Otišla je mirno i spokojno. Prelijepa kao i uvijek. S dugim trepavicama i najslađim majkinim obraščićima... baš kao da spava. Jer ona je samo htjela konačno leći i zaspati, uz svoje tatu i mamu, i da nam nitko drugi ne smeta. Pogotovo ne tamo neki doktori s iglama i tabletama ...
Na žalost, ljudi su skloni senzacijama i favoriziranju, iako i dan-danas u Hrvatskoj tako bolesne djece, za koju nitko ne skupi niti kune, ima i previše, a dječji odjeli onkologija su prepuni...