi tome da Sabor pretvori prijedlog u zakon, da sadržaj prijedloga postane zakonska volja Sabora.

Predlagači obrazlažu opravdanost prijedloga  1. Prikazom nastajanja, zakonskog uređenja i trajnog postojanja zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina, 2. Upozorenjem na posvemašnju manjkavost „zakona“ o oduzimanju iz 1947. te 3. Ustavnim, političko-operativnim, gospodarskim, socijalno-razvojnim, demografskim i narodno-kulturalnim razlozima za povrat pravno nevaljalim postupkom oduzete imovine.

Vlada se u svom „mišljenju“ ne osvrće na cjelovitu argumentaciju predlagača. Njezino se „mišljenje“ o prijedlogu svodi na šturo odvjetničko obrazloženje stava da ne treba omogućiti povrat 1947. oduzete imovine zemljišnim i njima sličnim zajednicama te krajiškim imovnim općinama. U korist svoga stava iznosi dvije stvarnopravne i jednu političko-pravnu tvrdnju: 1. Pravo članova navedenih asocijacija „ni u kojem slučaju nije predstavljalo pravo vlasništva, kao stvarno pravo“. 2. „Pravo vlasništva je pripadalo(samo) zemljišnoj zajednici kao pravnoj osobi“. 3.. Budući da su Zakonom o oduzimanju „zemljišne zajednice kao pravne osobe prestale postojati ... glede (njih) ..ne postoji pravni kontinuitet pa se bivšim zemljišnim zajednicama ne može priznati svojstvo ovlaštenika naknade prema Zakonu o naknadi“. Ostale su tvrdnje tehničkoprovedbenog karaktera i ne spadaju u meritum stvari.

Valja početno dati načelno upozorenje na zakonski i ustavni kontekst sadržaja predloženog Zakona. Nomen est omen, kazali su s razlogom Latini. Zakon kojeg predlagači žele promijeniti i nadopuniti zove se ZAKON O NAKNADI ZA IMOVINU ODUZETU ZA VRIJEME JUGOSLAVENSKE KOMUNISTIČKE VLADAVINE. Ovako stiliziran naziv Zakona zasigurno Sabor nije usvojio nehotično i nesvjesno, pogotovo ne slučajno. On očito i izričito upućuje na to da je oduzimanje imovine u VRIJEME JUGOSLAVENSKE KOMUNISTIČKE VLADAVINE sa stajališta novog ustavnopravnog poretka sporno, pravno nevaljano, odnosno da su njegovim stupanjem na snagu derogirani, prestali važiti, zakoni kojima je u prethodnom režimu (KOMUNISTIČKE VLADAVINE) revolucionarnom silom - ne po pravu, nepravno! - oduzimana imovina državljanima i njihovim asocijacijama. Dok je po Ustavu NRH iz 1946. vlasništvo imalo političko  funkcionalni, revolucionarno-proizvoljan karakter njegov status nepovredivosti u Ustavu RH 1990. jamčen je kao jedna od najviših ustavnih vrednota te kao jedna od temelja tumačenja Ustava. Začudno je i očito da ono što Ustav izričito jamči, jer je dijelom na tome i utemeljen, na njemu utemeljen Zakon o naknadi izričito onemogućuje! Zakon (1996.) derogira Ustav RH (1990.) i provodi zakon NRH (1947.). Vlada „misli“ da je to u redu te pridodaje svoju pravničku argumentaciju. Nad tim se valja najozbiljnije zamisliti! No svakako je nužno prethodno konzultirati priložene tekstove prof. dr. Petra Simonettija

[Jaguar]

Pobliže o ključnoj Vladinoj argumentaciji

Iako bi naznačeno upozorenje trebalo biti dovoljno za stavljanje Vladinog „mišljenja“  ad acta i za traženje ozbiljnijeg, zacijelo je potrebno naznačiti sustav i pojmovne elemente koji Vladi omogućuju rezolutni odbijajući stav i ovlašni pravnički pristup.

