Mujo dođe kod hodže i kaže:
- "Meni je, evo, 100 godina - i neki dan mi se rodio sin, jel' de da je to čudo, al' da je moguće...!"
Hodža:
- "Jasta, i meni se nešto slično desilo. Ja u šumu, kad predame medvjed. Šta ću, kontam, ni puške ni kamena! Ma, reko, šta zna medvjed šta je puška, i ja uperim u njega prst i kažem: puc, puc, a medo padne nauznak!! Ja se primaknem, a on na izdisaju, i krv mu curi iz rane na prsima!..."
Mujo:
- "Pa mora bit da je još ne'ko puco!..."
Hodža:
- "Pa to ti kažem!"