Kakvo je stanje suvremene medicine?

[Josip]

Da li je potrebna rekonstrukcija medicine? S kojim problemima se susrećemo kada tražimo medicinsku skrb? Kako bi se medicina mogla unaprijediti?

[Bilaj]

Da li je potrebna rekonstrukcija medicine? S kojim problemima se susrećemo kada tražimo medicinsku skrb? Kako bi se medicina mogla unaprijediti?

Treba promjena svjetonazora. Jednom sam čuo jednog ravnatelja bolnice koji se hvalio koliko je imao pacijenata, operacija itd... Zar ne bi bilo bolje da se hvali koliko ljudi uopće nije trebalo doći u bolnicu jer je potpuno zdravo?

[Sledgehammer]

Josip očito ne razlikuje osnovne pojmove... da li bi on rekonstruirao medicinu (ne znam kako), ili bi rekonstruirao naš sustav zdravstvene zaštite (što je nešto sasvim deseto od rekonstrukcije "medicine")...??

Stanje suvremene medicine je vrhunsko, jer  - logično - trenutno i ne može bolje, a sutra će biti još bolje, preksutra još još...

A naš zdravstveni sustav je isto dobar, barem meni, ne bih volio da "napredujemo" pa budemo kao Ameri gdje deseci milijuna običnih i zaposlenih ljudi nema zdravstvenu zaštitu, a njihovim životima harače milijarderske multinacionalne osiguravateljske kompanije koje i operaciju jednog prsta naplaćuju mimo svake pameti, i po 60.000 dolara...

Treba promjena svjetonazora. Jednom sam čuo jednog ravnatelja bolnice koji se hvalio koliko je imao pacijenata, operacija itd... Zar ne bi bilo bolje da se hvali koliko ljudi uopće nije trebalo doći u bolnicu jer je potpuno zdravo?

Pa to bi bilo bolje, no čovjek je govorio o svojem poslu, ne o idealima. I mnogi ovdje su se usuđivali pljuvati po policiji i govoriti kako ista "ništa ne radi", što je potpuno netočno, umjesto da su se - tvojom logikom - hvalili kako policija ništa ne radi jer znači nema posla, a ako policija nema posla - znači da nema ni sranja, jer se policija i bavi samo sa sranjima svih vrsta... građani bi trebali biti sretni jer policija ništa ne radi, a ista filozofija bi vrijedila i za sve službe koji se bave sanacijom loših stanja i pojava - vatrogasci, hitna pomoć, sigurne kuće, pa onda proširimo na automehaničare, bilo kakve servisere, pa...

No, onda bismo došli i do toga da se nema od čega živjeti, jer - nema posla? Ili??

Ti bi pristao plaćati sve te službe i tisuće i tisuće građana da služe samo kao preventiva, a ništa se ne događa??

[Josip]

Zašto oboljevamo od neinfektivnih bolesti?
Koji su najveći rizici za naše zdravlje?
Što veoma pogoduje razvoju depresije?
Što doprinosi zdravlju?

[port]

"Bol u ručnom zglobu uglavnom se pripisuje radu na računalu i mišu ili radu s industrijskim strojevima, ali rezultati najnovijeg istraživanja daju 'sočnije' objašnjenje.
Pokreti koji se ponavljaju za vrijeme vođenja ljubavi pridonose većem opterećenju ručnih zglobova, pokazalo je istraživanje.

Takvi pokreti uzrokuju sindrom karpalnog tunela, i to je jedan od najuobičajenijih problema s ručnim zglobovima posljednjih godina u Engleskoj.

Sindrom karpalnog tunela javlja se kao posljedica pritiska na živac u karpalnom tunelu, koji čini osam sitnih kostiju ručnog zgloba s donje strane, a gornju stranu zatvara čvrsto vezivno tkivo (poprečni karpalni ligament).

