Svakidašnje teme > Odgoj i obrazovanje
Nasilni klinci
malaizgorice:
--- Citat: mlačanin - Studeni 16, 2009, 04:06:56 poslijepodne ---
I sada se pitam kako bih ja kao roditelj postupio da se to dogodi mojem djetetu? Ili bi mi možda Sledgehamer dao savjet.
Reći ču. najradije bih izlemao i djecu i roditelje jer da nemaju podršku istih i da su pod kakvom takvom kontrolom i nadzorom to sigurno ne bi učinili.
--- Kraj citata ---
mene je isto mučilo to pitanje no odgovor je zapravo jednostavan:
roditelji dječaka ili on ili škola mora policiji prijaviti događaj. Tada policija prema službenoj dužnosti obaviještava CENTAR ZA SOCIJALNI RAD, koji ide doma u "posjetu" roditeljima i djeci. Policija odrađuje svoj dio (kazneni, prekršajni sud), CENTAR ZA SOCIJALNI RAD također.
eto...
problem je u tome što se toga libe svi ... i roditelji ... i škola ... i ne prijavljuju takve slučajeve.
Moj problem je također sličan ali se radi o djeci koja idu u prvi razred osnovne škole (Naime moj mali je bio žrtva, zapravo ne samo on već i druga djeca iz razreda).
Na svu sreću imaju pametnu i poduzetnu razrednicu u koju imam povjerenje.
No isto tako mi je žao tog malog "nasilnika" jer sam čula kako na mobitel moli mamu da dođe po njega jer je zaboravio ključ od stana, a vani je padala kiša i već je bio mrak. Nažalost mali je 2-3 puta morao ponoviti: ali mama dođi po mene molim te...... a dijete ide u 1 razred, 7 godina.
eto, žalosno tako da ne mogu kriviti dijete ... žao mi ga je.
poz.
Vegi:
Djeca su odraz svojih roditelja i njihovog poimanja različito moguće rješivih životnih situacija, zaprav, u dve reći, kućnog odgoja, a tu su dvije grupe dece. U problematičnoj situaciji tu su pametni i/ili povućeni, navek spremni na dijalog i kao takav izlaz iz mogućih problema , biraju izlaz sa što manjom fizičkom štetom, ili s druge pak krajnje strane djeca sklona isključivo rješavanju problema fizičkim obračunom bez obzira na posljedice, a ovi potonji ,su kao i oni prvi, produkt i slika svojih roditelja ( osim odgoja, ma kolko se trudili tu važno mjesto zauzimaju i geni) i njihovog poimanja života .U dječjoj zajednici ( školi ili razredu) miroljubiva i pametna deca ispadaju manje vredni samo radi toga kaj nisu IN ili frajeri , a ovi drugi , mali nasilnici , uživaju potporu blentavih, koji su oduvijek bili u većini ili su se bar takovom znali prikazati i nasilno nametnuti , a takvi su jer ih nije imao tko naučiti da se problemi mogu rješavati i drugačijim pametnijim putem od šakatanja ili rješavanja problema lupanjem lopatom po glavi onih s kojima se trenutno ne slažeš il ti nisu po volji ili ih jednostavno ne razumiješ..
Josip:
Čovjek može drugoga poučavati onim vrijednostima u koje vjeruje i koje živi.
Ako je netko lopov kako će poučavati svoje djete poštenju, ako netko laže, nasilno se ponaša, obezvređuje druge nacije, rase i religije…čemu će poučavati drugoga?
Čovjek je nesavršeno, ali u potencijalu koji ima plemenito biće i život na ovome svijetu trebamo koristiti za izgradnju svog karaktera. Karakter se mukotrpno izgrađuje čitav život.
Danas neki sumnjaju u moralne vrijednosti, da moralan ne može uspjeti u životu, a uspjeh se mjeri novcem. Kakav je to uspijeh biti npr. učiteljem za toliku plaću? Ne vjeruju, neki, da se skladan odnos sa drugima postiže moralnošću i da se pravi uspjeh i odnos s drugima mukotrpno gradi moralnim ponašanjem. Da je prava nagrada koliko smo doprinijeli boljitku društva! Da se boljitak društva ne mjeri brojem mobilnih telefona i automobila već time koliko su sretni i zdravi njegovi građani.
