Sto oni misle o Gotovininoj krivnji?

[Sledgehammer]

Ispada da smo mi malo pripucali kako bi se gedžovani prepali i zdimili, a onda nama ostala neoštećena infrastruktura na korištenje, jer mi nismo Ameri koji si mogu dozvoliti da zrokaju apsolutno sve, onda dođu sa 5 ili 10 milijardi dolara i izgrade sve novo.

Mi tu lovu nemamo, a nemamo ni neutronske bombe kojom bi ta debilna teza imala punu svrhu (učinak po glavi stanovnika potpun, učinak po nekretninama - nikakav!), no te stavove tužiteljstva mogao je smisliti samo neki debil bez ijednog argimenta, pa mu ne preostaje drugo nego smišljati i konstruirati teze i pretpostavke.

[Mile car]

Vojnički gledano stvar je ovako izgledala,
Pobunjeni srbi su po sastavu sviju postrojbi bili poprilično u lošem položaju u odnosu na Hrvatske postrojbe koje su tada brojile 7 gardijskih brigada,koje su po svom ustroju jurišna oružana sila, te nekoliko desteataka pričuvnih brigada koje su u svakom trenutku bilu više nego odlična borbena logistika gardijskim postrojbama.
Srbi su imali samo jednu mobilnu jurišnu jedinicu i to nije bila vojna nego policijska, te su prilikom vojnih djelovanja uvijek očekivali da glavnu ulogu vode Miloševićeve jedinice poput Crvenih beretki ili akranovaca ili raznih drugih paravojnih zločinačkih formacija kojima je zadaća bila pored vojnog djelovanja bila i pljačka, palež i ubojstva nesrpskog življa.
U 1995 godini fronta pobunjenih srba i RH i BiH bila je duga sve ukupno oko 800 km što je previše i za vojsku SAD-a.
Vojno jačanje Hrvatskih snaga i Armije BiH te povećavanje napetsoti na Kosovu dovelo je do rastezanja glavnine srpskih snaga . te su udarne vojne snage bile orjentirane na obranu same srbije a ne pobunjenih pokrajina.
U toliko dugoj borbenoj liniji ako bi samo na dva- tri mjesta linija bila probijena doslovno bi bila ugrožena i sama Srbija jer bi glavnina oružanih snaga bila izvan njenog teritorija.
S druge strane pobunjene pokrajine su već postale prevelik teret s svojim svojeglavim čelnicima srbiji, te je ovo bila odlična prilika da se sve riješi.
 

[dobola]

Ispada da smo mi malo pripucali kako bi se gedžovani prepali i zdimili, a onda nama ostala neoštećena infrastruktura na korištenje, jer mi nismo Ameri koji si mogu dozvoliti da zrokaju apsolutno sve, onda dođu sa 5 ili 10 milijardi dolara i izgrade sve novo.

Mi tu lovu nemamo, a nemamo ni neutronske bombe kojom bi ta debilna teza imala punu svrhu (učinak po glavi stanovnika potpun, učinak po nekretninama - nikakav!), no te stavove tužiteljstva mogao je smisliti samo neki debil bez ijednog argimenta, pa mu ne preostaje drugo nego smišljati i konstruirati teze i pretpostavke.

Ma ne Sledge, ispada da smo mi pripucani u bulje, jedna velika gomila glupendara na čelu sa kurtonima. Srbi nisu isporučivali po nalogu šatro međunarodnog suda, njima su ameri rokali glavni grad, toliko su se nakrali i nakarali da im se pojavio deficit u platnoj bilanci ali svejedno i danas su BITAN čimbenik za međunarodne korporacije kao što je Agrokor end Co. Čak im te međunarodne organizacije i kompanije sponzoriraju nacionalnu fudbalsku selekciju. Mi smo svoje istovarivali u paketu, po zapovjednoj odgovornosti- malo generala, malo nižih časnika, koji dragovoljac i civil itd. Sad vodimo rasprave što je tužitelj htio reći. Možemo mu svi skupa lagano podudlati. Ako je onaj lik za pokolj u Vukovaru dobio 5 godina, onaj za granatiranje Dubrovnika je trenutno bolestan, a Ratka boli pakšu onda je pravedno da naši generali, koji su u Oluji sa amerima funkcionirali dobe barem svaki po cenera. I Blaškić je dobio cenera, nije oslobođen krivnje. Mi smo jedna obična nakupina koja treba što prije zaratiti sa Austro Ugarskom da nas okupiraju pa da ponovo sistem funkcionira. Živio Drug Šimacu, Luka i ostali Neo Komunisti.

