SDP i HNS – pr(e)dmet sprdne (“Hrvatski“ Bog Marx)

[Ljudevit Kaj]

MAJKE OČAJNE
Inspekcija zabranila 'tete na crno', a u Delnicama nema jaslica!
http://www.jutarnji.hr/inspekcija-zabranjuje-cuvanje-djece--quot-na-crno-quot---a-delnicama-nema-jaslica-niti-vrtica--/1022657/

Novi list / Goranski vidikovac, 2012 04 19

Vlast se pravi luda

Piše Marinko Krmpotić


Dok se s jedne strane svi u Hrvatskoj, pogotovo u Gorskom kotaru, kunu u potrebu rasta broja djece, s druge se strane mlade roditelje ovakvim ponašanjem demotivira pa i nije čudno da je među reakcijama mladih majki bila i ona kako bi, ipak, najpametnije bilo otići iz Delnica. Zaista je simptomatično da se ovakva treniranja strogoće redovno provode u Delnicama i to od inspektora koji, gle čuda, žive negdje drugdje. Tamo zasigurno ne bi bili toliko revni. Svi se još sjećaju Bajsove lanjske kaznene ekspedicije kad je, čas posla, lociran, evidentiran i kažnjen jedan iznajmljivač u Delnicama, dok istodobno na tisuće Dalmatinaca i Istrana svaki dan na crno iznajmljuju ne sobe, nego vile, a da ih inspektori ni ne pogledaju.

    Jasno je da se ovom mjerom želi motivirati žene koje se bave ovim poslom da legaliziraju svoje aktivnosti, ali kad se pogledaju uvjeti koje treba zadovoljiti – od uređenja prostora do ulaganja vezanih uz registriranje – jasno je da je to preveliki zalogaj za gotovo sve žene koje se time bave. Naravno, nije sporno da red treba uvesti, ali državna tijela u delničkom slučaju taj red uvode, a da sama nisu ništa učinila kako bi problem bio riješen. Naime, Delnicama je još lani iz državnog proračuna obećano deset milijuna kuna za izgradnju novog vrtića i jaslica čime bi nedostatak prostora bio riješen. Nažalost, dosad nije stigla ni kuna, a vjerojatno ni neće. Uz državu koja teško izdvaja, ali rado naplaćuje, dio krivice u ovoj priči ide i na dušu Grada Delnica čiji čelnici već godinama za ovaj problem znaju, ali se ponašaju kao da nije riječ o djeci njihova grada. Oni koji ništa nisu krivi su djeca i njihovi roditelji. A jedino oni plaćaju kaznu.


Zvir:
http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285928612863285C2863285A28582859285A28632893289328632863285E28582860285D285C286028632863286328592863O

[Ljudevit Kaj]

Silvije Tomašević, 22.04.2012.

uvodnik

Žrtve Bleiburga odlukom Sabora opet stradaju

Ukidanje pokroviteljstva Sabora nad komemoracijom u Bleiburgu nije antifašizam. Plašim se da će se tamo ponovno vidjeti ustaške kape.

Bleiburg je, premda su Titovi partizani za sobom ostavili mnogo jama u koje su bačeni ideološki i drugi protivnici, nevini ili pak etnički drugačiji, postao mjesto opće komemoracije svih žrtava komunističkog totalitarizma.

Država koja se stvara na neprocesuiranim ubojstvima ne može rasti na zdravim nogama. Takva država može preživljavati samo stalnom borbom protiv izmišljenih vanjskih i unutarnjih neprijatelja.


Bilo bi politički manje grešno, a da se i ne spominje pijetetski, da je Sabor zadržao pokroviteljstvo nad obilježavanjem bleiburških žrtava, a ukinuo financiranje komemoracije. Nemamo novca, kriza je, potrebna je štednja, pa ne možemo financirati komemoraciju u Bleiburgu, ali ostajemo moralni pokrovitelji sjećanja na žrtve Titovih partizana, bila bi to probavljivija argumentacija od onih koje se sada čuju vezano uz saborsku odluku. I kada se već učini takva pogreška, da ne upotrijebimo težu riječ, pokušava je se ispraviti čineći druge greške. Prijedlog spajanja spomena na žrtve u Vukovaru sa spomenom na žrtve u Bleiburgu nije samo uvreda za žrtve nego i zločin prema povijesti. Neshvatljiv je i prijedlog da se komemoriraju žrtve Titovih partizana na Križnom putu koji su morali proći domobrani ili hrvatski civili osuđeni na muke samo zato što nisu navijali za komunizam. Na stranu i to što bi se razvila i jalova rasprava o mjestu na kojem bi se trebala odati počast žrtvama Križnoga puta jer je on bio zacrtan po gotovo cijelom bivšem jugoslavenskom teritoriju. Na kojoj bi se postaji održala komemoracija?

Bleiburg je, premda su Titovi partizani za sobom ostavili mnogo jama u koje su bačeni ideološki i drugi protivnici, nevini ili pak etnički drugačiji, postao mjesto opće komemoracije svih žrtava komunističkog totalitarizma. Tu se godinama odavala počast ubijenima. Ubijenima bez razloga, bez ikakvog procesa. Ne može se pokolj u Bleiburgu opravdati činjenicom da je među žrtvama bilo i ustaša. Ni ubojstvo najvećeg ustaškog krvnika bez procesa ne može se opravdati, pa čak ni povijesnim okolnostima. Država koja se stvara na neprocesuiranim ubojstvima ne može rasti na zdravim nogama. Takva država može preživljavati samo stalnom borbom protiv izmišljenih vanjskih i unutarnjih neprijatelja. SFRJ je živjela od stvaranja imaginarnih neprijatelja. Svi koji su imalo sumnjali u ispravnost odluka komunista bili su neprijatelji. To nije bila demokracija, već jednoumlje. Zašto se u školama nije govorilo o Bleiburgu, o Križnome putu, o jamama, o onoj drugoj polovici povijesti? Ali, kada se i učilo, onda su Hrvati bili ustaše i genocidni narod, Talijani fašisti, Nijemci nacisti... Ne dao Bog da je netko drugačije mislio. Na primjer, dok se u Jugoslaviji Gavrilo Princip slavio kao heroj, u svim svjetskim enciklopedijama bio je terorist. I kada se povijest temelji na jednoznačnim istinama, onda se dolazi i do toga da se ukida komemoracija žrtvama jednoumne države u nastajanju.