Kakvim vrijednostima poučavati djecu? Vjerujem u slijedeće:
Da vole Boga i sve što je On stvorio!
Da poštuju i vole sve ljude jer ih je Bog stvorio iz ljubavi i cijelo je čovječanstvo poput jedne velike obitelji.
Da se roditelji i djeca pridržavaju Božjih zapovijedi, sve religije imaju visoke moralne standarde...
Da ne toleriraju nasilje, krađu, nitko se ne smije nasilno ponašati i krasti, za to treba biti predviđena stroga kazna.
Da njeguju vrline: istinoljubivost, pravednost, suosjećajnost, dobrota…
Da se snažno trude svakodnevno ih (te vrijednosti) živjeti.
Roditelji bi se s drugim roditeljima trebali savjetovati u pronalaženju ispravnih i pravednih rješenja i međusobno se pomagati. U tome im trebaju pomagati i različite institucije.
Jedan citat:"...moraju životom i srcem odgajati svoju djecu i poučavati ih u školi vrline i savršenstava. Oni ne smiju biti nemarni u ovoj stvari; ne smiju biti nedjelotvorni; doista, za dijete je bolje i da ne živi nego da ga pustimo da bude neuko, jer će to nevino djete u kasnijem životu trpjeti zbog bezbrojnih mana, bit će odgovorno Bogu i Bog će ga ispitivati, a ljudi će ga kuditi i odbacivati. Kakav bi to grijeh bio i kakav propust!"
Josip:
Neka djeca se loše ponašaju jer nisu poučavana dobrom ponašanju ili nisu dovoljno poučavana.
Smatram da je poučavanje moralnom odgoju i dobrom ponašanju puno važnije od učenja ostalih predmeta. Dijete koje je čisto, dobrog karaktera i ponašanja, makar bilo i neznalica bit će korisnije za zajednicu nego djete koje je bogato informirano u svim znanostima i umjetnostima a ponaša se grubo, nasilno, korumpirano, koje laže i krade.
Moralni odgoj je dobar iz kojeg god izvora dolazio. Nažalost, radnika na tom području je malo i ne mogu doći do izražaja. Kao da se ovo društvo boji moralista, kao da su nepoželjni, odvraćaju stvari na nebitno. Osobito cijenim volontere, jer je moral nešto što se ne trži, on je ključ skladu i sreći zajednice.
Nemojmo ničiji rad na moralnoj edukaciji ismijavati, obezvrijeđivati i sprečavati. Bojim se isključivih, onih koji misle da je samo njihov pristup ispravan, da oni poznaju istinu a drugi su neznalice, služe krivomu i sprečavaju da se čuje drugačije mišljenje. Dijete treba poučiti o Bogu, ne treba mu uskraćivati taj svijetonazor, ali ne na način da je samo jedna religija u pravu. Treba mu reći i o ateističkom pristupu, ali ne na način da je samo ateizam ispravan a ostalo su izmišljotine. Neka sazna različita mišljenja, neka slobodno diskutira o njima, a poslije neka slijedi ono za koje smatra da je istinito i ispravno, uvažavajući drugačija.
plemenitashica:
Nastavit ću ovdje, jer je ovo tema o nasilnim klincima:
--- Citat: quercusqueen - Prosinac 22, 2009, 02:00:47 poslijepodne ---Jednoistavno se osjećaju prestrašeno i imaju osjećaj da su čak i odrasli nemoćni pred nasilnom djecom.
--- Kraj citata ---
Zar to nije istina? Kako se stane na kraj nasilnoj djeci? Čekajući mjerodavne prvo u školi, pa u Centru za soc. rad, pa čekajući u redu u Ministarstvu, pa kod braniteljice......?
Imate li drugi prijedlog?
Čujem neki dan priču: ovaj vikend se djeca se sanjkaju, i ima ih oko 25-30. I onda prolazi autobus. Svi ostave sanjke i krenu u "pohod" grudama na autobus. Jel to primjereno ponašanje?
Roditelji pojma nemaju da im djeca to čine. A sigurno od tih 25 njih 20 to ne bi učinilo da nema onih prvih 5.
Navigacija
[0] Lista Poruka
Idi na punu verziju