[Sledgehammer]

Evo jedan odličan članak o obrani:

========================

Gotovina požuruje objavu presude

Gotovinini branitelji pozivaju se na slučaj Aleksovski, kada je optuženi upravitelj zatvora HVO-a u Kaoniku osuđen na kaznu manju od vremena provedenog u pritvoru.

Kao što su dan ranije tužitelji punih devet i pol sati Antu Gotovinu, Ivana Čermaka i Mladena Markača u svojoj završnoj riječi teretili za najgnusnije zločine, optužujući ih za udruživanje u udruženi zločinački pothvat i zločine po individualnoj odgovornosti, obrane trojice hrvatskih optuženika danas su u svojim završnim riječima na vatru uzvratili vatrom.

"Kada bi tvrdnje tužiteljstva o generalu Anti Gotovini bile istinite, bila bi to zavjera stoljeća, djelo đavolskog genija, zločinačka politika koja se prožimala s politikom hrvatske države, od koje nije ostalo nikakvog traga. Međutim, istina je da je general Gotovina proveo pet godina u pritvoru pod optužbama koje su potpuno neosnovane", kazao je Gotovinin odvjetnik Payam Akhavan, naglasivši da je Gotovina "častan vojnik" koji zaslužuje "poštovanje cijelog svijeta i zahvalnost Haškog sada", jer je porazio one koji su odgovorni za ratne zločine i genocid, a pod sobom je imao 30 tisuća vojnika, na dvije bojišnice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Dalekosežne posljedice

Pozivajući sudsko vijeće da ga proglasi nevinim po svim točkama optužnice, Akhavan je upozorio haške suce na dalekosežne posljedice odluke u ovom predmetu. Hoće li sutra NATO snagama u Afganistanu biti zabranjena upotreba topništva u svim mjestima gdje ima civila, retorički je zapitao Akhavan, inače profesor međunarodnog prava, uvjeravajući kako bi osudom Gotovine osudili i svakog vojnog zapovjednika diljem svijeta, što bi pak onemogućilo "pravično vođenje rata", rezultirajući nečim što bi bilo u suprotnosti s međunarodnim pravom.

Teze tužiteljstva Akhavan je nazvao "nevjerojatnim". Tužiteljstvo, po njegovim riječima, "rasteže" pravila, norme i pravne standarde, samo kako bi konstruiralo Gotovininu krivnju. "Dokazi optužbe za protupravno granatiranje toliko su promašeni da nam nije jasno kako je tužiteljstvo uopće moglo izaći s tim pred sudsko vijeće! Tužiteljstvo je danas zazivalo Staljingrad i Drugi svjetski rat, no gdje su ta razaranja, gdje su ti mrtvi?", zapitao je Akhavan, tvrdeći kako je tužiteljstvo promašilo granicu između ratnih zločina i nesretnih okolnosti koje se događaju u svakom ratu.  

Odvjetnik Luka Mišetić nastavio je ukazivati na proturječnosti u tužiteljskim tezama, optuživši tužiteljstvo da je u završnim riječima iznijelo niz novih teza protiv Gotovine, koje u dosadašnjem postupku nije ni spomenulo, niti dokazalo.

Usred održavanja završnih riječi Gotovinina obrana poslala je sudskom vijeću pomalo neuobičajen podnesak kojim od njega traži da požuri s usmenom objavom presude, i prije nego što završi pisanje pismenog obrazloženja, ako će presuda rezultirati trenutačnim puštanjem Gotovine iz pritvora. Statut Haškoga suda, naime, dopušta objavljivanje usmene, a naknadno i pismene presude, pri čemu se Gotovinini branitelji pozivaju na slučaj Aleksovski, kada je optuženi upravitelj zatvora HVO-a u Kaoniku osuđen na dvoipolgodišnju kaznu, manju od vremena što ga je već bio proveo u pritvoru, zbog čega je odmah po usmenoj objavi presude pušten na slobodu.

