ŠUMARSTVO

[shaka zulu]

ŠUMARSTVO

ŠIŠKA
1 jutro hrastove sastojine daje oko 115 kilograma šiške.
Šiška se u trgovini dijeli na p r i m a, s e k u n d a i t e r t i a robu. Pod »prima« razumijeva se suha i čista šiška, s kojom se dobro manipuliralo i bez primjese stranih tvari; >>sekunda« je roba, koja nije posve suha, to je do jedne trećine prima roba; »tertia« je jako oštećena roba.

ŽIROVINA.
Žirovina je najbolja kod obrasta 0.4, ako se naime uzme da je kod punog obrasta vrlo dobra žirovina = 1., onda je kod obrasta 0.8 - 1.35, kod 0.6 - 1.59, kad 0.4 - 1.86, i to u sastojinama u dobi od 80-140 godina.
Jedno svinjče treba prosječno na dan 12 lit. žira ili 6 lit. bukvice. U pogledu hranivosti stoji razmjera da 1 hl. žira vrijedi 46 lit. raži, a 1 hl. bukvice 40 lit. raži.
Vrijeme glavnog žirenja traje od 15. X. do 25. XII. ili 66 dana.
Svinje najradije jedu žir hrasta lužnjaka, zatim kitnjaka, cera, a najposlije jedu bukvicu. Prema tomu u mješovitim šumama hrasta i bukve najprije jedu žir, a poslije bukvicu.
Mlade svinje ili odojci smiju se žiriti tek od 10-12 nedjelja starosti.
Ako uzmemo hranivost žira s 0.4, a bukvice sa 0.44 naprama istoj množini raži, to se 1 hl raži odnosi prema 1 hl. žira kao 1 : 2.2, a kod bukvice kao 1 : 2.4.
Prema tomu 800 l žira što ga jedno svinjče kod dobrog uroda kroz 66 dana žirenja pojede, vrijedi 370 l raži, a 1030 l bukvice vrijedi 430 l raži.
Vrijednost žirovine sastoji se iz:
a) vrijednosti rova (žiropaše) i
b) iz vrijednosti žira.

a) Vrijednost rova. Iskustvom se pokazalo, da svinje, koje se u kocu žirom tove, potrebuju više žira, te da pri tom imaju manje masti za 16% od onih svinja, koje se u šumi hrane. Rov iznosi od prilike 7-8 % vrijednosti žirovine, ili 25% od vrijednosti raži.

Uporaba divljeg kestena za hranu blagu. Divlji kesten može se također za hranu blagu upotrebiti, no prije uporabe ima se oljuštiti i gorčinu mu oduzeti.
Ljuska se ljušti tako, da se kesten prije u peći (krušnoj) ili gdje drugdje, osuši i naprži toliko, da se ljuska od jezgre može lako odijeliti. Tako malo naprženi kesten stuče se u tulcu (stupi) s drvenim batom tako dugo, dok se ljuska od jezgre ne odijeli.
Gorčina oljuštenom kestenu oduzme se pranjem u vodi,koje se često mora mijenjati.Što je kesten sitnije zdrobljen, to prije gorčinu u vodi izgubi.

BUKVICA.
Jedan hl bukvice teži 45-50 kg, a 1 kg bukvice sadrži 4000-5000 zrna. Da se skupi 1 hl bukvice potrebno je od prilike 4-6 dana, što najviše ovisi o mjesnim prilikama.
Od ljuske oljuštena bukvica prema Schadleru sadrži ulja 21.26%, organskih supstanca 64.12% (od kojih na bjelančevine ide 24%), pepela 4.12%, vode 10.50%.
Prema podacima drugih neoljuštena bukvica sadrži 25-30%, a od ljuske oljuštena 40% ulja. Jezgra friško oljuštene bukvice jest svjetlo-žućkasta, ugodnog okusa, te bi ju ljudi više jeli, da se teško ne ljušti. Njeno ulje bilo je od prije na dobrom glasu ne samo za jelo, nego i za dobivanje sapuna: od oljuštenih ljusaka pravile su se pogače, koje su izvrsna hrana za svinje i živad. Iz 1 hl bukvice dobije se otprilike 5 kg jedečeg ulja i 2 kg ulja za svjetlo. Ako se bukvicom svinje žire, to one kroz 66 dana žirenja prema Stageru dnevno pojedu 16.2 l.

