Sačuvaj nas Bože lažnih dobrotvora i pobožnih političara. Od glasnih i slatkorječivih govornika,vještih manipulatora masama,lakovjernih i podobnih birača. Birača koji vjeruju svemu što su do sada već mnogo puta čuli i znaju da se istina zaobilazi ali opet poklanjaju svoj glas, zanoseći se praznim obećanjima.
Nakon svega kad sve utihne, posljedice ostaju nama na naplatu. Do Kada?
Dolazi vrijeme laži i obmana,velikih obećanja u valovima,zaklinjanje na sveto domoljublje (sebeljublje)i veliko hrvatstvo.Mnoga će se ruka brižno sklopiti u krilu u znaku molitve u prvim klupama ,u kojima polako ponestaje mjesta, za sve one koji moraju biti viđeni i vidjeti dali ih ostali puk vidi?
Glave će se ponizno spuštati u poniznoj molitvi u tišini,dok će oči budno pratiti dali koji reporter ili netko iz medija prati njihovu prisutnost na tim mjestima,Boravak ovdje im izaziva nelagodu jer to nije njihovo okruženje,tu moraju slušati druge u tišini.
A oni, naviknuti da govore i da ih drugi slušaju, sada su u podređenom položaju iz potrebe ,barem privremene.
Treba dati i na milostinju da se vidi da se rado daje ,sa smješkom.Daje se od onoga što su drugi po sili zakona ,porezni obveznici, uplatili u blagajnu,a ne od osobnog rada i truda.Na javnim nastupima obećanja lako klize niz jezik kao po loju jer to su ionako zajednička sredstva.A gdje je odgovornost političara? Dali je ona osobna ili zajednićka?
Odgovornost …toga nema, ionako kad sve pođe po krivu odgovornost se uvijek traži na drugim stranama i mjestima uredno kanalizirano ,sve po poznatim obrascima davno uigrano.Gospoda odu na druge funkcije ,izbace se nove afere,a za ovo pa to je već prošlo,tko se više toga sječa?
Obećanja,kakova obećanja,pa to se samo tako govori da me ljudi lakše razumiju,a dugovi kamate,to ostaje nama da otplaćujemo cijelog života. Pitam se tko je veći vjernik ili veći dobrotvor ili bilo što veće hoćemo?Dali onaj koji daje od svojeg suviška ili onog što nije zaslužio privrijedio ili onaj koji daje svakodnevno,svaki mjesec jer mora davati.Upravo mu ti i takovi skroje zakon da mora dati ,ne može otkazati poslušnost.Mora ići svaki dan ranom zorom na posao,ostavlja djecu kojekuda .Nema vrtića ili baka servisa, jer nije bili novaca za gradnju istih nakon izbora,radi do kasno pokupi djecu i doma.Dobiva mjesečnu naknadu –ne plaću-i mora znati kako i kuda do idućeg mjeseca
Odzvanjat će glazba i domoljubne pjesme na svim trgovima diljem zemlje,smiješiti nam se razna lica,znana i neznana,pljuštati obećanja u bolji život koji su nam ti isti već davno prije ukrali,oduzeli bez srama,bez odgovornosti. I sada se spremaju učiniti isto,obećati i ne održati obećanja,a da ne trepnu i ne pocrvene od srama.
Ne nude nam na uvid sa čime su došli u državne službe.koliko su kasirali nakon završenog mandata,koliko su kasirali u raznim odborima i savjetodavnim tijelima. Svi su siromasi,imovinu posjeduju žene djeca,tast,punica bake djedovi ina rodbina. Oni su siromasi. I kako da mi takav jedan beskućnik siromah,osoba koja ima podosta godina ,a nije ništa privrijedila u životu,sad bude odjednom predsjednik države. Kako da rukovodi državom i tuđom imovinom kad nije znao sa svojom. Ah da, zaboravio sam ,pa on ništa i nema.
I kome sada vjerovati,kome dati svoj glas kome ukazati povjerenje? Na temelju kojih temeljnih ljudskih vrijednosti ili čega drugoga procijeniti kandidata?
Ja za ovo odgovor a nemam i ne znam ih. A vi?