Između ostalog, istraživanje je pokazalo da se povećanje broja oboljelih podudara s predstavljanjem novih lijekova poput Viagre. Porast sindroma karpalnog tunela u Engleskoj kod sredovječnih i starijih osoba može se pripisati uvođenju terapije erektilne disfunkcije u Engleskoj u kasnim devedesetima.

Doktor John Zenian, pišući u časopisu Medical Hypotheses, kaže: "Spolni odnos može objasniti povećanje ukupne incidencije sindroma karpalnog tunela budući da većina parova prakticira aktivnost koja koristi obje ruke istovremeno."

Ovlaštena fizioterapeutkinja Margo Sammy rekla je: "Ovo je sasvim vjerojatno. Istraživanje je pokazalo da se ljudi seksaju puno više nego prije i da češće iskušavaju nove poze."

"U misionarskom položaju ručni su zglobovi kod muškarca dosta opterećeni. To može rezultirati jakim naprezanjem i istezanjem, pa čak i kidanjem tkiva, te može pridonijeti sindromu karpalnog tunela", prenosi thesun.co.uk. "
 O0

[Josip]

Nastavit ću onda s rizicima koje donosi seks. Značajan rizik je infekcija HPV-om za koji je dokazana povezanost s nekim karcinomima. Za prevenciju najčešće i daleko najglasnije spominje se cjepljenje. O sigurnom seksu se ne govori, to je vjerojatno ostavljeno svećenicima i roditeljima koji vjeruju u bračnu vjernost. No cjepljenje ne zaštićuje od mnogih  infekcija koje su velika prijetnja za zdravlje i plodnost. Da li bi kao teističko društvo trebali snažnije zagovarati monogamiju i bračnu vjernost kao preduvjete zdravijeg i sretnijeg življenja?

[Josip]

Želio bih vam skrenuti pažnju na jedan interesantni članak od
Karmen Lončarek
Kad bolesni utihnu


Iako zvuči apsurdno, jednostavno je istinito: medicina, skupa sa svojim najjačim saveznikom, farmaceutskom industrijom, ubrzano gubi zanimanje za bolesne i sve više se okreće zdravima. Zdravi ljudi su bogatiji i brojniji od bolesnih, i zato se medicina više ne bavi samo liječenjem i traženjem uzroka bolestima, već i redefiniranjem mnogih uobičajenih stanja kao bolesti te liječenjem takvih ne-bolesti (»non-diseases«), u širokom rasponu od starenja i klempavih ušiju do sramežljivosti i usamljenosti. Gotovo da nema ni jednog ljudskog stanja ili nelagode koja se ne bi mogla medicinski tretirati. Posljedično, primjena medicinskih metoda u nemedicinske svrhe izjednačena je s medicinom, pa tako danas raspolažemo, na primjer, estetskom kirurgijom (u rastućem rasponu zahvata od kirurškog pomlađivanja rodnice do estetske kirurgije očne jabučice), eugenikom (»dizajnerske bebe« kojima se prije rođenja odabiru nasljedne osobine, spol, inteligencija itd.), estetskom stomatologijom, kirurgijom protiv noćne apneje (nekad smo to u svojoj neukosti zvali hrkanjem)...
Razlog za takvu reorijentaciju medicine nije samo brojnost i platežna sposobnost zdravih, već i strah od tužbi za liječničku grešku, kao i osobno zadovoljstvo liječnika zbog boljih zdravstvenih ishoda (općenito, uspjesi liječenja, ili »liječenja«, kod zdravih su značajno veći nego kod bolesnih).
Slično »medicini za zdrave«, farmaceutska industrija opskrbila nas je brojnim lijekovima koji ništa ne liječe, ali pomaže da se ljudi osjećaju bolje i da njeguju određen životni stil, pa smo tako dobili lijek protiv socijalne fobije (čitaj: sramežljivosti), za odvikavanje od pušenja, smanjivanje težine, povećanje koncentracije i pamćenja, za erektilnu disfunkciju (interesantno, ta disfunkcija se obično javlja kad se radi o dugogodišnjoj supruzi, dok u prisustvu mnogo mlađe ljubavnice iščezava bez liječenja).