1. Pravo članova (ovlaštenika) zemljišnih zajednica 

Vlada tvrdnju da pravo članova navedenih asocijacija „ni u kojem slučaju nije predstavljalo pravo vlasništva, kao stvarno pravo“, potkrepljuje apodiktičkom tvrdnjom  „da je pravo vlasništva pripadalo zemljišnoj zajednici kao pravnoj osobi“. Na čemu Vlada temelje ove dvije tvrdnje i ovakav njihov uzročno-čimbeni odnos? Vlada to ne kaže. Kao da su one opće samorazumljive poput matematičkih aksioma, pa kome nisu, taj time dokazuje nezrelost svoga uma?

Puko suprotne tvrdnje Vladinim bile bi bliže istini, no promašile bi ju. Vlada izriče tvrdnje o prijašnjim pravnim odnosima. Ona pretpostavlja da su pravni termini nadpovijesne kategorije koje od uvijek i za svagda imaju identična značenja, te društvenu funkciju i svrhu. Vlada računa na lijenost čitateljstva i nesumnjivi svoj javni autoritet, kojem se vjeruje bez premišljanja i provjere.

1.1.Da li su ovlaštenici prazna stvarnopravna puška? Vladinim tvrdnjama valja suprotstaviti povijesnopravni kontekst pravnog uređivanja zemljišnih zajednica. Vladino „mišljenje“ o karakteru vlasničkih odnosa i ovlašteničkog prava pobijaju sljedeće pravno-povijesne činjenice.

1.1.1.Na području kraljevina Hrvatske i Slavonije je 29. studenog 1852. proglašen Obći građanski zakonik koji kao «skup zakona…ustanovljuje posebnička prava i dužnosti stanovnika države među sobom». Njime se van snage i uporabe stavljaju svi prijašnji odnosi podložništva i podaništva te su državljani vlasnički jednakopravni. Provođenjem ovog zakona počela je stvarnopravna preobrazba važećeg feudalnog u građanskopravno vlasničko uređenje. Sukladno iz civilnih i crkvenih veleposjeda izdvajano (segregirano) poljoprivredno i šumsko zemljište postaje privatno vlasništvo bivših podložnika. Zauzvrat oni porezom godinama razmjerno otplaćuju dosuđenu imovinu

Obći građanski zakonik je bio snazi i primjenjivao se svo vrijeme postojanja zemljišnih zajednica, nedvojbeno do 1941. Vlada pak sugerira dva pravna vremena, do donošenja Zakona o zemljišnim zajednicama 1894. i poslije njegove primjene. Pogledajmo nekoliko jasnih članaka OGZ-a.

Ponajprije: kako nastaje pravna zajednica i kako se njome upravlja? «Kad vlasnost iste stvari, ili jedno i isto pravo pristoji nekolicini osoba nerazdieljeno, postaje zajednica» (825.). U njoj (829.) «Svaki dionik jest potpuni vlastnik diela svojega«. Ali: «Posjed i upravljanje zajedničkom stvarju pripada dionikom skupa. U poslovih, tičućih se samo urednoga upravljanja i uživanja zajedničke glavnice, odsudjuje većina glasova, koji se nebroje polag osoba, nego po razmjerju dielova dionikovih» (833.) Očito je da je supstrat prava količina ozajedničene imovine.

Jasno su određeni zajedničko vlasništvo i njegova pravna osobnost te suvlasništvo, moguće podržavljenje kao i uzurpacija! «Ako stvar kakova, koja je nerazdieljena, prinadleži u isto vrieme nekolicini osoba, tad postaje vlasnost zajednička. Glede svekolike stvari, suvlastnici smatraju se (dakle nisu, odnosno pro forma su, realno nisu, realnu potenciju ne gube – ZL.) kao jedna jedina osoba; ali ako su odredjeni svakomu od njih nekoji stanoviti, premda nerazlučeni dielovi, tad svaki suvlasnik ima potpunu vlastnost diela svojeg.» (361.). Očito je da „jedna (pravna) osoba“ ne poništava pojedinačna suvlasička prava. Dakako: «Kad ište obćeno dobro, mora član države ustupiti uz primjerenu naknadu i samu podpunu vlastnost stvari kakove» (365.) To je sadržaj pravno valjanog podržavljenja ili nacionalizacije. Ako tomu nije udovoljeno «…skopčano je takodjer pravo, da ju ište sudno od svakoga držaoca tužbom o vlastnosti» (366.). Kod nas to Zakon o naknadi izričito sprječava. Nepovredivost vlasništva je u OGZ-u bila uzorna: «Prava, što svaki čovjek ima…nad svojom vlasnosti, nepadaju pod zastaru». A «Ako tko posvoji kakovu stvar silom…ni on sam, ni njegovi nasljednici nemogu dosjesti takovu stvar» (1464.) Time dakle što je hrvatska država (republika) proglasila imovinu zemljišnih zajednica najprije općenarodnom, pa društvenom i na kraju državnom, posvojila ju, nije stekla nad njom neosporivo vlasništvo.

