Fakat je zamorno čitati bedastoće tipa tko je i tko nije branitelj, te se baviti sa uzrocima kako je tko i preko koga dobio taj status... to je isti drek kao i one umne opservacije kakvu je košulju imao gradonačelnik na otvorenju nekog nadvožnjaka i na koju stranu mu je vjetar odnio kravatu...
Umjesto toga, mislim da je puno važniji mentalitet cijele priče, a takve upitnike ostavite da ih rješavaju oni čiji je to posao i kojima su dostupni neki dokazi, umjesto svađa dječje razine čijije tata jači... a mentalitet je takav da se sada na RTL-u vrte stari hitovi, a forsira se Azra - sa Štulićem koji na glavi, na nekoj zagrebačkoj tržnici, nosi šajkaču na glavi i važe ribu... ne znam koji kurac se stalno gura tog srpskog smrada, oficirskog sina, koji je sve što je napravio - napravio u Hrvatskoj i zahvaljujući njoj, a držimo se kao da glazba bez njegovih isforsiranih stihova nije ni postojala (a on kao autor nije apsolutno ništa posebno!). Pa u to vrijeme u Zagrebu i Hrvatskoj je bilo puno jačih i kvalitetnijih grupa...
Štulić je kao nepatvorena i nepopravljiva jugoslavenčina i jugonostalgičar otišao iz Hrvatske (što nije otišao u Jugoslaviju, tada je još postojala...?), te novinarima iz Nizozemskog socijalnog stana (gdje živi od socijalne pomoći i vrijeme ubija igrajući mali nogomet sa lokalnim klubovima isto takvih jugonostalgičarskih predznaka) izjavio da se "više nikada neće vratiti u tu zločinačku i ustašku državu Hrvatsku"... a takav stav ima, naravno, i dan-danas.
Zašto to pišem? Pa zato jer mi je već dosta da se stalno podguzujemo nekome i nekima, koji istodobno za nas nedaju ni koliko je crno pod noktima, ali mi im se klanjamo i silom želimo dopasti im se, iako nas isti ne "abadiraju" nimalo ili čak i manje... takav mentalitet je štetan za Hrvatsku, koja nema svoje JA, i koja time najviše gubi na međunarodnom planu, jer je logika ponašanja svih da "ako ne poštuješ sebe i sam ne štitiš svoje interese, tko će te poštovati ili te štiti? NITKO!!"
Zato je Hrvatska jebena stranka u svim međunarodnim pitanjima, a neki će do EU doći tjerajući svoje uporno i dosljedno, a mi se možemo poderati dokazujući da smo - nakon toliko očiglednih stvari i dokaza - uopće žrtve, da je rat uopće bio, da smo mi bili napadnuti i da smo se branili...
A kao najveći problem vidim činjenicu da Hrvatska nema političara koji bi znao ili imao muda pred međunarodnom zajednicom postaviti neke stvari u red, reći glasno i jasno neke stavove i istine koje se uporno od jakim igrača guraju pod tepih i u špajzu zaborava... a još poraznije je što nitko od hrvatske političke garnizure - niti vladajućih, niti onih koji sem kunu da bi bili bolji - nije apsolutno ništa bolji od ovih...
