GODINA LUTKE
Bila je Sanaderova zapisničarka, pa Sanaderova posluga, pa Suzana, pa Drvena Marija, pa Majka hrabrost, pa Ona-koja-ide-kud-i-Sanader... A sada je postala osoba godine. Ne nužno pozitivna. Vladimir Šeks predložio ju je za državno odličje, Zoran Milanović optužio za prodaju državnog teritorija. Mnogi su skloni veličati premijerku zbog borbe protiv korupcije, a drugi žaliti zbog činjenice da se našla pod lavinom korupcijskih afera. Hvale je što nije korumpirana, a zaboravljaju da je u prvom mandatu bila ministrica s najviše afera. Štite je oni koalicijski partneri koji su je prije dvije godine nazivali sramotom Sanaderove Vlade. Ona je bila ta koja je nabila harač, koja je donijela tri rebalansa, pa usvojila totalno nerealan proračun. Ona je pristala na arbitražu sa Slovenijom, ali i poštedjela Božidara Kalmetu. Puno posla u pola godine i još je puno čeka do kraja mandata. I još puno toga mora učiniti da bi zaslužila priznanje. Ili možda samo jednu stvar: uhititi Sanadera.
GODINA BJEGUNCA
Tko može zamjeriti Ivi Sanaderu što je bez obrazloženja zbrisao iz Banskih dvora. Kad vidimo na kakvim prljavštinama je sjedio, nije nikakvo čudo što je dao petama "malo vjetra". Nažalost, nije otišao daleko, ali svejedno dovoljno da izbjegne ruku pravde. Malo na jahtu, pa u bolnicu, pa na ručak s Mesićem, pa na ručak s Kosoricom, pa na Predsjedništvo HDZ, pa u New York... Pa na večeru s Bandićem. Tko se nije skrio, magarac je bio.
GODINA AFERA
"Sasvim slučajno u borbu protiv korupcije krenulo se nakon Sanaderova odlaska", bubnuo je Tomislav Karamarko. Nije dakle jasno: je li Kosor krenula u obračun s aferama ili je novu premijerku jednostavno zatrpala prljavština njezina prethodnika. U svakom slučaju, tjedan dana nakon Sanaderova odlaska krenula je lavina: HEP, HAC, HŽ... Čir je puknuo i gnoj nas je doslovno zatrpao.
GODINA BJEGUNCA-VIZIONARA
Sjećate se Branimira Glavaša? To je onaj "vizionar HDZ-a" koji je nakon presude za ratni zločin pod zaštitom saborskog imuniteta pobjegao u Bosnu i Hercegovinu gdje će zauvijek ostati izvan dosega hrvatskog pravosuđa. I uredno primati saborsku plaću i putne dodatke. On će ovu godinu sigurno pamtiti po dobru.
GODINA BJEŽANIJE
Mnogi su ove godine slijedili Glavašev primjer. Neki su se uredno vratili (Blaž Petrović), a ima i onih koji su odlučili pobjeći u suprotnom pravcu (Ante Jelavić). Neki su uhićeni na granici u (navodnom) pokušaju bijega (Miroslav Kutle), a neki su ostavili obitelj i nakon presude nestali u (ne)poznatom pravcu (Zlatko Čeljuska).
GODINA TRBUHOZBORCA
vo Sanader mislio je posjesti svoju Lutku Suzanu na koljeno i nastaviti vladati iz trbuha. Pardon, iz sjene. A onda je, na vlastiti užas, spoznao da Lutka misli svojom glavom. Počela je pokazivati otpor. Ne preveliki, ali ipak otpor. Maknula je njegove slike iz Središnjice, omogućila je Damiru Polančecu da napusti Vladu, uzela tepih Bianci Matković, odbrusila Barba Luki i odbila stati u zaštitu svog političkog uzora onda kad ga je napao predsjednik Mesić. Sve u svemu, otela se kontroli. A sve zbog toga što ju je Sanader na stranačkom saboru predstavio kao "svoju zapisničarku". Dobro kaže stara biblijska: čuvaj se prezrene žene.
GODINA TRBUHOZBORCA-VIZIONARA
Kao da nije dovoljno da državljani susjedne zemlje biraju hrvatski parlament, Vladu i predsjednika, već se sjednice hrvatske parlamentarne stranke održavaju u Hercegovini, u kući bjegunca od hrvatskog pravosuđa, nepravomoćno osuđenog za ratni zločin.
GODINA HRČKA U KOTAČU
Cijele godine Zoran Milanović se trudio, radio, pokušavao, pa onda prestao pokušavati, ali sve to bez prevelikog efekta. Kao da se cijele godine vrtio u kotaču. Ulogu "oporbe" otela mu je Jadranka Kosor, obračunavajući se s korupcijskim aferama. Zabranio je da se Sanaderu postavljaju pitanja u Saboru, onda je ludovao oko arbitražnog sporazuma sa Slovenijom, pa ostavio dojam gubitnika lokalnih izbora, pa nestao iz Josipovićeve kampanje pokazujući time da svojim prisustvom samo donosi štetu svom kandidatu, a u isto vrijeme stranka mu izgleda kao kuća duhova. I onda ono laviranje oko Milana Bandića: na proljeće ga hvali kao najbolje kandidata za gradonačelnika Zagreba, na jesen ga bojkotira u gradskoj skupštini, a na zimu predstavlja kao najveće zlo ove Hrvatske. Navodno bi ga mogla spasiti Josipovićeva pobjeda, ali čak je i s njim uspio toliko zatrovati odnose, da je pitanje kako će se izbor prvog SDP-ova predsjednika u povijesti odraziti na budućnost SDP-a. I sudbinu Zorana Milanovića.
