Samo dva mjeseca nakon što su Svetom ocu ljubili prsten i proglašavali ga vrhunskim moralnim autoritetom, hrvatske vlasti, političari i biskupi ustaju protiv njega optužujući ga za teritorijalne pretenzije i povijesni revizionizam.
I ne samo to. Čim je država ustala u zaštitu Osimskih sporazuma i hrvatskih nekretnina, papa im je iz Vatikana poslao upozorenje da se "ne miješaju u crkvene stvari". Kako odgovoriti na to?
Je li sada došlo vrijeme da hrvatske vlasti učine ono što je dosad bilo nezamislivo: zabrane Crkvi da se miješa u državne poslove?
Poruče joj da se ne miješa u Zakon o trgovini i radu nedjeljom, da ne govori o "fertilnom kontigentu žena", da ne utječe na Obiteljski zakon, na pitanje pobačaja, na istospolne brakove... Pa sve do toga da se izbaci vjeronauk iz škola i skine svećenike s državnog proračuna. Neka se Crkva drži crkvenih stvari, ako joj je do njih toliko stalo.
Uzbudljivo je promatrati Jadranku Kosor kako s knedlom u grlu poručuje kako "neće popustiti zahtjevu Vatikana", a još jučer papin posjet predstavljao je okosnicu njezine predizborne kampanje.
Je li papa uzor ili agresor?
Hrvatska je bila oblijepljena papinim plakatima, a sada se taj isti papa predstavlja kao lider teritorijalnih pretenzija kojima se krše međunarodni sporazumi i otvara, kako kaže Ivan Jakovčić, prostor drugim stranim zahtjevima za povratom njihove oduzete imovine.
Kad je svojedobno talijanski predsjednik davao problematične izjave o esulima ili kad su slovenski političari svojatali hrvatski teritorij, hrvatske su vlasti takve pretenzije bez problema i vrlo grubo odbacivale. Ali kako biti grub prema papi?
Kako Svetom ocu reći "ne", pa čak i "ne hvala"? Naročito kad iz Vatikana stigne stroga depeša s opomenom da se država "miješa u crkvene stvari". Pa to je da ti se noge odsijeku. Ili da te po klecavim nogama lizne oganj pakleni.
Predizborna godina
Dosad smo vidjeli kako Crkva ruši odluke hrvatskog suda, odlučuje o umjetnoj oplodnji, o radu nedjeljom, pobačaju, braku i djeci, kako se miješa u spolne preferencije i ubire naknadu iz državnog proračuna, a sada nas je papa Benedikt naučio da Crkvi nije samo dozvoljeno krojiti hrvatske zakone, nego i ignorirati one koji joj ne odgovaraju.
Kako na to odgovoriti u predizbornoj godini?
Ivu Josipovića tek je žestoka Mesićeva reakcija natjerala da se i on oglasi oko cijelog slučaja (i to mimo Facebooka!), Zoran Milanović vjerojatno priprema novu video izjavu, a sirota Jadranka Kosor najavljuje da će papi poslati osobno pismo, iako to nije njezina državnička razina. Valjda misli da je papa njezin prijatelj.
Uglavnom, vladajući HDZ doveden je u dosad nezamislivu situaciju da mora papi reći "ne". Kao što je Tito to svojedobno rekao Staljinu. Ako je dosad pristajao na ono što je morao odbiti, HDZ sad mora odabrati između teritorija i pape.
U lažnoj dilemi ZERP ili EU Ivo Sanader se bez problema odlučio za ono drugo. A za što će se sada odlučiti njegova nasljednica u dilemi - teritorij ili papa?
Ulog je velik. Odnos sa Crkvom od početka je bio kičma HDZ-ova političkog opstanka, a rat pred izbore nije poželjan. Papini švicarski gardisti vjerojatno neće krenuti u križarski pohod na novigradski samostan, ali HDZ će svejedno sa strepnjom gledati kako će se svećeničke trupe ponašati u predizbornoj kampanji. Hoće li biti lojalne papi ili HDZ-u?
Hoće li slušati papu koji ih ohrabruje u ignoriranju zakona ili vlast koja im dvadeset godina daje stotine državnih milijuna bez pokrića? To je tek gadna dilema.
Srećom, sve je u Božjim rukama.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/je-li-papa-uzor-ili-agresor-kako-papi-reci-ne/564498.aspx
