Na ovaj imbecilan naziv teme moram reći samo ovo:
Rat je, onaj oružani, gotov. No onaj psihički i psihološki, onaj rat sa ljudskim sudbinama i stradanjima - taj još traje, i trajat će sve dok takovi kao Koko ne shvate da ratovi nisu gotovi onda kada se ispali zadnji metak, nego onda kada se saniraju sve rane, kada se zemlje obeštete, kada se saniraju sva stradanja, kada se procesuiraju svi zločinci (poglavito agresorski), i kada poražena strana prizna što se događalo i tko je pobjednik, te se u daljnjim međusobnim odnosima počne i ponašati u skladu sa time. Tada je rat - SVAKI RAT - konačno gotov.
Ratovi se ne završavaju nasilnim zaboravom i pogrešnim oprostom onima koji to najmanje zaslužuju. Na taj način niti jedan rat nije bio gotov nikada - i nikada i neće biti. Stoga je glupo, nezrelo i krajnje podlo i pokvareno od onih koji zastupaju tu opciju da istu nameću svojoj vlastitoj zemlji. To je u svakoj normalnoj zemlji jednako veleizdaji - na žalost, takovi veleizdajnici vode ovu zemlju, i kroz osobu predsjednika, i kroz osobu premijerke.
Samo bih još citirao nedvojbenog intelektualca, poznatog odvjetnika, čovjeka koji je prošao sva ta vremena kao hrvatski svjedok vjere i pravne države, Zvonimira Hodaka (koje objavljuje redovito kao kolumne na portalu "Dnevno"):
Danas je jasno kako i zadnji priglupi ljevičar zna čarobnu formula koja glasi: da je Hrvatska na vrijeme procesuirala sve zločine koji su se dogodili poslije Oluje, hrvatski generali ne bi ni išli u Hag. Po njima je Hrvatska već u listopadu 1995.g., trebala hitno organizirati suđenje svima koji su se uopće usudili zapucati prema okupatorskim vojnicima, strpat odmah pola braniteljske populacije u zatvor i proglasiti Zakon o oprostu isključivo za Srbe. I danas tvrde da bi to sve bilo sukladno međunarodnom ratnom pravu.
Sjetite se samo Prvog i Drugog svjetskog rata u kojima je život izgubilo preko 50 milijuna ljudi. Sjetite se samo kako su saveznici žestoko sudili pilotima koji su samo u jednoj noći pobili preko 30 000 civila u Dresdenu! Sjetite se kako su se Rusi surovo obračunali s onima koji su u Katinskoj šumi u dva dana likvidirali 40 000 poljskih oficira. Sjetite se samo kakvo je zgražanje u SAD-u izazvala činjenica da je bačena atomska bomba u Hirošimi i Nagasakiju! Probajte samo zamisliti što bi se desilo onima u Engleskoj, Rusiji i SAD-u koji bi nakon rata dreknuli da su se u Dresdenu, Katinu i Japanu dogodili ratni zločini. A o događajima u Hrvatskoj nakon 1945.g., danas se napokon sve manje-više zna. Sjetite se samo što su sve pobjednici-partizani radili pobijeđenima. Tako Hrvati i Slovenci danas uglavnom hodaju po kostima tisuća partizanskih žrtava. Neka si netko zamisli kako bi to izgledalo da su u Francuskoj, u pobjedničku 'degolovu vladu' ušli ministri iz 'petenove vlade' kao što je to danas slučaj u Hrvatskoj.
Očevi koji su srpski poraz pretvorili u pobjedu, svima su nam znani. To su Stipe Mesić, Ivo Josipović, Zvonimir Čičak, Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Vlado Šeks, Davor Butković, Jelena Lovrić, Boris Dežulović, Miljenko Jergović, Ante Tomić, Silvana Perica, Slavica Lukić, Milorad Pupovac, Jozo Radoš, Denis Kuljiš…, a daljnjim nabrajanjem nastala bi podeblja knjiga.