GODINA KUPLERAJA
Vanja Sutlić. Hloverka Novak srzić. Dijana Čuljak. Dražen Majić. Siniša Grgić. Blago Markota. "Četnička kurvetina". Dnevnik. Otvoreno. Volim nogomet. Izborna sučeljavanja. Izborna noć. Kriminal. Kaznene prijave. Gubici. Pad gledanosti.
GODINA OMERTE
Hloverka prijeti prljavštinama o Sutliću. Milan Bandić prijeti prljavštinama o Mesiću. Mesić prijeti prljavštinama o Sanaderu. Sanader prijeti prljavštinama o "Mesiću i njegovima". Polančec prijeti Mesiću. Sanader prijeti Nini Paviću. Ali nitko još ne govori. Zakon šutnje je na snazi.
GODINA BANDUMA KERIĆA
Hrvatska je postala država Bandića i Keruma. Zagreb i Split zarobljeni su u populističkoj osovini dvojice političkih egzemplara. Jedan kopa nos, drugi "guca" bombon, jedan gradi najskuplje zahode na svijetu, drugi spašava poslovno carstvo ulaskom u politiku, obojica su uzdanice sirotinje i ljudi zasićenih strankama, politikom, aferama, gospodarskom propašću. Jedan bi htio biti predsjednik države, drugi predsjednik Vlade. Njihov politički angažman produbio je jaz u hrvatskom društvu: na pristalice Banduma Kerića i one druge. Oni drugi zasad gube.
GODINA STRANAČKIH LOMOVA
HDZ se raspada nakon Sanaderova odlaska, SDP se raspada od Milanovićeva dolaska. Jadranka Kosor ne usuđuje se krenuti u stranačku čistku, ogranci otkazuju poslušnost, ministrima prijeti zatvor, afere izbijaju gotovo svakodnevno, Hebrang nije ušao u drugi krug predsjedničkih izbora... S druge strane, SDP se lomi potiho. Oko Bandića, oko Josipovića, oko Milanovića i njegove karizme neodlučnog gubitnika i kolebljivca, oko tavorenja u oporbi i nesposobnosti da se napokon dočepaju vlasti.
GODINA HARAČA
Nije pomogao narodu. Nije pomogao proračunu. Nije pomogao gospodarstvu. Nije pomogao ni Ustavnom sudu da dokaže kako ipak nije politička institucija. Nije pomogao ni Jadranki Kosor da svoj mandat odradi bez nepopularnih poteza. Pomogao je samo sindikatima da dobiju regres. I oporbi da stekne bodove. I šefu države da ustavnom tužbom naknadno stekne nove obožavatelje. I sad čekamo da ga ukinu.
GODINA DVORANA
Po čemu ćemo pamtiti Svjetsko rukometno prvenstvo u Hrvatskoj? Po milijardu kuna ulupanih u sportske dvorane? Ili po svečanom ispijanju šampanjca u VIP loži na sportskom borilištu gdje je ispijanje alkohola zakonom zabranjeno? Trebao je to biti sportski spektakl, a ispao je žalosno masiranje premijerova ega i korak prema dodatnom osiromašivanju ionako prezadužene i propale države.
GODINA ARBITRAŽE I TOPNIČKIH DNEVNIKA
Mislili smo da je crvena haljina od šantung svile učinila čudo u Trakošćanu (pa da će je i svečano izložiti u dvorcu, budućim naraštajima na uvid), ali ipak smo shvatili da nije to bila ljubav Kosorice i Pahora, već birokratski akt iz Bruxellesa. Pregovori su odblokirani, ali opet nakratko. Neka poglavlja u pregovorima s EU još uvijek su blokirana, ovoga puta zbog topničkih dnevnika. Onih koji nema, pa ima ali ne znamo gdje su, pa nema pod takvim nazivom, pa ima ali ne damo, pa nema ali tražit ćemo u stanovima visokih časnika. Tko bi rekao da će jednoga dana HDZ slati policiju na hrvatske časnike kako bi ispunila uvjete Haaga i Europske unije? I tko bi rekao da zbog toga neće biti prosvjed na Rivi?
GODINA KAMIONA, VLAKOVA I TUNELA
Berislav Rončević konačno je završio na sudu zbog afere kamioni. Žužulovi su konačno završili u zatvoru zbog tunela. A Božidar Kalmeta ostao je tamo gdje jest, unatoč nesrećama vlakova, pituravanjima tunela, korupciji, kriminalu... Kako bi rekla premijerka Kosor, "u skladu s europskom praksom" kompromitirani ministar ostao je netaknut u fotelji. A Polančec? Eno ga u Koprivnici, kuha ručak. S Vegetom.
GODINA LABUĐEG PJEVA
I odlazi Stipe Mesić. Prvi predsjednik kojeg s funkcije nećemo ispratiti u posmrtnoj povorci. Prvi za kojim nećemo plakati, barem ne licemjerno. Trudi se otići uz prasak. Gotovo vatromet. Nije u mandatu uhvatio Pašalića, ali jest Zagorca. Zavadio se sa Sanaderom i Bandićem, izdao Vesnu Pusić na izborima, posvadio se s najdražim medijima, odbio pomilovati Hrvoja Petrača i dobio rezidenciju u Grškovićevoj. Ali ne u Zagorčevu bordelu. Odlazi s velikim teretom i zaslugama kojih se sve teže prisjetiti. Donio je osmijeh u hrvatsku politiku, a ostavlja ju s grčem na licu. I nasljednika bez ikakve grimase na licu. Konačni sud slijedi tek kad vidimo nasljednika na Pantovčaku.
