Autor Tema: Ad Fines  (Posjeta: 36052 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

shaka zulu

  • Gost
Odg: Ad Fines
« Odgovori #15 : Travanj 05, 2010, 05:10:00 poslijepodne »
A. Durman: » O geostrateškom položaju Siska «, Opvsc. archaeol. 16, 117-131 (1992).
...
S obzirom na velik opseg građe koju je autor obuhvatio u tom radu, ovdje će se naznačiti samo neki problemi vezani uz relaciju Tabule i iL AnL Cesta iz It. Ant Siscia - Poetovio nije nakon lociranja Andautonije u Šćitarjevo izazivala ozbiljnijih rasprava. Trag joj se može pratiti zapadno od sela Dužica i Lekenik,a nastavak kroz sela Peščenica, Buševac, Vukovina19 do prijelaza na Savi kod šćitarjeva.20 Na cesti za Petovij preko Andautonije u selo Buševac n, južno od Velike Gorice,lociran je Ad Fines, koji nije na It. Ant., te se u njemu razdvajaju ceste za Emonu (preko Nevioduna) i Petovij. Položaj Ad Fines Bojanovski smatra plemenskom granicom"između Varciana i Andautonensium" koju je poštivala i rimska uprava.n U raspravu opoložaju ove stacije moramo uključiti i trase ostale dvije ceste jer je ona izravno ili neizravno vezana za njih.a

Tabula
Emona, Acervone, Ad Praetorium (Latovicorum), Crucio, Noviodunum, Romula,Quadrata, Ad Fines, Siscia.

It. Ant.
Emona, Praetorium Latovicorum, Noviodunum, Quadrata, Siscia.

It. Ant
Senia, Avendone, Arupium, Bibium, Romula, Quadrata, Ad Fines, Siscia.

Zadnje tri stacije prema Sisciji (Romula, Kvadrata /Quadrata/, Ad Fines) potpuno su identične na dvije različite trase. Ta podudarnost razlogom je dvjestogodišnjim polemikama među arheolozima. Izdvojila su se dva oprečna mišljenja u kojima se, s jedne strane,zastupa ideja o zajedničkoj trasi u tri posljednje stacije prije Siscije, odnosno da su podacio cesti Senia - Siscia iz It. AnL nepouzdani i zabunom prepisani s trase Emona - Siscia.Prvo se mišljenje najbolje odražava u Kukuljevićevu stavu:

- "Najveće brige zadavalo je mjesto Noviodunum. Budući da se oko grada Krškoga u Drnovu i Vihru našlo rimskih starina i nadpisa, na kojih se spominje municipium Neviodunum, Io su mnogi pisci taj Neviodunum proglasili za Noviodunum Itinerara....

Katančić prvi presieče čvor smetnja,dokazavši da su Noviodunum i Neviodunum dva različita grada, kao što bijahu i dvije različite ceste iz Ljubljane u Sisek....
Naime jedna u itinerarih spomenuta preko Noviodunai,
druga vojnička nespomenuta preko Nevioduna uz desni kraj Save."


M Kukuljević jesmatrao da se ova prva cesta spajala s onom iz Senja i da od Romule zajednički vode u Sisak. Noviodunum je locirao u Starom Trgu ili Vinici na Kupi.Bojanovski pretpostavlja da stanica Ad Fines pripada cesti Emona - Siscia te "da seradi o grešci itinerara i kontaminaciji podataka dvaju komunikacija, one dolinom Save(Tab. Peut.) i ove iz Like (Itin. Ant.).M2S Ipak, bez obzira na opći stav o pouzdanosti podataka Tabule za cestu Emona - Siscia i stava Bojanovskog da se terminima iz vodiča Ad Fines naznačavala granica lokalnih plemena, potrebno je iznijeti neke podatke.

U Tabuli do prve starije od Siscije prema Serviciju - Ad Pretori)- nema oznake milijacije.

