kao prvo, kiti je JELA, a ne bor
Daj nam to malo "pojasni", jer takvu veliku bedastoću nisam čul već jako dugo, iako je konkurencija u tome prestrašna...
... ti tvrdiš da si u mensi ... Da si u menzi to bi već išlo ... Samo me začudilo da o tome nemaš pojma.
Smreka, jela i bor su tri roda, od ukupno 10, unutar porodice Pinaceae – borovke.
Krenimo od borova. U svijetu ih je poznato oko 100 vrsta, ali ako hoćete ispasti znalci dovoljno je da raspoznajete nekoliko vrsta koje možete vidjeti kod nas. Kako uopće znati da se radi o boru, a ne o jeli, smreci ili nekoj drugoj crnogoričnoj vrsti? Vrlo jednostavno. Pogledajte iglice. Kod borova su iglice smještene u čuperku po dvije do pet zajedno, a nisu pojedinačno poredane po grančici kao kod jele ili smreke.
Možda najlakše prepoznatljivi bor, barem meni, je obični bor (Pinus sylvestris). Lako ćete ga prepoznati već iz daljine, jer mu je u gornjoj polovici debla kora crvenkasta što je pogotovo uočljivo kod starijih stabala. Crni bor (Pinus nigra) je najzastupljenija vrsta bora kod nas. Koristi se za pošumljavanje loših, kamenitih terena, jer nema velike zahtjeve prema tlu. Prepoznat ćete ga po tamnosivoj i izbrazdanoj kori.
Alepski bor (Pinus halepensis) je sredozemno drvo i naći ćete ga uz obalu i na otocima. Ako ga i niste vidjeli, onda ste sigurno za njega čuli – to je bor koji se razmnožava požarom.
U planinskom području, gornju granicu šumske vegetacije čini planinski bor ili krivulj (Pinus mugo), najčešće zvan klekovina. Radi se o niskom, često polegnutom grmu, koji raste na nepovoljnim i ekstremnim staništima do 2200 metara nadmorske visine.
Svi spomenuti borovi imaju dvije iglice u čuperku.
Američki borovac (Pinus strobus) ima pet iglica u čuperku i vjerojatno ćete ga najprije naći u parkovima. Dolazi s istočnog dijela Sjeverne Amerike. Moj revir je «bogat» ovom vrstom, jer su se njome, zbog brzog rasta, prije 30-tak godina intenzivno pošumljavale bujadare. Dugo vremena kora mu je glatka, pa ga u Sloveniji zovu glatki bor.
Toliko o borovima.
Planinareći ili hodajući šumama Gorskog Kotara možda nikada niste obraćali pažnju koje stablo je jela (Abies alba), a koje smreka (Picea abies). Možda vam se te dvije vrste čine iste, ali već iz daljine možete sa sigurnošću «pogoditi» o kojoj se vrsti radi. Smreka ima šiljast vrh, grane su joj obješene i ako vidite češere onda oni vise. S druge strane jela ima tanjurast vrh, uspravne grane i uspravne češere. Ove dvije vrste možete lako raspoznati i po grančici. Smreka ima četverouglaste iglice koje lako možete okretati među prstima, dok su iglice jele plosnate i imaju dvije bijele pruge s donje strane. ako možete i po grančici bez iglica raspoznati o kojoj je vrsti riječ. Iglice smreke nalaze se u kratkoj peteljci koja ostaje na grančici kada iglice otpadnu, pa je grančica hrapava. S druge strane jelina grančica je glatka. A ako ispod stabla nađete češer onda ste definitivno ispod smreke, jer se jelini češeri raspadaju na ljuske još na granama.
Sve navedene vrste nije teško raspoznati, čak i za tebe, člana
MENZE tako da jelu ili smreku, koji budeš kitio za Božić, više nećeš zvati borom.
