Nâstavek z prethodnoga lista: Jedan dio njemačkih posuđenica može se naći u više funkcionalnih stilova. Npr. riječ
cvikati može značiti ‘poništiti voznu kartu’ te u tome značenju pripada razgovornomu stilu. Riječ
cvikati u prenesenom značenju ‘bojati se’ je žargonizam. Glagol
farbati u neutralnoj upotrebi označava radnju ‘bojati’ i pripada razgovornoj razini, no riječ u prenesenom značenju ‘lagati’ pripada žargonu. Riječ
špek u razgovornome stilu znači ‘slanina’, ali ima i preneseno značenje ‘salo’ te time spada u žargonizme.
Neke njemačke posuđenice isključivo pripadaju žargonizmima, npr.
fuš –
žarg. rad na crno;
fušariti –
žarg. nestručno obaviti posao;
junferica –
žarg. djevica;
kupleraj –
žarg. svodništvo; javna kuća;
šljaker –
žarg. fizički radnik;
šminker –
žarg. dotjerana osoba itd.
Jedan je dio njemačkih posuđenica postao sastavnicom frazema u hrvatskome jeziku, npr.
biti aptak – biti spreman;
od cuga – naiskap, odjedanput;
na eks – naiskap;
u hipu – u trenu;
u leru – u praznom hodu;
od šuba – odmah, iz prve. Ovi primjeri pripadaju razgovornomu stilu, no neki su frazemi s njemačkom posuđenicom kao sastavnicom i stilski obilježeni:
fasovat svoje –
žarg. dobiti batine;
držati fige –
pren. poželiti sreću;
dobiti fras –
pren. uplašiti se;
imati grifa –
pren. biti vješt;
zabijati kajlu –
žarg. podmetnuti komu;
imati klikere–
pren. biti pametan;
imati knedlu u grlu –
pren. doživjeti neugodu;
dati/dobiti korpu –
pren. odbiti/biti odbijen;
pun mi je kufer –
žarg. dosta mi je;
malo morgen –
žarg. nije točno;
ostati paf –
žarg. zabezeknuti se;
imati pik na koga –
žarg. okomiti se na koga;
pod mus –
pren. obavezno;
biti švorc –
žarg. nemati novca.
4. ZaključakVišestoljetni hrvatsko-njemački dodiri rezultirali su velikim brojem njemačkih posuđenica u hrvatskome jeziku. Tek je manji dio postao činjenicom hrvatskoga standardnog jezika što je posljedica svjesne jezične politike koja je bila usmjerena protiv njemačkih riječi u hrvatskome jeziku kako bi se održala samobitnost hrvatskoga jezika. No, kako je norma s jedne strane uvjetovana sustavom i s druge strane govorom, proskribiranje njemačkih posuđenica u hrvatskome jeziku nije uspjelo hrvatski jezik u potpunosti lišiti njemačkih riječi. Analiza je hrvatskih rječnika pokazala da ni leksikografska djela nemaju identično vrednovanje jezičnoga statusa njemačkih posuđenica. U analizi je ustanovljeno nepostojanje dobre zamjene domaćom riječi za jedan dio njemačkih posuđenica. Također je utvrđen i poveći broj njemačkih posuđenica koje s hrvatskim inačicama tvore sinonimske parove te je njihov odnos takav da je hrvatska riječ standardnojezična, a njemačka posuđenica pripada razgovornomu stilu. Treću skupinu čine njemačke posuđenice koje se prema hrvatskoj inačici javljaju u obilježenoj ulozi, a uglavnom se rabe kao žargonizmi. Njemačke posuđenice i u jednom i u drugom slučaju zadovoljavaju sve zahtjeve funkcionalnih stilova. To je bitna pretpostavka da bi jezična komunikacija mogla biti svrhovita i djelotvorna. Sve su ove riječi dio sveukupnoga leksičkoga blaga hrvatskoga jezika, tj. dio su hrvatskoga jezika kao sustava, a
u jeziku kao sustavu ništa nije pogrešno, u njemu nema dijalektizama i standardizama, tuđica i domaćih riječi (Barić i dr. 1999: 111).