PAŠA.
Prema § 10. šum. zak. dozvoljeno je u odraslije šume na pašu tjerati toliko marve, koliko se može tamo prehraniti. Kolika se površina šume može računati na jedan komad: goveda, konja i ovce, teško je općenito označiti,jer to ovisi o dobroti tla, ekspoziciji, poplavi vrsti trave, uzgoja šume, starosti i vrsti drveća. Od prilike može se postaviti ovaj račun: Srednje goveče od 200 kg težine, treba na dan 7-8 kg sijena; srednje dobra paša u šUmi vrijedi po jutru 250 kg sijena. Ako se uzme, da ljetna paša u šumi traje 180 dana (od 1.IV. do 30. IX.), to treba jedno marvinče 5-6 jutara srednje dobre šumske paše.
Ovca treba na dan 0.7-0.8 kg sijena, pa se na jednu ovcu može računati 0.5-0.6 jut. srednje šumske paše.
Svi gornji podaci izračunati su po Hundeshagenu, koji uzima, da je za srednje teško marvinče kod paše danju i noću, potrebna površina od 7-9 jut., te pri tom uzima, da su 2-3 komada junadi ili 10 ovaca jednaka odraslom govečetu. Za temelj obračuna uzeo je, da dnevno jedno goveče od 200 kg težine treba 7-8 kg sijena, a june 4-5 kg, te ovca 0.7-0.8 kg sijena.
C. Fischbach uzima, da je za pašu odraslog marvinčeta srednje težine u šumama u nizini, potrebna površina od 3.5-5 jut., a u borovim šumama na lošijem tlu 6-10 jutara uz predpostavu, da se još kod kuće po noći hrani. Ako blago danju i noću u šumi pase, potrebna je dvostruka površina. U Švicarskoj se prosječno uzima, da površina šumske paše za jednu kravu vrijedi 6-8 koza.



Relativna goriva snaga raznih vrsti drva.
Bukva 1.0;
 grab 0.99;
 jasen 0.96;
 brijest 0.91;
 breza 0.82;
 jela 0.68;
 bor 0.67;
 smreka 0.65;
 ariš 0.65;
 jalša 0.65;
 lipa 0.63;
 jagnjeg 0.63;
 topola 0.60;
 vrba 0.60.

Džepni poljoprivredni kalendar,1926

Tero drevo za kaj ide,jel do zna?
Gacija i kostajnevina za stupe/kolce za trsje.
Kostajnevina za reme i kolce za vrt.

[shaka zulu]

Kolje za vinograd
   Najbolje je kolje za vinograd hrastovo,pa kestenovo a zatim arišovo.kalano je kolje trajnije od piljenog.Hrastovo i kestenovo kolje traje po 12 godina,bagremovo oko 6-8 godina a jelovo 3-4 godine.

Impregniranje kolja
   Kako bi se kolje zaštitilo od gnjiloće dotično kako bi ga se učinilo što trajnijim-potrebno je,da se prije upotrebe impregnira.U tu svrhu treba svježe sječeno (zeleno) kolje od crnogorice (tisovine),te još sočno kolje od akacije dotično hrastovine-postaviti doljnjim krajem 50-60 cm duboko-tijekom deset dana-u 5%-tnu rastopinu modre galice (na 100 litara vode 5 kg modre galice bez vapna).Poslije dovršenog impregniranja poslaže se kolje unakrst u tzv. >vitlove<,u kojima se kolje od akacije suši prije upotrebe godinu dana,dok kolje od crnogorice i hrastovine leži tek kratko vrijeme.Bolje je kolje prije impregniranja dobro promočiti bilo prirodno ili umjetno,jer suho kolje upija više tekučine priređene za tu svrhu.
   Impregnira se kolje vrlo uspješno sa karbolineumom,a i sa katranom.