Usmena objava

Ako bi tako bilo i u njegovom slučaju, Gotovina zahtijeva od sudskog vijeća da iskoristi svoje pravo i odmah, bez čekanja, usmeno objavi takvu presudu, dok bi pisano obrazloženje presude sudsko vijeće objavilo naknadno. Obrane hrvatskih optuženika očekuju presudu do kraja godine, a sudeći prema ovom podnesku, Gotovinina je obrana još jednom pokazala da joj u očekivanju presude ne manjka optimizma.

Branitelj generala Čermaka Steven Kay tvrdio je u završnoj riječi za svog branjenika da je optužen samo zato jer su tužiteljstvu trebala tri generala, te da se zatekao na pogrešnom mjestu, u pogrešno vrijeme, ali da nije učinio ništa pogrešno. Dok za Čermaka tužiteljstvo tvrdi da je bio podmukli član udruženog zločinačkog pothvata, odgovoran za prikrivanje zločina i obmanjivanje međunarodne zajednice, Kay uvjerava kako je Čermak kao zapovjednik Zbornog mjesta Knin bio zadužen isključivo za normalizaciju života u tom gradu, te za pomoć predstavnicima međunarodne zajednice - i ni za što drugo.

Čermak, kako uvjerava njegov branitelj, nije zapovijedao divizijama, niti je bio nadređen policiji - čak nije smio bez dopuštenja naručiti ni pršut - a javno i privatno osuđivao je zločine.

Odvjetnik Tomislav Kuzmanović u završnoj riječi generala Markača, čiju je postrojbu specijalne policije kojom je Markač zapovijedao u Oluji tužiteljstvo opisalo kao odred ubojica, optužio je tužiteljstvo za ishitrene i nedokazane optužbe, prešavši odmah na početku na najtežu optužbu protiv njegova branjenika. Naravno, riječ je o Gruborima, jer tužiteljstvo u svom završnom podnesku tvrdi da je Markač naredio ubojstvo u Gruborima, ne nudeći za svoju tvrdnju nikakav dokaz. "Markača nikada nitko nije obavijestio da se u Gruborima dogodio zločin. Ovdje nedostaje veza između zločina i propusta zapovjednika", tvrdi Kuzmanović, pozivajući sudsko vijeće da oslobodi njegova branjenika.
 

"HRVATSKA IMALA PRAVO PROGNATI NELOJALNE"

Hrvatska je, kako naglašava Akhavan, po međunarodnom pravu imala pravo prognati "neprijateljske strane državljane", koji su odbili hrvatsko državljanstvo i bili lojalni RSK i SRJ, a niti jedna država na svijetu ne bi dopustila njihov masovan povratak dok traje oružani sukob, pa to nije bila dužna učiniti ni Hrvatska.

=============================

http://www.braniteljski-portal.hr/sadrzaj/drustvo/6832

[delta force]

To što su naši Generali tamo i kaj im se sudi, neko bi u ovoj zemlji trebal odgovarati , to dokazuje da k..ve i tati vladaju ovom zemljom. Prodali su one koji su stvarali ovu državu, a to je ne dopustivo. Nemaju nikakvih dokaza, a bojim se da ih buju osudili. Zakaj se ne sudi Amerima za Vijetnam, Avganistan, Hirošimu, Nagasaki ..., oni ne daju svoje vojnike, a kamo li Generale, nego ih veličaju i snimaju filmove u kojim veličaju svoju vojsku i iz poraza (Vijetnam) stvaraju pobjedu.
A šta radimo mi, mi razglabamo dali su naši Generali krivi po ovoj ili onoj optužnici.
NISU KRIVI ZA NIŠTA NI GENERALI, NI HRVATSKI RATNICI, ONI ČE ZA MENE UVIJEK BITI HEROJI HRVATSKOG NARODA. Ko je koga napao, mi njih ili oni nas?
Dobili smo ovaj krvavi rat i stvorili Državu, pregazili svu tu njihovu brojnu tehniku i "velike ratnike" (sad kad su spušili sad bi nam nekakvi Hag sudil, fuj,sramota i špot), a sad ju trebamo sačuvati od ovih hijena.
Gdje su bili ti Haški tužitelji i sva ta Evropska bagra, dok su razarali naše gradove, ubijali i silovali naše žene, djecu i starce palili BiH, radili masakre po logorima? Stisnuli su se ko ona stvar u šaci i šutjeli ko k.rve, a sadbi nam krojili gače, pre strašno.