1.1.2.Pridržavajući se navedenih općih odredbi dr. Franjo Spevec, izvjestitelj pri donošenju Zakona o zemljišnim zajednicama  ustvrđuje: «Osnova naša hoće da vriedi i za one zajednice, u kojima su zajedničari suvlastnici zajedničkih zemaljah, i za zajednice, gdje vlasničtvo pripada ovoj ili onoj vrsti korporacije, ovoj ili onoj vrsti obćine. Oba slučaja normira naša osnova jednako…zajednice nisu niti obično, rimsko pravno, individualističko suvlasničtvo, niti nisu čiste korporacije. Naše zajednice dobivaju po osnovi korporativni ustroj. To je glavno ako ne sve, što imaju naše zajednice zajedničkoga sa korporacijom; inače odnošaj članovah naših zajednicah naprama zajedničkoj imovini nije nipošto onakav, kakav je odnošaj članovah čiste korporacije naprama imovine te korporacije.

Pod riečju «obćina…neimade se razumievati politička obćina, nego se ta rieč ima razumievati…u onom smislu, u kojem se naše zemljišne zajednice nazivlju obćinama. Jer slučaj, kad stanovita zemlja spada u vlasničtvo političke obćine, a pojedinim obćinarima pripada uživanje ove zemlje, taj je slučaj različit od slučaja, kad zajednički uživane zemlje spadaju u vlasničtvo urbarske, mjestne, imovne obćine, ili druge koje korporacije, koju sačinjavaju sami ovlaštenici…u potonjem slučaju imadu članovi zajednice mnogo jače pravo glede zajedničke imovine, nego li u prvom slučaju…Imenito u prvom slučaju nemože biti o tom govora, da bi mogli ovlaštenici zajednički uživane zemlje podieliti…/u drugom/  se ovlašteničtvo može načelno i samo za sebe odtudjeti, te odtudjenje nije ovisno o tom, da li će zajednica prihvatiti pravo prekupa ili ne…tendencija (je) naše osnove, da se zajednice u što većoj mjeri uzdrže…i da se neda pojedincu, da na laku ruku protepe svoj zemljištni posjed.»

[Jaguar]

1.1.3.Slijedom navedenog u članku 22. Zakona o zemljišnim zajednicama stoji: «Ovlašteničtvo može se otudjiti i samo za sebe. No zajednica i pojedini ovlaštenici imaju pravo priekupa.» U članku 10. provedbenih uputa se to i precizira: «…može svaki ovlaštenik svoje ovlašteničtvo i samo za sebe bez ovlaštena zemljištva u onom razmjerju odsvojiti (n. pr. prodati), u kojem ono njega pripada».

Prema članku 24. Zakona: «Svaka zajednica mora zametnuti i voditi temeljnu knjigu, u koju valja unieti sve ovlaštenike uz razmjerje ovlašteništva». Tako stoji i  u članku 3. obvezatnog Obrasca za sastav pravilnika zemljištnih zajednica. U Naputku je propisan upis «Po prvobitnom gruntovnom stanju vlastnika» i «Po sadanjem gruntovnom stanju vlastnika». U gruntovnom popisu ovlaštenici su upisani pod rubrikom «Ime ovlaštenika i ujedno grunt. vlastnika». U zemljišne se knjige unosio zapis o ovlašteničkom pravu a temeljne su knjige ovlaštenika imale status javno pravne isprave.

1.1.4. Kad tome ne bi bilo tako ne bi dr. Stjepan Posilović, predsjednik kraljevskog suda sedmorice mogao u svom Pučkom pravniku kao samorazumljivo napisati: «Kod diobe prestaje zajednica dobara, te svaki ovlaštenik dobiva prema svom ovlašteničkom pravu dio skupne imovine» (293.). Sveučilišni profesor prava i saborski zastupnik dr. Šandor pl. Bresztyensky govoreći u Saboru o toj tematici 1899. – dakle nakon donošenja Zakona! - govori isključivo o «suvlastnicima» zemljišne zajednice Plemenite opčine turopoljske.

