Svakidašnje teme > Povijest
Dô jě vekši blâženik: Broz ili Pavelić?
Ljudevit Kaj:
--- Citat: ---Smrt fašizmu…
--- Kraj citata ---
…i gayevima!
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Gaj-nice iliti Gajova (s)lepa (š)vulica*
*švul (nem.) = homek turo(s)polski
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Jutarni bilten, simpa(r )tizant (kokod)aktualne vlasti:
--- Citat: ---DRUGOV(N)I, ZDRAVO!
”Kura stražara” iliti pozadinska bitka kapetana M(a)rdešića
(s)NOB(i)za(m) iliti gejunauk v NOB-u
U(b)ime(,) naroda
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
'NEZDRAVA STRAST'
Smrt fašizmu i gayevima
Partizanski kapetan Mardešić '44. strijeljan je zbog homoseksualizma
Optužnica: Održavao je homoseksualne odnose s nekoliko stražara svoje sekcije i zavodio ih na nezdrav seksualni odnos
http://www.forumgorica.com/politika/sdp-i-hns-pr(e)dmet-sprdne-(hrvatski-bog-marx)/msg50860/#msg50860
--- Kraj citata ---
TZ KUD-a "Ljudevit Gaj" Mače - Iščem zvijezdu, solist - Matija Petreković, 03:33
TZ KUD-a "Ljudevit Gaj" Mače - Iščem zvijezdu, solist - Matija Petreković
Ljudevit Kaj:
Vuz 69. obletnicu križnoga puta
Kukurikavska sUdbena poza 69
Boljkov(ec)-teater kak Boljš(evičk)oj teater
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Dnevno, petak, 23. svibnja 2014
Autor: Marcel Holjevac
Povratak druga Miće: ima li Boljkovac veze s ubojstvom Reichl Kira?
Farsa od suđenja organiziranog samo da se pokaže "da Hrvatska ima snage sama raščistiti sa zločinima", to jest da bi se izbjeglo izručenje Perkovića završila je očekivanim rezultatom. Neka pitanja međutim ostaju...
Činjenica da je sudac nevoljko preko ustiju prevalio ono što inače udbaška umrežena kamarila negira - da nisu ubijani nikakvi narodni neprijatelji, niti se radilo o kakvoj osveti koju "nije bilo moguće spriječiti", već da se ljude ubijalo hladnokrvno, planski, da im se otme imovina ili da se jednostavno uklone mogući oponenti komunističkoj vlasti - ne treba nikog tješiti.
"Likvidacija žrtava je bila politička odluka", kaže sudac, dodajući kako je Boljkovac "prvi, a vjerojatno i jedini" pripadnik partizanskog pokreta optužen za ratni zločin sudac te kako bi bilo "nepravedno da svi komunistički zločini padnu na njegova pleća.
Ono što mene kopa je Boljkovčeva uloga u domovinskom ratu: jer, ako mu već ne možemo suditi za zlodjela iz prethodnog rata, što s ovim posljednjim? Podsjetimo, prvog srpnja 1991. ubijen je Reihl Kir, policijski načelnik čiju su patrolu od 12 ljudi pobili četnici nekoliko dana ranije. Ubio ga je policajac Gudelj, u vrijeme dok je ministar unutarnjih poslova bio Boljkovac. Iduće jutro Boljkovac je zatražio od Tuđmana da "uhapsi" Gojka Šuška, Šeksa i sve druge pripadnike HDZ-a koji nisu bili dio udbaških krugova. Umjesto da smijeni njih, Tuđman je smijenio - Boljkovca.
"Kriv je drug Mićo", uzviknuo je udbaški odvjetnik, mlatitelj žena i šamaratelj djece Nobilo kad je pred tri godine njegovom klijentu, Josipu Boljkovcu, stvarno prijetilo ozbiljno suđenje. "Ubojica je Drug Mićo, a ne Josip Boljkovac, kazao je tada Nobilo gostujući HTV-ovu Dnevniku 3 i rekao da je istragu sam proveo. Tko je tajanstveni "drug Mićo" nije želio otkriti, nego je samo rekao da je "riječ o članu Centralnog komiteta Hrvatske, koji je u po tom zadatku došao u karlovački komitet, ali neka istraga utvrdi detalje".