Ne ulazim u to što je navelo saborsko Predsjedništvo na ukidanje pokroviteljstva nad komemoracijom u Bleiburgu, ali čini se da je to ista misao vodilja prema kojoj se spočitava, na primjer Italiji, obilježavanje žrtava fojbi, kraških jama u Istri u koje su Titovi partizani bacili mnoge Talijane. Ponavljam, ne mogu se ubojstva Talijana, Hrvata ili pripadnika bilo kojeg naroda opravdavati povijesnim okolnostima, a taj izgovor naročito ne može vrijediti nakon završetka rata. Isto vrijedi i za pokolje koje su počinili fašisti u Istri i Dalmaciji. Žrtve treba komemorirati.

Papa bi uskoro trebao beatificirati Miroslava Bulešića, istarskog svećenika kojega su 1947. ubili komunisti u njegovoj župnoj kući. Godinama poslije Drugog svjetskog rata komunisti su ubijali svoje ideološke neprijatelje. A to nema veze s antifašizmom. Hrvatska demokracija sazdana je na antifašizmu. Negiranje postojanja žrtava komunizma nije antifašizam. Negiranje postojanja ubojica i među onima koji su bili na antifašističkoj strani nije antifašizam. Ukidanjem pokroviteljstva Sabora nad komemoracijom u Bleiburgu ne samo što nije antifašizam nego neće pridonijeti ni političkoj klimi. Plašim se da će se 15. svibnja u Bleiburgu ponovno vidjeti ustaške kape koje su nestale posljednjih godina s komemoracija pod pokroviteljstvom Sabora. Bilo bi dobro kada bi, zbog politike, a ne samo zbog povijesti, saborsko Predsjedništvo priznalo grešku i prije 15. svibnja vratilo pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburgu.


Zvir:
http://www.vecernji.hr/kolumne/zrtve-bleiburga-odlukom-sabora-opet-stradaju-kolumna-401116


Vide(l)o:
Bleiburg i Krizni Put- Golgota Hrvatskog Naroda 1/3,  09:50

Bleiburg i Krizni Put- Golgota Hrvatskog Naroda 1/3

[Ljudevit Kaj]

Novela o (“Hrvatskomu” Narrodnomu) St(r )ancu

Mesić i dalje šuti o tome odakle mu novac za stanove

- USKOK-u je stigla anonimna prijava u kojoj se traži provjera okolnosti pod kojima je Stipe Mesić kupio dva stana. Istražiteljima bi uskoro morao objasniti koji mu je to prijatelj za tu svrhu posudio gotovo dva milijuna kuna...

"Mnogima smetam", kazao je nedavno Mesić. Komu konkretno? Mesić šuti. Istražuje li USKOK bivšeg šefa države ili ne, nema službene potvrde ali ni demantija. Da u priči oko Mesićeve kupovine stanova nema ničega i da ih nitko nije kontaktirao, tvrde Mesićevi suradnici. On i dalje ne želi otkriti tko mu je posudio 2 milijuna kuna kako bi se stambeno zbrinuo. Zna se da od odlaska s Pantovčaka pokušava prodati stan u centru Zagreba te bi tako vratio dug. Sporno bi moglo biti to što Mesić na kraju mandata nije u kartici imao spomenuta 2 milijuna, a pravni stručnjaci podsjećaju da je dužnost svakog bivšeg i aktualnog dužnosnika otkriti porijeklo imovine. Istodobno, Mesić je u svojevrsnom ratu s aktualnim šefom države i to otkad je Mesićevom uredu smanjen proračun, a Josipović doveo u pitanje svrhu takvog ureda. Iako ne izgovoraju imena, da se naslutiti da upriru prstom jedan u drugog. U slučaju Patria, Mesić nije želio reći tko mu, kako tvrdi, podmeće, uz objašnjenje kako ne želi ugroziti stabilnost države. (Mediaservis)


http://dalje.com/hr-hrvatska/mesic-i-dalje-suti-o-tome-odakle-mu-novac-za-stanove/430376

Simon & Garfunkel - Sounds Of Silence, 03:10

Simon & Garfunkel - Sounds Of Silence

[Jaguar]

Sve mi više liči na film "Kum", ova cijela priča s Mesićem, neka ga institucije pitaju, zašto čekaju?
Jel na te peneze plaćen porez, porijeklo peneza, kolko šodera na popreko........itd.

[Ljudevit Kaj]

(R )DEČ(J)E NOVINE – GORNJI MILANOVAC*

2012-04-26

Milanovićeva politika ego(s)tripa

Piše: Tomislav Klauški


PRVO JE zaratio s Haaškim sudom oko presude za Antu Gotovinu. Onda je zaratio s Europskom unijom oko imenovanja ministara u nadzorne odbore. A sada je umalo zaratio s Amerikom zbog formulara za ulaznu vizu.

Još malo i Zoran Milanović ući će u fajt sa cijelim svijetom.

Ali to je u njegovu slučaju još najmanji problem.

Taština ispred politike

Dok se u prethodnim slučajevima šef SDP-a i predsjednik Vlade još pozivao na nekakve legalističke principe, pravne stečevine, suverenitet i nacionalni interes, ovo natezanje oko američke vize za odlazak na NATO summitu u Chicago upućuje na jednu drugu vrstu problema. Možda čak i ozbiljniju.

Na Milanovićevu taštinu.

Zoka je iznad svih

Bez obzira što su svi hrvatski premijeri i predsjednici prethodnih godina ispunjavali formular za vizu i uredno odgovarali na pitanja o tome jesu li teroristi i bave li se prostitucijom, i unatoč činjenici da su svi hrvatski državljani, bez obzira na diplomatski status, obavezni ispuniti obrazac za vizu, Milanović je svejedno od toga uspio napraviti problem.

Njemu je sve to bilo ponižavajuće.

To nema veze s premijerom

Zato ga je dodatno ponizio američki veleposlanik u Hrvatskoj James Foley, podsjetivši ga je podsjetio kako "svi dužnosnici, predsjednici vlada, predsjednici država koji putuju u SAD trebaju vizu, to je sigurnosni zahtjev i formular mora biti ispunjen". "To nema nikakve veze s Hrvatskom ni s premijerom", kazao je Foley za HTV.

I tako, Milanović na kraju je ipak "državnički posao i dužnost stavio na prvo mjesto", te ispunio taj nesretni obrazac za vizu. Svoju taštinu položio je na oltar domovine. Kao pravi lider.

Niz incidenata

Time je okončan jedan incident, ali kamo sreće da je bio jedini. Milanović ih je već nanizao cijelu gomilu.

Recimo, u zadnjim danima predizborne kampanje 2007. godine trebao je sudjelovati na chatu Tportala. Sa suradničkom svitom pojavio se u zgradi, ali je nabasao na portira koji ga nije pustio u službeni lift, već mu poručio da mora čekati onaj običan. Uvrijeđeni Milanović mu je na to odbrusio "jel vam direktori idu tuda", okrenuo se i otišao.