 1.1.5. U meritornoj studiji Seljačka politika dr. Milan Ivšić (1938.) ustvrđuje: «No postojala su u svima našim hrvatskim pokrajinam i posebna zemljišta, na kojima je seljaštvo nekog sela pa i šireg kraja imalo stvarno pravo na suvlasništvo ili samo na uživanje korisnosti i plodova. U Hrvatskoj i Slavoniji je zakonom uređeno najtočnije to stvarno pravo na skupna zemljišta pod imenom z e m l j i š n i h  z a j e d n i c a (urbarskih, krajiških i plemićkih općina) te  k r a j i š k i h  i m o v n i h  o p ć i n a « (str. 50).

1.1.6. U većini zemljišnih zajednica između dva svjetska rata korišteno je ali odustajano je od prava na prijekup. U zapisnicima skupština navedeni su popisi ovlašteništva prema kojima se ustanovljivao potreban kvorum i utvrđivana većina glasova za pojedini prijedlog. U razdoblju do 6. travnja 1941. preko 1 000 zemljišnih zajednica je izvršilo «razgodbu» i razdjeljenje, pa su ovlaštenici na komasacijom razdijeljeno zemljište uknjižili svoje osobno vlasništvo. Ovlašteništvo se uredovno nasljeđivalo.

1.1.7. Prijašnji sustav je onemogućio pravno postojanje zemljišnih zajednica ali nije zanijekao stvarnopravni status ovlaštenika. On im nije dao naknadu no nije rekao da za nju nema pravne osnove.  Član 3. Zakona o oduzimanju glasi „Propisi ovog zakona ne odnose se na ona zemljišta koja su na osnovu provedenog diobnog postupka zemljišne zajednice pojedini ovlaštenici dobili u svoje privatno vlasništvo prije 6.travnja 1941.

Dovršenje diobnog postupka pokrenutog prije 6.travnja 1941. odobravaju okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju.“ Čak i uz pretpostavku da ni jednom ni jedna okružna komisija za agrarnu reformu nije odobrila dovršenje ni jednog diobenog postupaka ostaje propis koji  priznaje ovlaštenička prava članova zemljišnih zajednica vlasničkim pravima.

Sabor SR Hrvatske 1987. g. donosi Zakon kojim dopunjuje gornji članak tekstom:  „Pismeni zahtjevi za dovršenje diobnog postupka zemljišnih i njima sličnih zajednica na poljoprivrednom zemljištu pokrenutog prije 6.travnja 1941 godine mogu se podnositi općinskim organima uprave nadležnim za imovinsko pravne poslove najkasnije do 31.12.1988. godine. Zahtjevi podneseni nakon toga roka neće se uzimati u postupak.“ Znači i nakon 40 godina priznaju se ovlaštenička prava kao vlasnička prava. Kako uskladiti ove činjenice s Vladinim stavom da ovlaštenička prava nisu bila vlasnička prava? Po Vladinom „mišljenju“ su takovi postupci pravno neosnovani. Za to je potrebna duboka 'pravnoronilačka' kompetencija.                                                             

1.1.8. Vladina teza da ovlašteničko pravo nije stvarnopravnog karaktera izaziva grozničavu nedoumicu. Nisu stvarnopravnog karaktera!? A kakvog su? Pa čak je i služnost stvarno pravo iako na tuđoj stvari. Članovi zemljišnih zajednica su uredovno, bez iznimke i proizvoljne prosudbe vršioca upravne funkcije, dobivali građu za gradnju, drva za grijanje a bez ikakvog osobnog dopuštenja napasali stoku i žirili svinje itd. To su ostvarivali jer su na to stvarno imali pravo kao članovi zajednice u koju su stvarno unijeli određenu količinu šume i pašnjaka kao stvarnu imovinu svojeg stvarnog vlasništva. Vlada svojim „mišljenjem“ stavlja ovlaštenike u  pravno-vlasničkom pogledu u urbarski položaj prije segregacije, dakle prije nego što su na ime svakog selišta izlučeni dijelovi vlastelinskog zemljišta i dati u puno vlasništvo selišnih vlasnika. Selišni su vlasnici u porezu otplaćivali ukinuto vlastelinsko vlasničko pravo skupa s pravom na podavanja  od podložnika. Vlada Austrijske carevine donoseći taj patent i provodeći ga, kao i u slučaju krajiških zemljišnih zajednica i krajiških imovnih općina, načelno je i faktički umanjila vlasnička prava vlastelinstva u korist seljačkog radnog naroda. Naša Vlada tretira državu kao općeg vlastelina koji sada na temelju demokratski posvećene političke vlasti vraća ovlaštenike u feudalno pravno i socijalno stanje.