Njegove riječi potvrdio je danas sudac Tomislav Juriša ustvrdivši da se radilo o "zločinu sustava, a ne samovolji pojedinca, tim više što ni nijedan dokument ili svjedok nije potkrijepio tvrdnju o Boljkovcu kao nalogodavcu." Sustav je drug Mićo. Sustav je netko neuhvatljiv, nepostojeći, lik iz mračnih arhiva, James Bond komunističke tajne policije, čije je samo postojanje dokazivo kao i postojanje Frankensteina, Petra Pana, i Supermana. Čovjek koji je tu pred nama, koji je mračio i oblačio čitavim krajem u doba kad su ljudi odvođeni iz kuća i nestajali u mraku, je nedužan. Kriv je "sustav". Kriv je "drug Mićo". Hrvatska je premrežena masovnim grobnicama iz godina između 45. i 48., mrtvih je mnogo više nego što je ikad uopće bilo ustaša, kamoli ratnih zločinaca, ali osuđen nije - nitko. "Ne bi bilo pravedno da svi partizanski zločini padnu na njegova pleća", kazao je sudac.
Boljkovac, međutim, nije optužen za sve komunističke, partizanske, niti "antifašističke" zločine. Boljkovac je, po zapovjednoj odgovornosti - i to ne po onom širokom i nesuvislom tumačenju kakvo smo vidjeli u Haagu, nego posve konkretnom mjestu u zapovijednom lancu, kriv. Tumačenje da je "i netko iznad njega mogao izdati zapovijed" - valjda eterični duh druga Miće - ne može biti temelj oslobađajuće presude, jer ionako znamo da je sve masovne likvidacije odobravao glavni gazda osobno, alfa i omega "sustava" i Bog i batina SFRJ, pa bi tom logikom svi u sustavu ispod njega bili nedužni. A on je mrtav zadnjih 34 godine. A kriv je pak "sustav", dok su oni koji su bili dio tog sustava, koji su stvorili i održavali sustav, nedužni: kako prikladno. Kako pravovjerno komunistički. Povijesna nužnost, rekao bi Marks. "Oni su samo izvršavali naredbe": tako su govorili i oni drugi antifašisti, bez anti, u Nürnbergu 45.
Da će suđenje biti i više nego pravosudna farsa, znalo se već iz samog načina na koji je Boljkovac uhićen: podsjetimo, desilo se to usred jednog drugog pravosudno - političkog cirkusa, onog s Mustačem i Perkovićem, sitnijim ribama od Boljkovca. Zašto su oni koji su se digli na stražnje noge kad je Karamarko htio suditi Boljkovcu sami odlučili uhititi ga? Zašto nas predsjednik Josipović ovaj put nije podsjetio je Boljkovac "istaknuti antifašista", kao što je to uradio 2011., i da se u ratu "borio na pravoj strani", uvevši time posve nove pravne kategorije poput prave i krive strane u ratu? Zašto nije bilo histeričnih ispada Rudanice i Ivačića, kao par godina ranije? Zašto ovaj put nije bilo bijesa pojedinih medija, tumačenja kako u antifašističkom ratu nije moguće počiniti ratni zločin, prenemaganja oko "antifašizma" i antifašista kao kategorije ljudi na koje se zakoni ne odnose, koji su iznad zakona?
Zato jer je Boljkovac ovaj put uhićen samo i jedino zato da bi se Nijemcima "dokazalo" kako mi možemo i sami suditi svojim "antifašistima", kako se na Balkanu zove komunistička tajna policija, odnosno kako bi se smuljalo EU i Angelu Merkel. Jasno, taj bijedan i proziran pokušaj zamagljivanja očiju je propao, pa sad više nema nikakve potrebe da se glumi nekakvo suđenje.