DžPK 1929

[shaka zulu]

VAŽNOST ŠUMA

Šume su u svakoj državi veliko narodno bogatstvo, ne samo zato, što nam daju građevno drvo i toplinu, već i zato,što šuma čuva vlagu zemljišta i zraka, što nas štiti od suše, dakle ublažava oštrinu klime, štiti od poplava i vjetrova. Upravo iz tih se razloga u nekojim naprednim zemljama,šuma smatra ne samo gospodarskim nego općim narodnim dobrom.
Šuma je od naročite važnosti za seljaka zemljoradnika, koji živi u blizini šuma, jer je on svoj gospodarski život odavnina usko povezao šumom. U stočarskim krajevima još je veća korist od šuma, jer se šumskom pašom, listom i brstom stoka pomaže prehranjivati a žir i bukvica svinjama dobro dođe.
Nadasve je velika važnost šuma na kršu a mi gologa krša imamo i suviše. Krš bez šume prava je pustoš. To nam dokazuje naš hrvatski, dalmatinski i hercegovački krš. Šume na kršu, koliko ih ima, imaju značaj pravih zaštitnih šuma, jer štite ne samo svoje nego i susjedna zemljišta i kulture na njima od velikoga vjetra na nižim i ravnim krajevima od velike suše a u primorskim krajevima i otocima od posolice, t. j. od morske slane površine, koju vjetar (bura) s valova morskih otkida i nosi zaprašujući sve dokle stigne.
Upravo u takovim krajevima ne samo što ima malo šuma nego i to malo nestaje, jer narod uništava šume i zbog oskudice i zbog objesti.

Površina šuma
U našoj državi ima oko 7 i pol milijuna hektara šuma ili nešto ispod jedne trećine površine čitave države. Od toga ima oko 2.8 mil. hektara (ha) državnih, oko 2.1 mil. ha komunalnih ili zajedničkih, ostalo su crkvene i privatne šume.

U banovini Hrvatskoj ima državnih šuma       587.156 ha,
komunalnih: gradskih i selskih općina,
zemljišnih zajednica, agrarnih i imovnih općina                 1,068.401 ha,
crkvenih i vjerskih                25.707 ha,
privatnih, većinom velikog posjeda . . .      610.996 ha,
ili svega                   2.292.490 ha.

Gospodarenje šumama
Šumama se može razumno gospodariti samo ako se one prostiru na velikim plavršinama. Zato se šumarski stručnjaci bore protiv cijepanja i dijeljenja šuma. Razumno gospodariti znači trajno gospodariti a to opet znači svake godine sjeći zrelo drvo i svaki put na drugoj površini, tako da se neprestano uzima približno jednak prihod u drvu. Čim je manja šumska površina, sve je manja korist od šume, jer je takav mali posjednik prisiljen, da i prije reda iskorišćuje svoju šumu. Šuma hrastova n. pr. zrela je istom u svojoj 100-toj godini, bukova u 80-toj, bagremova u 40-toj, vrbova u 20-toj.
Današnji gospodarski poredak takav je, da se i šumska zemljišta, kao i poljoprivredna, sve više cijepaju i sitne. Zajedničke se šume dijele i pretvaraju u poljoprivredno zemljište ili pašnjake a donekle i ostaju u vlasničtvu pojedinaca. Tomu ne može stati na kraj ni zakon o šumama, koji otežava dijeljenje šuma. Možda dođe vrijeme, kad će narod sam tražiti da se šume ne cijepaju, već da ostanu zajedničke, jer im je samo u takovom posjedovnom obliku osiguran opstanak.
Naši seljaci danas idu za tim, da svako selo ima svoju šumu a mnogi opet traže da svaki seljački dom dobije svoj dio šume. To potonje traže oni koji nemaju dovoljno obradivoga zemljišta a takovih je svakim danom sve više. Šumarstvo ne samo banovine Hrvatske nego i čitave države ulazi u vrlo težak period vremena, jer mu prijeti rasulo. Šuma privatnih i zemljišnih zajednica nestaje a šume imovnih općina i banovinske se uništavaju. Vlasnik šuma ostati će država (banovina) zatim sela i seljaci.