[Jaguar]

Suvlasništvo ili ovlašteništvo postoji neovisno o tomu da li ga ovlaštenik u naravi koristi i uživa. Ono ovlaštenicima nije moglo biti oduzeto bez sudske odluke. No moglo im je biti zapriječeno njegovo vrjednosno korištenje ukoliko nisu izvršili ovlašteničke individualne obveze. Tada je bilo u stanju mirovanja. Tako i sada smatramo da su zemljišne zajednice i ovlašteništva u mirovanju dok se ne ukloni ili otkloni efektivna sila države kao vlasničkog uzurpatora.

Kad bi Vladina tvrdnja bila točna trebali bismo se preneraziti nad svim dosadašnjim uglednim hrvatskim pravnicima unazad 115 godina jer nisu tako važnu stvar, takvu ključnu vlasničkopravnu diferenciju, uočili. Nije nam poznat ni jedan slučaj pokušaja negiranja stvarnopravnog vlasničkog karaktera ovlašteničkih prava članova zemljišnih i njima sličnih zajednica. Doista, tomu slično nisu mislili niti ne misle ni Franjo Spevec, ni Ivo Krbek, ni Andrija Perušić, ni Jadranko i Zlatko Crnić, ni Matija Očić, ni Mladen Žuvela, ni Petar Simonetti... Tko to tako „misli“?

2. Zemljišna zajednica kao pravna osoba – realnost ili fantom

2.1.Čemu služi Vladino srozavanje ovlašteničkih prava na razinu personalnog užitničkog servituta na tuđoj stvari, jus ad alienam res? Uzdizanju pravne osobnosti zemljišne zajednice u apstraktni originarno na samom sebi postojeći pravni entitet. Kao da zemljišna zajednica egzistira neovisno, pa čak možda i nasuprot ovlaštenika i njihovih originarnih stvarnih vlasničkih udjela izraženih kao njihova neotuđiva alikvotno razmjerena prava. Zemljišna zajednica je postala pravni fantom koji je apsorbirao bez ostatke ovlaštenike i njihova vlasnička prava. Dakako, to je na ignorantstvu zasnovana  blasfemija

Takovog pravnog fantoma – „zemljišne zajednice kao pravne osobe“ -  je Sabor RH Zakonom iz 1947. onda revolucionarno izbrisao iz pravnog sustava. To je logično, jer tadašnja vlast (komunističko jugoslavenska) nije priznavala ni Boga ni čovjeka a kamoli pravne fantome. Staljin je na spomen pape priupitao, koliko papa ima divizija, dok se njegovi hrvatski (naravno: i jugoslavenske) poklonici nisu pitali da li se narod slaže, nego da li ima snage biti javno protiv. Tadašnjem sazivu Sabora je bilo dovoljno „proglasiti“ njihovu imovinu općenarodnom. Manjak pravnosti nadoknađen je viškom silovitosti. Problem je što Vlada ne vidi pravnu problematičnost, neodrživost akta o oduzimanju. Dapače – i nije to samo dojam! – ona ga nastoji svojim „mišljenjem“ okrijepiti u nadaljem važenju. Vlada se naoko grozi ondašnje partijsko-državne ideologije ali se bez zazora čini nasljednikom njezine besprizorno oduzete imovine!