"Likvidacija žrtava je bila politička odluka", kaže sudac, dodajući kako je Boljkovac "prvi, a vjerojatno i jedini" pripadnik partizanskog pokreta optužen za ratni zločin sudac te kako bi bilo "nepravedno da svi komunistički zločini padnu na njegova pleća". Dakle i sud naglašava postojanje zločina, pa i mogućnost da je okrivljeni "možda" dijelom odgovoran za njih, ali ga oslobađa jer je to eto "grijeh struktura", a oni koji su strukture činili su nedužni. Donesena je politička presuda koja potvrđuje postojanje zločina, ali krivaca nema jer dosad nitko zbog tih zločina nije osuđen: Ne bi bilo fer, kaže sudac, da samo Boljkovac odgovara, kad već do sad niti jedan "antifašista" nije osuđen. A i on će skoro umrijeti. Tako da osuđen, očito, neće biti nitko. Ostat će samo činjenica da su neki ljudi odvođeni i da su nestali, i grobnice posvuda po Hrvatskoj. Kako to inače u zabitima tipa Ruande ili Čečenije, gdje vlada zakon jačeg, biva.
Hrvatska tako, suprotno neistinitoj izjavi suca kako je "Josip Boljkovac je prvi a vjerojatno i posljednji pripadnik partizanskog pokreta koji je optužen za ratni zločin", ostaje jedina država gdje i dalje nije optužen niti jedan komunistički zločinac. Naime, za ratne zločine su pored Boljkovca optuženi mnogi i u Hrvatskoj i drugdje - čak i da zanemarimo one partizane poput Kadijevića koji se terete za zločine u onom drugom ratu - a i sam Tito je neke partizane dao strijeljati zbog ratnih zločina, poput krađa i ubojstava, osim naravno ako zločini nisu činjeni po njegovom naređenju i uz njegovo odobrenje. Tako su neki stradali i za krađu kokošiju, dok su drugi cementirali žive djevojčice u Barbarin Rov ili ubijali nedužne ljude da bi im se otela imovina: "žrtve nisu bili pripadnici ustaša, domobrana ni drugih vojnih formacija. Bili su to viđeniji građani i poduzetnici Duge Rese", rekao je sudac, i unatoč tome odlučio da Boljkovac, koji je po svim saznanjima bio glava OZNE u tom kraju, i unatoč tome što je praktički dokazano da je upravo OZNA vodila sve likvidacije, nije kriv. No, činjenica da je sudac nevoljko preko ustiju prevalio ono što inače udbaška umrežena kamarila negira - da nisu ubijani nikakvi narodni neprijatelji, niti se radilo o kakvoj osveti koju "nije bilo moguće spriječiti", već da se ljude ubijalo hladnokrvno, planski, da im se otme imovina ili da se jednostavno uklone mogući oponenti komunističkoj vlasti - ne treba nikog tješiti.
Optužni prjedlog protiv Boljkovca, Manolića i u međuvremenu preminulog Bulata, podignut 2011., objavljen svojevremeno u "Večernjaku", nabraja brojne i teške zločine te trojice Titovih mušketira: Boljkovca se tereti da je iz automatskog oružja pucao u glavu Valentinu Banovcu i Slavku Voloviću u selu Netretić, provodio ispitivanja u kojima je batinom udarao po licu „proklete narodne neprijatelje" poput Stjepana Gregurića, da je sa željezničke stanice u Karlovcu dao odvesti sestre Anu Crnić i Milicu Miljevac, koje su odvedene u sjedište OZNE te tamo silovane i mučene strujom, a nakon toga je mlađa sestra ubijena. Narodnog heroja Radu Bulata se teretilo uglavnom za nasilnička djela, primjerice, za ubijanja krampovima i noževima tokom 1942., zatim za pucanje lokalnom poštaru u usta iz neposredne blizine, paljenje "oslobođenih" sela, a posebno je maštovit detalj iz istrage da je Manolić sa skupinom svojih ljudi u odveo 120 zarobljenika, eđu ostalima, Baru, Anu i Dragu Juratovac te Anu Marić, u šumu Lug, gdje su ih mučili tako da su ženama rezali grudi a muškarcima uši, noseve i prste, nakon čega su ih ubili. U optužnici, tj. dokaznom materijalu, stoji i da je Manolić osobno streljao civile.
