Najgore je što neki misle da postoji bezuvijetna sloboda govora.
Ne postoji, naravno. Ali neki ne vide razlike između kritike i vrijeđanja. Pod "neki" stavljam obje strane - i kritičara, ali i slušatelja.
Tako je Vedrana Rudan ovo napisala:
Mladi su bili odjeveni u dresove na kojima je pisalo Benedikt XVI, mahali su šalovima i drali se kao da su na utakmici Hrvatski dragovoljac – Cibalija. Neki, očito drogirani pop, dirigirao je nekom očito napušenom zboru. Svi su mrdali tijelima i kesili se ali to nimalo nije ličilo na ono što crnci rade u svojoj crkvi kad su posebno nadahnuti iako je organizatoru vjerojatno to bilo na umu.
...
Papa je samo čelnik zločinačke organizacije koja dvije tisuće godina ubija, krade, siluje i budalama koje sve to plaćaju obećaje carstvo nebesko. Da smo bili pametni mogli smo ga u nedjelju locirati, uhititi i transferirao u Hag.
Ovo je ono što se naziva govorom mržnje.
Evo, i ti si primjer da ne znaš razliku između mržnje, kritike, ironije, provokacije, vrijeđanja... Možda je ovo napisla skroz hladna ko špricer, bez imalo osjećaja, tak ne mora biti da je pisala s mržnjom. Ali da je vrijeđala intelekt onih koji Crkvi daju novac, to definitivno je.
E sada za posljedicu je dobila otkaz. Strašno. Zaista je.
I sad ga i ti serkaš. Svi pomalo, ha? Nova moda? Malo zlobe, malo sprdavanja, malo ironije, i sve pod okriljem sažaljenja.
A ako ja nekaj velim o Crkvi onda sam najgori. Dajte se svi prvo pogledajte u špigel, ali otvorite pri tom i oči. Kaj vi mislite da bute kroz takvu netoleranciju završili u nebu? Malo ste se za-je ak tak mislite. Morate još dost poraditi na sebi.
Ali je još strašnije spoznaja da je isto to napravila i Židovima kada ih je napala na temu Holokausta te isto tako dobila otkaz na Novoj.
E sada ono što mene zanima- dali je to konkretno sloboda govora ili je sloboda govora samo izgovor iza kojeg se verbalni nasilnici skrivaju.
Gdje je tu granica?
Granica? Pa svaki ima svoju, dal kao kritičar ili kao čitatelj. Neki uopće nemaju osjećaja kaj si mogu dopustiti, a kaj ne, dok drugi uopće nemaju osjećaj kaj je kritika a kaj pljuvanje.
Formalno je granica tam gdje više nema mogučnosti "krive" ili druge interpretacije. To je granica. A sad je još i pitanje - s koje strane te granice se nalazi kritičar? A s koje slušatelj?
Ako neko argumentirano kritizira Crkvu, onda ga slijepi sljedbenici Crkve nikada neće razumjeti kao kritičara nego samo kao čovjeka s mržnjom. To je onda ono kaj
ti tvrdiš da je crkvofil! Samo kaj je najsmiješnije, ma zapravo najžalosnije(!), baš takvi crkvofili kaj se bune da su drugi puni mržnje, takvi se tada jednoznačno i skroz otvoreno prikažu kao ljudi obuzeti mržnjom. Koji paradoks!
Tak da - nema diskusije kaj je kaj, neobjektivni tipovi nemreju uvidjeti. To je činjenica.
