Glas Podravine, 28. rujna 2012. (papernato vundajne)
POLITIČKE ZAČKOLJICEPiše: Željko Krušelj
Milanović u padu, Karamarka i njegovi osporavaju
Najšira javnost ima sve lošije mišljenje o gotovo svakom dužnosniku koji je uključen u neefikasnu izvršnu vlast
Odnos između najvećih, SDP-a i HDZ-a, već se poduže varira tek postotak-dva, što potvrđuje tezu da se njihova najveća sreća ogleda u tome što javnost među ostalim strankama još ne vidi pravu alternativu
Trenutno je to 28 prema 21 posto u korist Milanovićeve stranke, a za Karamarka je dodatni uteg to što je SDP, unatoč nikad lošijoj socijalnoj slici društva, u posljednji mjesec dana u blagom porastu, dok HDZ stagnira. Iz tih se brojki može zaključiti kako je SDP u posljednje vrijeme ipak uspio preusmjeriti dio kritičkih oštrica na rad Vlade u pravcu HNS-a. Status hiperambicioznog narodnjačkog vodstva mogu spasiti tek dobre vijesti iz Ministarstva gospodarstva i Zavoda za zapošljavanje.
Čačića bi fotelje mogao stajati nerazmjer između prevelikih riječi i, zasad, minornih djela. Sukladno je tome katastrofalan i rejting HNS-a, koji je spustio na nikad nižih 1,8 posto. Rezultati ovotjednog istraživanja rejtinga stranačkih stranaka opet su potvrdili nezadovoljstvo javnosti općim stanjem u državi, u čemu su ponajviše „po trtici" dobili njihovi čelnici. Većina njih u tolikoj mjeri tone da bi uoči proljetnih, lokalnih izbora moglo doći do ozbiljnih preispitivanja, pa i pučeva i smjena, u najvažnijim hrvatskim strankama. Sasvim je logično da je taj pad popularnosti najizraženiji među liderima stranaka vladajuće Kukuriku koalicije, kao i Vlade kao cjeline, u čiji rad nakon samo devet mjeseci ne vjeruje čak 58 posto građana. Hrvatska je specifičnost, međutim u tome da se istodobno strmoglavo spušta i rejting oporbenog lidera Tomislava Karamarka. Trenutno je na samo 23 posto potpore u biračkom tijelu, ali je još veći problem u tome što njega podupire tek nešto više od polovice članova HDZ-a, što na posredni način potvrđuje tezu da unutarnji obračuni tu još nisu okončani. Relativno dobro stoje, iako su i tu prisutni negativni trendovi, samo državni dužnosnici i stranački čelnici koji zapravo živo od komentiranja politike, a da istodobno nemaju izravnu odgovornost za njenu provedbu. , Ponajprije se to odnosi na predsjednika Ivu Josipovića, koji u cilju zadržavanja vlastite popularnosti povremeno šalje i packe na račun Banskih dvora, iako ga je „izmislio" upravo današnji premijer Zoran Milanović. To je i ustavno pravo i zadatak Predsjedničkih dvora, ali je iz mjeseca u mjesec sve vidljivije da bi se odnosi između šefa države i premijera mogli i ozbiljnije zaoštravati.
Problem je, naime, u tome što nerijetko imaju vrlo različite interese u pogledu kadroviranja i stava oko nekih razvojnih projekata. Vidljivo je da je Josipović sve manje „fikus" i sve više lobira za razna rješenja, postajući na taj način sve sličniji svome prethodniku Stipi Mesiću, od kojeg je naslijedio i nemali dio savjetničkog aparata. Relativno dobro stoje još dvojica političara koji žive isključivo od onoga što govore. Na drugom je mjestu popularnosti, makar s blažom silaznom linijom, laburistički lider i nepopravljivi populist Dragutin Lesar, koji je svjestan da se javno zalaže za ono što Vlada ne može provoditi, ali zato njegova stranka s 9,7 posto jedina može istinski biti zadovoljna svojim statusom. Na trećem je mjestu s 50 posto popularnosti don Ivan Grubišić, koji o političkim zbivanjima daje isključivo moralne sudove bez nuđenja ikakvih praktičnim rješenja. Nasuprot tome, premijera tek 44 posto ispitanika tretira pozitivno.
Svi ostali političari debelo zaostaju, a neki bi se već sada pred tim brojkama mogli zapomagati od muke. Posebno se to odnosi na potpredsjednika Vlade Radimira Čačića, čija popularnost iznosi mizernih 16 posto. Biračko je tijelo vrlo nezadovoljno brzinom kojom njegov resor priprema nove investicije, budući da o njima ponajviše ovise daljnja gospodarska kretanja. Čačića bi fotelje mogao stajati nerazmjer između prevelikih riječi i, zasad, minornih djela. Sukladno je tome katastrofalan i rejting HNS-a, koji je spustio na nikad nižih 1,8 posto. Interesantno je da je na istoj 16-postotnoj razini popularnosti novi HSS-ov lider Branko Hrg, za kojeg je taj postotak, uzmu li se u obzir svi izborni i poslijeizborni zapleti, ipak naznaka uzleta u prihvatljive okvire. U prilog tome govori i podatak da je ta stranka trenutno na 4 posto, što daje realnu mogućnost da do proljetnih izbora u većini njoj interesantnih općina, gradova i županija bude ozbiljni kandidat za učestvovanje u vlasti, pogotovo nakon proklamiranja Hrgove politike da se na svim razinama traže i adekvatni koalicijski partneri. Odnos između najvećih, SDP-a i HDZ-a, već se poduže varira tek postotak-dva, što potvrđuje tezu da se njihova najveća sreća ogleda u tome što javnost među ostalim strankama još ne vidi pravu alternativu.
Trenutno je to 28 prema 21 posto u korist Milanovićeve stranke, a za Karamarka je dodatni uteg to što je SDP, unatoč nikad lošijoj socijalnoj slici društva, u posljednji mjesec dana u blagom porastu, dok HDZ stagnira. Iz tih se brojki može zaključiti kako je SDP u posljednje vrijeme ipak uspio preusmjeriti dio kritičkih oštrica na rad Vlade u pravcu HNS-a. Status hiperambicioznog narodnjačkog vodstva mogu spasiti tek dobre vijesti iz Ministarstva gospodarstva i Zavoda za zapošljavanje.
http://glaspodravine.hr/ * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Dunja Knebl - Čula jesam (Podravina), 03:02
Dunja Knebl - Čula jesam (Podravina) 