Ubojice su među nama, i danas su ugledni građani, "antifašisti". No ono što mene kopa je Boljkovčeva uloga u domovinskom ratu: jer, ako mu već ne možemo suditi za zlodjela iz prethodnog rata, što s ovim posljednjim? Podsjetimo, prvog srpnja 1991. ubijen je Reihl Kir, policijski načelnik čiju su patrolu od 12 ljudi pobili četnici nekoliko dana ranije. Ubio ga je policajac Gudelj, u vrijeme dok je ministar unutarnjih poslova bio Boljkovac. Iduće jutro Boljkovac je zatražio od Tuđmana da "uhapsi" Gojka Šuška, Šeksa i sve druge pripadnike HDZ-a koji nisu bili dio udbaških krugova. Umjesto da smijeni njih, Tuđman je smijenio - Boljkovca. Je li nelogično pretpostaviti da postoji mogućnost da je upravo Boljkovac dao ubiti Reihl Kira, kako bi to njegova OZNA - UDBA iskoristila za čišćenje prostora oko Tuđmana, kako bi ga izolirala, tako da ostane okružen samo udbaškim kadrovima iz gornje priče, poput njega i Manolića? Poznato je da je udba sklopila savez s Tuđmanovom iseljeničkom ekipom kad im je Milošević jasno dao do znanja da mu više nikakvi Hrvati nisu potrebni niti ga zanimaju: u tom savezu iz interesa, jedni su drugima stalno radili o glavi.
Do danas je opstao mit kako su Kira dali smaknuti "jastrebovi koji su željeli rat", dok je on htio i mogao očuvati mir. U toj priči nešto ne štima: Srbi su ionako odlučili krenuti u rat davno prije, i ništa što je Kir mogao uraditi nije to moglo spriječiti - o legendarnom "povjerenju lokalnih Srba u Reihl Kira" i bajkama da bi on spriječio rat najbolje govori činjenica da su mu Srbi u Borovu selu smaknuli cijelu patrolu koju je tamo poslao nedugo prije njegovog ubojstva. Ali ono što najviše ne štima je nesporna činjenica da je on, dan nakon ubojstva, pokušao to ubojstvo iskoristiti kako bi iz Franjine blizine uklonio sve svoje političke protivnike, optuživši ih za to ubojstvo. Dakle, njegova osobna umiješanost ostaje u sferi spekulacija, ali to da je već iduće jutro "znao" sve o nalogodavcima, i s tim saznanjima i pričom kako mu je Kir - koji tada više nije mogao govoriti - govorio da ga planiraju ubiti, došao Franji tražeći da ih sve smijeni, nipošto nije spekulacija. Isto tako činjenica je da ga je Franjo isto jutro uklonio s ministarskog mjesta, a Franjo je bio sve prije nego glup čovjek kog se moglo nasanjkati.
A sve priče o nalogodavcima i pozadini tog ubojstva, koje su danas manje više općeprihvaćena tumačenja, kreću od Boljkovca samog - dakle, upravo od osobe koja je možda imala i najviše interesa da ga smakne, a sigurno je da je to pokušala iskoristiti i to s već pripremljenom pričom. Da njemu smaknuti bilo koga, pa i svog dobrog prijatelja, ne znači više nego popiti čašu vode, nije neka tajna. Treba li vjerovati čovjeku poput Boljkovca, i trebamo li dozvoliti da nam ljudi poput njega i njegove bratije pišu službenu i neslužbenu povijest, bez da se zapitamo počivaju li mitovi o Domovinskom ratu upravo na svjedočenjima i konstrukcijama šefova komunističke tajne policije, koji su i danas pred zakonom zaštićeniji od svetih krava u Indiji?
http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/123361-povratak-druga-mice-ima-li-boljkovac-veze-s-ubojstvom-reichl-kira.html
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Logor-fest Jožeka Boljkovca
vs.
Lobor-fest Ivanke Boljkovac
Auswinkl muzikanti i Ivanka Boljkovac - Jurek i Katica, 04:10
Festival oberkrainer glazbe Lobor 2013
Auswinkl muzikanti i Ivanka Boljkovac - Jurek i Katica
Ljudevit Kaj:
--- Citat: ---Bole Bob, neg Rob(ert)...
