83. Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Ban Ivan Drašković II.
...
2. Bana je zamolio neki Todor za dozvolu, da smije iz Turske dovesti Vlahe, koji će se naseliti u okolici Jamnice. Ban pristade na to, pa sporazumno s karlovačkim generalom Vukom Frankopanom sastavi vojsku od 4000 ljudi. Pod vodstvom baruna Petra Keglevića provali ta vojska sve do Gvozdanskoga, gdje su nekada knezovi Zrinski imali srebrene rudnike. Tamo dodje s Turcima do boja, u kome Turke stiže poraz, a Bradavica aga bude zarobljen. Od Hrvata se odlikovahu Gašpar Jan-ković i Petar Patačić. Tri satnije hrv. pješaka zaštitfše Vlahe, koji se sa svojom stokom preseliše u okolicu Jamnice.3 Novi ban Drašković sazove u Varaždin za 22. stud. 1640. hrv. sabor, koji ga jednoglasno izabere za »kapetana pokupskih Krajina«.
...
3. Zakmardi je od .kralja Ferdinanda III. donio pismo, da vrhovni tridesetničar iz Ned^lišća mora hrv. zem. blagajniku dati 50-postotnu povišicu tridesetine, koja se ubire u Hrvatskoj. Na račun pak onih 27,000 talira, što ih bečki dvor duguje Hrvatskoj za popravak tvrdje Brkiševine, doznačio je kralj 1000 talira
...
5. U ime besplatnih radnja ima svaki »dim« dati 2 težaka, koji će raditi 10 dana, a 4 »dima« daju potpun podvoz (kočijaša, konje i kola). Neka se g. 1641. poprave tvrdje u Petrinji, Ojurgjevcu i na Kupi. Red ovih radnja označit će ban.
6. Ple-jnići Ivan Vojković i Gašpar Orehovački popišat će topove, lumbarde i municiju u pokupskoj (banskoj) Krajini.
7. Svaki plemićki sudac mora u svome kotaru sve plemiće jednoselce i armaliste popisati i popis dati protonotaru Zniki. Taj će popis služiti banu, kada će ove plemiće u slučaju nužde pozvati, da dodju na Kupu.
8. Grad Ptuj u Štajerskoj uredio je skladište meda, pa ondje zaustavlja hrv. trgovce, koji izvoze med: ne pušta ih dalje u Maribor i Graz. uslijed čega mogu ptujski gradijani jeftino doći do meda. Sabor zaključuje, da se grad Ptuj u ime hrv. države pismeno pozove, neka od hrv. trgovaca kupi med bez njihove štete, odnosno neka trgovce pusti dalje poći, ako to žele.
9. U novije doba uvaža se iz Štajerske u Hrvatsku vino. To je na štetu domaćeg vinogradarstva, jer se uslijed toga teže prodaje hrv. vino. Zato sabor zabranjuje uvoz -štajerskog vina. Podban Berislavić mora pasku voditi na cestama- od Brezica i Mokrica, dok će Juraj Vragović paziti na dravske prijevoze kod Ormuža i Savračja (Savreč). Vino, koje će uhvatiti, moraju zaplijeniti i prodati; od utrška pripadaju 2 trećine Hrvatskoj, a 1 trećina Beri-slaviću odnosno Vr ago viču. Propustiti se može samo vino, što ga Hrvati voze iz svojih vinograda kod Savračja u Štajerskoj. Oni hrv. velikaši, koji imaju svoje posjede i u Štajerskoj, ne mogu u Hrvatsku dovesti vino za prodaju, već jedino za svoj stol i za dar prijateljima.
...