[Sledgehammer]

Plus kaj su sami sebi izglasali imunitete da se o njihovoj bilo kakvoj krivici ne može ni raspravljati - kaj je sud napravio sa nizozemskim bataljunom, koji je dozvolio Srebrenicu?

[Newbie]

To što su naši Generali tamo i kaj im se sudi, neko bi u ovoj zemlji trebal odgovarati , to dokazuje da k..ve i tati vladaju ovom zemljom. Prodali su one koji su stvarali ovu državu, a to je ne dopustivo. Nemaju nikakvih dokaza, a bojim se da ih buju osudili. Zakaj se ne sudi Amerima za Vijetnam, Avganistan, Hirošimu, Nagasaki ..., oni ne daju svoje vojnike, a kamo li Generale, nego ih veličaju i snimaju filmove u kojim veličaju svoju vojsku i iz poraza (Vijetnam) stvaraju pobjedu.
A šta radimo mi, mi razglabamo dali su naši Generali krivi po ovoj ili onoj optužnici.
NISU KRIVI ZA NIŠTA NI GENERALI, NI HRVATSKI RATNICI, ONI ČE ZA MENE UVIJEK BITI HEROJI HRVATSKOG NARODA. Ko je koga napao, mi njih ili oni nas?
Dobili smo ovaj krvavi rat i stvorili Državu, pregazili svu tu njihovu brojnu tehniku i "velike ratnike" (sad kad su spušili sad bi nam nekakvi Hag sudil, fuj,sramota i špot), a sad ju trebamo sačuvati od ovih hijena.
Gdje su bili ti Haški tužitelji i sva ta Evropska bagra, dok su razarali naše gradove, ubijali i silovali naše žene, djecu i starce palili BiH, radili masakre po logorima? Stisnuli su se ko ona stvar u šaci i šutjeli ko k.rve, a sadbi nam krojili gače, pre strašno.

Slažem se...

[Bilaj]

Jedna stvar koja se često zaboravlja. Hrvatska vojska je imala prednost samo u ljudstvu. U ničem drugom nije imala ili nije imala značajniju prednost.
Iz samog tijeka ratovanja, južni dio okupiranog dijela je pao relativno uspiješno. Ali zato sjeverni dio se oslobodio velikom mukom i tamo nije baš sve bilo super nego je više manje sve bilo li la. Tko zna da nije tako brzo hrvatska vojska ušla u knin dali bi u banovini rat završio tak brzo ili bi se rastegnuo dosta dugo.

[Sledgehammer]

A tko zna i da je Tuđman prepustio vođenje opoeracija vojnim profesionalcima koji su završili škole o strategijama, a ne o povijesnim analizama - koliko bi rat trajao?

[Mile car]

A tko zna i da je Tuđman prepustio vođenje opoeracija vojnim profesionalcima koji su završili škole o strategijama, a ne o povijesnim analizama - koliko bi rat trajao?

Ovo je jako dobro rečeno, nemože se mjerit jednog Rojsa i Stipetića. General Stipetić je profesionalac, čovjek koji ima izuzetno veliku vojnu naobrazbu i jedan od rijetkih generala koji je prema svim međunarodnim pravilima pobjedio neprijatelja.

[Sledgehammer]

I Stipetić, i Tus, i Špegelj... sve ljudi koji su bili pravi vojnici, sve ljudi koji su doktrine i planove JNA znali do detalja, jer su ih isti i stvarali, a činjenično je JNA najčešće radila i vršila operacije na nekom području upravo po tim planovima... znači, moglo se i bez eksperimenata sa ljudskim životima i bez otkrivanja tople vode, što je kao nacionalni sport uveo upravo Tuđman zbog kompleksaških stavova prema svima koji misle drugačije ili znaju bolje...

[Muha]

I Stipetić, i Tus, i Špegelj... sve ljudi koji su bili pravi vojnici

Svi navedeni su isto tako odgovorni???...nije li tako???...ne bi li za sve trebao postojati isti tretman s obzirom da su bili pravi vojnici i kod istih je bilo podosta nepravilnosti postavlja se pitanje kako to da nitko od spomenutih nije za ništa optužen???..kako to da su optuženi baš Gotovina, Čermak i Markač?...ne stoje li iza toga izakulisne političke igre Jugosferaša koji su ionako na vlasti u smislu "evo vam dežurne krivce"..ionako ih nama nije šteta, Gotovina bivši legionar, Šuškov čovjek...Čermak ratni profiter itd......

