Ateist je šetao šumom:
- "Kako je veličanstveno drveće! Kako su moćne ove rijeke! Kako su divne životinje!" - reče u sebi.
Dok je šetao pored rijeke, začulo se šuštanje u žbunju iza njega. Okrenuo se i ugledao ogromnog grizlija od 3m kako juri prema njemu. Potrčao je stazom koliko ga noge nose. Opet pogleda preko ramena i vidje da ga medvjed sustiže. Pogleda opet preko ramena, no medvjed je bio sve bliže i bliže. Saplete se i pade na zemlju. Pokuša ustati, ali vidi da je medvjed iznad njega, i pruža se da ga dohvati lijevom šapom a desnu je već podigao da ga udari... U tom trenutku ateist uskliknu :
- "O Bože!"
Vrijeme se zaustavi. Medvjed se ukoči! Tišina zavlada šumom..
Čovjek bi osvjetljen nekom blistavom svijetlošću, a sa Neba se začuje glas:
- "Ti poričeš moje postojanje sve ove godine, učiš druge da ja ne postojim; čak i stvaranje svijeta pripisuješ nekom kozmičkom slučaju! Da li od mene očekuješ da ti sada pomognem u ovoj nevolji? Da li te od sada trebam računati kao vjernika?"
Ateist pogleda u Svjetlost i reče:
- "Bilo bi licemjerno s moje strane da sad iznenada zahtijevam od tebe da me tretiraš kao kršćana, ali - da li bi možda mogao medvjeda učiniti kršćaninom?"
- "U redu!" - reče glas sa Neba.
Svijetlo nestade. Zvuci u šumi ponovo oživješe. A medvjed spusti svoju desnu šapu, prinese je lijevoj, pogne glavu kao u molitvi i reče:
- "Bože, blagoslovi ovu hranu koju mi pružaš danas - po Gospodinu Našemu Isusu Kristu, Amen!..."