I to je podatak koji pokazuje da i Tabula ima nedostataka.U izvanredno obrađenoj trasi ceste od Servicija do Salone, Bojanovski je osobitu pozornost posvetio prvoj stariji Ad Fines.2* Razjašnjavajući natpis Dolabeline ceste (P.Cornelius Dolabella) "a colonia Saloni tana ad fines provinciae Illirici" (CIL IH 3198=10156) gdje cestu dovlači do Save kod Servicija, Bojanovski uočava da taj natpis ne daje administrativnu već geografsko-etnografsku granicu Ilirika, a ta je po svoj prilici završavalana Savi. Dobro je usporedio neke antičke izvore i zaključio

-"Prema tome imali bismo do Save Ilirik u užem smislu i Ilirik u širem smislu: Dalmacija i obje Panonije".CT Ad Fines je šesnaest rimskih milja udaljen od Servicija, odnosno Save, prema jugu i lociran u Laktaše na obroncima Kozare.28 Vjerojatno se prema tome može zaključiti da preko obronaka Kozare ide prava administrativna granica između provincija Panonije i Dalmacije (Ilirika u užem smislu). Ostaje čudno da Bojanovski insistira na analogijama iz Galije, pa za njega Ad Fines obilježava granicu između lokalnih plemena Oserijata i vjerojatno Mezeja.M Ako od Save kod Servicija (Bosanska Gradiška) nakon 16 rimskih milja, na prvim obroncima planine Kozare, nailazimo na putu u Dalmaciju na Ad Fines, zašto tu situaciju ne bismo preslikali i u Sisciju? Od Save u Sisku na 21 rimsku milju (It Ant) nalazi se AdFines, kao prva starija prema provinciji Dalmaciji na putu za Senj.
...
Magistralna cesta Akvileja, Emona, Siscija, Sirmij, kao civilna varijanta puta za istok iz Italije, isključivo je odraz gradnje rimske uprave koja postavlja cestu iza Save, u zaleđe vjetrometine Panonije, i nije imala predrimsku tradiciju. Tome u prilog govori i stav Bojanovskog o gradnji Dolabeline ceste "Salona ad fines provinciae nivrici".30 Na isti je način nastala trasa ceste iz It Ant. Siscia - Petovio, kao politički odraz rimskog pomicanja limesa sa Save na Dravu i Dunav. Ta vojnička cesta ubrzo postaje ključnom za gospodarski život Siscije, s izlazom na vojničko tržište limesa (industrija oružja,opreme i kovnica).Budući da je ulaz u Sisciju bio vezan uz vodni režim okolnih tekućica, smatram da su se kasnije ceste, koje nastaju kao izraz rimskog osvajanja ili izgradnje vlasti: Siscija -Emona, Siscija - Sirmij i Siscija - Petovij, sve zajednički poslužile istim izlazom, onim tradicionalnim koji je spajao Panoniju i Dalmaciju, uvjetno govoreći put Siscija - Senija.
...
http://hrcak.srce.hr/file/8483

(Milja se prvi put javlja u starom Rimu i određuje udaljenost od 1000 dvokoraka, odnosno 2000 koraka, gdje je dvokorak imao pet stopa.

Rimska milja je iznosila oko 1480 metara. http://hr.wikipedia.org/wiki/Milja )


shaka zulu

  • Gost
Odg: Ad Fines
« Odgovori #16 : Travanj 05, 2010, 05:11:59 poslijepodne »
Rimljani su bili jako oprezni kao ratnici. Nikad se nisu izdavali prvi put. Nikad nisu spavali na otvorenom prostoru već je odmah nakon dolaska vojska počela graditi tabor u obliku pravokutnika. Unutar tabora bilo je četiri dijela odvojena dvjema ukrštenim ulicama. Na krajevima tih ulica bio je izlaz iz tabora. Tamo gdje su se sjekle ulice bio je žrtvenik. I tamo se okupljala vojska da čuje zapovjedi. Oko cijelog tabora bila je iskopana rupa i ako je neprijatelj htio napasti tabor morao je prvo pasti u rupu. Kad su vojnici boravili dulje na istom mjestu, tabor bi dobivao opeku kojom bi cijeli bio opasan. Rimske legije su stvarajući opeku na nju pisali broj svoje legije. Uz tabore i oko njih brzo nastaju gradovi. Vojnike prate trgovci koji se naseljavaju oko tabora. Tako su od rimskih tabora nastali brojni europski gradovi pa i Virovitica. Bila je rimski tabor legije 2.
http://www.australis.bloger.hr/post/nastanak-rima/458922.aspx