Radi smrti bana Sig. Erdeda nije se g. 1639. sastao hrv. sabor; nije se dakle-za g. 1639. odredio ni porez, koji bi trebalo ubrati god. 1640. Uslijed toga porasli su dugovi hrv. države. Samim haramijama dugovala, je Hrvatska do konca g. 1640. plaću za 28 mjeseci! Haramijie1 uvi-dješe nepriliku svoje domovine; zato se u korist Hrvatske odrekoše plaće za 8 mjeseci, a. u korist grofa Jurja Erdeda za 1 mjesec. Sabor je 22;,-,stud. 1640, odlučio, da svakako u red dovede hrv. drž. financije. Zato je zaključio, da svaki »dim« mora u god. 1641. uplatiti 12 ug. for., i to na Svijećnicu 6 for. u ime poreza za g. 1639., a na Gjurgjevo 6 for. kao porez za g. 1640. Trgovišta Videa, i Pet-rijaneć kod Varaždina platit čfe samo polovicu poreza, jer su neidiavno nastradala od požara. Zakmardi rijeka se pobrine, da Hrvatska dobije svoju polovicu od prihoda hrv. tri-desetnica. Isto tako neka se sada u korist Hrvatske prodade ono proso, što se od 6. pros. 1636. čuva u Zagrebu. Kod! mjerenja toga prosa zastu-pat će hrv. državu Ivan Ručić. Kao zem. blagajnik može Zakmardi jedan dio plaće haramijama isplatiti suknom mjesto novcem. Pri tom se po-lučuje trgovački dobitak, koji pripada blagajniku. No Zakmardi je na. saboru izjavio, da četvrtinu toga dobitka daje u korist Hrvatske.5 Kakva je nesigurnost' tada vladala u Hrvatskoj, najbolje pokazuje ovaj dogadjaj: Početkom g. 1641. bijaše tolika zima, da se kod Siska smrzla rijeka Kupa. Ovu prigodu upotrijebiše Turci iz Kostajnice u tu svrhu, da zapale i porobe trgovište Sisak. Po noći dopriješe Turci do nekoga tornja, koji je pripadao bivšoj cnkvi bi. djevice Marije. Tamo Je inače stajala sisačka straža, ali je ovajput nije bilo, valjda radi jake zime. U potpunoj tišini spuste se Turci sa brežuljka k rijeci Kupi, te bez ikakove zapreke prijedju po ledu na lijevu obalu. Turke je vodio Marčec koji bijaše rodjen Siščanin, ali je nekada bio zarobljen, te se poturčio. Zapalivši neke kuće, podigoše Turci silnu viku, da što većina zaplaše Siščane. U prvom času uhvatiše Turci nekoliko žena, koje s djecom izadjoše iz zapaljenih kuća. Neki Turci razbiše vrata župne crkve, gdje su ukrali kaleže, te crkveno odijelo i posudje, a djelomice oštetiše i glavni oltar. Oko crkve bijaše groblje. Onamo je iz župnoga dvora pucao sisački župnik Ivan Filipašić, ali ga Turci raniše. Kako ie tvrdja bila 2 kilometra udaljena od trgovišta, nijesu Siščani mogli čekati na pomoć od tamošnje posade. Zato se sami saberu i udare na Turke, koji onda pobjegoše preko Kupe."
...
Hrv. sabor, što ga je za 27. kol. 1641. u Zagreb sazvao ban Draško-vić, trajao je 2 dana, a stvorio je ove zaključke:...
4. Za g. 1641. ima se na Svijećnicu g. 1642. platiti porez od 8 ug. for.
5. Da se nastave započete gradnje zgrada u pokupskoj Krajini, zaključuje sabor na izvještaj bana Draškovića, da svaki »dim« ima dati još 1 težaka, a 8 »dimova« dat će 1 kola. Naredne nak g. 1642. vrijedi običajna dužnost kmetova u pogledu podavanja besplatnih radnja.
6. Prema zaključku hrv. sabora odi g. 1638. doznačuju se za popravak karlov. tvrdje kmetovi svih imanja, što ih južno od Kupe posjeduju knezovi Zrinski, Frankopani i drugi plemići
...
10. Kamenita mjera za mjerenje žita postavit će se na ogled u Zagrebu, Varaždinu i u Križevcima.
...
Još 19. veljače 1640. umro je turski sultan Murat IV., koga je naslijedio njegov brat Ibrahim. Ferdinand se požurio, da s Turskom obnovi mir. Zato 20. pros. 1640. podje carev poslanik Andrija Izdenci u Carigrad, da novomu sultanu čestita i predade običajne darove. Veliki vezir Kara Mustafa zatraži od Ferdinanda 200.000 for., kojih mu car nije mogao dati. Pregovori trajahu godinu dana. Tekar 9. ožujka 1642. sklopiše punomoćnici ugovor, kojim se mir produljuje na 20 godina. Ferdinand je brzo iza toga potvrdio taj ugovor. Ali veliki vezir ne htjede potpisati ugovor, već počne opet zahtijevati 200.000 for. i neke promjene. To je zabrinulo cara Ferdinanda tim više, što je u to doba veoma loše stajala i njegova stvar u Njemačkoj.
