Pravosuđe u funkciji korupcije Feb 26, 2010 at 07:07 AM
Sudionici okruglog stola u organizaciji Nezavisnog sindikata carinika Hrvatske, održanog u Zagrebu, 17. veljače 2010. godine, u prostorijama Centra za ljudska prava, uputili su zaključke pod naslovom „Da li se sporost sudskih postupaka nalazi u funkciji korupcije?“, Ivi Josipoviću, predsjedniku Republike; Jadranki Kosor, predsjednici Vlade, Ivanu Šimonoviću, ministru pravosuđa; predsjedniku Europske komisije; veleposlaniku SAD-a u Republici Hrvatskoj Jamesu B. Foleyu; Jean Marie Fardeau, direktoru pariškog ureda međunarodne organizacije Human Rights Watch. „Sporost suđenja moguće se nalazi u funkciji korupcije, a gdje se presporim sudovanjem masovno krše ljudska i građanska prava svih građana u Republici Hrvatskoj, napravljena je šteta koja se isplaćuje iz Državnog proračuna, a gdje zbog nastale štete nitko ne odgovara, pa ni onaj nesavjestan pojedinac, koji je svojim postupcima namjerno izazvao štetu. Postoji samo jedna jedina poznata kazna za suca, koji je prekoračio rokove, a gdje je zbog propusta predmet doveden u zastaru“, upozoravaju sudionici okruglog stola u svojim zaključcima.
Postoje dokazi da sudovi krše prava građana na suđenje u razumnom roku
„Suđenje u razumnom roku je kategorija koja se u našem sudstvu shvaća vrlo rastezljivo, gdje nema jasno definiranih zakonskih rokova, a gdje ocjenu za sporost svakog pojedinog slučaja i predmeta, donosi sud.
Iako se u posljednje vrijeme ponešto i radi na rješavanju sada već legendarne sporosti hrvatskih sudova, što je i jedan od glavnih prigovora pravosuđu u procesu pregovaranja o pridruživanju EU, pa se barem nešto manje čeka na obične izvatke iz zemljišne knjige, a kod najvećih sudova predmeti više ne čekaju najmanje dvije godine nakon utuženja, da se uopće uzmu u rad, stvari s „razumnim rokom“ još nisu posve jasne, ali ni definirane.
Ne zna se, naime, što je točno „razumni rok“ i kada se ima pravo na nadoknadu zbog njegovo prekoračenje. Praksa koja je uvedena i po kojoj se djeluje u pravosuđu, zapravo je nastala „od oka“.
Pravo na suđenje u razumnom roku pravo je prema kojemu se ne dira u neovisnost i samostalnost pravosuđa, niti u to kako će se u nekom slučaju ili nekoj vrsti slučajeva suditi, riječ je samo o tome da koja se obratila sudu ima u razumnom roku pravo dobiti odluku toga suda.
Sadržajno, riječ je o odluci koja se sastoji od dva dijela, u jednom se određuje neki vid naknade štete u novčanom iznosu, a u drugom se obvezuje sud dovršiti postupak u određenom roku.
U primjeni instituta zaštite prava na suđenje u razumnom roku donedavno (ili, točnije, do početka 2006.) te je predmete rješavao samo Ustavni sud Republike Hrvatske. Međutim, kako je broj takvih predmeta rastao, pa je, primjerice između 2000. i 2004. godine broj zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku povećan 14 puta dosegnuo je 18 % svih predmeta Ustavnog suda, zaprijetila je opasnost da će sud biti jednostavno preopterećen takvim predmetima. Stoga je promijenjena regulativa i sada se takvi postupci vode na više razina, što je relativno učinkovito.
Konkretno, zbog sporosti općinskih sudova postupaju županijski, zbog sporosti trgovačkih Visoki trgovački sud, a zbog sporosti i županijskih i svih sudova nacionalne razine (Visoki trgovački sud RH, Visoki prekršajni sud RH, Upravni sud RH) postupa Vrhovni sud RH, a protiv sporosti Vrhovnog suda RH odlučuje Ustavni sud RH.
Dosad je Republika Hrvatska platila milijunske iznose zbog sporosti pravosuđa, iako u svakom pojedinačnom slučaju to nije veliki iznos, u najvećem broju slučajeva iznos rijetko prelazi 10.000 kuna.
Građani su u 2005. godini u 1305 slučajeva zatražili zaštitu prava za donošenje presude pred sudovima u razumnom roku. Do 1999. godine takvih ustavnih tužbi nije bilo, u 2000. godini podnesena su 64 zahtjeva, već u 2002. godini zabilježeno je povećanje na 442 zahtjeva, da bi u 2004. godini stiglo 925 zahtjeva.
Doda li se tome i 3602 ustavne tužbe podnesene u toj godini, proizlazi da je ukupno zaprimljeno 4527 ustavnih tužbi. Očito, tome pridonosi i odredba članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, koji određuje da će Ustavni sud pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije negoli je iscrpljen uobičajeni pravni put.