-

Na samoj površini tla, pronađeni su ostaci prve rimske ceste u ukupnoj dužini od 70 metara. Ostaci ceste širine su do dva metra, a u sredini je vidljiv kolovoz duboko urezan u žive stijene koje su činile dio ceste. Razmak između kolovoza je 110 cm, a dubina ureza na pojedinim mjestima stijene iznosi i više od 10 cm – što je dokaz da se ova cesta koristila stoljećima. Put se upotrebljavao tako da je zaprega vukla kola sredinom puta i imala je pratnju od po dva reda vojnika sa svake strane. Cesta je bila popločana kamenom i bila širine 4 – 6 metara.
http://www.lovinac.hr/index.php?content=Razdoblje_rimske_vladavine

-

U vrijeme rimskog carstva došlo je do intenzivnijeg razvitka građenja cesta pa se Rimljane može smatrati osnivačima građenja cesta. Rimljani su imali vrlo veliku i razgranatu mrežu cesta po cijelom teritoriju svojeg carstva pa se pretpostavlja da je mreža njihovih cesta imala oko 150000 km.

Rimska cesta je imala nekoliko slojeva. Najdublje su bili krupniji komadi kamena dok su prema površini kolnika komadi bili sve sitniji. Završni vozni sloj je bio popločen kamenim pločama. Slojevi su bili vezani vapnenom žbukom. Prometnice su na pojedinim dijelovima imale sa obje strane i trakove za pješake širine 2-3 metra. Širina kolnika se kretala od 5 do 7 metara.

Preko teritorija Hrvatske također su prolazili brojni pravci rimskih cesta ,a dosta njih se podudara i sa današnjim pravcima. To je dokaz kako su Rimljani već u svoje vrijeme znali adekvatno i optimalno trasirati i smještati svoje prometnice. Nažalost, padom rimskog carstva postepeno je propadala i mreža rimskih cesta.
http://www.webgradnja.hr/clanci/rimske-ceste/90/

shaka zulu

  • Gost
Odg: Ad Fines
« Odgovori #17 : Travanj 05, 2010, 10:45:58 poslijepodne »
Imamo još dve stareše karte;
z tem da se na prve nemrem snajti kaj je de i kak se zove osim Zagreba,






...a na druge su Peščenica i Lekenik v gornem desnem čošku a se drugo je "po iskajnu" ak prek toga nisu zakelili opis karte...



Offline Stjepan

  • Administrator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 1910
  • Karma: +8/-2
  • Spol: Muški
Odg: Ad Fines
« Odgovori #18 : Travanj 05, 2010, 11:19:03 poslijepodne »
AD FINES
Bobesic
| 24/05/2009

Sve naznake od precizne udaljenosti u miljama od grada Siscie do lokaliteta Gradišće u Gornjem Hruševcu preko trase stare Rimske ceste i preliminarnih prvih istraživanja oblika grada te površine grada upućuju da bi doista Ad Fines trebalo smjestiti na Turopoljske brijege, to jest potražiti upravo na prostoru Gornjeg Hruševca odnosno Gradišća.
http://lovec.iz.vg/povijest/2008/09/11/pomen-gora

Precizne udaljenosti? Ne mogu se udaljenosti o kojima govore stari izvori uspoređivati na današnjim kartama. Ako pogledate bilo koju kartu iz starih vremena onda ćete vidjeti da njima ni gore-dolje nije bilo isto što je i nama danas. Osim toga Rimljani su gradili duge i ravne ceste. Zašto bi išli na brege, ako su cestu mogli povući po ravnom dijelu?

shaka zulu

  • Gost
Odg: Ad Fines
« Odgovori #19 : Travanj 11, 2010, 10:15:02 poslijepodne »
Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Ljudevit Posavski
Izvor: Wikizvor
< Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)