Prisilna normalnost

Većina tih lijekova manje je namijenjena tome da pomogne pacijentu (ili »pacijentu«), a više da »pomogne« društvu »normalizirajući« pacijente i, posljedično, homogenizirajući populaciju. Kako je već rečeno, gotovo svako neugodno ili socijalno nepoželjno stanje može postati predmetom medicinsko-farmaceutskog tretmana, a univerzalno opravdanje glasi: u današnjoj globaliziranoj kulturi su tjelesno i duševno blagostanje (eufemizam za »normalnost«, ili, bolje rečeno, prisilnu normalnost) visoko cijenjeni i od velike društvene vrijednosti, a svako odstupanje od te društveno zahtijevane »normalnosti« ima velik utjecaj na kvalitetu pacijentova života.
Drugim riječima, liječnici se bave društvenim nepravdama propisujući lijekove i izvodeći postupke koji pomažu da pacijenti budu usklađeniji s društvenim normama te tako zamagljuju činjenicu da društvo mora na sebe preuzeti zadaću da uklanja društvene nepravde, i da pritom sačuva heterogenost populacije.
To još i nije toliko uznemirujuće kad se radi o klempavim ušima i grbavom nosu, no razmotrimo jedan slikovit, iako ekstreman primjer: pretpostavimo da postoji lijek koji može učiniti da boja kože svih ljudi bude posve jednaka. Kad bi svi ljudi uzimali taj lijek, diskriminacija na osnovu boje kože bi nestala. Ipak, »pogrešna« boja kože nije »problem životnog stila«, kao što to nisu niti starenje, klimakterij ili sramežljivost. Očito, medicina igra važnu ulogu društvenog regulatora time što prikriva neke aspekte društvene nepravde i nejednakosti.

Tehnologija beskorisnosti

Nakon ove kratke analize odnosa liječnik-pacijent, razmotrimo drugi važan element moderne medicine: medicinsku tehnologiju.
Općenito, dva su scenarija budućnosti tehnologije: prema jednome, totalno korisna tehnologija će nas konačno odvesti u sreću Utopije; prema drugome, tehnologija će nas nadvladati, i strovaliti u Distopiju. No danas se sve više naziru obrisi mogućeg trećeg scenarija: beskorisna tehnologija, ili tehnologija beskorisnosti. Još uvijek dobro pamtimo tehnologiju Zvjezdanih ratova i goleme količine nuklearnog oružja dovoljne da se cijeli planet razori ne jednom, već mnogo puta: svi ti visoko sofisticirani i strahovito skupi uređaji su nesumnjivo i neporecivo beskorisni. Štoviše, njihova stvarna vrijednost je upravo u njihovoj beskorisnosti: projektiranje i proizvodnja tih uređaja od početka je bila vođena idejom da oni nikad neće biti aktivirani.

Slična tehnologija beskorisnosti može se otkriti u zdravstvenim sustavima mnogih zemalja, a osobito onih tranzicijskih, primjerice, informatička oprema ili skupi dijagnostički uređaji koji se ne mogu dobro ili dovoljno koristiti zato što osoblje nije na vrijeme i u dovoljnom broju educirano za rad s tim uređajima.
Na još višoj troškovnoj razini, mnogi skupi lijekovi mogu se opisati kao visokorastuće voće (»high-hanging fruit«): razvoj im je iznimno složen, veoma su skupi, a od vrlo male koristi. Primjer za to su ekstremno skupi citostatici koji produžavaju život za samo nekoliko tjedana, ili pak ekstremno skupi dijagnostički uređaji koji postotak otkrivanja bolesti povećavaju tek neznatno u odnosu na stariju, a jeftiniju generaciju uređaja.
U medicinskoj povijesti bilo je mnogo više jeftinog, a izuzetno djelotvornog »niskorastućeg zdravstvenog voća« kao što su tekuća voda i sapun u prevenciji zaraznih bolesti, dječja cjepiva ili pak aspirin protiv bolova. Kad bismo kroz te dvije točke u razvoju medicine povukli pravac, taj bi se pravac iz točke »neznatan trošak / golema korist« kroz točku »golem trošak / neznatna korist« asimptotski približavao beskonačnosti medicinskog l’art pour l’arta: astronomski skupoj medicinskoj tehnologiji posve oslobođenoj od korisnosti.