Poništavajući, ukidajući, zemljišnim zajednicama kao upravno-pravnom načinu posredstvom kojeg ovlaštenici upravljaju i javno posluju njihov utemeljući realni i pravni supstrat, ovlaštenike s njihovim pravno nepovredivim vlasničkim pravima, svodi Vlada zemljišne zajednice na pravno retoričko pitanje a odnos prema njoj na razinu vlastite privatnovlasničke svijesti i proizvoljnosti.

S retoričkim isticanjem pravne osobnosti zemljišnih zajednica u svojem „mišljenju“ Vlada nastoji dokazati nepostojanje realnog i pravnog supstrata zemljišne zajednice a to su vlasnički ovlaštenici sa svojim realno opstojećim ovlašteničkim pravima i voljom da u zakonitom organizacijskom obliku zemljišne zajednici potpuno gospodare svojom posjedovno objedinjenom imovinom. Analogno onoj da su u mraku sve krave crne Vlada svojim mračnim poimanjem zemljišnih zajednica zatamnjuje životnu pravnu opstojnost njezinih ovlaštenika. Za nju su pravno poništeni svi ovlaštenici. Dobar ovlaštenik je pravno nepostojeći ovlaštenik. Tko zna, zna.

Kad apstraktno pravno „mišljenje“ realnost adresata pravnih instituta poništava u ime njihove jedino važeće idealne pravnosti, dovoljna je izvanjska pravna sofistička retoričnost da bi se, kao, pravno opravdao interesni stav i namjera.

2.2.Vlada suvremeno formalnopravno klasificiranje zemljišnih zajednica među pravne osobe koristi za diskvalificiranje njezinih članova i njihovih nasljednika iz statusa pravno valjanih ovlaštenika. Oni za Vladu ne postoje. Njih je zemljišna zajednica fantomski progutala i provarila do nepostojanja. Oni kao ljudi si možda umišljaju da stvarnopravno postoje i kao ovlaštenici prava na povrat. Vlada odgovara da oni stvarno pravni ovlaštenici nisu ni bili te je njihova uvjerenje da su njihovi pređi bili stvarno pravni ovlaštenici njihov pravno neosnovani umišljaj koji se pokazuje kao pravna fikcija.

Nasuprot tome bi zemljišnim zajednicama status pravne osobe davao status stvarnopravne realnosti. Zemljišne zajednice zato što su bile pravne osobe bile su pravna realnost a ovlaštenici zemljišnih zajednica su zato bili stvarnopravna fikcija. To nam Vlada tvrdi uvjeravajući nas. Ukazujemo i tvrdimo da su ovlaštenici pojedinačno i skupno kao zemljišna zajednica imali trajni odnos pravne vlasničke sprege kako je istraživalački ustvrdio Gierke a izvjestio nas akademik dr. Ivo Krbek (Zemljišne zajednice 1922.)

2.3. Da li je doista pravna osoba tvrd i jasan stvarnopravni pojam kako ga Vlada koristi? U Pravnom leksikonu Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža (2007.) piše: Pojam i pravna priroda pravne osobe jedno je od najspornijih pitanja u pravnoj znanosti (str. 1194.). U slijedećem rječniku stoji slično: Teorija do danas nije u potpunosti razjasnila pitanje pojma i naravi pravne osobe, iako se problem pravne osobe javio još u starom Rimu (str. 651.). Eto, čak ni rimski pravnici nisu uspjeli konstruirati pravnu apstrakciju pravne osobe! Ono što realno stoji iza pravne osobe nije se dalo jednoznačno supsumirati pravnim pojmom. U svojoj razumskoj jednoznačnosti pravo se pokazalo impotentnim spram životne realnosti stvarnopravnih tijela, asocijacija, udruga, koje pravno klasificiramo kao pravne osobe.