15. Ljudevit Posavski

Karla Velikoga naslijedi njegov sin Ljudevit Pobožni, koji kao kralj franački i car rimski vlada g. 814.—840. Ljudevit bijaše preslab, a da bi mogao održati veliku baštinu očevu. Radi toga poraste moć upravitelja pojedinih zemalja, koji su onda činili i nasilja. –Takav je nasilnik bio takodjer markgraf Kadolah (g. 800.—819.) u Furlanskoj. Kadolah je s krajiškom vojskom franačkom zulumčario i u posavskoj Hrvatskoj. Car Konstantin Porfirogenet pripovijeda, da su Franci iz puke obijesti sitnu djecu hrvatsku trgali s prsiju materinih, pa ju bacali psima. U ono je vrijeme u posavskoj Hrvatskoj vladao ban Ljudevit Posavski. On pošalje god. 818. svoje poslanike u Heristall, gdje se nalazio car Ljudevit Pobožni. Poslanici su pred carem pripovijedali o nasiljima Kadolahovim, ali se ipak vratiše bez ikakova uspjeha. To je uvrijedilo bana Ljudevita. On se dapače morao bojati, da će odsada Kadolah iz osvete još gore zulumčariti po Hrvatskoj. Zato počne ban spremati ustanak proti Francima. Narod hrvatski pristade uz junačkoga bana svoga. Naravno da nijesu mirovali ni Franci. Krvoločni Kadolah provali s franačkom vojskom, u Hrvatsku, da svlada buntovnike. Ali banu podje za rukom, te je Franke pobijedio. Kadolah se morade vratiti u Furlansku, gdje naskoro umre od groznice. Mjeseca srpnja god. 819. dodje car Ljudevit Pobožni u Ingelheim, da drži sabor tolikih zemalja svojih. Na taj sabor dodjoše i poslanici bana Ljudevita Posavskoga. Poslanici su izjavili, da se ban hoće s Francima izmiriti, ako car pristane na neke uvjete. Ali car ne htjede prihvatiti ovu ponudu mira. On je dapače držao, da se ban hrvatski uzoholio radi ne-davne pobjede svoje. Tako ne preostade Ljudevitu Posavskomu drugo, već da nastavi započeti rat s ogromnom državom franačkom. Da bi laglje odolio nerazmjerno jačemu neprijatelju, počne Ljudevit Posavski sebi tražiti saveznike. Naravan bi mu saveznik morao biti Borna, ban dalmatinske Hrvatske. To su medjutim umjeli zapriječiti sami Franci. Po svoj prilici obećaše oni Borni, da će ga učiniti takodjer banom posav-ske Hrvatske, ako im pomogne uništiti buntovnika Ljudevita. I doista od-sada vidimo Bornu rra strani franačkoj, premda je narod njegov želio po-magati posavskim Hrvatima. Ban Ljudevit ipak nadje sebi saveznike. To bijahu ponajprije Slovenci u “Karantaniji”, t.j. u današnjoj Kranjskoj, Koruškoj i Štajerskoj. Slovenci su naime kao najbliži susjedi markgrafije Furlanske trpjeli ista nasilja fra-načka, kao i Hrvati. No Ljudevitu se pridružiše takodjer “Timočani”, t.j. Srbi oko rijeke Timoka. Timočani bijahu prije Karla Velikoga u savezu sa Bugarima, koji su gospodovali velikim dijelom današnje Srbije; poslije priznadoše vrhovnu vlast franačku; sada pak stupaju u savez s Ljudevitom, da i oni postanu nezavisni. Tako je eto ban Ljudevit Posavski pod svoje zastave priveo velik dio južnih Slavena. U to se već i car Ljudevit Pobožni spremio za rat na Hrvate. Markgrafom furlanskim postade Balderik, koji dobije zadaću, da bez oklijeva-nja povede franačku vojsku protiv bana Ljudevita. I doista dodje do rata još jeseni god. 819. Balderik provali u Karantaniju, te pretežnijom silom svojom potuče bana Ljudevita negdje u Koruškoj na rijeci Dravi. Isto-dobno stiže Ljudevitu vijest, da će ban Borna iz Dalmacije provaliti u posavsku Hrvatsku. Sada se ban Ljudevit vrati kući, da otkloni veću nesreću. Balderik nije pošao u potjeru za Ljudevitom, jer je znao. da će imati još dosta posla, dok se pokore Slovenci. — Izmedju Borne i Lju-devita dodje do velike bitke na rijeci Kupi. Žalostan li je to bio prizor, kada su jedni Hrvati udarali na druge, a u tudju korist! Kakva li je nesloga vladala medju Hrvatima, vidi se već po tomu, što se u Borninoj vojsci nalazio takodjer Dragomuž, tast bana Ljudevita! Pobjedu su odlučili “Gačani”, t.j. Hrvati oko rijeke Gacke (kod Otočca). Oni za same bitke ostave Bornu, te prijedju na stranu Ljudevitovu. Borna bude posve razbijen; bio bi i poginuo, — kao što je poginuo Dragomuž, — da ga nije spasila tjelesna straža njegova. Sad je i bana Ljudevita obuzela želja, da se osveti svomu protivniku Borni. U prosincu god. 819. provali on u dalmatinsku Hrvatsku, gdje je pustošio ognjem i mačem. Borna se osjećao preslabim, da Ljudevita dočeka na otvorenom polju. Zato dade sve svoje spremiti u tvrdje, pa odluči da će Ljudevita uznemirivati s izabranom vojskom. I doista su dalmat. Hrvati