Literatura: ANIĆ, VLADIMIR 2005.
Veliki rječnik hrvatskog jezika. Zagreb: Novi liber.
BABIĆ, STJEPAN 1990. Njemačke posuđenice u hrvatskom jeziku.
Hrvatska jezikoslovna čitanka, Zagreb: Globus: 214–224.
BABIĆ, STJEPAN 1995.
Hrvatski jučer i danas. Zagreb: Školske novine: 61–63.
BARIĆ, EUGENIJA i dr. 1999.
Hrvatski jezični savjetnik. Zagreb: Školske novine.
DASOVIĆ, MIRJANA; MILAN KRANJČEVIĆ 2003. Germanizmi u čakavskim mjesnim govorima južne Gacke.
Grad Otočac 7. Otočac: Katedra Čakavskoga sabora pokrajine Gacke: 139–67.
FRANČIĆ, ANĐELA; LANA HUDEČEK; MILICA MIHALJEVIĆ 2005.
Normativnost i višefunkcionalnost u hrvatskome standardnom jeziku. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
GLOVACKI-BERNARDI, ZRINJKA 1993. O njemačkim elementima u zagrebačkom govoru i hrvatskom književnom jeziku. Zagreb:
Rječnik i društvo: 93–96.
GLOVACKI-BERNARDI, ZRINJKA 1998.
Deutsche Lehnwörter in der Stadtsprache von Zagreb. Frankfurt/M.: P. Lang.
GULIN, SLAVKA 1993. Germanismen in der Umgangssprache des Šibeniker Gebietes. Zadar:
Diplomski rad Filozofskog fakulteta u Zadru. Rukopis.
IVANETIĆ, NADA 1996. Deutsche Entlehnungen in Orubica/Slawonien. Zagreb:
Zagreber germanistische Beiträge 7: 87–107.
IVANETIĆ, NADA 1997. Germanismen in der čakavischen Mundart von Bribir. Zagreb:
Zagreber germanistische Beiträge 6: 109–129.
IVANETIĆ, NADA 2000. Germanizmi u jednom čakavskom govoru. Rijeka:
Riječki filološki dani III: 159–170.
KESSLER, WOLFGANG 1986. Aus der Dominanz in die Marginalität. Die deutsche Sprache in Kroatien im 19. Jahrhundert.
Deutsche Ostkunde, 32: 67–79.
KORDIĆ, SNJEŽANA 1991. Germanizmi u osiječkom govoru danas. U: Andrijašević, M./Vrhovac, I. (izd.)
Prožimanje kultura i jezika. Zagreb: HDPL, 89–97.
KRANJČEVIĆ, MILAN 2003.
Ričnik gacke čakavšćine. Konpoljski divan. Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke. Rijeka: Graftrade.
MAGNER, THOMAS F. 1966:
A Zagreb kajkavian dialect: Penn State Studies 18.
MARETIĆ, TOMO 1924.
Hrvatski ili srpski jezični savjetnik za sve one, koji žele dobro govoriti i pisati našim jezikom. Zagreb
MATULINA, ŽELJKA 1995. Germanizmi u razgovornom jeziku u Dalmaciji. U:
VDG Jahrbuch, Znanstveni skup „Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu“: 71–81.
MEDIĆ, IVO 1962.
Kulturno-historijsko značenje i lingvistička analiza njemačkih pozajmljenica kod zagrebačkih obrtnika. Zagreb: neobjavljena disertacija (rad u rukopisu).
MUHVIĆ-DIMANOVSKI, VESNA; ANITA SKELIN HORVAT 2006. O riječima stranoga podrijetla i njihovu nazivlju. Zagreb:
Filologija, 46–47: 203–215.
PETROVIĆ, VELIMIR 1994. Esekerski – što je to?
Književna revija, 1/2. Osijek: Matica hrvatska: 44–52.
PETROVIĆ, VELIMIR 2001. Essekerisch: das Osijeker Deutsch.