U 2005. godini je zbog sporosti suđenja iz Državnog proračuna isplaćeno građanima 8.000.000,00 kuna, u 2006. godini je isplaćeno 5.975.580,00 kuna, u 2007. godini je isplaćeno 17.057.171,00 kuna a u 2008. godini je isplaćeno 35.549.940,00 kuna, a što znači da je ukupno isplaćeno do sada radi sporog suđenja, radi prekoračenja razumnog roka, 66.582.691 kunu.
Znači da postoji dokaz prije svega da sudovi krše pravo građana suđenja u razumnom roku, kojeg ionako oni sami proizvoljno određuju, jer nije razumni rok za sudovanje ničim definiran, a zatim dokazujemo da je Državnom proračunu i građanima Republike Hrvatske napravljena šteta za koju nitko ne odgovara.
Postoji jedna iznimka, a to je kazna, koju je platio bivši predsjednik Općinskog suda u Puli i Pazinu, koji je platio odštetni zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, platio je kaznu od 12.000 kuna, gdje sam on izjavljuje da se to dogodilo zbog toga što mu je tako naređeno po „zapovjednoj liniji“.
Za štete zbog sporosti suđenja u razumnom roku, kojeg sud sam proizvoljno određuje, od slučaja do slučaja, gdje nema jasnih zakonskih rokova, napravljena je nesaglediva šteta građanima Republike Hrvatske“, naglašavaju sudionici okruglog stola od 17. veljače 2010. godine u svojim zaključcima.
Vlast se izravno miješa u rad sudova
„Na temelju vlastitih saznanja, saznanja udruga ili sindikata, poznati su mnogi slučajevi napredovanja sudaca, koji su mnoštvo sudskih predmeta doveli u zastaru ili oni koji su prepuštali iz raznih nepoznatih razloga sudske predmete drugim sucima, ali i oni koji su donosili krive presude. Iako je bilo primjedbi na njihov rad, vrlo je mali broj onih koji su za svoje postupke odgovarali.
Sudačke pogreške i sporost suđenja ne plaćaju sami suci, već građani sredstvima iz državnog proračuna, što predstavlja tešku u masovnu povredu građanskih prava. Građani ne mogu birati suce ali ni efikasno utjecati na sankcije njihovog ponašanja, prije svega u dugotrajnim sudskim postupcima, koji se ničim na mogu opravdati.
Vlast se izravno miješa u rad sudova, utječe na njih, tako da se prepoznaje iz prakse da se pojedine tužbe ubrzavaju ili usporavaju, zavisno da li građani tuže ili predstavnici vlasti, što ne predstavlja samo povredu neovisnosti sudstva, već povredu temeljnih prava građana i ravnopravnosti, gdje bi svi sukladno odredbama Ustava pred zakonom trebali biti jednaki, a nisu, što opet u končanici predstavlja masovno kršenje ljudskih prava.
Pred sudom ne odgovaraju svi, već samo ogovaraju odabrani pojedinci, što predstavlja nejednako postupanje, gdje najčešće važni pojedinci korupcijskog sustava jesu nedodirljivi, oni odgovaraju samo i isključivo svojoj partiji, gdje se za njih ne primjenjuju zakoni i drugi propisi, već isključivo i samo statut njihove političke organizacije, što predstavlja u konačnici nejednako postupanje i masovno kršenje ljudskih i građanskih prava.
Postavljamo si jasno i opravdano pitanje, da li su ti procesi i postupci povezani za sveopću korupciju u javnoj i državnoj upravi, u privredi i školstvu, zdravstvu, javim i državnim tvrtkama, gdje su između ostaloga dokazano namješteni kadrovi po osnovama političke korupcije, nepotizma i drugih oblika podobnosti, a gdje se i karijere pojedinaca ostvaruju isključivo na taj način, a koji su zaštićeni upravo postupcima presporog sudovanja i pravila po kojim se odvijaju svi procesi, koji se na kraju mogu uračunati u svoju „karijeru“, stoji u zaključcima.
Sporost pravosuđa u funkciji samoodrživosti korupcijskog sustava
„Ako znamo da nitko nije odgovarao u ranijem razdoblju, iako je radio štetu građanima, službenicima, radnicima, što je svojim postupcima, kršenjem zakona ili drugih propisa, zlorabeći položaj i ovlasti i nesavjesno obavljajući službu ili dužnost, uz to činio namjerno, a gdje je i nakon (pre)dugih sudskih postupaka dokazano da je šteta učinjena i odlukom suda isplaćena iz Državnog proračuna, postavljamo pitanje nadležnima, a gdje je odgovornost za štetu koju su namjerno učinili.
Da li je ta uloga sporih sudskih postupaka upravo na neki način zaštita nesavjesnih dužnosnika ili rukovodećih službenika, poslodavaca, koji koriste mehanizme sporosti sudova i vrijeme za svoju vlastitu karijeru na neispravnim osnovama i utjecaj na organizaciju i kadrove, koji će te procese moguće nastaviti, kad bi se dogodilo nekim slučajem da izgube moć i vlast iz ruku.