Nije sporna realnost, praktično postojanje, pravnih osoba sporna je mogućnost njihove pravne jednoznačne pojmovnosti. Porastom robnonovčanih odnosa u novom vijeku nastala je neodgodiva potreba pravno priznati i jamčiti poslovanje udruga, skupova ili zajednica. Početni je stav bio da je pravna osoba čista pravna fikcija, pravni konstrukt, koji retorički i pravno predstavlja skup individualnih osobnih volja koje su jedini realni nosioci subjektivnih prava. Rasprava se usmjerila na supstrat, na ono što čini opstojnost pravne osobe. Ona je zajednički statusni naziv skupa, zajednice, udruge pojedinaca. Međutim različitost realnih zajednica koje pravno supsumiramo  izrazom pravna osoba je tolika da ono što čini pravnu njihovu identičnost jest nesigurno, proizvoljno, od slučaja do slučaja i u pravnim sustavima različito. Stoga je pravna osobnost samo tehnički pravne termin posredstvom kojeg se omogućuje raznim kolektivitetima zajedničkog interesa da ga djelatnošću i u pravnom prometu ostvare. Stvarnopravni nosioci (sudionici, ovlaštenici isl.) su in ultima ratio fizičke osobe koje u njoj i pomoću nje ostvaruju svoje interese. Ona postoji dok poslužuje volji, koristi i interesu članova. Delegiranjem svojih izvornih prava i ovlaštenja u upravna tijela pravne osobe ne odriču se ovlaštenici svojih osnivačkih i svog izvornog individualnog vlasničkog prava. Tako se ni jedna slučajna generacija naroda ne može u ime povijesnog naroda odreći prava na kulturni i politički identitet, autonomiju i suverenitet. To je isto tako sadržano u osobnosti naroda kao što je vlasničko pravo sadržano u osobi. Samo čisti duhovi mogu postojati bez integralnih cjelovitih pretpostavki.

Tvrdimo da stvarnopravni suvlasnički karakter ovlašteničkog prava ovlaštenika kao subjektivnih nosioca vlasničkih prava u zemljišnim zajednicama ne može biti sporan te da ga formalna klasifikacija zemljišnih zajednica kao pravnih osoba ne može derogirati. Stoga su ovlaštenici zemljišnih zajednica pojedinačno trajni ovlaštenici, nosioci prava zahtjeva za povrat oduzete imovine. Činjenicu da je imovina oduzeta zemljišnim zajednicama kao organizacionom obliku mi ovlaštenici prihvaćamo u vidu povrata imovine udrugama ovlaštenika koji podnesu pravovaljani zahtjev za povrat.

3. Vlada odredbom postojećeg Zakona obrazlaže nemogućnost njegove promjene. 

Vlada tvrdi: Budući da su Zakonom o oduzimanju „zemljišne zajednice kao pravne osobe prestale postojati ... glede (njih) ..ne postoji pravni kontinuitet pa se bivšim zemljišnim zajednicama ne može priznati svojstvo ovlaštenika naknade prema Zakonu o naknadi“.

Zemljišne zajednice su specifične organizacije po svom postanju i svom upravnom uređenju. U tom smislu zemljišne zajednice kao pravne osobe ne mogu spadati u pojam pravnih osoba iz članka 12. Zakona o naknadi.

Osim toga, pravno nevaljalim ukinućem zemljišnih zajednica Zakonom iz 1947. i njegovim važenjem do stupanja na snagu novog ustavnopravnog sustava one nisu mogle postojati. To nije pitanje htijenja volje ili propusta ovlaštenika da zemljišna zajednica kontinuirano postoji nego sile volje vladajućeg političkopravnog sustava koji im onemogućava da svoju volju djelatno ostvare. Cinično je takovu odredbu primijeniti na ovlaštenike zemljišnih zajednica. Ako se organizacijsko i poslovno djelovanje zemljišnih zajednica moglo silom spriječiti a ovlaštenike u vršenju njihovih vlasničkih prava onemogućiti, njihova prava nisu nestala. Iskaz, da ona nisu postojala, ne proizlazi iz razloga prava nego je samo izraz pravnog ignorantskog nasilja. Spriječiti ga može samo zakonodavna volja saborskih zastupnika.

Upozoravamo da ograničavajući članci 12. i 21. imaju nešto zajedničko, To su iznimke koje Vladi daju pravo da potencijalnim potražiocima daju privilegij povrata a jedinicama lokalne samouprave privilegij poklona. Načelno, vlasnička pitanja ne spadaju na izvršnu nego na zakonodavnu i sudbenu vlast. Stoga se nadamo zakonskom rješenju.

Nadamo se da će ove napomene pridonijeti sadržajnosti i primjerenosti zakonodavne rasprave.

Velika Gorica, 2. svibnja 2011.

[amarkulin]

Hvale vrijedan, vrlo iscrpan i dokumentiran tekst.