A zatim izgubio izbore.

Papa test

Prije točno godinu dana izazvao je gužvu oko odlaska na Papin domjenak u HNK. Najprije je poručio da neće tamo ići jer nije osobno dobio poziv, iako je on uredno upućen na njegovu saborsku adresu, a kad se pod pritiskom javnosti ipak odlučio pojaviti i srediti akreditaciju mimo svih rokova, na dolasku u HNK odbio je proći kroz rentgen aparat kao dio rutinske sigurnosne kontrole.

Istu stvar napravio je i na Pantovčaku. Prije dolaska na domjenak, pobunio se što mu osiguranje na kolnom ulazu u Predsjedničke dvore pregledava automobil. Shvatio je to osobno.

Chrysler i diplomatska putovnica

A svemu tome u prilog ide i činjenica da je mjesec dana po dolasku na čelo SDP-a zatražio službenog tjelohranitelja za sebe i obitelj, kao i diplomatsku putovnicu, i riješio se Račanove Renault Lagune kako bi i naručio sponzorski Chrysler C300.

Ono što se tada činilo kao mala ekscentričnost, danas je naraslo do egotripaških razmjera. Gotovo do razine diplomatskog incidenta.

Do-rit(i) Chrysler in Gornji Milanovac, 0:32
http://www.youtube.com/watch?v=sEvO8MkOFLI

Bolji od svih, iznad svih

Može Milanović slobodno misliti za sebe da je bolji do drugih. Problem je kad to postane dio stranačke, a sad i državne politike. Kad se sve počne podređivati njegovu egotripu: od diplomatske putovnice, preko vožnje direktorskim liftom, do toga da bude jedini hrvatski državljanin koji ne treba ispunjavati vizu za Ameriku.

Jer se time tobože omalovažavaju građani Hrvatske.

Zbog toga je predsjednik Vlade bio spreman čak odustati od leta u SAD i prepustiti Ivi Josipoviću da odgovara na pitanja koja se njemu čine ponižavajuća i apsurdna.  I to je njegovo pravo.

Ali kad se dođe do toga da se egotrip stavlja ispred političke dužnosti, onda stvari postaju ozbiljne. U Milanovićevu slučaju preozbiljne.


Zvir:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/milanoviceva-politika-egotripa/611909.aspx

* Dečje novine, Gornji Milanovac
Dečje novine je bivša izdavačka kuća iz Gornjeg Milanovca, poznata kao najveći strip izdavač bivše SFRJ.
http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D0%B5%D1%87%D1%98%D0%B5_%D0%9D%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D0%BD%D0%B5

Prvih sto dni nove kukuriku Vlade je minulo. Nebrem reči gda se je nej nikaj spremenilo: pdv je odišel gori, cene benzina i nafte rasrejo iz minute v minuto, cene plina so eksploderale, a prvi potprecednik je najavil gda bode i struja podražila. Burze se punijo z težakima,a i zdraviče nam je vse dražeše ako očemo preživeti. Ali to je još nej vse, pak vsaki minister mora nekaj doprinesti vu kaso. No, kuliko čujem, tu se nebode postalo, jerbo tre toj krizi pokazati roge. Pak bodemo došli na to gda so oni, štere smo natirali, bili zlatni. A kaj moremo gda mi navek prekesno zazvedimo gda so vsi novi hujši

http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg43386/#msg43386

[Muha]

Čačić mora otići iz Vlade jer ga javnost ne podržava!
Hrvatska narodna stranka nikad nije imala nižu podršku u javnosti. Ona se sada srozala na svega 2,9 posto. Čitatelji net.hr-a smatraju kako predsjednik te stranke više ne može biti potpredsjednik Vlade.
http://danas.net.hr/cacic-mora-otici-iz-vlade-jer-ga-javnost-ne-podrzava

[Ljudevit Kaj]

Kokotička zdrk'va pr(d)met sprdne

..i biskup Željezne u Austriji...

Neki fulaju kad je Želez(n)o v pitajnu. Prefereraju čelik (Stal.ina) i titan (Tita).

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

eSDePederski miščafilin ("Kleranlage")

Indeksno-ekspresno:

"kler-u-splitu-izdao-naputke-za-gay-paradu-vjernici-ne-trebaju-trpjeti-takvo-izrugivanje"
rekli bi neki ... nek prvo počiste svoje dvorišče, maknu svoje smeće, a onda nek komentiraju i sole pamet drug(ov)ima.

Forumski (p)ezdepeovi tito- i ritobrižniki, misteri* iliti smetlari, gnojčinari posredno izazivaju komentare i z-leva i z-desna.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

O pr(i)de-parade z Leve Štefankov

Milan Rakovac: Antemurale, 27.06.2011.

... i Hrvatska se uključila dramatično u blebetavu zapadnjačku "filozofsku" matricu, koja sve zlo ovoga svijeta utrpava nama pušačima i islamskim teroristima, a svoju krasnu savjest umiruje kroz Gay Pride kao dokaz njene liberalnosti i slobodarstva. Dakako, i treba sve to biti na dnevnom redu, ali do te mjere demonizirati pušenje i divinizirati Gay Pride - to pokazuje površnu stranu ove, iste bjelačke civilizacije; dobar izgovor da se ne bi događali Labour Pridei; i isti taj sustav (hrvatski i zapadni i istočni) svjesno pretvara radničku i nezaposlenu mladež u lumpenproletere, u nasilnike, i tako pokušava uspostaviti sjaj vlastite krune demokratske na konfuznoj glavi postpostmodernizma.
http://www.glasistre.hr/kolumna/n/339338   

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

O pr(i)de-parade z Desne Štefankov

Negda su se muški tukli rad žen, a des se tuču rad (esde)pederov.

Marko Grgičević, Hrvatsko slovo, br. ...

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

MOŽDA...

Možda su Ivan Goran Kovačić i Vladimir Nazor zbilja otišli u partizane držeći se za ruke...

http://www.forumgorica.com/zabava/aforizmi-zebrane-misli-izreke-citati/msg43663/#msg43663 

(Doktor Ludwig von) Gay-špancerajne

.. med ilerskimi fanti,
mertvečkemi snuboki,
španceral se
Doktor Ludwig von Gay.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/predlogi-za-po(pu)larizaciju-turopola-i-turopolske-kajkavscine/msg22260/#msg22260

Medmrežje:
*miščaflin, miščafl – lopatica za smetje (od. nem. die Mistschaufel: lopatica za smetje (der Mist: smetje; gnoj + die Schaufel: lopata)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

.. u njem vozi crni ajzenban
Zagrebački mužikaši - Lepe ti je Zagorje zelene, 02:12

Zagrebački mužikaši - Lepe ti je Zagorje zelene

[Ljudevit Kaj]

KAK MRETI BEZ STRESA
BLOG GORDANE RUDAN

Prdim, dakle postojim

Objavljeno: 01.05. 2012.