U ovakvim okolnostima, gdje građani ne mogu doći u razumnim ili nerazumnim vremenskim rokovima do rješenja, do pravde, postavlja se pitanje, da li svim tim postupcima netko vješto upravlja, da bi sebi očuvao opstojnost i kontinuitet vlasti i mogućnosti upravljanja procesima, kadrovima, što predstavlja trajno očuvanje korupcije, koja sama sebe „hrani“ na ovaj način, a gdje se dokazano krše masovno temeljna prava čovjeka i građana koja su definirana međunarodnim prihvaćenim propisima i Ustavom RH.
Sudionici okruglog stola primijetili su u svojem radu i istraživanju, sudjelujući u utuživanju radi povrede prava koje su im najčešće nanijele odgovorne osobe iz državnih tvrtki, javnih ustanova i državnih službi, da su oni suci, koji su zavlačili sudske postupke, koji nisu uopće rješavali predmete, već su takve tužbe morali završavati neki drugi suci, najčešće napredovali na više sudačke dužnosti. Postavlja se opravdano pitanje sa okruglog stola, nadležnima, prije svega Ministru pravosuđa, g. Ivanu Šimonoviću, koji nije bio prisutan na okruglom stolu iako je bio pozvan, da li je to moguće da su ti procesi zavlačenja tužbi povezani i sa napredovanjima u karijeri i sa sveopćim procesima korupcije u Hrvatskoj?“, upozoravaju sudionici okruglog stola pod nazivom „Da li se sporost sudskih postupaka nalazi u funkciji korupcije?“.
Parapravosudna tijela poput „Odbora za državnu službu“ usporavaju sudske postupke za ostvarenje prava državnih službenika
„Državni službenici se nalaze posebno u složenoj i teškoj situaciji, gdje im se radi sporosti sudovanja ali i pravnih mehanizama uskraćuje pravo pristupa redovnim sudovima, jer prije svega moraju proći dugotrajni i nerazumni rok sudovanja na Upravnom sudu, koji traje prosječno duže od pet godina, a radi se o tužbama za povrede prava iz radnih odnosa uposlenika koje bi se inače trebale rješavati u hitnom postupku!
Prva prepreka službenicima državne uprave je Odbor za državnu službu, kojeg je osnovala Vlada Republike Hrvatske, a radi se o drugostupanjskom tijelu u žalbenom postupku, koje radi po načelima neovisnosti, ali odgovara Vladi Republike Hrvatske za svoje postupke, što je ustvari lažna neovisnost, jer to drugostupanjsko žalbeno tijelo dobiva naknadu za rad od onoga koji krši prava službenika i još surađuje u žalbenim postupcima sa ministarstvima, čime je narušena neovisnost rada i djelovanja, prvenstveno na štetu uposlenika, državnih službenika.
Odbor za državnu službu je ustvari prepreka službenicima u ostvarivanju svojih prava, prije svega što isti surađujući s poslodavcem donose subjektivne odluke, odnosno poslodavac utječe na odbor, a rokovi u kojima donose rješenje su višestruko premašeni, čak 12 i više puta od zakonske regulative.
Odbor za državnu službu je ovisan o tijelima izvršne vlasti, čime se krši pravni temelj za djelovanje i čime se krše temeljna prava uposlenika na pošteno suđenje i donošenje odluka u tom smislu.
Nakon završetka postupka na Upravnom sudu, procesi se radi kršenja radničkih prava nastavljaju na Općinskom ili Županijskom sudu, a sve ukupno traje puno više od 10 godina, a za to vrijeme onaj koji je očito namjeno nanio štetu službeniku svojim nezakonitim postupcima, kršeći zakone i druge propise, zlorabeći položaj i ovlasti, nesavjesno obavljajući službu ili dužnost, napravi cijelu životnu karijeru, utiče na odabir novih kadrova i zapošljava ih, sve na neetičnim, nepravičnim odnosima i relacijama, a na kraju ničim ne odgovara za svoje postupke, upravo zbog mehanizama sporog sudovanja koji se u ovom slučaju nalaze u ulozi zaštite i koruptivnih procesa koji se kriju iza toga“, upozoravaju potpisnici ovih zaključaka.
„Ovakvi mehanizmi nisu stvoreni slučajno, već je netko unaprijed isplanirao ove procese, namjernim propustima u zakonima i drugim propisima, radi opstanka korupcijskih procesa, kupovine vremena i opstanka na vlasti“, zaključuju potpisnici ovog dokumenta; Željko Popović, predsjednik Nezavisnog sindikata carinika Hrvatske; Mijat Stanić, predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata; mr.sc. Semina Lončar, predsjednica udruge CERD; Vjeran Piršić, predsjednik udruge EKO Kvarner; Zlatko Zeljko, predsjednik udruge Juris Protecta; Saša Radović, zamjenik predsjednika udruge Vratite opljačkano; Domagoj Margetić, nezavisni istraživački novinar.
Necenzurirano.com
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1756&Itemid=1