...
Naputak za nuncije izradit će ban Drašković, biskup Benko Vinković, sva 4 nuncija, kanonici: Martin Bogdan, Franjo' Jančijević i Nikola Dijanešević, plemići: Petar Pervan, Krsto Balagović, Juraj Vragović i Pavao Lacko-vić, te o. Martin Borković, vikar pavlinskog samostana u Lepoglavi.8
Isti je hrv. sabor stvorio ove zaključke:
1. Za g. 1642. ima svaki »dim« na Tri kralja g. 1643. u ime poreza platiti 8 ug. for.
2. Iza banova izvještaja o stanju Krajine na Kupi odredjuje se, da 35 vojnika ima stra-žariti kod mjesta: Grahovac, Šišinec, Stara Brkiševina i kod crkve sv. Trojstvo blizu tvrdje Pokupsko.
3. Pošto i ban Drašković ide na sabor u Požun, povjerava se čuvanje banske Krajine na Kupi pješačkim potka-petanima. Na njihov poziv moraju u slučaju potrebe onamo poći i turopoljski plemići.
4. Nasip uz Savu treba uzdržavati, da ne bude okolica stradala od poplave, kao prošlih godina. Tko tu ne izvrši svoju dužnost, platit će globu od 25 for.
5. Kad izadje voda iz Drave, onda je čitav kraj od Križovljana do Savračja odijeljen od Hrvatske i pripojen Štajerskoj. Da se to zlo ukloni, izvesti će pravodobno Juraj pl. Vragović potrebne radnje, u koju svrhu mu sabor doznačuje kmetova (kotara Jurja Šafarića.
6. Odsada ne smiju med u Hrvatskoj sakupljati strani trgovci niti domaći seljaci.
7. Mladi knez Nikola Zrinski obnavlja svoju tvrdju u Čakovcu. Pošto će ova tvrdja služiti za spas i obranu Hrvatske, doznačuje sabor za njenu gradnju pripomoć od 500 ug. for.
8. Isusovci u Varaždinu grade svoju crkvu. Sabor odredjuje, da kmetovi kotara Ivana Puškadije moraju 10 dana privažati gradju (kamen, drvo, opeke i vapno) za ovu crkvu.
9. Odsada će vagan za mjerenje žita sadržavati 20 pinta.* Meso se ima vagati na funte, koji važu 36 lota. Za mjerenje vina još ne postoji jedinstvena mjera, jer je drukčije vedro u Zagrebu, nego li u Varaždinu i u Križevcima. U cijelom Zagorju vrijedi krapinska mjera za vino.9
Hrvati su gotovo neprekidno vodili s Turcima t. zv. mali rat, u kome se pojedinci odlikovahu junaštvom ili spretnošću. Tako se Turci na jesen g. 1641. spremahu, da će udariti na banovo imanje Rečicu kod Karlovca. Kad je Drašković doznao za njihovu namjeru, odluči on, da će Turke preteći. U tu svrhu dodje ban sa 6 satnija pješaka i sa 4 satnije konjanika 19. studenoga u tvrdju Sredidko na Kupi. Uz bana bijaše njegov zet Vuk Erdedi, sin istoimenog junaka, zatim podban Gašpar Oreho-vački, iskusni junak Ivan Vojković i kanonik Juraj Ratkaj, koji je prvi-put pošao u boj. Iz Sredičkoga podje ban s vojskom 20. studenoga u Slatko polje na potoku Trepči, gdje bijaše turski tabor. Turci se uplaše, te uzmaknu do Kladuše. Ban ih je slijedio i pod Kladušom potukao. Uz bana se u tome boju odlikovahu: podban Orehovački, Petar Patačić, Juraj Gregurovečki i Sigismund Mrnjavčić.10 Iste g. 1641. odlikovao se petrinjski zapovjednik Mirko grof Erdedi. On je naime po noći sa svojom četom dopro do Kostajnice, koja se tada još nalazila samo na noj (bosanskoj) obali rijeke Une. Usred trgovišta bijaše tamnica, gdje stenjahu zarobljeni Hrvati, Medju zarobljenicima bio je i glasoviti junak Leginić, koji je u okovima čamio više godina, jer su Turci za nj tražili preveliku otkupninu, kakve nijesu mogli sabrati rodjaci njegovi. Leginić Je Erdedu poslao odi voska otisak ključanice, po kojem je Erdedi dao načiniti ključ, te su njegovi ljudi sretno izbavili zarobljene Hrvate.11
...
