Turopoljske svinje Turopoljska svinja je naša najstarija pasmina svinja koja je prema Ritzoffyju (1931) prošla kroz tri faze razvoja.
Prva faza se odvijala u ranom srednjem vijeku kad je izvršeno križanje šiške i krškopljskog svinjčeta. Ovaj oblik zadržao se do kraja 17. stoljeća. Nakon prestanka Turske opasnosti dolazi do uvoza u Turopolje bijelih svinja, vjerojatno iz Hrvatskog zagorja ili Štajerske. Uvezene svinje ( jedan od oblika nove krškopoljske svinje) križale su se sa starim oblikom turopoljskih svinja. U trćoj fazi svinjogojac Miško pl. Leder je uvezao svinje s kojima je križao postojeće. Dobiveno potomstvo je bilo visokokvalitetno, te je kao takvo zadovoljilo uzgajivače. Ovaj oblik turopoljske svinje je zadržan do danas.
Osnovne karakteristike ove pasmine su:
- kasnozrela pasmina srednje veličine i masnog tipa
- srednje dugačka glava s udubljenom profilnom linijom
- dlaka bjelkasto sivkaste boje, srednje duljine i kovrčava
- nekoliko crnih mrlja s obadvije strane trupa
- koža bez pigmenta (osim ispod crnih mrlja)
- noge čvrste, srednje dugačke i širokog stava
- papci žućkaste (svijetle)boje
- dugačak trup valjkastog oblika
- ravna leđa
- lijepo razvijeno vime s 10 - 12 sisa
Najčešće je uvriježeno mišljenje da je broj i veličina šara najprepoznatljiviji znak ove pasmine. Tako neki autori navoda da prava turopoljska svinja mora imati 5 - 9 tamnih mrlja veličine šake raspoređeno s obje strane trupa (od vrata do buta).
Tradicionalni način iskorištavanja svinja se temeljio na šumskoj ispaši svinja dok su to klimatske prilike dozvoljavale. Jato su vodile starije dominantne krmače koje su održavale red (hijerarhiju), branile svoj teritorij od uljeza. Nakon povratka iz šume, započeo je tov kukuruzom i završavao težinom svinja od 170 - 220 kg. Uobičajeno su se tovile krmače od 2 - 4 godine i muški kastrati, stariji od godinu dana. Meso tako utovljenih svinja bilo je vrlo cijenjeno zbog svog ukusa i sočnosti. Od trajnih proizvoda naročito su se cijenile sušene šunke i slanina, kao i zimska salama.
Sukladno Strateškom cilju 10. - zaštita genetske raznolikosti udomaćenih svojti Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske (Narodne novine, br.81/99) JUPP Lonjsko polje ima u svom vlasništvu matično stado Turopoljskih svinja. Turopoljske svinje su dio krajobraza Parka prirode, gdje imaju važnu ulogu u održavanju biološke raznolikosti. U ovom jedinstvenom krajoliku, periodički poplavljenim pašnjacima i nizinskim šumama uspio se održati tradicionalni način iskorištavanja zemljišnih resursa, a naročito ekstenzivni način stočarenja, posebno ispaša svinja. Danas ovaj sustav gospodarenja predstavlja zadnji primjer takvog jedinstvenog sustava gospodarenja zemljom. Iz tog razloga Ustanova se odlučila formirati matično stado turopoljskih svinja te ih pod određenim uvjetima posuđivati i darovati lokalnom stanovništvu.
Ustanova ima u svom vlasništvu matično stado koje se sastoji od:
a.) Krmače:
Mima (067) Detalji
Mica (070) Detalji
Borka (059) Detalji
Meri (065) Detalji
b.) Nerasti: Detalji
Hulan (201)
Neven (068)
Nik (061)
Nero (060)
Mladi nerast (067/3)
Mladi nerast (067/1)
Grof (200)
c.) Mlade rasplodne svinje:
ženke: 065/4, 065/6, 067/7, 067/8, 070/2, 070/3, 070/4, 070/5
muški: 065/1, 065/2, 065/3, 067/5, 067/6, 070/1
Svinje se posuđuju i daruju lokalnom stanovništvu kako bi se povećao broj turopoljskih svinja na području Parka prirode Lonjsko polje pod sljedećim uvjetima:
I. Primatelj je obvezuje držati muška grla u rasplodu najmanje pet (5) godina, a ženska grla najmanje (3) godine.
II. Primatelj se obvezuje svake godine povećavati broj rasplodnih krmača, svake godine najmanje jednu više da bi nakon pet godina minimalan broj krmača kod Primatelja bio (5) pet.
III. Primatelj se obvezuje u roku jedne godine od potpisivanja Ugovora Ustanovi vratiti broj nazimica iz uzgojnog programa jednak broju svinja iz članka 2., pri čemu Ustanova ima pravo izbora.
IV. Primatelj se obvezuje svinje držati veći dio godine na slobodnoj ispaši u polju (koliko to vremenski uvjeti dozvoljavaju) prema odredbama Pravilnika o unutarnjem redu JU PP Lonjsko polje
V. Primatelj se obvezuje poštovati upute Ustanove za uzgoj Turopoljskih svinja, te o svim promjenama (prašenje, parenje, bolesti, uginuća) izvijestiti Ustanovu najkasnije dvadeset i četiri sata od nastanka promjene.
VI. Primatelj se obvezuje surađivati sa Ustanovom na promicanju izvorne pasmine turopoljske svinje te na izradi i promociji proizvoda od iste.
VII. Primatelj se obvezuje voditi redovitu matičnu evidenciju i skrb o stadu turopoljskih svinja te omogućiti Ustanovi nesmetanu kontrolu istoga.
VIII. Ustanova posuđuje svinje Primatelju bez naknade.
IX. Ustanova je vlasnik posuđenih svinja dok Primatelj ne ispuni obveze iz članka 3. stavak 1. i 2. Ugovora, nakon čega postaju vlasništvo primatelja.
X. Ustanova ostvaruje državnu premiju za posuđene svinje dok su u njezinom vlasništvu.
XI. Ustanova će od ostvarene premije za posuđene svinje u prvoj godini Primatelju isplatiti 50 % a u narednim godinama, do ispunjenju obveza iz članka 3. Ugovora
za posuđene svinje isplaćivati 100% ostvarene premije Primatelju.
XII. U slučaju neplodnosti posuđenih svinja prestaju sve obveze Primatelja iz članka 3. stavak 1. i 2. ugovora i obveze Ustanove iz članaka 4. ugovora.
Mužjak br.067/6 i ženke 065/4, 065/6 su posuđeni gosp. Zlatku Ovanin iz Suvoja, a ženke 067/7 i 067/8, te mužjak 067/5 su posuđeni gospođi Vlasti Mohar također iz Suvoja.
Nerast NIK 061 posuđen je gosp Čurćija Dejanu iz Crkvenog Boka, nerast Nero posuđen je gosp. Rakić Matiji iz Strmen.
http://www.pp-lonjsko-polje.hr/Turopoljska_svinja.htm