Kad razmišljamo o postojanju uviđamo potrebu za odgajateljem.
Ako se zemlja ne obrađuje, pretvara se u šikaru u kojoj raste beskoristan korov; no dođe li poljodjelac i obradi tlo, ono će uroditi plodovima koji hrane živa stvorenja. Očevidno je, stoga, da tlo treba seljakovo obrađivanje. Ostane li drveće bez uzgajatelja bit će besplodno, a bez ploda je beskorisno; no bude li za njih skrbio vrtlar, ta će ista jalova stabla postati plodonosna: uzgojem, gnojenjem i cijepljenjem, stabla koja imaju gorke plodove urodit će slatkim voćem. Isto vrijedi i za životinje: kad se životinja izvježba postaje domaća, kao što i čovjek, ostane li bez odgoja i obrazovanja, postaje divlji i, štoviše, prepusti li se vlast nad njim prirodi postaje niži od životinje, a ukoliko se obrazuje postaje poput anđela.
Obrazovanje stvara čudesnu industriju; obrazovanje širi znanosti i umjetnosti; obrazovanje obznanjuje nova otkrića i institucije. Kad ne bi bilo odgajatelja, ne bi bilo takvih stvari kao što su udobnost, civilizacija ili čovječanstvo. Kad bi čovjek bio ostavljen sam u divljini gdje ne vidi nikoga od svoje vrste, nedvojbeno bi postao običan divljak; jasno je, dakle, da je odgajatelj potreban.
Božanski odgoj je onaj iz Kraljevstva Božjeg: sastoji se od usvajanja božanskih odlika i predstavlja pravi odgoj; jer u tom stanju čovjek postaje žarištem božanskih blagoslova, očitovanjem riječi, “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična”. To je cilj svijeta čovječanstva.
Sada nam je potreban odgajatelj koji će istodobno biti i materijalni, ljudski i duhovni odgajatelj i čiji će autoritet biti djelotvoran u svim uvjetima. Tako, bude li itko rekao: “Ja posjedujem savršeno razumijevanje i inteligenciju i nemam nikakve potrebe za takvim odgajateljem”, on će poricati ono što je jasno i očevidno, kao kad bi dijete reklo: “Ne treba mi odgoj; djelovat ću u skladu sa svojim razumom i inteligencijom i tako postići savršenstvo postojanja”, ili kao kad bi slijepac rekao: “Ne treba mi vid jer i mnogi drugi slijepi ljudi postoje bez poteškoća”.
Dakle, jasno je i očito da čovjek treba odgajatelja i da taj odgajatelj mora biti neupitno i nedvojbeno savršen u svakom pogledu i isticati se iznad svih ljudi. U protivnom, kad bi bio kao i ostatak čovječanstva, on ne bi mogao biti njihov odgajatelj, pogotovo zato što on mora istodobno biti i njihov materijalni i humani kao i duhovni odgajatelj – tj. on mora ljude naučiti da organiziraju i sprovode materijalne poslove i da oblikuju društveni poredak da bi uspostavili suradnju i uzajamnu pomoć u življenju na takav način da materijalni poslovi budu organizirani i regulirani za slučaj svih okolnosti do kojih može doći. Isto tako on mora uspostaviti humani odgoj tj. on mora odgajati inteligenciju da bi se ona mogla potpuno razviti, da bi znanje i znanost mogli rasti i da bi se realnost stvari, otajstva bića i svojstva postojanja mogla otkriti; da bi se iz dana u dan upute, pronalasci i institucije usavršavali; i da bi se iz stvari koje opažamo osjetilima mogli izvući zaključci o intelektualnim stvarima.
On također mora pružati duhovni odgoj da bi inteligencija i razumijevanje mogli proniknuti u metafizički svijet i primiti dobrobit iz posvećenog lahora Duha Svetoga i uspostaviti vezu s Najvišom Družbom. On mora tako odgajati ljudsku stvarnost da bi ona mogla postati središtem božanske pojave u takvoj mjeri da pridjevci i imena Božja zasjaju iz zrcala čovjekove stvarnosti i ostvari se sveti stih “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična”
Jasno je da ljudska moć nije dostatna za vršenje tako velike dužnosti, a razum sam ne može preuzeti odgovornost tako velike misije. Kako može jedna usamljena osoba bez pomoći i podrške položiti temelje tako plemenita zdanja? Ona mora ovisiti o pomoći duhovne i božanske moći da bi mogla preuzeti tu misiju. Jedna Sveta Duša daje život svijetu čovječanstva, mijenja aspekt zemaljske kugle, izaziva napredovanje inteligencije, oživljava duše, polaže osnovu novome životu, uspostavlja nove temelje, organizira svijet, dovodi narode i religije u sjenu jednog stijega, oslobađa čovjeka od svijeta nesavršenstva i poroka i nadahnjuje ga željom i potrebom za prirodnim i stečenim savršenstvima. Zasigurno ništa osim božanske moći ne može obaviti tako golem posao. Mi moramo ovo pravedno razmotriti jer to je pravedna dužnost.
Stvar koju sve vlade i narodi svijeta sa svom svojom snagom i vojskama ne mogu promicati i širiti, može promicati jedna Sveta Duša bez pomoći ili potpore! Može li se to učiniti ljudskom moći? Ne, za ime Božje! Primjerice, Krist, sam i usamljen, podigao je stijeg mira i pravičnosti, posao koji ne mogu obaviti sve pobjedničke vlade sa svojim vojskama. Ujedinio je različite religije i preoblikovao drevne običaje. Pomislite kako su goleme razlike postojale između Rimljana, Grka, Sirijaca, Egipćana, Feničana, Izraelaca i ostalih naroda Europe. Krist je te razlike uklonio i postao uzrokom ljubavi među tim zajednicama. Premda su nakon nekog vremena ljudi željni moći uništili tu uniju, Kristovo je djelo bilo izvršeno. Krist je ujedinio te raznorodne narode, od kojih su neki pod utjecajem kršćanstva postali toliko ujedinjeni da su žrtvovali svoje živote i imovinu jedni za druge. Nakon Konstantina, koji je u svoje doba bio zagovornik kršćanstva, među njima je došlo do podjela. Činjenica je da je Krist ujedinio te narode, ali da su nakon nekog vremena moćnici postali uzrokom nesloge. Hoću reći da je Krist uspostavio Stvar koju svi kraljevi zemlje nisu mogli uspostaviti!
Stoga Univerzalni Odgajatelj mora istodobno biti i fizički, humani i duhovni odgajatelj; također, On mora posjedovati nadnaravnu moć da bi mogao zadržati položaj božanskog učitelja. Ne pokaže li takvu božansku moć, neće moći odgajati, jer kad bi On bio nesavršen – kako bi mogao dati savršen odgoj? Kad bi bio neznalica, kako bi druge mogao učiniti mudrima? Kad bi On bio nepravedan, kako bi druge učinio pravednima? Kad bi bio zemaljski, kako bi druge učinio nebeskima?
Posjeduju li Božanski Objavitelji Koji su se pojavili sve te kvalifikacije ili ne?