Kako da se uzgajaju i uređuju mali šumski posjedi?
Svoje šumsko gospodarstvo bi imao seljak sasvim drugačije voditi nego ga vode šumarski stručnjaci na velikim površinama. Ako već ima odrasliju šumu, neka iz nje vadi samo ono stabalje koje je bolesno i zakržljalo, ili koje je u vrlo gustom sklopu pa ne prirašćuje. Ako ima debelih stabala, a treba mu novaca neka ih proda. Za cijenu neka upita sreskoga šumara. Ako namjerava da podsađuje novo drveće, neka isto tako priupita stručnjaka, koju vrstu drva da zasadi. Šumar će mu savjetovati, gdje i kako da dođe do šumskih sadnica. Ako je šumsko zemljište za to sposobno neka sadi odraslije biljke, i to od onoga drveća, koje je vrlo vrijedno a brzo raste. Seljaku je najvrijednije ono drvo koje mu u njegovom kućanstvu gospodarstvu najbolje može poslužiti. Seljak treba najviše ogrijev pa list za blago, i za hranu i nastor, a zato mu može najbolje poslužiti grab, jasen ili cer. Seljak vinogradar sadit će bagremovu šumu ili kesten zbog kolja. Bagrem raste svuda a kesten bježi od vapnenastoga tla. Kesten je inače za seljaka najvrijednije drvo, jer je sposoban za svaku vrstu tvoriva i gradiva, izvrstan je za kolje a osobito cijenjen za tanin, koji služi za štavljenje koža. Kestenov je plod vr1o hraniv jer ga rado jedu ljudi i svinje, a list je vrlo dobar za stoku. Kesten i bagrem vrlo brzo rastu. Svake desete godine može ih čovjek zimi sjeći na panj. Kesten potjera u jednoj godini i do tri metra a visinu, dakako samo u početku. Na pjeskovitom zemljištu i uz vodu može saditi orah, čije je drvo skupocjeno, brzo raste, nosi dobar plod. I kanadska topola brzo taste. List je kao srednje sijeno a vrijedi i kao gradjevno i ogrijevno drvo.
Nikad ne saditi sjeme vec samo što odraslije sadnice iz šumskoga rasadnika, rano u proljeće. Ako tako posađene biljke kestenove, bagremove, jasenove ili cerove slabo napreduju, onda ih u slijedećoj zimi treba nisko u panju posjeći, pa će na proljeće dobro potjerati. Bagrem treba što dublje u zemlji posjeći.
Mladu odrasliju šumicu treba čistiti, zatim poređivati da bolje raste i deblja. Čistiti treba ljeti, ali ono drvo koje mislimo za gradnju upotrijebiti ima se sjeći samo u mjesecu prosincu (decembru) ili siječnju (januaru). Stabla koja su određena da tjeraju iz panja treba sjeći nisko pri panju u mjesecu novembru do kraja februara.
Bolesti ili napadaji kukaca na malim šumskim posjedima ne mogu pričiniti kakovu znatniju štetu. Ako jelovo ili smrekovo drvo napadne mušica, treba ga posjeći i oguliti koru sa drveta i sa panja, pa koru spaliti.
Aka čovjek hoće da iz svoje šume proda drvo, mora to javiti najbližemu lugaru, koji će drvo pregledati i premjeriti, zatim svojim čekićem pretući i dati potvrdu. Na osnovu te potvrde, izdat će sreski šumar ili najbliža šumska uprava izvoznicu, koja se ima uručiti onomu, koji prima to drvo. Ako se drvo ne može određenom roku izvesti ima se zatražiti produženje izvoznice. Ovo je propisano zato da se sprečava krađa drva. Onaj tko treba drvo za vlastitu upotrebu, ne treba izvoznice ni čekićanja, ako se radi o maloj šumskoj površini i ako nadležna vlast drugačije ne odredi. Ali ako se drvo iz takove male privatne šume vozi na pilanu radi pilenja da ga nakon ispiljenja čovjek natrag kući za svoju potrebu odveze, i tad treba drvo čekićati i tražiti izvoznicu. Za čekićanje jednoga metra ogrijeva plaća se lugaru 50 para a jednoga kubnoga metra građe jedan dinar. U krajevima gdje se ne kradu šume, ti su propisi mnogo blaži ili se i ne pazi na njihovo vršenje. (Vidi Naredbu o izdavanju izvoznica za drvo i ostale drvene proizvode, objavljenu u Narodnim Novinama od 14. lipnja 1940. pod brojen 8584-1940.).