Rakoci se obvezuje, da će poći u rat na Ferdinanda, ako mu to dozvoli Turska. Naprotiv franc. kralj Ljudevit XIII. i švedska kraljica Kristina obećavaju, da će Rakocija, njer govu ženu, djecu i posjede, kao što i sve njegove pristaše protiv svakoga braniti. Aiko Rakoci bude istjeran iz Erdelja, dobivat će godišnju odštetu od 40.000 talira. Francuska i Švedska dat će Rakociju u pomoć 3000 pješaka, za ratne pak troškove u 1. godini 200.000, a u 2. godini 150.000 talira. Primirje i mir s Ferdinandom sklopit će samo u sporazumu s Rakocijem.15
...
Besplatne radnje hrv. kmetova doznačuju se i g. 1643. za popravak tvrdja na Kupi. Samo kmetovi kotara Ivana Puškadije u varažd. županiji vozit će gradju za crkvu, koju su u Varaždinu počeli graditi Isusovci,*
6. Sve oblasti u Hrvatskoj imaju strogo paziti na to, da se na njihovom teritoriju upotrebljavaju odredjene mjere za vino, žito i meso. Oblasti neka u to upute svoje »šacmeštre« ili procjenitelje.
7. Iz Hrvatske ne smije se med izvoziti prije 25. studenoga svake godine. Do toga dana obići će banovi povjerenici grad Ptuj i druga mjesta, kamo se med iz Hrvatske izvaža, te će s tamošnjim trgovcima ugovoriti cijenu, uz koju će kupovati med. Tko pokuša izvesti med prije Katarinja, smatrat će se kriomčarom, te će izgubiti robu.
8. Ponavljaju ce prijašnji članci o popravku cesta i mostova, te kazne za posjednike,, koji ne bi htjeli vršiti ove poslove.
9. Velikaši! i plemići ne smiju na svojim imanjima ino-zemce hvatati i u zatvoru držati, jer se time »krše prava dobroga susjedstva«
...
O prilikama na banskoj (pokupskoj) Krajini šalje ban Drašković 27. veljače 1643. iz Klenovnika kralju Ferdinandu ovaj izvještaj: Hrvatska uzdržaje tamo 400 vojnika (haramija).
Ovo nije dosta za obranu 12 njeni, ili vg. milja duge granice od Karlovca do Ivanića. Zato je ondje kr. komora uzdržavala još 200 pješaka i 300 konjanika, koji čine »bansku vojsku«. Kr. povjerenici obećaše ovim vojnicima, da će od kralja dobivati svake godine plaću za 6 mjeseci. Ali već 3 godine nije kralj platio ništa. Zato su neki vojnici zatražili i dobili otpust, a neki (osobito pješaci) samovoljno odoše, napustiv svoje straže i postaje. Time su tvrdjice na Kupi došle u opasnost, jer Turci »i u to vrijeme mira« neprestano reže na Krajinu, kamo često provaljuju, te odvode ljude i stoku. Ja svim silama nastojim, da se banski vojnici ne razidju. Jedne zaustavljam strahom, druge nadom, da će naskoro dobiti plaću, a trećima sami plaćam iz svoje kese. Znadem, da vaše veličanstvo ima puno troškova u to ratno doba. Ipak molim, da se pošalje plaća, koju zaslužiše banski vojnici.1
...
