Ako prihvaćamo da je svako začeće novi život, a tu se nitko ne izjašnjava dali to prihvaća ili ne, tada je pobačaj doslovno ubojstvo! Ja barem tu ne vidim drugo moguće objašnjenje. Isti velik problem je istovremeno nemogućnost začeća. Iako ove dvije stvari na prvi pogled nemaju nikakve veze, one su skroz povezane i predstavljaju za nas kao osobe tešku dilemu, problem koji generira toliko toga da se život može pretvoriti u pakao.
Moram reći da sam siguran da se pobačaj kao dilema i pitanje svih pitanja,da ili ne, provlači kroz cijeli ljudski vijek. Nekada tabu teme, danas se iznosi u javnost kao senzacija, kao roba na polici, o kojoj svatko slobodno donosi svoj sud. Kad se dogodi neželjena trudnoća , bez obzira bračna ili izvanbračna, pokreće se lavina pitanja, za nekog noćne more , za drugog tekući problem kojeg treba brzo riješiti. Po mojem skromnom mišljenju ,ljudi su se oduvijek po tim pitanjima nastojali posavjetovati s nekim tko nije direktno prisutan u njihovom svakodnevnom životu,a da istovremeno imaju puno povjerenje u tu osobu. Izbor je pao na svećenika. Koliko je to ostalo tajna i povjerljiva informacija ili ne teško je reći, a posebno kakav se savjet davao i koliko se on kao takav poštovao?
Odluka je u svakom slučaju ostala na obitelji ili na samoj osobi. To je apsolutno sigurno. Kako se ta osoba ili obitelj nakon eventualnog pobačaja osjećala, teško je zamisliti, a kamo li znati.
No kako bilo da bilo, mislim da se tu na takav način prva uz obitelj ili osobu, sa time suočila sama crkva i naravno liječnik koji je to trebao obaviti.
No danas kad je svaka vijest takve prirode senzacija, svi si uzimaju za pravo suditi i predlagati kako bi to trebalo riješiti. Stav crkve je tu poznat, ostaje isti bez obzira što se tijekom svih godina crkva pokušava sa svojim čvrstim stavovima održati i danas kad je sve izgubilo svoje vrijednosti, kad se bračna soba iznosi na ulicu i u medije i kada više ništa nije osobno, intimno.
Da budem iskren, ne znam kako bi se ponašao da se nađem u takvoj situaciji? Kakvu bi odluku donio? Odluka bi ovisila o situaciji unutar same obitelji, zdravlja žene , ne znam, teško mi je sve to ovako imaginarno reći. Isto tako mislim da i drugima nije sve jedno.
No jedno je neosporno , da svi tu pokušavaju zaraditi neke poene ili simpatije ili antipatije prema crkvi, to je sigurno. Jer na kraju , to se njih i ne tiče.
Sa druge strane kako se ponašamo kad treba osuditi druge devijacije u društvu? Kako se ponašamo kad se to usporedi sa namjernim uništavanje svega što je zajedničko dobro, a crkva opet i o tome progovara? Jedne smo spremni razapeti, a za druge kažemo da to nije tako, da to nisu oni napravili nego oni drugi, kad se tiče uništavanje svega u Hrvatskoj.
Zar nije čudno da malo, malo plane neki požar pogona ili skladišta koje dobro radi i posluje? Zar se tu ne radi o istoj stvari, zloćinu? To treba prvo dokazati, govori se , da treba ali sve kaj vrijedi ipak se uništava.
Kaj je sa požarom na Kornatima? Veo tajni se i sada još uvijek nalazi nad svim tim ljudima,koji su također ubijeni, izgorjeli. Ali to smo već zaboravili, nije više zanimljivo štampi i medijima.
Kako smo lako spremni imati dvostruka mjerila, samo kad nam odgovara. Reći će moji oponenti, gle opet brani crkvu! Ma ne branim niti mogu niti želim, ali priznajte da se na njoj svi najviše naslađuju. Ali to ipak najviše govori o njima samima. Za primjer kako se daleko ide ispod ljudskog dostojanstva, tekst u Jutarnjem, „ Prolupale župnike Crkva sada šalje kod svećenika psihijatra“, to su prolupale osobe? A kad mama od tog istog „ prolupa“ ona nije prolupala, ona je samo bolesna.
I na kraju ponavljam, nije crkva ta koja traži da bude jednaka sa državom. Država i državne službe samo vješto koriste crkvu kad im treba i ovisno kakve vjetrove , ta ista država zatalasa.
A oni koji su htjeli mogli su vidjeti i komentare i ispravke komentara : posjetitelj 44757
U telefonskom razgovoru don Ivan Grubišić je rakao da se on ne slaže s tekstom, koji mu je pripisan kao da je u vezi s vršenjem pobačaja rekao "Treba ostaviti slobodu pojedincu da radi prema svojoj savjesti" i dalje "Ako se netko drukčije opredijeli (pa se odluči za pobačaj ) to treba poštivati....". On smatra da nikakvo nepošteno i nepravedno djelo, a tu ubraja i pobačaj, nije u redu tolerirati i odobravati, bez obzira što će netko reći da je prema njegovoj ili njezinoj savjesti pobačaj, krađa, vrijeđanje, korupcija ili bilo koji nepošten postupak prihvatljiv. Sva nepoštena djela treba sprećavati.
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/131972/Ako-je-pobacaj-zlocin-zasto-je-Crkva-cekala-20-godina.html