[Sledgehammer]

Ne bi trebao postojati isti tretman - jer isti u to vrijeme nisu imali aktivne uloge u navedenim operacijama koje su predmet suđenja, pogotovo ne Špegelj i Tus, kojih se Tuđman riješio u ranoj fazi rata, a i Stipetić je bio igrač u pozadini dok nije rat prestao i onda postao Načelnik Glavnog Stožera.

Tako da - navedeni generali se sude po zapovjednoj odgovornosti za određene akcije, mjesta i zločine, u kojima Špegelja, Tusa i Stipetića - nema.

[Sledgehammer]

Evo malo i o "udruženom zločinačkom pothvatu" - odlični sažeći završnih riječi obrane hrvatskih generala:

=====================================================

Autoetničko čišćenje „RSK“

Ovih dana smo mogli pratiti u medijima završne riječi tužiteljstva i obrane na suđenju hrvatskim generalima.

Mnogi mediji su me razočarali u tom praćenju. Kako svojim natpisima tako i mnogim neargumentiranim tekstovima.

Međutim ne bih ovdje toliko o medijima (iako zaslužuju poseban osvrt) već više o glavnoj točki optužnice to jest o zajedničkom zločinačkom pothvatu od strane Hrvatske u svrhu etničkog čišćenja okupiranih dijelova Hrvatske od Srba.

Etničko čišćenje od strane Hrvatske se nije dogodilo nego se dogodilo upravo od Srbijanskog vodstva.

Upravo osnivanjem SAO-Krajine sa sjedištem u Kninu i osnivanjem Srpskih oblasti u Zapadnoj i istočnoj Slavoniji 1990 godine ta su područja trebala ostati u budućoj jugoslavenskoj zajednici koja je trebala biti pod Srpskom dominacijom. Krajem 1991 godine proglašavaju RSK već tada „očišćenu“ od Hrvata. Ne treba spominjati na kakav način i uz kolike žrtve nad civilnim stanovništvom. U međuvremenu JNA ne uspijeva poraziti Hrvatsku te Hrvatska proglašava samostalnost i dobiva međunarodno priznanje.
Područje RSK je stavljeno pod nadzor UN sa zadacima koje nikad nisu uspjele provesti.

U javnom i političkom životu “Srpske Krajine’’, od početka do kraja, vladalo je mišljenje da srpski narod može pristati samo na svoju, srpsku republiku koja će se u konačnici ujediniti sa Srbima u Bosni i sa Srbijom i Crnom Gorom i da je pristanak na integraciju u sklopu Hrvatske, čak i s određenom autonomijom, neprihvatljiv, jer, kako je vodstvo “Krajine”smatralo i kako se u javnom životu govorilo, srpski narod ne može opstati u, kako se govorilo, ustaškoj i genocidnoj državi.

Za njih nikakav suživot sa Hrvatima nije bio prihvatljiv.
Odustali su i od „famoznog“ plana Z4. Potpuno samoubilački. Dobro su znali da ne prihvaćanjem tog plana njima nema opstanka u Hrvatskoj. Njihovo vodstvo je to dobro znalo i bez obzira na sve to nisu pristali na usvajanje tog plana.

Vlasti “Republike Srpske Krajine”su još od 1993. imali planove evakuacije civilnog stanovništva u slučaju napada hrvatske vojske i ti planovi su krajem srpnja već do kraja bili provedeni. Planove za evakuaciju su bili upotrijebili i za vrijeme „Bljeska“. Evakuirani su civilno stanovništvo, materijalna dobra i dokumentacija.
Prvog dana Oluje, 4. kolovoza, vrhovni savjet odbrane “Srpske Krajine”zasjedao je u Kninu i naredio da se zbog napada hrvatskih snaga iz smjera Dinare i Velebita pristupi planskoj evakuaciji srpskog stanovništva s područja sjeverne Dalmacije i južne Like. Ta evakuacija je provedena prije nego što su tim prostorom ovladale hrvatske snage, tako da je ono u potpunosti bilo napušteno kada je tamo došla hrvatska vojska.