Beiträge zur Sprachinselforschung 16: Wien, München: Institut für deutsche Kultur und Geschichte Südosteuropas.
PIŠKOREC, VELIMIR 1991. Germanizmi u govoru Đurđevca, U: Andrijašević, M./ Vrhovac, I.(izd.)
Prožimanje kultura i jezika. Zagreb: HDPL, 99–109.
PIŠKOREC, VELIMIR 1997.
Deutsches Lehngut in der kajkavisch-kroatischen Mundart von Đurđevac in Kroatien. Frankfurt/M.: P. Lang.
RAMMELMEYER, MATTHIAS 1975.
Die deutschen Lehnübersetzungen im Serbokroatischen. Wiesbaden.
SAMARDŽIJA, MARKO 1993.
Jezični purizam u NDH. Jezični savjeti Hrvatskoga državnog ureda za jezik. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
SCHNEEWEIS, EDMUND 1960.
Die deutschen Lehnwörter im Serbokroatischen in kulturgeschichtlicher Sicht. Berlin: Walter de Gruyter.
STOJIĆ, ANETA 2006. Der Status deutscher Lehnwörter im Kroatischen. Zagreb:
Zagreber germanistische Beiträge. Beiheft 9: 37–49.
STRIEDTER-TEMPS, HILDEGARD 1958.
Deutsche Lehnwörter im Serbokroatischen. Wiesbaden: Otto Herrassowitz.
ŠOJAT, ANTUN i dr. 1998.
Zagrebački kaj: govor grada i prigradskih naselja. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. IX.
ŠONJE, JURE i dr. 2000.
Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga.
ŠTEBIH, BARBARA 2002. Germanizmi u zagrebačkom govoru. Zagreb:
Kaj, časopis za književnost, umjetnost i kulturu, 5/6: 31–36.
ŠTEBIH, BARBARA 2003. Adaptacije germanizma u iločkom govoru. Zagreb:
Rasprave instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 29: 293–323.
TALANGA, TOMISLAV 1990. Germanizmi naši svagdašnji.
Godišnjak OMH Vinkovci 8 (12): 129–162.
TEŽAK, STJEPKO 1999.
Hrvatski naš (ne)zaboravljeni. Zagreb: Tipex.
TRIVUNAC, MILOŠ 1937.
Nemački uticaji u našem jeziku. Beograd: Strani Pregled.
TURK, MARIJA 1996. Jezični purizam. Rijeka:
Fluminensia, god. 8 (1–2): 63–79.
ŽEPIĆ, STANKO 1996. Austrijski njemački u Hrvatskoj.
Đurđevečki zbornik: 309–319.
ŽEPIĆ, STANKO 2002. Zur Geschichte der deutschen Sprache in Kroatien. Zagreb:
Zagreber germanistische Beiträge, 11: 209–227.
Deutsche Lehnwörter und ihre kroatischen Entsprechungen
ZusammenfassungDie jahrhundertelange politische und kulturelle Verbindung Kroatiens zur Habsburger Monarchie ermöglichte einen direkten deutsch-kroatischen Sprachkontakt. Die Zahl der deutschen Lehnwörter in der kroatischen Sprache ist jedoch geringer als man vermuten könnte. Der Grund dafür liegt in der Tatsache, dass die kroatische Sprachpolitik bewusst gegen den Einfluss der deutschen Sprache auf die kroatische gerichtet war, indem kroatischen Wörtern in der Standardsprache der Vorrang vor deutschen Entlehnungen gegeben wurde. Trotzdem konnte sich ein Großteil der deutschen Lehnwörter im Substandard erhalten, obwohl ein kroatisches Synonym besteht. In diesem Beitrag wird untersucht, ob diese deutschen Entlehnungen durch ihre kroatischen Äquivalente ersetzbar sind.
Ključne riječi: njemačke posuđenice, hrvatski purizam, hrvatski standardni jezik
Schlüsselwörter: deutsche Entlehnungen, kroatischer Purismus, kroatische Standard sprache
Zvir:
http://hrcak.srce.hr/file/55781