Medjutim je u to doba erdeljski knez Juraj Rakoci dobio od Turske dozvolu, da ratuje s Ferdinandom. Rakoci je sultanu obećao godišnji danak od 40.000 talira, ako mu pomogne osvojiti cijelu sjev. Ugarsku. Osvoji li pak Rakoci samo onih 13 ug. županija, što ih je nekada držao Betlen, tada će sultanu plaćati godimice 20.000 talira. Rakoci je 2. veljače 1644. pošao u rat. Kaiko je Ferdinand bio u madžarskom plemstvu i gradjanstvu omražen, pristade odmah uz Rakocija 7 istočnih županija. Tečajem mjeseca ožujka g. 1644. dodju pod njegovu vlast gradovi: Košiće, Prešov, Levooa, Bardjejov, Kežmarek, Tokaj i Satmar.13
Ferdinandu III. bijaše u tome času mnogo stalo do toga, da mu barem Hrvati ostanu vjerni. Zato je 10. pros. 1643. potpisao odredbu, kojom proglašuje, da se privilegija, što ih 5. Mst. 1630. dobiše Vlasi na Krajini, ne odnose na krajišnike Hrvate i Predavce, te na »privatne Vlahe«, koji stanuju na posjedima hrv. vlastele. Podjedno kralj nalaže generalu Schwarzenbergu, da spomenute Hrvate, Predavce i privatne Vlahe odijeli od krajiških Vlaha, pa da ih kao kmetove predade hrv. vlasteli.19 O toj kraljevoj odluci izvijestiše hrv. odaslanici Nikola Dijanešević i Juraj Vernić na hrv. saboru, koji se 4. travnja 1644. sastao u Varaždinu.
Sabor je stvorio ove zaključke:
1. Mjesto umrlog protonotara Gabrijela Ćrnkovečkoga bira se jednoglasno Ivan Zakmardi. Bilježnikom križ. i zagr. županije postade Mijo Jančec. Pošto se zahvališe na svojim službama križ. ppdžupan Juraj Vragović i zagr. podžupan Petar Pervan, izabrani su njihovim nasljednicima Ladislav Orehovački i Matija Stanko. Zakmardi, Jančec i Stanko položiše odmah na saboru propisane prisege i nastupiše svoje službe. Orehovački nije bio prisutan. Zato mu sabor nalaže, da ima priseći kod zajedničkoga sudbenoga stola križ. i zagr. županije. Ne bude li htio primiti službu podžupana, mora platiti globu od 100 ug. for. U tome slučaju ima ga naslijediti Juraj Orehovački. Za nove plemićke suce izabrani su: Oabrijel Jelačić, Franjo Majcen, Petar Kopšić. 1 Juraj Mindsenti.
2. Dora pl. Vragović, udovica protonotara Gabrijela Črakovečkoga, predala je »pečatnik kraljevstva« i brojne spise. Novi protonotar Ivan Zakmardi preuzeo je pečatnik, te je od sabora dobio ovlast, da dovrši diobne parnice, što ih je započeo Črnkovečki.
3. Groi Juraj Erdedi preuzeo je dužnost, da iz Beča što prije dopremi svu municiju, koju je kralj doznačio Hrvatskoj. Sabor mu u zamjenu daje kmetove kotara Jurja Šafarića, koji će g. 1644. i 1645. dati od svakoga »dima« po 2 težaka za čišćenje zamuljene grabe oko Erdedove tvrdje u Varaždinu.
4. Pošto je prazno mjesto krvnika, povjerava sabor gradu Zagrebu, da u smislu članka od 20. srpnja 1628. potraži zgodnu osobu.
5. Ponavljaju se prijašnji zaključci, prema kojima se iz Hrvatske ne smiju vojnici odvoditi niti u Hrvatsku uvoditi bez banove privole.
6. Da se točnije uzmognu ustanoviti prihodi kraljevine Hrvatske, ima Danijel Rauch, vrhovni blagajnik .tridesetnioe u Nedelišću, do Margaretinja (13. srpnja 1644.) pred izabranim povjerenicima položiti račun o 50 postotnoj povišici tridesetine, koja pripada Hrvatskoj,
7. Pošto za isplatu haramija na Kupi treba što više gotova novca, moraju strani trgovci — poimence Gabrijel Cacia, Franjo Furljan i njihovi drugovi — potpuno isplatiti povišicu tridesetine od sve robe, koju su već uvezli i koju će uvesti. Ovi trgovci stanuju u Varaždinu, gdje će gradsko poglavarstvo svim sredstvima pomoći varažd. tridesetničara, da utjera tu povišicu tridesetine.20
...