Štednja drvom
Iz naše države izvežene su tokom vremena silne količine drva i građevnoga i ogrijevnoga. Izvoze se danas. Šuma ima svakim danom sve manje a naroda sve više. Zato se narod svakom prilikom upućuje na sve veću štednju drvom. Naši seljaci neka napuštaju otvorena ognjišta gdjegod im je to moguće i grade štednjake i dvostruke prozore. Građani se trebaju privikavati na ugalj. Drvo treba na vatru metati suha. Drvo za zimu spremati ljeti. Tko može neka nabavi u prvom redu mladu grabovinu, jer je ona najbolji ogrijev, zatim bukovinu, pa cerovinu, hrastovinu i jasenovinu. Najlošiji je brijest i vrba.

LOV I LOVNA PRIVREDA
U našoj državi postoje dva načina lova, jedan t. zv. zakupni sistem lova a drugi realni sistem. Po prvomu daje se pravo lovljenja divljači u zakup na 12 godina. Kod nas se n. pr, općinska lovišta davaju u zakup a zakupnina dijeli na vlasnike zemljišta. Onaj privatnik koji ima u jednom komadu površinu od 200 hektara, ne treba davati svoje lovište u zakup. Državna imovno-općinska i ostala javno pravna lica, moraju isto tako davati svoja lovišta u zakup. Taj sistem vrijedi na području Hrvatske, Slovenije i Vojvodine. Na području Bosne i Srbije važi t. zv. regalni sistem, po kojem država ima pravo lova na čitavom području, bez obzira, tko je vlasnik zemljišta. Lovi svatko tko ima lovnu kartu i na području gdje vlada regalni sistem. Široki slojevi narodni vole regalni sistem, ali u područjima toga sistema nema divljači, jer svatko lovi i divljač se ne uzgaja već većinom uništava. Kod zakupnoga sistema zakupnici, kad već plate zakupninu, hoće da imaju i koristi od lova, pa ulažu mnogo za uzgoj, tamane zvjerad, gone lovokradice i divljač se brzo namnoži. Zato zakupno vrijeme traje 12 godina.
U nekojim naprednim državama u kojima postoji dakako samo zakupni sistem lova, razvila se posebna lovna privreda. Meso, krzno, rogovi, stranci, nosi znatne svote novca. Za uzgoj divljači osobito su pogodne šume i šikare. Lov je i vrlo lijep, ali skupi sport. Naši seljaci sve više ulaze u lovačka društva i sami osnivaju svoja društva. Naš Zakon o lovu od 5. XII. 1931. g. moderan je i dobar zakon s konačnom namjerom, da se u čitavoj državi s vremenom zavede zakupni sistem lova. Prigovara mu se, što nije u dovoljnoj mjeri zaštitio maloga čovjeka kojemu divljač ili zvjerad čini štetu na polju ili voćaru. Napose zamjera se, što zec koji seljaku najviše štete čini, nije proglašen štetnom divljači. Kako bilo, zakon se može mijenjati a potrebno je, da se opravdanim zahtjevima naroda iziđe u susret, ali, prihod se zemljišta mora dizati do krajnjih granica mogućnosti, pa ma na koji bilo način. Jedan od tih načina i razuman lov.
Ing. A. Perušić.
Džepni poljoprivredni kalendar 1941.