Danas je Prvi maj Međunarodni praznik rada. Političari na ovim našim prostorima izlaze iz svojih raskošnih jazbina, dijele sirotinji karanfile, kese se u kamere i svi odreda zajedno sa robovima iz velike zdjele grabe svoju porciju graha.

Bez posla si, nikad ga i nećeš dobiti, ministar lopina i drumski ubojica ti se ruga na engleskom i spominje kako se i u njegovoj Vladi “dešavaju sranja”, novinari se bazi oduševljeno smiju kao da upravo on nije jedno od većih sranja što se narodu u posljednje vrijeme dogodilo.


Upravo sam pročitala današnju udarnu vijest: “U Zagrebu podijelili čak 40 000 porcija graha”. Postoji i “naučno” objašnjenje, to je objavila Hateve, na Prvi maj se sirotinji dijeli grah zato jer je to kalorična hrana koja radnicima snagu daje pa onda oni mogu snažnije prionuti na posao.

Posao? Tko danas u Hrvatskoj radi? Jesti grah i tako skupljati snagu imalo bi smisla samo ako bi se ona potrošila na svrgavanje gadova koji grah dijele. Drži li ova teza vodu?

Da uništimo one koji dijele grah ostali bismo bez graha pa bi onda došli drugi koji bi krenuli dijeliti grah…Zato mirno žvačemo, podrigujemo, uživamo u sunčanom danu sretni što nam je pun trbuh?

Zašto danas baš nikome i nigdje ne pada na pamet da Prvog maja organizira demonstracije? Ne demonstracije poput današnjih u Zagrebu. Neki sirotani dijele Vladi žuti karton, pa ako se Vlada ne prestraši onda će joj udijeliti crveni karton, pa ako se Vlada ne prestraši onda će joj dati plavi karton, pa ako…Toliko ima boja…

Čemu sva ta preseravanja trubicama, kartonima, pištaljkama, transparentima, štrajkovima glađu, okivanjima u lance, suzama pred kamerama…Koga za to boli kurac?

Bez posla si, nikad ga i nećeš dobiti, ministar lopina i drumski ubojica ti se ruga na engleskom i spominje kako se i u njegovoj Vladi “dešavaju sranja”, novinari se bazi oduševljeno smiju kao da upravo on nije jedno od većih sranja što se narodu u posljednje vrijeme dogodilo.

Elem, Prvi maj je, ljudi. Neki mašu crvenim karanfilom, drugi dijele kartone, treći žderu grah…Nigdje krika, bijesa, onih koktela koji bi nam mogli ispuniti srce i unijeti svjetlost u naše gradove.

Padamo na jeftine štoseve. Zar nije bolje grob nego rob? Ovo je život? Od graha do graha? Trubimo jednom godišnje a kruli nam svih ostalih dana.

Naši nas robovlasnici poznaju bolje nego mi sami sebe. Što smo mi? Tko smo mi? Guzice, to smo mi. Svi oni milijuni koji su dali živote za ovo danas mora da se u grobu okreću.

Trunuli su u zatvorima, krvavim noktima grebali po zidovima tamnica, odvođeni su u koncentracijske logore, bivali prebijani, davljeni, vješani, silovani, klani, spaljivani, utapani, kamenovani…Da bismo mi danas mogli u nekom šumarku…

Da, okreću se u grobu te budale koje su ginule za ideale. Zato smo mi pametniji. Nećemo u zatvore, nećemo u logore, nećemo biti ni spaljivani ni silovani ni klani ni kamenovani.

Mi smo ljudi modernog vremena, ljudi koji su spoznali granice svoje slobode. I uživamo u toj slobodi iz dubine naših prkna. Jednom godišnje prdimo na sav glas u slavu naših gospodara.


Zvir:
http://www.rudan.info/prdim-dakle-postojim/

Ponekad ...
kada plačeš...
nigdo ne vidi tvoje suze.

Nastavek:
http://www.forumgorica.com/zabava/aforizmi-zebrane-misli-izreke-citati/msg43665/#msg43665

Račanajte na nas:
Računajte na nas – Balasevic,

Računajte na nas - Balasevic

[Ljudevit Kaj]

Milan Ivkošić, 04.05.2012   

Rodoljubna zanovijetanja

Narcisi neuspjeha

Nikoga neće trajno nahraniti jedan grah, nikoga neće odjenuti jedna majica niti će mu kuću cvijećem ispuniti jedan karanfil. Ali grabež za te prvosvibanjske poklone pokazuje kako u siromaštvu ljudi i u sitnicam vide spas.

Neviđenu drskost iskazao je Radimir Čačić koji je u Trakošćanu, gdje je Coningov hotel u vlasništvu njegove supruge, građanima dijelio grah a radnici hotela već mjesecima nisu primili plaću.


Grizli se zbog karanfila, potukli zbog graha, naguravali za majice.” To je jedan od naslova sročenih u sličnom stilu iznad izvještaja o “proslavama” 1. svibnja. Nikoga neće trajno nahraniti jedan grah, nikoga neće odjenuti jedna majica niti će mu kuću cvijećem ispuniti jedan karanfil. Ali grabež za te prvosvibanjske poklone pokazuje kako u siromaštvu ljudi i u sitnicam vide spas. Proslava se Praznika rada svela na te simbolične dobitke, političari više ne drže govore ili kažu dvije, tri riječi, a sindikatima i njihovim vođama više nitko ne vjeruje. U Hrvatskoj je “nestalo” naroda, radnika, želje za prosvjedom...

Nestalo je i elementarnoga srama političara. Dok ima gotovo 350 tisuća zaposlenih, dok deseci tisuća rade a ne primaju plaće, dok stotine tisuća primaju plaće i mirovine s kojima su na rubu gladi, socijaldemokratski maneken Zoran Milanović u riječkom izletištu Ronjgi govori kako je “naš posao osigurati poštenu plaću za pošten rad”.

Neviđenu drskost iskazao je Radimir Čačić koji je u Trakošćanu, gdje je Coningov hotel u vlasništvu njegove supruge, građanima dijelio grah a radnici hotela već mjesecima nisu primili plaću. Ne samo da je nisu primili nego iz straha od Čačića na novinarska pitanja o tome kad su primili zadnju “poštenu plaću za pošten rad” nisu se usuđivali odgovoriti. S pokojom “ohrabrujućom” rečenicom s radničko-umirovljeničkom sirotinjom pomiješali su se u zagrebačkom Maksimiru jedni od najbogatijih političara u Hrvatskoj - Milan Bandić, Ivo Josipović, Mirando Mrsić... Kako ih nije sram iskorištavati prigodu pa manipulirati ljudima s kojima nikad ne bi sjeli za piće ili ručak, od kojih bi u gradu uvijek okrenuli glavu i s kojima bi u običnom životu slavljeničku prisnost iz Maksimira obnovili samo kao s bijedom koja obavlja ponižavajuće poslove oko njihovih vila, automobila, vikendica ili u rijetkim prigodnim susretima za obilaska pučkih kuhinja!?

