Gdje je kraj nasilne ideologije koju nam se pokušava polako uvući u našu svakodnevnicu? Silina nasrtaja i perfidnost metoda kojima se lukavo, besramno i vrlo cinično napadaju naše vrijednosti, koje kao narod oduvijek imamo, govore u prilog očuvanja tih vrednota koje su nas do sada održale prepoznatljivima. Obitelj, temeljna vrednota i odrednica svakog naroda i zajednice, najednom više nije važna. Žele ju srušiti kao što je srušeno pola Jadranske obale. Bez obrazloženja, kao da je kužna kaljuža koja iznjedri sve zlo ovoga svijeta?
Zar je ta zajednica ljuske opstojnosti, postala najednom toliko mrska, neprihvatljiva, ne željena da je treba na ovakve načine pokušati srušiti? Naglasak je na pokušati.
Ili je sve to usmjereno u sasvim drugom smjeru?
A gdje sve počinje? Tko se još ima volje sjetiti svega toga, ili možda ipak ima?
Toliko hvaljeni, samozadovoljno najavljivani , gotovo savršeni –Zdravstveni odgoj, nezaključivanje ocjena na polugodištu , otvoreno izražavanje simpatija prema gay zajednicama, okretanje glave u stranu kada se lezbiljke provokativno ponašaju pred javnim ustanovama- crkve u vrijeme Bogoslužja, prešutno i uvredljivo ne reagiranje na razne provokacije i otvorene napade na vjernike i simpatizere, lista je ipak malo poduža……
Sve se to marginalizira, omalovažava i namjerno se dozvoljava nered. Još će na kraju, kako je krenulo svi drugi osim izgrednika biti krivi za izazivanje nereda na javnim prostorima. Čudi me da se već nije takva konstrukcija pojavila?
A sve vodi prema jednom mjestu, obitelji. Obitelji između muškarca i žene. Razumije se da do sada nitko nije otvoreno izjavio, da je sve usmjereno na rušenje te obitelji, ali nešto ne činiti isto je kao i prikriveno podržavati. Sve je to već davno viđeno, uigrano i isprobano. Samo treba imati volju prepoznati.
A država može komotno zaboraviti na to da je moje kao roditelja , dijete roditi i dalje ona vodi brigu o njemu. To si ministri, sadašnji i budući mogu samo sanjati. Da je po brizi države, mnogi od nas bi danas bili socijalni problemi, beskućnici i mnogo gore od toga. Bez obitelji i njezine brige (uz žalosne iznimke) sve pada u vodu.
Štititi obitelj, spada u sramotu?
Odgovoran sam za svoju obitelj i nije me sramota zbog toga. Ponosan sam na nju!!