napadali Ljudevita danju i noću, iza ledja i sa strane. Pošto mu je osim toga u onim gorovitim krajevima smetala i oštra zima, morade se ban Ljudevit vratiti kući. — Borna se pak odmah požurio, da caru Ljudevitu javi, kako je njegov protivnik na toj vojni izgubio 3000 vojnika, preko 300 konja i mnogo hrane. U siječnju god. 820. ode Borna i osobno u Achen, gdje je car Ljudevit držao sabor franački. Na tom je saboru Borna svjetovao Francima, kako će bana Ljudevita moći svladati. Po njegovom je savjetu sabor u Achenu zaključio, da na Ljudevita treba istodobno udariti s tri strane. Čim je zima minula, a trava se zazelenila, diže se ogromna država franačka, da satre junačkoga bana Ljudevita. Iz Italije, istočne Franačke, Bavarske, Saske i Alemanije skupljaju se brojne čete, koje će na proljeće god. 820. udariti na Hrvate, Slovence i Srbe. Sjeverna je vojska franačka iz Bavarske dolinom Dunava dolazila u gornju Panoniju, da preko Drave provali u posavsku Hrvatsku. Ovu je vojsku ban Ljudevit zaustavio na Dravi, zapriječiv joj prijelaz preko te rijeke. Južna je vojska franačka dolazila iz Italije preko “noričkih Alpa”, kuda je vodila rimska cesta iz Akvileje u Ljubljanu. Ljudevitu podje za rukom, te je i ovoj vojsci onemogućio put preko alpinskih klanaca. Srednja pak vojska franačka prodre iz Tirolske u Korušku. Ljudevit joj podje u susret, te ju triput zaustavi, ali ga brojniji Franci svakiput razbiju. Kad je nato ova vojska prešla preko Drave, uzmakne ban u Hrvatsku. Sada se otvoriše putevi i sjevernoj i južnoj vojsci franačkoj, te svi Franci zajedno provale u posavsku Hrvatsku. Ljudevit je uvidio, da bi svaki dalnji otpor bio uzaludan.
Njegov se narod zaklonio u šume i močvare, a on sam s vojskom svojom ode u tvrdju, koju je sagradio na nekom vrletnom brdu. Franci su nato po Hrvatskoj i susjednoj Sloveniji palili i robili, kakogod su htjeli. Ljudevit se nije s njima mogao tući, a opet nije htio ni pregovarati o miru. Napokon ne preostade Francima drugo, nego li povratak kući. Morali su to učiniti što brže, jer se u sje-vernoj vojsci njihovoj, koja je predugo boravila u močvarnoj Podravini, porodila nekakva kužna bolest, od koje pogibe mnogo ljudi. Po odlasku vojske franačke pokore se furlanskomu markgrafu Balderiku oni Slovenci, koji stanovahu u Kranjskoj i u južnoj Koruškoj. Drugi pak Slovenci ostadoše zajedno s posavskim Hrvatima i nadalje neodvisni od Franačke. Propasti bana Ljudevita nije mogao dočekati njegov protivnik Borna, koji je god. 820. teško bolovao i napokon umro. Sada postade “banom Dalmacije i Liburnije” njegov nećak Vladislav. Narod ga je hrvatski izabrao, a car Ljudevit na saboru u Achenu (mjeseca veljače god. 821.) potvrdio. Na istom ovom saboru opet se raspravljalo o ratovanju s Ljudevitom Posavskim. Franci zaključiše, da će ponovno s tri strane provaliti u posavsku Hrvatsku, da pustoše zemlju neprijateljsku. Da se Francima ne će više moći opirati na otvorenom polju, o tomu je Ljudevit Posavski bio i sam osvjedočen. Zato počne smišljati, kako bi barem mogao narod svoj obraniti od zuluma franačkoga. Ljudevit naumi graditi tvrdje, u koje će se njegovi Hrvati zakloniti sa blagom svojim. U tomu ga je nastojanju podupirao Fortunat, patrijarka mletački. Fortunat je naime Ljudevitu iz Italije pošiljao graditelje i zidare. Gradovi bijahu već gotovi, kada u posavsku Hrvatsku provališe tri vojske franačke. Tako bude zemlja i god. 821. opustošena; ali narod hrvatski spasio se po tvrdjama. Zato se Franci i opet brzo vrate kući. Već sredinom listopada god. 821. nalazimo vojvode njihove na saboru u Diedenhofenu, gdje caru izvještuju, da bana Ljudevita nijesu mogli svladati, jer nije htio izaći na bojno polje. Ljudevit Posavski klone duhom istom god. 822., kad je iz Italije proti njemu kretala već deseta vojska. Znao je on, da bi se još koju godinu mogao održati u tvrdim gradovima svojim. Ali mu se na žao dade bijedni hrvatski narod, kojemu Franci opetovano pustoše polja i pale kuće.. Da od naroda svoga otkloni dalnju bijedu, ostavi ban Ljudevit svoju prije-stolnicu Sisak, te pobjegne u Srbiju. Slijedeće se godine Ljudevit zaputi u. Dalmaciju. Ovdje ga k sebi uze Ljudemišl, ujak bana Borne, ali ga naskoro i ubije. Za smrt bana Ljudevita Posavskoga doznade car Ljudevit Pobožni u svibnju god. 823., kada.se nalazio na saboru u Frankfurtu.
http://hr.wikisource.org/wiki/Povijest_Hrvatske_I._(R._Horvat)/Ljudevit_Posavski

