Nekako mi je postalo pravilo da što je neki proizvod - koji se reklamira - nevažniji za život, kao i što je jeftiniji u maloprodaji - to se više reklamira. Tako je svaka treća reklama za nekakvo sredstvo za pranje tipa Charlie (ne konkretno Charlie, nego mi je on metafora za sve takve proizvode), a kojega se potroši u cijelom mjesecu za protuvrijednost od deset kuna, ako i toliko.
Razumijem reklamiranje skupih stvari, koje sam upravo zbog temeljnog uređaja kojem su namijenjene smatrao i promašenom investicijom, kakve su npr. tablete za stroj za pranje suđa (kojega smatram jednom od najrazvikanijih i istodobno najnekorisnijih uređaja u normalnoj obitelji - u smislu prvenstveno velike investicije za neznatnu korist i najčešće dvostruki posao). To donekle ima smisla, jer je prodati te tablete dosta težak zadatak, obzirom da iste imaju i više negoli solidnu cijenu. Znam dosta ljudi koji su se u općoj euforiji liječenja "zaostalosti" standarda u tehnološkom pogledu odmah išli u kupovine ne baš jeftinih perilica suđa, e da bi poslije nekog vremena pretpranje i ribanje prljavog suđa sami i dovršavali u sidoperu, jerbo su shvatili da je aktiviranje stroja za pranje skup sport, a korist praktički jako mala (jer ako već ribam suđe u sudoperu maltene do čistoće, onda ga lako potegnem spužvicom još dva pokreta rukom i imam čiste tanjure i bez stroja, a uštedjeh skupu tabletu, čišćenje stroja, struju i živce).
Tu je i niz od superimbecilnih reklama, u kojima prednjače sredstva za pranje rublja, najčešće onih koja čuvaju boju tijekom pranja - možete li zamisliti veće debilarije od nošenja 3-litarske plastične demižonke sa nekakvim Perwolom Color ili nekim drugim "color" tekućim praškom - u kino, na posao u tramvaj, u šetnju...?? I to samo zato da imate što pokazati ukoliko vas itko zapita ono što vas nitko nikada neće pitati - zakaj ti ta košulja, hlače ili vesta izgledaju kao da su kupljene pred pola sata?? To bi bilo i uvredljivo pitanje, jerbo bi podrazumijevalo da ste sirotinja i klošar koji nikada nema ništa novo, nema mogućnosti kupiti si ništa novo, pa je vrlo začudno i bode u oči kako to i zašto to da uopće imate nešto što liči i smrdi na novo, cijelo i uredno?
Imam brdo reklama na hardu, i to onih koje su stvarno - kako veli Goričanka - "prava mala umjetnička djela". No ovo more čistača zahodskih školjki, higijenskih uložaka, izbjeljivača, super-duper otapala svih mogućih pekmeza, nafte i ketchupa iz košulja i nogometnih dresova, te reklame općenito bezveznih i isforsiranih usluga tipa vrste prodaje u Bauhausu (Zuhra je OK; on od toga živi, no sama reklama i njezina poruka su ispod svake kritike...) - stvarno poručuju da ovaj narod smatraju hrpom ovaca. I to onih u donjem dijelu inteligencije, ukoliko je ovca uopće ima.