Nekak mi se čini da se na ravnomu Balkanu zajdne 70 let niš ni premenilo...

[shaka zulu]

SPOREDNI UŽICI ŠUME
1. Od stabla
   a) Kora za štavljenje (učinjanje) kože. U kori hrasta, smreke, breze, ariša i vrbe nalazi se treslovina (tanin), koji služi za štavljenje kože. Kod lipe dobiva se liko, koji služi i poglavito u vinogradima.
   b) Smola se dobiva iz smreke i bora. Iz pojedinog drva crnog bora može se dobiti po 3-4 kg smole, a iz smrekove šume 70-80 kg po 1 ha. Stabla, koja služe u tehničke svrhe, mnogo trpe na kvaliteti, pa se stoga ne preporučuje vađenje smole, kad drvo služi u tehničke svrhe. Iz borovih cjepanica vadi se i čađ ili paklina, ali to nije rentabilno.
   c) Žirovina i bukvica. Hrastovi rode kod nas svake 4 godine, a bukve svake 10. godine, ali one rode i između tih godina, no znatno manje. Vrijeme glavnoga žirenja traje od 15. X.-25. XII. Jedno svinjče treba na dan 12 litara žira.
   d) Šišarka nastaje ubodom ose u zametak hrastova ploda te preko ljeta naraste u nepravilnu izraslirnu, koja u jesen sa stabla pada. Na 1 ha može biti i 200 kg šišarke.
   e) Brst i lišnjaci. U siromašnim krajevima upotrebljava se lišće sa jasena, javora, lipe, brijesta, vrbe, hrasta, topole itd. za spremanje t. zv. lišnjaka kojima se preko zime hrane koze i ovce, a često puta i goveda. Lišće u ovu svrhu je najbolje do komnca lipnja, jer kasnije otvrdne. Skidanje lišća nije dobro.

Sa zemlje
   a) Stelja ili nastor. Pod šumskom steljom ne razumijeva se samo otpalo lišće sa stabla, već sve što se nalazi na zemlji dakle i trava, mahovina, paprat, bujad itd. Iskorišćavanjem nastelja čini se šumi velika šteta jer se sprečava stvaranje humusa i odnosi tlu njegov prirodni pokrov i gnoj.
   b) Paša. U naprednom šumskom gospodarstvu isključena je šumska paša, Ako se dozvoljava, valja paziti tako, da se iskorišćava onako, kako bi se najmanje naškodilo glavnoj svrsi šume t. j, proizvodnji drva.
   c) Gljive i jagode. Za siromašno pučanstvo u blizini večih gradova i lječilišta čine gljive i jagode dosta znatan prihod, pa se može dozvoliti sabiranje uz dozvolu nadzornih vlasti.
   d) Ljekovito bilje donaša velike koristi.
   e) Ostalo kao pijesak, kamenje, treset itd. mogu biti od koristi čovjeku.

Praizvodnja ukupne mase na 1 jutro
Hrastova šuma daje u 120 godina okruglo 300 m3,
bukova šuma daje u 100 godina okruglo 300 m3,
smrekova šuma daje a 100 godina okruglo 450 m3,
jelova šuma daje u 100 godina okruglo 500 m3,
borova šuma daje u 100 godina okruglo 300 m3.

Snaga ogrijevanja izražena za jedinicu volumena (padručja) jest za važnije vrste drveća ova:
jelovina   1698,   hrastovina   2207,
javorovina   1854,   jasenovina   2280,
borovina   2072,   bukovina   2413,
brezovina   2133,   grabovina   2427,

   Pada u oči, da je snaga ogrijevanja težega drveta lišćara znatno veća od snage ogrijevanja mekanoga drveta jelovine i borovine. Ova snaga ogrijevanja od znatne je praktične važnosti, jer se po njoj prosuđuje vrijednost drveta kao ogrjevnog materija. Po njoj se daje prednost tvrdim i težim vrstama pred mekanim i lakima.