Za hrvatske je političare hrvatska sirotinja postala masovni geto, narod žrtvovan za krupni, uglavnom strani kapital, kojemu se ne smiju i ne žele usprotiviti jer bez blagoslova toga kapitala politička karijera u Hrvatskoj ne vrijedi ništa. Sluge toga kapitala – Josipović, Milanović, Čačić i drugi – vrlo dobro znaju da uz profiterstvo stranih banaka i uz u EU apsolutno zaštićenoga guvernera Rohatinskog koji im omogućuje goleme dobiti, uz profiterstvo vlasnika prodanih strateških tvrtki, stranih proizvođača koji svoje proizvode izvoze u Hrvatsku, stranih trgovaca koji preplavlju svaki kutak Lijepe naše, za hrvatsku proizvodnju, radnike, umirovljenike i sve druge građane ne mogu učiniti ništa osim ponavljati frazice o svojim dobrim nakanama.

Nikad u samostalnoj Hrvatskoj Praznik rada kao ove godine nije tako obilježila klonulost svih – i političara, i sindikalaca, i građana koji su došli na grah... I oni koji su nešto kratko govorili i oni koji su u kamere davali izjave zapravo su svjedočili zanijemljelost pred stanjem bez izlaza i budućnošću bez nade. Milanović vrlo dobro zna da njegove riječi o “poštenoj plaći za pošten rad” nimalo ne korespondiraju sa stvarnošću i da su jednako licemjerne kao Čačićevo dijeljenje graha kraj hotela svoje žene u kojem radnicima ne dobivaju plaću. Ali on nema stida. Ako se dobro sjećam, Karl Marx u jednom je tekstu napisao: “Stid je već revolucija”.

Hrvatska sve dublje tone u stanje besramnosti u kojem kriterij neće biti koliko je politika učinila za narod nego koliko sebi može dizati spomenik na postolju svoje nemoći, nesposobnosti i nemorala. Uspješnost ne će više biti kriteriji za određivanje nečijih zasluga nego će se mjeriti tko je veći narcis u svojoj neuspješnosti. Već je sada očito: što god je stanje u zemlji gore, ministri sami sebe sve više cijene. Paradoksalno? Jest paradoksalno, ali kao i ona na početku spomenuta tučnjava sirotinje za grah i majice naočigled političara koji su se došli slikati na mjestu zločina što su ga sami učinili.


Zvir:
http://www.vecernji.hr/kolumne/narcisi-neuspjeha-kolumna-405498

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Rokeri s Moravu - Corbast pasulj volem, 03:02

Rokeri s Moravu - Corbast pasulj volem

[Ljudevit Kaj]

H-RAST

Krasti i cvetaj zemlo radne ludi

Na prijelazu travnja u svibanj

Čačić ili nesreća

Ratimir Čačić je apsolutna politička zvijezda tranzicije iz slabašno demokratskog u novi totalitarni poredak. Čovjek je očito shvatio da je došlo njegovo vrijeme – vrijeme kaosa i bezobzirnosti, vrijeme drumskih razbojnika. Drzak je prema novinarima, prema javnosti, prema nezaposlenima i zaposlenima, prema kolegama u Vladi. Ne samo bolesno ambiciozan, nego vjerojatno i doista bolestan. (Usput: zadnja izjava da bi Hrvati mogli manje telefonirati pa bi im ostalo za struju i plin, otvara zanemareno pitanje je li Čačić u trenutku sudara u Mađarskoj telefonirao ili je štedio za struju.)

Potpuno izgubljeni Milanović ne zna kako se postaviti prema arogantnom Čačiću. Za sada trčkara za njim, a ako Čačić negdje izjavi da je nemilosrdan, onda Milanović drugoga jutra izjavi da je on, Milanović, još nemilosrdniji. Ako Linić izjavi slično, onda Milanović tvrdi da je ipak on najtvrđi. Na kraju dolazi javnost (birači) koja će doista biti nemilosrdna prema vladajućoj gomili umišljenih diletanata. Prije toga pravorijeka očekuje se velika eksplozija u koaliciji jer se članstvo SDP-a osjeća izigranim i ismijanim. S pravom, jer od 30 posto onih koji su glasovali za koaliciju, samo je tri posto imalo na umu HNS. A ona većina od 70 posto Hrvata već piše poruku: ili ćemo na ulicu ili na birališta, pa vi vidite.


Zvir:
http://www.h-rast.hr/Na-prijelazu-travnja-u-svibanj.html

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Hraščanski čestitari, 03:54

Hraščanski Čestitari-Sijem Žito

[Ljudevit Kaj]

Uskoro ćemo dobiti struju uz pomoć vjetrenjače. Na tom poslu rade naši najbolji jebivjetri.

http://www.forumgorica.com/zabava/aforizmi-zebrane-misli-izreke-citati/msg43664/#msg43664

JebiČačić  /  JebiČača  /  jebiVater  /  ("plural") jebiveter

Elektro(ko)munjare alla (dje)čačić

Pomisao da će hrvatska brodogradilišta graditi morske vjetroelektrane je neutemeljena i utopistička

Najave prvog potpredsjednika hrvatske Vlade Radimira Čačića o tome kako poslove nužne za spas hrvatskih brodogradilišta namjerava osigurati ulaganjima u plutajuće vjetroelektrane na Jadranu izazvala je pravu sablazan među hrvatskim energetskim stručnjacima i investitorima u energiju vjetra…


Iako Čačićeve izjave nitko ne želi komentirati javno, uz tvrdnju da su mediji njegove riječi pogrešno prenijeli, u stručnim krugovima postoji konsenzus da je riječ o utopijskom projektu koji sigurno neće zaživjeti idućih desetak godina, a možda i nikada, piše Večernji.