E, ZA TO nam treba Europa! Jer u ovom bantustanu od državne uprave argumenti i pravo ne zanimaju nikoga. Sve tako dugo dok ih se ne bude MORALO uvažavati (na žalost, toga neće biti dokle god oni ne odgovaraju za takve svoje odluke). I tek tada će to biti NAŠA država, jer ovi su nam lijepo rekli od samog početka: IMAMO HRVATSKU! I imaju...

[Muha]

Jadranka Kosor zajedno s HSS-om protiv povrata imovine

Krivo, nisu oni protiv povrata nego protiv HNS-ovog prijedloga o povratu koji je faličan ...tu je razlika...reci istinu...i vrapci na krovu znaju da GBR temelji svoju i HNS-ovu kampanju na povratu...pri tom koristi Zdravka Lučića da u pijanom stanju govori ono što GBR trezan misli....igraju vrlo prljavo, van okvira granica dobrog ukusa...pitao si me da li su Urbarci održali skupštinu?...odgovorio sam ti i postavio pitanje kad je ta fantomska krovna ZZZ Hrvatske održala skupštinu?...nisam dobio odgovor...zašto?..nisu li Urbarci na vrijeme ukazivali na mogući rasplet...zašto ih se nije poslušalo?...zašto se nije pristupilo onako kako su oni predlagali, točnije napraviti prvo Zakonske okvire i temelje za povrat pa tek onda svi zajedno skupno (HDZ-e, SDP-e HSS,HNS) urudžbirati zahtjev za povrat u saborsku proceduru...ovako ova skupina pokazuje da imaju figu u đepu štoviše niti ne žele vratiti zemlju nego na ovoj temi si priskrbiti jednokratne političke poene pri tom se nabacuju blatom na svoje političke protivnike...

[Jaguar]

Muha kao prvo uopće se nisi koncentrirao na očitovanje nego i dalje zagađuješ prostor svojim bljezgarijama, nemam drugog naziva za to o čemu ti pišeš, kao drugo skupštine nisu održane, ponovno lažeš, da jesu bile bi davno objavljene i na stranicama zemljišnih zajednica, kao treće već sam ti napisao da se skupština ZZZ Hrvatske nemože održati bez održanih skupština niže i delegiranja ovlaštenika za skupštinu ZZZ Hrvatske, te na koncu i izbor novog čelništva ZZZ Hrvatske. Što je u tom smjeru učinila urbarska zajednica Velike Gorice?
 
Sljedeće govoriš o stvaranju zakonskih predpostavki. Što je ovaj prijedlog zakona drugo negoli stvaranje zakonskih predpostavki za povrat imovine zemljišnim zajednicama?

Kada govoriš o podršci od strane HDZ, HSS, i inih jeli kasno da podrže? Nije, neka podrže prijedlog zakona, dorade ga amnadmanima i točka. U čemu je problem, svi sretni i zadovoljni. Prestani više kriviti nekoga drugoga i zagađivati ono za što se ti kao zalažeš.
Ako se zalažeš onda čini nešto pozitivno a ne samo zagađivati, blatiti, vrijeđati ljude koji rade.

I iskreno Muha ovo očitovanje ima svoju ako hoćeš i intelektualnu vrijednost ne samo značajnu i povijesnu, za to treba imati i intelekt i napisati, ni to nemože svatko, jel tak? A imaš obraza čovjeka koji je to napisao nazivati pijancem, srami se i i sram može biti svakoga od nas tko ne reagira na tvoje ovakve objede.

Pozovi HDZ, HSS i sve ostale neka podrže, nije važno tko je pokrenuo priču, usput da napomenem čekalo se jako dugo jer je nekad davno HSS nešto obećao i što je napravio? Ti to kao neznaš ili ti tvoji to neznaju? Prestanite glumatati i napadati one koji u tom smjeru pokušavaju nešto napraviti i zdušno se trude da nešto naprave. Pa tumačio ti to kako hoćeš.

[Muha]

za to treba imati i intelekt i napisati, ni to nemože svatko, jel tak? A imaš obraza čovjeka koji je to napisao nazivati pijancem, srami se i i sram može biti svakoga od nas tko ne reagira na tvoje ovakve objede.

d.j. Tiesto - LUČIĆ LUDUJE 2