http://pollitika.com/zasto-bi-trebalo-objesiti-todoricaNeki dan sam na zamolbu prijatelja iz Đakova otišao snjim u Hypo banku, u Zagreb, na razgovor povodom njihove ovrhe na farmi svinja u Đurđancima. Tokom puta zamolio sam ga da mi pobliže objasni razloge zbog kojih je propao i ovo je njegova priča :
„Imao sam farmu za tov pilića i ugovor o kooperaciji s Kokingrad d.o.o. iz sastava Belja d.d. Posao je išao relativno dobro 5 turnusa godišnje , nekada plate malo s zakašnjenjem ali plate. Uredno sam vraćao manji kredit Hypo banci i nešto je i meni ostajalo. Bio sam zadovoljan.
Poslije preuzimanja Belja d.d.d od strane Agrokora isporučio sam još 2 turnusa koja nisam odmah naplatio ali poslije manje natezanja i to sam naplatio.
Međutim, novi turnus nikako da dođe , stalno neka odgađanja da bi nas poslije nekoliko mojih odlazaka u Beli Manastir primio direktor i otkazao suradnju jer Belje d.d. iako ima inkubatore, klaonice, liniju za preradu i sada u sastavu Agrokora i prodaju odustaje od proizvodnje peradi. Mi kooperanti smo se našli u nezavidnoj poziciji s kreditima za vratom i orijentaciji na sigurnu proizvodnju za poznatog kupca koji samo odjedanput odustaje od proizvodnje. „
Kooperanti su mislili da je razlog odustajanja od proizvodnje peradi ptičja gripa koja se te godine pojavila, ali nije razlog je bio mnogo jednostavniji. Naši veliki proizvođači Vindija točnije gospodin Drk i gospodin Ivica Todorić posredstvom tadašnjeg premijera , dr. Ive Sanadera,podijelili su zone uticaja u mesnoj industriji u RH. Tako je Agrokor odustao od proizvodnje , klanja i prerade peradi i to tržište prepusti Vindiji, a Vindija se obvezala da neće smetati na tržištu svinja i goveda. Nekoliko mjeseci kasnije u Belju d.d. napravljena je nova linija prerade a u PIK Vrbovec nova klaonica za krupnu stoku.
„Kako zbog prekida proizvodnje nisam mogao vraćati tadašnji krediti vrlo brzo sam došao u probleme i tražeći izlaz obilazio sam Hypo banu u Đakovu i Belje kooperaciju d.o.o. koji su mi poslije par mjeseci ponudili da rekonstruiram objekt u farmu za proizvodnju svinja. Predstavnici Hypo banke i Belje kooperacija izradili su mi poslovni plan kojim je predviđeno novo ulaganje u farmu od 200 000 eura za prenamjenu farme a krediti bi se vraćao kroz zaradu iz uslužnog uzgoja svinja koji ja radio u farmi za potrebe Belje kooperacija d.o.o. Prema njihovim izračunima ja bih po turnusu imao 180 000 kuna dohotka i mogao bih ostvarivati tri turnusa godišnje te iz toga plaćati kredite i zarađivati gotovo 25 000 kuna mjesečno, kao predsjednik RH. To mi se učinilo idealno i naravno da sam pristao.
U realizaciji kredita bile su potrebne i dodatne garancije, što sam ja i dao. Tko ne bi dao garancije da ćeš pošteno raditi i zaraditi 25 000 kuna mjesečno. Tako sam ja založio svoju RVI mirovinu, supruga mi radi u MORH-u pa je i ona dozvolila obustavu na plaću i dali smo svoju kuću pod hipoteku. Kako su sredstva za rekonstrukciju bila osigurana kreditom izvođači su vrlo brzo u par mjeseci izveli potrebne građevinske radove.
Stižu prvi prasci u farmu iz Nizozemske, isti dan je krepalo 15 komada (obdukcijom utvrđena upala pluća), drugi dan 25 komada i u prvih 15 dana ukupno od 1100 komada 50 komada je krepalo. Nekako sam izgurao prvi turnus i nije bila zarada 180 000 kuna već 90 000 kuna, nekako sam platio nešto kredita i čekao slijedeći turnus. Poslije godinu dana takvog rada nisu bila tri turnusa već 2,5 dohodak se smanjivao, ali još uvijek je bilo pozitivno. Tada slijedi novi šok anex ugovora o suradnji po principu uzmi ili ostavi a on je predviđao : 7 kn po kilogramu prirasta ( cijena po kojoj prodajemo svinje Belje kooperacija d.o.o.), hrana 1,5 kuna po kilogramu ( cijena hrane po kojoj Belje prodaje meni ), prasci ulazna cijena 28 kn/kg ( cijena po kojoj smo zaduženi), ne priznaje se mortalitet ništa 0%, troškovi liječenja životinja na moj teret, svinje su vlasništvo Belje kooperacija d.o.o. i oni ostvaruju pravo na poticaje, na sve njihovo uloženo prasce, hranu obračunavaju se kamate od 1% mjesečno što za cijeli turnus iznosi 4%, vaganje više nije u Đakovu već u Vrbovcu pa svinje kaliraju dodatnih 3%.