“Ideja da su pučinske vjetroelektrane na Jadranu adut za spas brodogradilišta neozbiljna je i za razgovor uz kavicu, a kamoli da je iznese drugi čovjek Vlade. Ne znam tko je Čačiću gurnuo tu ideju, ali da je uložio pet minuta vremena u provjeru ključnih činjenica, shvatio bi da je riječ o podvali. Više od 90 posto svjetskih pučinskih vjetroelektrana danas se nalazi na dubini manjoj od 30 metara. Jadran je i na svojim najplićim dijelovima otvorenog mora dubok oko 50 metara. Za takve dubine u principu je povoljna tehnologija plutajućih elektrana, no ona je još daleko od komercijalne primjene, a prototipove ima tek nekoliko kompanija u cijelom svijetu. Čak i kad bi hrvatski škverovi bili sposobni proizvesti takav objekt, u što sumnjam, prethodile bi godine planiranja, projektiranja, testiranja. S obzirom na to da škverovima poslovi trebaju sada, ne vidim gdje je tu ta sinergija o kojoj Čačić govori”, kaže jedan poznati hrvatski investitor u vjetroelektrane.

Čačićeve teze o mogućnosti gradnje pučinskih vjetroelektrana na Jadranu opovrgava i statistika. Prema posljednjem izvješću Europske agencija za energiju vjetra (EWEA), trenutačno u Europi ne postoji komercijalni projekt pučinskih vjetroelektrana koji se gradi na dubini većoj od 40 metara. Takvi su projekti obično locirani na 30 do 50 kilometara od obale, što je važno zbog jakosti vjetra. Pitanje je ima li uopće u Jadranu lokacija s takvim obilježjima, a tu je i niz problema poput prijenosa proizvedene energije i usklađenosti s pomorskim putovima. Plutajuće vjetroelektrane, pak, čiji piloni nisu zabijeni u morsko dno postoje tek na tri lokacije u svijetu. Norveški Statoil, koji je vlasnik jedne takve vjetroelektrane u Sjevernom moru tvrdi da će proći još godine do komercijalne primjene takvih tehnologija. Kolike su onda tu šanse hrvatskih škverova s obzirom na loše tehnološko i financijsko stanje u kojem se nalaze, pitaju se novinari Večernjaka.


Zvir:
http://www.poslovnipuls.com/2012/05/08/vjetroelektrane-na-moru-hrvatska/

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Duhovni centar – Veternica, 24:33
Duhovni centar Varaždinske biskupije - "Veternica"

http://www.youtube.com/watch?v=LKjKwsHWvGU

Jerko Fabić - VETER PUŠE, 05:13

Jerko Fabić - VETER PUŠE

[Ljudevit Kaj]

4. svibna, 2012.

IN VITRO VERITAS ILI?


IN VITRO KONTROVERZE OKO ZAKONA O MEDICINSKI POMOGNUTOJ OPLODNJI

Pitanje umjetne oplodnje podijelilo je Hrvatsku

Vlada premijera Milanovića posegnula je za neobičnom taktikom, odlučila je zakon koji uređuje osjetljivu materiju te dotiče najsloženija medicinska, etička i filozofska pitanja, donijeti po hitnom postupku.

No ubrzo se dogodilo ono što u Vladi nisu očekivali. Katoličkoj crkvi, u uvjeravanju da embrij nije tek puka "nakupina stanica" pogodna za višegodišnje zamrzavanje i druge manipulacije, pridružile su se i sve važnije vjerske zajednice, uključujući i pravoslavce, muslimane, protestante i židove. Peticijom se oglasio i dio katolički orijentiranih liječnika.

Sukob između Vlade i dijela javnosti koji ne podupire nacrt Zakona nepotrebno je u eskalirao u ideološki okršaj ljevice i desnice, kakav već dugo nije viđen. Pitanje medicinski potpomognute oplodnje stavljalo se čak i u kontekst još jedne kontroverze - odustajanja od pokroviteljstva u Bleiburgu.

Na posljetku je Vlada razumno odustala od hitne procedure.


Umjesto staložene i stručne rasprave, donošenje Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji, s ozbirom na osjetljivost teme, izazvalo je mnoge prijepore, snažne emocije i veliku medijsku pozornost.

Uglavnom kompaktno hrvatsko društvo podijelilo se oko tog važnog pitanja koje se, u prvom redu, tiče tzv. djece iz epruvete te njihovih potencijalnih roditelja - genetskih prethodnika, kada su posrijedi darovatelji spolnih stanica, odnosno zametaka.

Na jednoj strani su vladajući koji su izašli u javnost s nacrtom prilično liberalnih rješenja, od kojih su poslije dijelom odustali, kao i nevladine udruge mladih majki, feministica i lezbijki, koje su prvotni vladin prijedlog snažno poduprle. Uz njih je stao i dio medicinske struke. Vlada premijera Milanovića posegnula je za neobičnom taktikom, odlučila je zakon koji uređuje osjetljivu materiju te dotiče najsloženija medicinska, etička i filozofska pitanja, donijeti po hitnom postupku. Osnovna namjera te ne baš dobronamjerne i demokratske političke geste bila je izbjegavanje široke javne rasprave. Svojevrsnim, zakonodavnim blickrigom htjelo se "uhvatiti na spavanju" konzervativni dio civilnog društva, u prvom redu Katoličku crkvu i bliske nevladine udruge te zakon donijeti po ubrzanom postupku, opravdavajući to interesom mladih majki i očeva da što prije ostvare roditeljstvo, uz pomoć medicine, prema uvjetima iz novog liberalnijeg zakona. No ubrzo se dogodilo ono što u Vladi nisu očekivali. Katoličkoj crkvi, u uvjeravanju da embrij nije tek puka "nakupina stanica" pogodna za višegodišnje zamrzavanje i druge manipulacije, pridružile su se i sve važnije vjerske zajednice, uključujući i pravoslavce, muslimane, protestante i židove. Peticijom se oglasio i dio katolički orijentiranih liječnika.

Sukob između Vlade i dijela javnosti koji ne podupire nacrt Zakona nepotrebno je u eskalirao u ideološki okršaj ljevice i desnice, kakav već dugo nije viđen. Pitanje medicinski potpomognute oplodnje stavljalo se čak i u kontekst još jedne kontroverze - odustajanja od pokroviteljstva u Bleiburgu.

Na posljetku je Vlada razumno odustala od hitne procedure, skrivanja zakonskog nacrta od očiju javnosti i nakane da svoje stajalište "gay is O.K." (odnosno, otvaranje mogućnosti da lezbijke mogu ostvariti pravo na umjetnu oplodnju) ugradi u zakon. Prijedlog Zakona osvanuo je ipak, dostupan svakome, na internetu, pa zainteresirani mogu sudjelovati u javnoj raspravi ravnopravno. Pitanje umjetne oplodnje prevažna je stvar u zemlji sa čak 70.000 neplodnih parova i natalitetom u padu.