Snaga ogrijevanja može biti izražena u relaciji vrste drveta među se. Pretpostavlja se jednak volumen i jednak stepen snage. Između pojedinih vrsta drveta, dobijemo ovu sliku:
grabovina 103,    brestovina 94,
bukovina 100,    ariševina 80,
jasenovina 98,    crna borovina 78,
javorovina 96,    smrekovina 73,
hrastovina 94,    lipovina 68.

Prema tome grabovina je najbolje a jelovina, lipovina i borovina najlošije ogrjevno drvo.
   Prema pirometrijskome efektu (kako se stvara plamen veći ili manji) grupirane su u veleobrtne ciljeve vrste drveta ovako:
javorovina 100,   brezovina 68,
borovina 89,    jelovina 63,
bukovina 87,    bagremovina 59,
jasenovina 87,    lipovina 55,
grabovina 85,    jasikovina 51,
hrastovina 75,    johovina 46,
ariševina 72,    vrbovina 40,
brestovina 72,    topolovina 39.

Snaga ogrijevanja drveta, upoređena drugome ogrjevnome materijalu,lg izgleda ovako: 1 m3 prosušene bukovine težak je 7,5 q a 1 m3 čamovine (mekanoga drveta jelovog) teži 4,5 q.
I starost drveta odlučuje o snazi ogrijevanja. -Hrastovina i borovina bolje gori što je starija.
Ing. A. Perušić
Džepni gospodarski priručnik 1946.

[BobRock]

Pošto je ovo tema šumarstvo pital bum ovde.

Ima li ko iskustva sa šumskom štetom?
Na policiji su rekli da se prvo mora procjeniti šteta, a to dela šumarstvo. Razlog: policija neće ići na teren ak šteta nije iznad 1000 Kuna. No dok šumarstvo to obavi dokazi mogu (ak ih ima) u međuvremenu nestati.

Kaj se ne bi mogla dati obvezujuća izjava potpisana kod javnog bilježnika da je šteta definitivno veća od 1000 Kuna? Kaj to ne bi moglo biti dosta da policija krene nakaj delati?

Mislim, ovaj posel od šumarstva se plaća i to nije baš sitno, tak da sad ispada da prvo moraš imati novaca i znanja gdje kaj obaviti da bi dobil neku pravicu.

Meni to nekak zgleda da je pravica samo za bogate, a siromašni nek budu još siromašniji i iskorištavaniji. Nekak to nije uopće fer, kvragu. 

[kuntakinte]

Veter, sneg, led, živina, ludi..? Od čega?

Meni to nekak zgleda da je pravica samo za bogate, a siromašni nek budu još siromašniji i iskorištavaniji.

Siromašni budu otišli van. Ostali budu člani * stranke, * mafija i "ostali" v manjine.
A,.. onda ide ruski rulet - ko je najslabija karika. 
Kupiš kokice i uživaš v čitanju vesti.

[BobRock]

Od čega?
Pa od lopova. To se tak zove kad ti neko odsjeće drva u tvojoj šumi.

Nepoznate osobe su odsjekli oko 20 stabala. Mada - selo priča da zna tko je, ali nek policija sama sazna, kaj bi ja išel delati njihov posel, pa da mi još koji dojde sa puškom na vrata.
A policiji slike niš ne znače, oni oćeju samo dokument od šumarstva da bi zdigli guzicu od stolca.
Nema pravde na ovom svetu. Čudim se da njih više nije puklo i samo zelo pravdu v ruke. 

[BobRock]

Kaj niko nema iskustva sa krađom drva?
Čudno. Ne vjerujem da kod nas toga nema. Valjda niko ne prijavljuje, ili kaj?