Šiljci na otocima

Razmotrimo li i treći element moderne medicine, edukaciju, uočit ćemo da prevladava trend fragmenacije medicine na otočiće usko ograničenih specijalizacija i subspecijalizacija te da su liječnici prisiljeni razvijati »šiljke znanja« učeći sve više i više o sve užim i užim područjima medicinskih znanja i vještina. Trend je sličan onome u medicinskoj tehnologiji: omjer količine medicinskog znanja i područja znanja asimptotski se približava beskonačnosti.
Razmotrimo li sva tri opisana elementa medicine: odnos liječnik-pacijent, medicinsku tehnologiju i medicinsku edukaciju, možemo zamisliti tri moguća scenarija razvoja medicine u budućnosti.
Jedan je kubanski model: ekstremno isplativa i djelotvorna medicina sposobna snažno utjecati na politiku u cilju unapređivanja općeg zdravlja populacije (model nije preporučljiv za one koji nisu skloni bolesničkim sobama s pedeset kreveta i žbuki koja sa stropa sipi po ležećim pacijentima).
Drugi je model američki: ekstremno skupa i neisplativa medicina, izvrsna za onih šezdeset posto imućnih i dobro osiguranih pacijenata.
Treći model opisan je u ovom tekstu: to je trend gdje će na kraju liječnici koji znaju apsolutno sve o beskrajno malom području medicine koristiti apsolutno beskorisnu i beskrajno skupu opremu da bi liječili apsolutno zdrave i beskrajno bogate pacijente.
Cijeli ovaj dugačak uvod bio je potreban da obrazloži ovu tvrdnju: zdravstvo je strahovito složeno područje ljudske društvenosti i odnosa. I zato, ima li negdje nekoga tko može smisliti nešto pametnije od »reforme financiranja zdravstva«? Možemo li napokon početi razgovarati o četvrtom modelu? Halo?!

[Trs]

O skoro ničemu iz tog članka ne mogu ništa pametno reći, nisam ni liječnik ni farmaceut. Čini mi se da je sve što piše točno, koliko god to tužno bilo. Pojma nemam kako bi trebalo reformirati zdravstvo, mislim da su za to potrebni stručnjaci iz mnogih područja, ne samo liječnici. I to ljudi koji osim stručnosti posjeduju i humanost!
Mogao bih pametovati, kao naši ministri, ali sam u ovom području čak veći laik nego oni u svojim resorima.
Ali, autorica si je dopustila malu digresiju (u kojoj je ipak zanemarila potrebu potpunog informiranja, a samo potpuna informacija daje potpunu istinu) pa ću si takvu digresiju dopustiti i ja, na istom mjestu. Jer me poluinformacije živciraju! 

...za erektilnu disfunkciju (interesantno, ta disfunkcija se obično javlja kad se radi o dugogodišnjoj supruzi, dok u prisustvu mnogo mlađe ljubavnice iščezava bez liječenja).

Interesantno, slična disfunkcija, iako fizički ne toliko izražena, javlja se i kod dugogodišnjih supruga, dok u prisustvu puno mlađih ljubavnika ta psihofizička disfunkcija (libido) iščezava bez liječenja. 

