Teško je točno utvrditi kada se prvi put spominje Pokupsko kao toponim. Prema nekim izvorima spominje se već u 13. stoljeću, ali najstariji dokument u kojem se naziv „Colpateu posseesione“ nedvojbeno odnosi na Pokupsko je iz 1359. godine (Codex Diplomaticus, XII). Uz ovaj naziv, u dokumentima iz 14. i 15. stoljeća, koriste se i Pocopia, Kulpateu, Culpatum, Culpatw i Pokupye.
Pokupsko dobiva na važnosti i se češće spominje u dokumentima u vrijeme prodora Osmanlija prema prostoru sjeverno od Kupe, koji su počeli u 15. stoljeću. Tada se javlja potreba za utvrđivanjem obrambenih linija, te se u tu svrhu među prvim utvrdama na Kupi gradi ona u Pokupskom. Podigao ju je zagrebački biskup, jer je čitavo ovo područje pripadalo njegovu imanju. Prvi kaštel je bio građen od drva, te se 1521. godine spominje da je u vrlo lošem stanju. Nakon još jednog pohoda Turaka koji je 1524. godine opustošio Turopolje, biskup gradi novu zidanu utvrdu na mjestu prijelaza preko Kupe u Pokupskom, a to mjesto i danas Pokupčani zovu „Pri Gradu“. Nova utvrda bila je izgrađena u obliku trokuta s okruglim kulama na njegovim vrhovima, te je predstavljala model po kojem je kasnije izgrađena mnogo poznatija i do danas očuvana utvrda u Sisku. Zbog čestih manjih i većih napada utvrde su bile teško oštećivane, te je bilo potrebno stalno ih obnavljati. 1587. Hrvatski sabor donio je zaključak o obnovi utvrda u Pokupskom i Sredičkom, a 1593. u strategiji obrane utvrda na Kupi zaključeno je da se pojača posada utvrda u Sisku, Drenčini i Pokupskom. Iste godine pod Siskom se odigrala značajna bitka u kojoj je Osmanskom carstvu po prvi put nanesen teški poraz. U to vrijeme, uz sisačku, utvrda u Pokupskom druga je po snazi na rijeci Kupi. Ipak, prostor južno od Kupe bit će siguran za ponovno naseljavanje tek nakon Velikog (Bečkog) rata (1683.-1699.) i potpisivanja mira u Srijemskim Karlovcima, kojim je granica Osmanskog carstva konačno pomaknuta na rijeku Unu.
Prostor južno od Kupe bio je uključen u sastav Vojne krajine, koja se počela formirati od početka 16. stoljeća kao obrambeno područje uz granicu prema Osmanskom carstvu, dok je na prostor sjeverno, dakle u Pokupsko, bio u sastavu civilne Hrvatske. Uspomena na tu činjenicu održala se do danas, jer se za krajeve preko Kupe u Pokupskom još može čuti naziv „Granica“. Budući da je taj prostor nakon višestoljetne opasnosti od turskih pustošenja bio nenaseljen, u 18. stoljeću počinje se naseljavati stanovništvom iz Pokuplja i Vukomeričkih Gorica. Tako i danas na prostoru oko Topuskog i Gline nalazimo veliki broj toponima i prezimena koja potječu iz ovih krajeva (npr. Žugaji, Škrinjarići, Šaše, Muže, Žužići).
GOSPODARSKI I KULTURNI OPORAVAK
U 18. i 19. stoljeću ovaj kraj dobiva novi značaj. Zahvaljujući prestanku ratne opasnosti počinje se razvijati tranzitni promet rijekom Kupom, koja postaje dionica važnog puta, koji je povezivao panonski bazen s lukama sjevernog Jadrana. Promet na ovom pravcu bio je intenzivan i od velike važnosti za daleko širi prostor. Roba iz unutrašnjosti, prvenstveno žito, dopremalo se lađama (u našem kraju su ih zvali lajde) do Karlovca, gdje se teret pretovarivao i preko Gorskog kotara kopnenim putevima (Jozefina, Karolina i Lujzijana) transportirao dalje prema obali. Sama plovidba se odvijala tako da su lađe pomoću konopa uzvodno vukli konjima, za koje su duž rijeke bile uređene staze kopitnice. Pored obala, bilo je potrebno urediti i samo korito rijeke, tako da su zahvati toga tipa izvršeni već 1760. godine. Budući da je za odvijanje prometa bio potreban angažman velikog broja ljudi i domaći ljudi su radili na lajdama, a neki su ih i sami posjedovali.
Znate li za svoje pretke iz 1598. godine?
Objavljeno 4. 9. 2010.. Autor: Mladen Paver. Kategorija: Istaknuta vijest, Savjeti i iskustva istraživača. Oznake: 1598., adamček, kampuš, paver, popisi, porezi Pročitano: 2,711 puta