--- Kraj citata ---
Bole grob, neg rob
Partija se (posle, falšno) falila kak je ona organizerala beogradske proteste i puč 27.03.1941. (povodum potpisivajna pristupajna kralevine Jugoslavije Trejtomu Rajhu).
Komunisti su zapraf bili čkomeli kak drek za živicum, kajti je na snage bil spor-razum Hitler-Stalin o podele interesne sfer.
Organizator „martovskoga puča“ bila je engleska tajne služba.
picksiebner i mile kekin- bolje grob nego job, 02:29
picksiebner i mile kekin- bolje grob nego job
Ljudevit Kaj:
--- Citat: ---Rockefeller, Rock-Fehler il -Wahrheit?
"Ovi na dnevno.hr su stvarno profašističko glasilo, desničari do boli!"
--- Kraj citata ---
Levičarski fašizem
De gustibus…
Ruku v zrak na srce indeks-“hr“ gustokrat vundavle levofašističke članke.
Pelajuči fašist Mussolini „počel je političku karijeru kak socijalist postavši jen od istaknute pelatelov talijanske levice.
Od 23. rujna 1943. – 26. travna 1945. bil je pelatel pronemačke Talijanske Socijalne Republike
( Repubblica Sociale Italiana).
Jugo-partizani sebe vide kak antifašiste, a zapraf su bili levi fašisti, teri su se tek tu i tam borili protiv taljanske levo-desne fašistov. Po te logike su i Mussolinijovi fašisti bili (i) antifašisti.
„Talijanski demokrati 1926. su godine prvi put nazvali sovjetski komunizam „ljevičarskim fašizmom“ , da bi ga usporedili s talijanskim fascismom kako bi obje struje kritizirali kao nedemokratske političke opcije.
Od 1929. godine njemački socijaldemokrati nazivaju komunističke sljedbenike "crveni fašisti". Isto tako su komunisti kategorizirali socijaldemokrate kao „socijalne fašiste“.
Taj pojam je su suprotnosti samorazumijevanju mnogih ljevičarskih skupina koje se definiraju po „antifašizmu“ a, i okreću protiv njega jer općenito poistovjetuje fašizam s „emancipacijskim teorijama socijalizma“.
Pakt Hitler-Staljin je bio ugovor između komunističkog i nacionalsocijalističkog režima.
1960-ih godina njemački filozof i sociolog Jürgen Habermas uporabio je izraz "lijevi fašizam" (Linksfaschismus) za okarakterizirati izvanparlamentarne ljevičarske militantne i terorističke skupine.
Izraz se 2010-ih upotrijebio i u Hrvatskoj, da bi se opisalo agresivne skupine koje sebe pripisuju lijevoj strani političkog spektra.
--- Citat: ---Tihomir Dujmović: Hoćemo li ubrzo imati autobuse i tramvaje na kojima će stajati : 'Samo za ljevičare'? , dnevno.hr, 26. rujna 2014.
http://www.dnevno.hr/kolumne/tihomir-dujmovic/133463-hocemo-li-ubrzo-imati-autobuse-i-tramvaje-na-kojima-ce-stajati-samo-za-ljevicare.html
--- Kraj citata ---
Zvir:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Ljevi%C4%8Darski_fa%C5%A1izam
--- Citat: ---Josipovićeva nova pravednost kao 'Mein ZAMP'
Adorno je dobro primijetio da se ne trebamo više bojati povratka fašista s maskom, nego pritajenih fašista koji su vješto navukli maske finih demokrata
--- Kraj citata ---
Ljudevit Kaj:
Je li bl. Alojzije Stepinac rehabilitiran?