[Josip]

Lidija Gajski u knjizi „Lijekovi ili priča o obmani“
Čini se i da nam krivo govore o patofiziologiji te bolesti (dijabetes tip 2, najrašireniji). Pozornost je usmjerena na šećer i njegovo snižavanje, premda je tzv. Glukozahipoteza, po kojoj su komplikacije šećerne bolesti uzrokovane poglavito hiperglikemijom (povišenom glukozom), predmet znanstvene diskusije. Danas prevladava mišljenje da je s hiperglikemijom izravno povezana tek manjina tereta komplikacija šećerne bolesti, što se i poklapa s malim kliničkim učincima njezina snižavanja. U posljednje vrijeme aktualan je koncept dijabetesa s težištem na globalnom metaboličkom poremećaju koji, uz hiperglikemiju, uključuje i dislipidemiju (poremećaj razina masnoća), hipertenziju i hiperkoagulabilnost (povećana sklonost zgrušavanja krvi). Slično kao u slučaju kolesterola, gdje je njegova vrijednost istovremeno i bitna i nebitna, a statini se koriste i kad je visok i kad je uredan, i u dijabetesu je glikemija bitna, ali su važni i drugi parametri, pa se u terapiji uz hipoglikemike automatski uvode i drugi lijekovi. Tako će prosječni bolesnik iz dijabetološke ambulante izaći ne samo s jednim ili više preparata za snižavanje šećera, već i s jednim ili više hipoglikemika, s jednim ili više antihipertenziva i s aspirinom. Liječnik pri tome neće biti svjestan psihoemocionalne štete koju nanosi bolesniku, niti će posumnjati u korist tih lijekova, koja je, barem u dijabetičara bez kardiovaskularnih bolesti i u onih s prosječnim ili blago povišenim vrijednostima tlaka, zanemariva.
Dijabetičar će iz ambulante otići i s uputom o dijabetičkoj prehrani, čija je temeljna značajka smanjen unos koncentriranih ugljikohidrata i masti. Međutim, nasuprot općem uvjerenju i činjenici da se ta zahtijevna dijeta, barem u nas, rutinski preporučuje svakom dijabetičaru, nema dokaza da ona smanjuje pobol i smrtnost vezane uz dijabetes. To ne znači da dijabetičari mogu jesti što i koliko žele, to samo znači da nema potrebe uskraćivati im velik broj namirnica bez ikakvih dokaza o kliničkoj koristi. Činjenica da znanost u području dijabetičke prehrane još nije pružila jasne putokaze, ukazuje na nedovoljnu istraženost te teme i afirmaciju tog područja u kojem se, po mnogima, krije uzrok današnje epidemije dijabetesa i ključ za njezino rješenje.
No zar je izliječenje šećerne bolesti u interesu onih koji su preuzeli medicinu da bi u njoj zarađivali?

Mali dodatak od mene:
Danas znanstvenici u medicini u svijetu nemaju glavnu riječ u određivanju onoga što će se istraživati, to nemaju ni medicinske ustanove, niti ministarstva zdravlja već bussines, pa tako u liječničkim novinama možete čitati o znanstvenom istraživanju o pijenju pive koji je napravila pivovara. Da li znate da naša tvornica duhana svake godine izdvaja sredstva za odvikavanje od pušenja?

[Josip]

Čovjek je nesavršeno biće i hvala Bogu da ima Njegovo vodstvo i savjete. Bog nas nije stvorio da živimo sami, već u zajednici i želi da ljudi međusobno surađuju. To bi trebalo vrijediti za sva područje ljudske djelatnosti pa tako i u medicini. Mislim da bi između liječnika i pacijenta trebao biti prisutan partnerski odnos, oni zajednički traže ključ problema. Novac nikada ne bi smio biti na prvom mjestu, izmišljen je da bi ljudima služio, olakšao razmjenu, no na kraju je zavladao nama.
Svjedoci smo nezadovoljstava, ponekad konflikata na relaciji pacijent-liječnik, i ovdje imamo pravo razmjenjivati iskustva, informacije, tražiti bolja rješenja. Iako o politici i sportu nemamo ništa bolja predznanja tu se mnogi osjećaju kompetentnima da raspravljaju, ne vidim razloga zašto ne bismo mogli u medicini jer tu svi imamo puno različitih iskustava.