Nas nekoliko se pokušalo buniti na nove uvjete , ali bez uspjeha, a kao nas pritišću krediti pokušao sam odmah ukazivati na probleme. Tako sam tražio da netko iz Agrokora od u Nizozemsku i provjeri zdravstveno stanje životinja prije isporuke ili bar na granici na ulazu u RH naivno vjerujući da to nekoga zanima pa bi eventualno bolesne svinje vratili s granice i ne bi meni crkavale u farmi na moj trošak – nisu htjeli prihvatiti jer to košta i nemaju dovoljno vremena za svaku turu ići u Nizozemsku. Opet sa dobio bolesne svinje s velikom stopom mortaliteta naravno na moj trošak a Agrokor je još jednom i zaradio na njima kupovali su ih po 22 kn a meni prodavali po 28 i još su i za krepane naplatili poticaj i meni su naplatili liječenje , lijekove i veterinara.
Drugi problem koji mi se pojavljivao je kvaliteta hrane. Primjećivao sam da svinje slabije jedu i poslao sam hranu na analizu u Vinkovce i dobio katastrofalne rezultate. Radilo se o pokvarenoj hrani bez gotovo ikakvih proteina i minerala koje bi ta hrana po deklaraciji morala sadržavati. O rezultatima ispitivanja sam odmah obavijestio Belje kooperaciju d.o.o. i tražio razgovor do kojeg je došlo poslije nekih mjesec dana. Odgovorni su priznali da hrana nije baš najbolja ali je konverzija i dalje u odnosu 1:3,6 što njih zadovoljava. Ja sam negodovao , bez uspješno jer zbog loše hrane svinje povremeno obolijevaju, na smrtonosno ali obolijevaju i liječe se na moj trošak . Meni se obračunava cijena najkvalitetnije hrane ,a dobivam škart. Jedan od tehnologa mi prijateljski savjetuje da sagradim još jedan manji objekt i da u njemu hranim svoje svinje s kojima bi namirivao mortalitet i troškove liječenja a njih bi mogao hraniti da se ne zna s hranom od Belje kooperacije d.o.o.. Tako bi si smanjio gubitke.
Po predaji prvog turnusa po uvjetima iz anexa ugovora bio sam u minusu 20 000 kuna. Htio sam odmah prekinuti s radom ali sam ipak odradio još tri turnusa s istim rezultatom oko 20 000 kuna minusa. Kako nisam mogao raditi i plaćati 5000 kuna mjesečno da bih Agrokoru proizvodio svinje po 7 kn/kg odustao sam , kao i mnogi drugi od proizvodnje.
Ja sam odustao od proizvodnje ali nije banka odustala od kredita. Aktivirali su odmah zabrane ženi na plaću, meni na mirovinu. Tada krećem u potragu za ljudima koji su mi radili poslovni plan u Hypo banci i Belje kooperacija d.o.o. da mi objasne o čemu se radi gdje sam ja to pogriješio. U Hypo banci direktor poslovnice u Đakovu je dobio otkaz a predmet moj je negdje u Osijeku ili Zagrebu. Nekoliko mjeseci sam pokušavao doći do nekoga skim mogu razgovarati o budućnosti. Što sada raditi ?
Banka je pokrenula ovrhu, prodati će mi svu imovinu za trećinu vrijednosti i još ću dok sam živ plaćati ja i žena ostatak duga. Koji je moj grijeh? Htio sam samo raditi, malo fizikalije, ništa mudro i veliko umno, samo hraniti svinje i malo povećati svoje prihode.
Ako me dovedu da pored svoje mirovine i ženine plaće ne mognem prehraniti svoju obitelj i školovati djecu nema drugog rješenja osim riješiti i njih i sebe. Sve sam radio kako su oni htjeli i po njihovim uvjetima. Ja ne bježim od svoje odgovornosti ako je ima u ovom poslu a gdje je odgovornost Hypo banke i Agrokora jer sam radio po njihovom poslovnom planu i po njihovim uputama i njihovim uvjetima i niti jedna kuna koju sam dobio nije bila ne namjenski potrošena jer sam živio od svoje mirovine i ženine plaće. Sad kad je problem samo ja plaćam i platiti ću, ali će netko platiti krvlju.“
Do Zagreba sam ga malo smirio. U Hypo banci su nas lijepo primili ljudi koji mogu odlučiti u ovom i sličnim slučajevima i lijepo su ponudili da mi nađemo neko , svima prihvatljivo, rješenje i da ga ponudimo banci. Banka će malo usporiti ovrhu jer njih zanima način da dođu do uloženih novaca.
Što mogu učiniti mali ljudi i kooperanti u suradnji s velikim sistemima i da to prežive ?