Offline Mark10

  • Učim se pisati
  • **
  • Postova: 38
  • Karma: +0/-0
Odg: Ad Fines
« Odgovori #20 : Svibanj 14, 2012, 10:38:43 prijepodne »
1.Na području Gornjeg Hruševca "Lokalitet Gradišće" na prostoru većem od kilometra pronađena je Rimska opeka a u središtu lokaliteta-grada pronađeni su ostaci nekropole, u podnožju Gradišća nalazi se lokalitet "Vražja jama" koji izgleda kao prirodna "Arena", sve ovo nedvosmisleno ukazuje na sigurno postojanje jednog od največih Rimskih gradova u Hrvatskoj.

2. Arheološka istraživanja Rimskog lokaliteta "Ad Fines" u Gornjem Hruševcu:
http://www.hr.hukol.net/themenreihe.p?c=Rimski%20arheolo%C5%A1ki%20lokaliteti

3.Vidi zapisnik hrvatskog arheološkog društva o pronalasku Rimskih grobova i rimskog novca u Gornjem Hruševcu:
https://docs.google.com/viewer?a=v&q=cache:ID8kyC9b7voJ:hrcak.srce.hr/file/94508+muzej+rimski+novac+prona%C4%91en+u+Hru%C5%A1evcu&hl=hr&gl=hr&pid=bl&srcid=ADGEESiXpuYzcqiy2JiT8hLL0W_hObCko4JdWoFzcMRvF30t-KcDceleCGt9EL6LygO9IVvc4KRkFw1tXsd7lLLPv5J7P8h0yRjZobZDIyb9IX_Iq4J9L45G2F320_HV0YpnhDGzs2W0&sig=AHIEtbThiYfoihTfDDza3vvrvRW7MH7UMA

Offline Stjepan

  • Administrator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 1910
  • Karma: +8/-2
  • Spol: Muški
Odg: Ad Fines
« Odgovori #21 : Veljača 14, 2021, 04:20:47 poslijepodne »
Malo opet budim staru temu. Naime naišao sam na jednu kartu koja prikazuje sasvim drugačiji položaj rimske ceste od Siska prema Senju i po njoj je logično da se Ad Fines nalazio na području Vukomeričkih gorica.

https://web.facebook.com/vukomerickegorice/photos/a.168057271698592/168067865030866