Evo što o tim događajima piše Nikica Barić:

„Nakon što je Hrvatska vojska u siječnju 1993. oslobodila dio okupiranog područja u zadarskom zaleđu, Republički štab civilne zaštite RSK radio je na pripremama za evakuaciju srpskih civila. Ovo tijelo je 14. lipnja 1993. uputilo dopis Vladi "RSK" i Ministarstvu za energetiku "RSK" u kojem moli da se u skladu s procjenom o eventualnoj "ponovnoj agresiji" na "RSK" hitno osigura potrebna količina motornog goriva za izvršavanje evakuacije civilnog stanovništva, ako ona bude potrebna. Na zasjedanju Skupštine "RSK" održanom 21. ožujka 1994. postavljeno je poslaničko pitanje kada će biti osigurano gorivo za izvršenje evakuacije. U odgovoru Ministarstva obrane "RSK" navedeno je da su općinski štabovi civilne zaštite izradili planove evakuacije stanovništva i u skladu s njima naveli koliko im je za evakuaciju potrebno goriva. Međutim, zbog teškoća u opskrbi naftom i njezinim derivatima, Ministarstvo obrane nije moglo osigurati dovoljno goriva za evakuaciju. Količine kojima se raspolagalo trebale su, prema potrebi, biti dostavljene općinskim štabovima civilne zaštite kojima bude naređeno izvršenje evakuacije stanovništva s "određenog dijela teritorije". Zaključeno je da će Ministarstvo obrane uložiti napore kako bi osiguralo gorivo za evakuaciju u "ukupno potrebnoj količini". I u jednom dokumentu Ministarstva obrane "RSK" iz početka 1995. navodi se da se Civilna zaštita tijekom 1994. "angažovala na pripremi planova evakuacije".

RSK je cijelo vrijeme razrađivala sistem evakuacije stanovništva koji je na kraju i provela.

„Ministar unutrašnjih poslova "RSK" Tošo Pajić je 31. srpnja naredio podređenim sekretarima unutarnjih poslova da zbog proglašenja ratnog stanja i "neizvjesne daljnje političke situacije, a poučeni iskustvom Zapadne Slavonije" pripreme "brzu evakuaciju" cjelokupne važne dokumentacije.
Republički štab civilne zaštite RSK je 2. kolovoza 1995., dva dana prije početka "Oluje", izdao naredbu podređenim regionalnim štabovima Civilne zaštite da odmah, a najkasnije do 3. kolovoza do 19 sati dostave izvješće o pripremama za evakuaciju, sklanjanje i zbrinjavanje stanovništva.
Odmah zatim određeno je da općinski štabovi Civilne zaštite, u suradnji s općinskim vlastima i poduzećima, odmah pristupe pripremi evakuacije materijalnih dobara, arhiva, matičnih knjiga i važne dokumentacije, pokretnih kulturnih dobara i novčanih sredstava. Trebalo je izraditi popise materijalnih dobara koja će biti evakuirana, osigurati motorna vozila za njihov prijenos i utvrditi njihov smještaj na "novoj lokaciji".
Evakuaciju materijalnih dobara nije trebalo provoditi istovremeno s evakuacijom civilnog stanovništva, s izuzetkom sredstava i opreme koja su bila potrebna za zbrinjavanje civila tijekom evakuacije. O provođenju priprema za evakuaciju materijalnih dobara trebalo je, počevši od 4. kolovoza do 20 sati, svakodnevno izvještavati Republički štab civilne zaštite.
Četvrtog kolovoza 1995. započela je hrvatska vojna akcija "Oluja". U Kninu je istoga dana poslijepodne održana sjednica Vrhovnog savjeta obrane "RSK", kojoj su prisustvovali krajinski predsjednik Milan Martić i komandant Glavnog štaba "SVK" general-potpukovnik Mile Mrkšić.
Zbog prodora hrvatskih snaga iz pravca Velebita te iz pravca Dinare prema Kninu, postojala je mogućnost opkoljavanja srpskog područja u sjevernoj Dalmaciji i južnoj Lici.
Zato je odlučeno da se s tog područja evakuira civilno stanovništvo.
Drago Kovačević, srpski gradonačelnik Knina, također je pozvan kod Martića, kako bi se s njim dogovorilo oko iseljavanja grada i evakuacije stanovništva prema Srbu:

"Martić je već imao pred sobom naredbu o iseljavanju Knina, Benkovca, Drniša, Obrovca i Gračaca prema Srbu. Potpisavši naredbu Martić je tražio da se odmah organizuje evakuacija i pitao kojim sredstvima za to raspolažemo. Prioritet je trebalo dati bolnici, i obavijestiti ljude zadužene za civilnu zaštitu po udaljenim selima. Iz grada su ljudi već uveliko odlazili. Bilo je problema u obezbeđivanju goriva i dogovoreno je da se to obavi na dvije gradske pumpe, a da se dodatna pomoć zatraži od UNPROFOR-a. (...) Mrkšić je djelovao hladnokrvno, ali nakon što je Martić potpisao naredbu o evakuaciji komentarisao je da će to značiti da za narodom ide i vojska. Linije neće biti moguće još dugo održati“.

Tako je Vrhovni savjet obrane RSK dana 4. kolovoza u 16.45 donio odluku:
"Zbog novonastale situacije izazvane otvorenom opštom agresijom Republike Hrvatske na Republiku Srpsku Krajinu i nakon prvih početnih uspeha u odbrani došlo je do ugrožavanja velikog dela teritorije Sjeverne Dalmacije i dela Like, zbog toga

ODLUČUJEMO
1. Da se pristupi planskoj evakuaciji sveg za borbu nesposobnog stanovništva iz opština: Knin, Benkovac, Obrovac, Drniš i Gračac.
2. Evakuaciju sprovoditi planski prema pripremljenim planovima pravcima koji izvode prema Kninu i dalje preko Otrića prema Srbu i Lapcu.
3. Za evakuaciju zatražiti pomoć od komande UNPROFOR-a sektor 'Jug' sa sjedištem u Kninu“.
Odluku je potpisao Milan Martić, a ovjerena je u Glavnom štabu "SVK" u 17.20 sati. Snage UN-a su ubrzo i same potvrdile da su vlasti "RSK" tijekom 4. kolovoza od UN-a zatražile pomoć u evakuaciji 32.000 osoba iz Knina i njegove okolice.
Evakuacijom stanovništva vojnički moral koji je i tako bio dobrano uzdrman pada još i više. Mnoštvo vojnika bježi sa civilima, sa svojim obiteljima, presvlačeći se u civilnu odjeću i bacajući oružje.

Na osnovu ovih činjenica može se zaključiti da je vodstvo samoproglašene "RSK" izvelo plansku evakuaciju srpskog civilnog stanovništva s područja sjeverne Dalmacije i Like, a odgovornost hrvatske strane za taj postupak ne postoji.

Na Baniji i Kordunu sklopljen je 8. kolovoza 1995. u Glini "Sporazum o predaji 21. kordunskog korpusa“.
Nakon toga hrvatska strana trebala je osigurati "nesmetan i siguran" odlazak srpskih civila i vojnika s tog područja prema Bosni (Republici Srpskoj) i Saveznoj Republici Jugoslaviji. Odlazak srpskih civila i vojnika trebao je biti organiziran smjerovima Topusko-Glina-Sisak-autoputom do Lipovca i Glina-Žirovac-Dvor na Uni. U Sporazumu je također navedeno:
"Na putu dragovoljnog odlaska iz Republike Hrvatske osigurati će se gorivo, hrana, liječnička pomoć i drugo, a uz pomoć UNCRO-a, European Monitors i međunarodnih humanitarnih organizacija".

Toliko o udruženom zločinakom pothvatu.

Politički proces u interesu stranih država koji vide interes na ovim prostorima i to prvenstveno Engleske i Francuske te same organizacije Ujedinjenih naroda koji su na ovim (a i mnogim drugim) prostorima doživjeli totalni fijasko te doveli u pitanje samu svrhu svoga postojanja i djelovanja.

[amarkulin]

Dug je put od pravde do na pravdi utemeljene presude. Na njemu nije dovoljno oružje istina, treba znati obraniti se od svih smicalica i vanjskih faktora koji nemaju veze s pravdom, ali imaju s pravosudnim sustavom.