Sabor Republike Hrvatske na zasjedanju 14. veljače 1992. donio je Deklaraciju o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu. U toj kratkoj »deklaraciji« od četiri točke u trećoj i četvrtoj se točki izjavljuje: »3. Među tisućama i tisućama hrvatskih ljudi, koji su svojim životom i djelovanjem hrabro svjedočili o vjekovnim težnjama hrvatskog naroda, Hrvatski sabor posebno ističe i izražava zahvalnost uzoritom kardinalu dr. Alojziju Stepincu koji je nepravedno suđen, čime je nanesena nepravda i uvreda hrvatskom narodu. Na montiranom političkom sudskom procesu nevino je osuđen stoga što je odbio, po nalogu komunističkih vlastodržaca, provesti crkveni raskol i odvojiti Katoličku Crkvu Hrvata od Rima i Vatikana, s dalekosežnim ciljem uništenja Katoličke Crkve kao vjekovnog čuvara i zaštitnika očuvanja identiteta i slobode hrvatskog naroda. Osuđen je stoga što je djelovao protiv nasilja i zločina komunističke vlasti, isto kao što je djelovao u vihoru i okrutnostima Drugoga svjetskog rata, u zaštitu progonjenih, neovisno o njihovom narodnosnom podrijetlu ili vjerskom svjetonazoru. Iako hrvatski narod i Katolička Crkva nikada nisu priznali osudu nadbiskupu Stepincu, Hrvatski sabor kao najviše predstavničko tijelo Hrvatske izricanjem jasnog stava prema nepravednoj osudi kardinala Stepinca ispravlja jednu povijesnu nepravdu i uvredu hrvatskom narodu.« U točki 4. kaže se: »Osudom montiranog procesa i osude nadbiskupu Stepincu, Hrvatski sabor istodobno osuđuje političke procese brojnim nevino suđenim svećenicima, redovnicima i vjernicima osuđujući na taj način i protunarodni komunistički režim.«
Iz toga je jasno da je bl. Alojzije Stepinac rehabilitiran, kao i bugarski biskup Bosilkov. O blaženiku Stepincu i njegovu mučeništvu sam je papa Ivan Pavao II. na Mariji Bistrici 3. listopada 1998. - na misi proglašenja blaženim - rekao: »Blaženi Alojzije Stepinac nije prolio krv u doslovnom smislu riječi. Njegova je smrt uzrokovana dugotrajnim patnjama koje je podnio: posljednjih je petnaest godina njegova života bilo obilježeno neprekinutim nizom zlostavljanjâ posred kojih je odvažno izložio vlastiti život radi svjedočenja za evanđelje i za jedinstvo Crkve. Svoju je sudbinu, da se poslužim psalmistovim riječima, položio u Božje ruke (usp. Ps 16 Š15Ć, 5). Ne dijeli nas mnogo vremena od života i smrti kardinala Alojzija Stepinca: svega trideset osam godina. Svima su nam poznate okolnosti te smrti. Mnogi među nazočnima mogu iz vlastitoga iskustva posvjedočiti koliko su onih godina bile obilate patnje Kristove među pučanstvima u Hrvatskoj i tolikim drugim zemljama našega kontinenta. Razmišljajući danas o Apostolovim riječima, iz dna srca stanovnicima tih zemalja želimo da i u njima, nakon patnje, bude obilata utjeha raspetoga i uskrsloga Krista. Današnji je obred proglašenja blaženim za sve nas poseban razlog utjehe. Ovaj se svečani čin odvija u hrvatskome marijanskom nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici na prvu subotu u mjesecu listopadu. Pred očima Presvete Djevice ugledni sin ove blagoslovljene zemlje biva uzdignut na čast oltara, o stotoj obljetnici svojega rođenja. Ovo je povijesni događaj u životu Crkve i vaše nacije. Podnijevši u svojemu tijelu i duhu okrutnosti komunističkoga sustava, jedan od istaknutih likova Katoličke Crkve zagrebački nadbiskup kardinal Alojzije Stepinac sada se povjerava sjećanju svojih sunarodnjaka s blistavim znamenjima mučeništva.« O tim Papinim riječima i o odnosu hrvatske javnosti prema blaženiku možda bi doista trebalo - češće razmišljati i u crkvenim krugovima.
http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=2288
* * * * * * * * * *
STEPINAC DOKUMENTARAC 1991, 57:12
STEPINAC DOKUMENTARAC 1991
Navigacija
[0] Lista Poruka
Idi na punu verziju