Draško CELING


Gdje će završiti 10.000 embrija?
Čija su prava i interes prioritet? Udruge majki, feministica i lezbijki tvrde da prednost ima pravo na roditeljstvo. Crkva i nevladina udruga “I ja sam bio embrij” pitaju što je s pravima embrija, ističući da život počinje začećem. Zagovornici prava neplodnih parova i žena prosvjeduju zbog odredbe da donori spolnih stanica ne smiju biti anonimni, te da će roditelji morati obavijestiti djecu da su začeta umjetnom oplodnjom, ne obazirući se na primjedbe da bi u suprotnom RH ubrzo mogla postati poligonom za masovni nehotični incest. Udruga Roda je razočarana što je broj oplođenih jajnih stanica ograničen na 12. Liječnici upozoravaju da nema smisla gomilati prekobrojne embrije - procjenjuje se da je u Hrvatskoj uskladišteno više od 10.000 zamrznutih embrija koje nitko ne želi. Mogućnosti manipulacije i njihove prodaje u inozemstvo radi znanstvenih istraživanja su velike.

Socijalna neplodnost
Među razočaranima Prijedlogom zakona je i Ženska mreža Hrvatske, tvrdeći kako kako "medicinski pomognuta oplodnja nije samo metoda za liječenje neplodnosti nego i pomoć ženama bez partnera i ženama koje žive u istospolnim zajednicama da dobiju dijete". Drugim riječima, lezbijska populacija, a naročito aktivistice iz udruge Kontra, nadale su se da bi ih novi zakon mogao tretirati isto kao i žene (i muškarce) koje boluju od neplodnosti. Medicina u Švedskoj poznaje dijagnozu tzv. socijalne neplodnosti (u literaturi poznata kao "social factor infertility") koja se primjenjuje na lezbijke koje žele umjetnu oplodnju.

70.000
neplodnih je parova u Hrvatskoj, a natalitet je padu, pa je pitanje umjetne oplodnje prevažna stvar


Zvir:
http://www.glas-slavonije.hr/166141/1/-Pitanje-umjetne-oplodnje-podijelilo-je-Hrvatsku

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

(in vitro: v čaše, kupice)

Ansambl Prijatelji Zagorja - Kupice vu zrak, 03:05

Ansambl Prijatelji Zagorja - Kupice vu zrak

[Ljudevit Kaj]

11.05.2012.

Milan Ivkošić
Rodoljubna zanovijetanja

Milanovićev Tito

Zar je lijevom Zagrebu i SDP-u boljševičko omalovažavanje protivnika ostalo jedini način kojim će se usprotiviti argumentima kojima se služe najautoritativniji povjesničari? Čini se da jest.

Nije slučajno što Milanović ne smatra vrijednim bilo koga u SDP-u da mu bude takmac u izboru za predsjednika SDP-a. Radeći tako i na ovaj se način opirući promjeni imena Trga maršala Tita oni zapravo priznaju da čine i da bi bili spremni činiti sve što i Tito. Zločinac Tito.
 

Često i moćno oružje revolucija, pokreta, stranaka... jesu diskvalifikacije. Kad nekoga označiš kao nevažnoga, rubnoga, beznačajnoga – otvorio si put njegovoj eliminaciji, manje ili više drastičnoj, ovisno o okolnostima. Kad se nekome kaže da je nitkov, opravdava se ova ili ona vrsta njegove likvidacije. Tako se čisti nečista savjest što prati postupke i odluke neke političke skupine kojoj su meta pripadnici druge skupine ili skupina sama. Koliko god netko bio pametan, učen, u velikom dijelu općinstva poštovan, može ga proglasiti ništavnim pripadnik neke partije koji ni izdaleka nema vrijednosti kao osoba koju hoće diskvalificirati. Što mu daje “za pravo”? Pripadnost partiji, njezinoj kolektivnoj moći, on se iza nje krije i ona ga štiti. Pogotovo ako je na vlasti. Povjesničar Ivo Banac je ime, ali ime koje je ponajmanje stečeno političkim sredstvima a ponajviše znanstvenom djelatnošću, sjajnim historiografskim knjigama, profesorskom karijerom na jednom od najpoznatijih svjetskih sveučilišta, na američkom Yaleu.

Povjesničar Marin Knezović njegov je kolega. Poznat po čemu? Koje su to njegove knjige čitale i iz njih učile tisuće studenata, koje je počasti stekao na učilištima ili drugdje, kojem javno poznatom sustavu vrijednosti pripada? O tome se ništa ne zna. Ali, makar tako anoniman, on ima jednu važnu dužnost – kao član SDP-a predsjednik je Odbora za imenovanje ulica, naselja i trgova u Zagrebu. Pa je kao član trenutačno najmoćnije partije u Hrvatskoj i čelnik jednoga gradskoga tijela svome kolegi Bancu, prema kojemu je kao znanstvenik zanemariv, odrekao gotovo svaku vrijednost. Komentirajući prošlotjedni prosvjed na Trgu maršala Tita, na kojem se zahtijevala promjena imena Trga, profesora Banca, koji je na prosvjedu sudjelovao i govorio u ime Hrvatskog helsinškog odbora, svrstao je među “osobe koje su nekad pripadale glavnoj struji javnog i političkog života, a sada su marginalizirane”. Ako su, dakle, marginalni Banac i drugi prosvjednici – akademik Barišić, profesor Tomac, ikona Hrvatskog proljeća Čičak, saborski zastupnik M. Tuđman..., marginalni su i njihovi argumenti, pa promjene imena trga neće biti.

Prvo omalovaživši protivnike, Knezović presudnu važnosti pridaje svome mišljenju: “Antifašizam je temelj kako suvremene Europe, tako i moderne hrvatske države. Hrvatski antifašizam i Tito su nerazdvojivi”. Nerazdvojivi se pogotovo Tito i država koja je bila fašistički ustrojena – jedna partija, jedan vođa, zatvori i smaknuća za političke protivnike. Nerazdvojivi su Tito i denunciranje Staljinu radi likvidacije svih koji su mu smetali u usponu na vrh Partije, Tito i deseci tisuća poubijanih bez suđenja na kraju rata, Tito i Goli otok, Tito i Stara Gradiška, Tito i suđenje Stepincu, Tito i ubojstvo Hebranga, Tito i ubojstvo desetaka hrvatskih političkih emigranata, Tito i posrbljavanje vojske, milicije, Udbe, savezne administracije, diplomacije... Zar je lijevom Zagrebu i SDP-u boljševičko omalovažavanje protivnika ostalo jedini način kojim će se usprotiviti argumentima kojima se služe najautoritativniji povjesničari? Čini se da jest. Zašto?