[Trs]

Osobno nemam, zapravo, negativnih iskustava s liječnicima pa me više frustriraju neke stvari u zdravstvu na koje liječnici, barem individualno, ne mogu utjecati. Moja liječnica opće prakse (naša obiteljska liječnica), na primjer, više brine o mom zdravlju od mene. Nedavno sam došao po recept za neki lijek za moju ženu a doktorica je iskoristila priliku da mi uvali dvije uputnice. Jedna je za pregled kod kardiologa koji izbjegavam od lani, trebao sam na kontrolu još prošlog ljeta ali mi se nije išlo.

Ali vaš prethodni post me podsjetio da postavim jedno pitanje. Naime, predbilježio sam se za seminar o odvikavanju od pušenja koji inače košta puno, mislim oko 2000 kuna, ali sad ga financiraju sponzori pa polaznika košta samo 123 kune. Traje jedno prijepodne a tvrde da se 80% polaznika odvikne. Daju i garanciju, dva mjeseca. Prijavio sam se zato što bi i dva mjeseca apstinencije bilo korisno i za organizam i za džep. Iako imam priličnu skepsu, realno, to mi liči na neznanstvenu fantastiku, ipak idem jer praktički nemam što izgubiti, mogu samo dobiti.
Ima li netko kakvih saznanja o tome? Spada li to uopće u suvremenu medicinu (mentalnim zdravljem do tjelesnog  ili tako nešto)?

[Muzh]

Za me je stajne medicine dobro ali mi se vidi da bi vuz ves taj razvoj novih schtrumentov i tehnologije trebala biti josch bolscha ter bi se isto tak trebala okrenuti tradicionalnim i alternativnim metodama, bar onima ke luchiju pozitivne rezultate.

Zdravstvo z druge strane ak nisch pri nami je dosti losche mahom zbog nedovolnog financerajna.

Kaj se pak doktorov dotikavle ja sem uveren da su naschi doktori v proseku med najbolschima na svetu.

[shaka zulu]

Ja svega doktora vidim sake par let a i onda mi veli da on ni tu da mi piše uputnice (neeeeeeeeee,ligamente sem si došel opererat k tebe!!!to ti je posel,kaj ne!?) i da mu ne dolazim v 19.15h (pa kaj je vu te doktorske škole ne vučiju na vuru,da je to unutar radnoga vremena tero je do 20.00h,il 19.30h!?)
A bili smo si tak dobri dok je imal premalo pacjentov i da sem mu došel sake prestupne z gripicum...Da je trebalo nekaj kompliciranije,il više,eeeee tu su počeli problemi...Čem se mejne vidimo,boli smo si.
Zubarku viđam se redeše,nekak mi je leže otijti platiti nekam na stran nek da slušam "solanu" pameti.Nemrem prežaliti nezinoga prethodnika kaj je f penziju otišel-čovek sejeno mora imati nekakove fizičke predispozicije za zvaditi zub a ne samo četvorke i petice v učeničke knižice.Ženska beži oko mene,natancuva,čari zub a čini se kak da on čari nju nutre...I onda ga strga.Krvi bi je se napil nesposobne.
Rengen na Gorice je pak posebna pripovest.Jen čas nisu niš znali poslikati a još mejne pretumačiti to kaj je na slike.Neznam jesu se kaj popravili ali znali su dobro nasmejati doktore v Zagrebu svojemi "karikaturami".

[Josip]

seminar o odvikavanju od pušenja koji inače košta puno, mislim oko 2000 kuna, ali sad ga financiraju sponzori pa polaznika košta samo 123 kune. Traje jedno prijepodne a tvrde da se 80% polaznika odvikne. Daju i garanciju, dva mjeseca.

Za jedno prijepodne 2000 kuna ili slično, 80% uspješnosti, moguć povrat novca...zainteresirali ste me za tako uspješan seminar. Možda netko može podijeliti iskustva. Plaćate cijelu sumu prije ili jedan dio nakon dva mjeseca po uspješnom tretmanu?

[Sledgehammer]

Drugarice i drugovi, medicina je u zadnjem stoljeću napredovala sto godina!