Mi smo narod koji rado zaboravlja. Zaboravili smo vratiti susjedu posuđenu stvar, zaboravili smo na dogovoreni sastanak, zaboravili smo na razne obaveze i zaboravili smo na sva moguća obećanja kojima su nas zasipali naši bivši i sadašnji gospodari, naš glavari.
Od prvih dana političari su spretno i spremno, dijelili razno razna obećanja o mogućem napretku samostalne Hrvatske, razvoju koji možemo ostvariti kao samostalni gospodari, o tome koliko smo novaca morali izdavati u saveznu blagajnu, a sada to možemo uložiti u budući razvoj gospodarstva.
Rat je odnio svoj danak koji moramo platiti, to znamo i toga smo bili svjesni . U oslobođenje zemlje uložili smo sve, i nismo bili svjesni da nas uz to spretni sretni oslobađaju i od mnogih drugih , korisnih stvari?! Oslobodili su nas naši glavari, od tvornica, radionica, trgovina, zemlje, stoke, vlasništva nad zemljom, pa čak i od novaca. Uz razne borbene oluje, trajala je i druga oluja,koju smo možda mogli samo naslućivati, a ako i jesmo nismo u to nikako vjerovali. Jer trajala je borba za slobodnu Hrvatsku. Nikako ne za oslobođenu Hrvatsku, od svih gospodarskih i privrednih resursa, od svih financijskih i privrednih institucija koje smo desetljećima stvarali i zdvajali novac za njih. Na kraju u sve to gospodarstvo ulagale su generacije radnika i seljaka, da bi sve vrlo spretno i sretno nestalo u deset godina.
Ali ostala su obećanja na koja smo zaboravili!
Uvijek je bilo , moramo napraviti još samo to i to, moramo još samo ovo i ona i u drugom mandatu čeka nas spas i izlaz iz stanja u koje su nas doveli „oni“. Uvijek su bili prisutni „oni“! A obećanja su se davala, kako prije tako i danas, u idućem mandatu očekuje nas blagostanje.
Za to vrijeme, mi smo osiromašeni raznim porezima , izmišljanjem harača i raznim certifikatima, dok je dug vrtoglavo rastao. Zaduživali su nas baš ti, koji nisu dobili certifikat da su sposobni voditi zemlju , da su odgovorni i da svojim rado mogu voditi zemlju iz krize, a ne u nova zaduživanja bez mjere i pameti. Nisu naši glavari i gospodari garantirali svojom imovinom , da će raditi na dobrobiti zemlje, nisu se pomirili sa plaćom od recimo 5.000,00 Kunica dok se zemlja ne izvuče iz kala u koji su nas baš oni odveli i ostavili.
Ne , oni se ubijaju od posla, od sramotnih rasprava u Saboru, gdje su zasjeli da samo sebi pogoduju raznim zakonima, koji im omogućavaju sramotno mali broj radnih dana kroz godinu i nakon dva mandata odlazak u penziju. A raja neka radi do 65 godina starosti, 45 godina radnog staža!! Pa oni ionako neće dočekati to vrije da prosude, dali su postupili ispravno ili ne? Pa zašto i bi? Oni su „oni“ povlašteni, oni su ti koju su zadužili nekoliko generacija unaprijed, čak i one koji se još ni rodili nisu, da vrate dug koju su „oni“ osigurali . Sramota do sramote, ali oni se ne srame. Naprotiv, ovih dana obećavaju kako nas za godini, dvije tri čeka spas. I to nam opet obećavaju bez trunke srama, smiju nam se sa naslovnica i ekrana, sretni i zadovoljni, kako nam opet prodaju prazna obećanja. Jer do sada je u toj Hrvatskoj uništeno sve kaj se moglo. A svaki pokušaj da se nešto dobro održi u proizvodnji ili radu, treba svakako pokušati uništiti, posvađati, razjediniti, ma bilo kaj samo da se uništi.
A za to imamo bez broj primjera od nekadašnjih divova kod nas i u svijetu; Prvomajska (Pevec), Končar, Industrogradnja, TPK, Zagrebačka banka (tko zna čije je to danas), Croatia, Ina, Hrvatska pošta, farme na seoskim gospodarstvima, Dukat itd. Sve se to lijepo uništilo i prodalo za „dugove“ , a mi dužni sve više
Ne žele poći za primjerom anonimnih gradonačelnika , koji su osjetili trunku savjesti ( a možda i više ) i pokazali da ipak žele nešto učiniti za sebe i za svoju okolinu. To može biti pozitivan primjer , kako se radom , a ne lažnim obećanjima osvaja novi mandat. To može pokazati kako se bez političkih podmetanja i niskih udaraca, podobnih i slučajnih može i u politici. I sada bi mi trebalo opet svojim odabirom na glasanju za Evropski parlament birati zaslužne da baš oni budu ti koji će besposleno sjediti i glumiti veličine. Jer oni su to svojim radom i zalaganjem za naš boljitak svakako zaslužili!?
Ma bolje da nas nitko ne predstavlja nego da to budu naši današnji političari. Prvo treba radom zaslužiti ta mjesta, ali ne „oni“ su si to već planski osigurali, unaprijed. Borba se već zahuktava, a ovce, guske i ostali ionako poslušno ispunjavaju svoje dužnosti.