Svojedobno je Zoran Milanović bahato sricao sintagme “nekakav Zuppa”, “tko je taj čovjek?”, “tko je taj Zuppa”, premda je riječ o jednoj od najznačajnijih osobnosti suvremene hrvatske kulture. U samom SDP-u, pogotovo u vrhu stranke, nema niti jednoga značajnijeg intelektualca (osim radijskog spikera Nenada Stazića), a posljednje značajno ime, Antun Vujić, maknut je uoči prošlih izbora. I po tome i po izboru ministara očita je Milanovićeva težnja da u stranci promiče antiintelektualizam kako mu nitko ne bi smetao. Nije slučajno što Marin Knezović Banca i druge sudionike spomenutoga prosvjeda smatra bezvrijednima kao što nije slučajno što Milanović ne smatra vrijednim bilo koga u SDP-u da mu bude takmac u izboru za predsjednika SDP-a. Radeći tako i na ovaj se način opirući promjeni imena Trga maršala Tita oni zapravo priznaju da čine i da bi bili spremni činiti sve što i Tito. Zločinac Tito.


Zvir:
http://www.vecernji.hr/kolumne/milanovicev-tito-kolumna-408134


Lubav se ne trg-guje trži

VJEŠTICE - Ljubav se ne trži, 02:40

 VJEŠTICE - Ljubav se ne trži

[Ljudevit Kaj]

7 plus (B)regionalni tjednik

16.05.2012.

Art/media

Gdje je opet Z. Milanović?

Bio je i u Mađarskoj. Djelovao je silno umorno, kao da mu je strašan štrapac otići 200 km izvan Zagreba. A toliko su od Zagreba udaljeni i Ronjgi. Mogao se u Pešti barem nasmiješiti, pa tako privući još koju mađarsku turisticu na Jadran. Zašto ne? Zgodan je on čovjek, a mudri političari to znaju koristiti. Pa tko će privući Mađare na Jadran? Unatoč šarmu i sposobnostima, to sigurno neće biti Čačić. Znamo i zašto.

Premijer se doima umorno, potrošeno, čak i beznadno, a time šalje loš signal napaćenom narodu, kojemu više nego ikada treba – optimizam!

Piše: mr. sc. Denis Peričić


U četvrtak u 19 sati u Knjižnici ćemo predstaviti knjigu pjesama Željka Funde pod intrigantnim naslovom „Gdje je danas Jadranka Kosor“ *. O tom, stoga, potom; a mene sada zanima – gdje je (opet) Zoran Milanović?

Bez obzira na stranačke simpatije, svakom premijeru trebamo željeti da bude dobar i uspješan. Kao što smo to trebali željeti Jaci Kosor, sada trebamo isto željeti i Milanoviću. Jer ako je premijer dobar i uspješan, tada će i svima nama biti – bolje!

Na žalost, Milanović kao da se opet izgubio. Ne mislim pritom toliko na reizbor na čelo SDP-a bez protukandidata (jer i to je demokracija, iako loša), niti na katastrofalno ukidanje pokroviteljstva Sabora nad Bleiburgom (što jednu demokratski uspostavljenu tradiciju vraća u političku divljinu).
 
Premijer je djelovao „svoj na svome“ samo 1. svibnja, kada je, potpuno pogrešno, umjesto na proslavu Bljeska (s koje je mogao stići i na maksimirski cirkus, gdje mu je političke bodove oteo Bandić), otišao na stranački skup u Ronjge. Tamo se osjećao dobro, jer je bio okružen isključivo – obožavateljima.
 
Bio je i u Mađarskoj. Djelovao je silno umorno, kao da mu je strašan štrapac otići 200 km izvan Zagreba. A toliko su od Zagreba udaljeni i Ronjgi. Mogao se u Pešti barem nasmiješiti, pa tako privući još koju mađarsku turisticu na Jadran. Zašto ne? Zgodan je on čovjek, a mudri političari to znaju koristiti. Pa tko će privući Mađare na Jadran? Unatoč šarmu i sposobnostima, to sigurno neće biti Čačić. Znamo i zašto.
A strane turiste, bez obzira na to kako igrali, neće nam privući ni naši nogometaši. Čak će nam pritom i odmoći. Jer će uskoro, navodno, cijelu Europu – baciti na koljena!
 
Šalu na stranu. Premijer se doima umorno, potrošeno, čak i beznadno, a time šalje loš signal napaćenom narodu, kojemu više nego ikada treba – optimizam!


Zvir:
http://regionalni.com/tocka-na-i/kolumne/gdje-je-opet-z-milanovic-9981/

*

  Nagrada za najbolši neobjavleni rukopis

Intervju
Željko Funda, dobitnik “Gervaisa”:

Morti je semu kriva Jadranka Kosor…
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg41098/#msg41098 

Albanec Zoran Milanović
(tal. alba = zora)

Jovica Milanovic Joca Moj Milane pobratime mio, 04:50
Moj Milane, pobratime mio, dal' si skoro na Kosovo bio? (2x)
Jel kosovsko ravno polje uzorano, je l' na njemu žito posijano? (2x)

Jovica Milanovic Joca Moj Milane pobratime mio

Moj Ivane pobratime mio - ORIGINAL verzija, 05:25
Moj Ivane, pobratime mio, jesi l' skoro na Kupresu bio (2x)
Jel kupreško polje uzorano, je l' na njemu žito posijano (2x)

http://www.youtube.com/watch?v=Rnjdf_mXxMc

[Ljudevit Kaj]

Kokotička zdrkva – pr(d)met sprdne

.. naravno, sve za šušku ...

Saborski zastupnik SDP-a Moharić nepravomoćno osuđen na 10 mjeseci uvjetno zbog isplate stimulacija

Autor: Luka Špac

Objavljeno: 17.05.2012

ČAKOVEC - Saborski zastupnik SDP-a i načelnik međimurske općine Goričan Mario Moharić nepravomoćno je osuđen na 10 mjeseci uvjetne kazne s rokom kušnje od dvije godine zbog toga jer je kao načelnik općine nezakonito isplaćivao stimulacije zaposlenicima općine. Mohariću se na Općinskom sudu u Čakovcu sudilo i za nezakonitu prodaju stana u vlasništvu Općine Goričan no te je optužbe oslobođen zbog zastare.

Moharić je najavio žalbu na presudu ističući da je osuđen iako on uopće nije donio spornu odluku na temelju koje je osuđen.

- Odluku o isplati stimulacija i povećanju plaća donijelo je Poglavarstvo Općine, a ja sam kao načelnik samo proveo tu odluku - istaknuo je Moharić dodavši da je su kaznene prijave protiv njega podnijeli njegovi politički oponenti iz redova HDZ-a.


Zvir:
http://www.jutarnji.hr/saborski-zastupnik-sdp-a-moharic-nepravomocno-osuden-na-10-mjeseci-uvjetno-zbog-isplate-stimulacija/1028813/