http://www.christus-oder-kirche.de/krist-ili-crkva/dokumentacija/index.phpŠto bi danas rekao Isus iz Nazareta kada bi danas ponovo došao na Zemlju i vidio što je crkva učinila s Njegovim životnim djelom?
Vatikan - najveći ratni huškač
Isus, Krist je naučavao ljubav prema neprijatelju i nenasilje: «Tko se mača laća, od mača će i poginuti».
Papa u Rimu je međutim kao apsolutni monarh crkvene države često i sam vodio ratove i sudjelovao u građanskim ratovima. Pape su stalno započinjali ratove i pomagali ih, čak huškali čitave narode jedne protiv drugih – kao Bizantince protiv Istočnih Gota, Franke protiv Langobarda, Normane protiv Staufera i obratno.
Vatikan je u 17. stoljeću potpalio 30-godišnji rat u Njemačkoj, a 1914. vatikanski izaslanik u Beču nahuškao je Habsburgovce protiv Srba na prvi svjetski rat.
Neposredno prije drugoga svjetskog rata Papa Pio XII dao je do znanja Hitleru da će se «suzdržati od svakog proklinjanja Njemačke ako se zarati s Poljskom.» (Deschner, Ein Jahrhundert Heilsgeschichte, /Stoljeće spasa/, svezak 2, str. 41) Katolički vojni svećenici na obje strane fronta slali su vojnike u borbu s «Božjim blagoslovom». Vatikan je podupirao sve fašističke i desno orijentirane diktatore u Europi i Latinskoj Americi. Katolički kardinal Frings je nakon Drugoga svjetskog rata kao prvi zahtijevao ponovno naoružavanje Savezne Republike Njemačke.
Sudjelovanje katoličkih svećenika bilo je presudno u genocidu hrvatskih fašista nad pravoslavnim Srbima 1941. - 1943., u krvavim čistkama u Argentini 1976. – 1983. i u genocidu Htua nad Tutsima u Ruandi 1994.
Vodeći Jezuiti opravdavali su čak atomsko naoružanje i time su s odobravanjem tolerirali uništenje čitavih naroda.
Papa Ivan Pavao II. je za vrijeme Zaljevskog rata 1991. rekao: «Mi nismo pacifisti». A 1995. pozvao je na «pravedan rat» u Bosni. Sadašnji papa je kao kardinal Ratzinger, nekoliko mjeseci prije nego je izabran, odbacio pacifizam kao «nekršćanski». Dakle on odbacuje Krista!
Vatikan sve do danas u svom katekizmu opravdava i smrtnu kaznu.
Netolerancija umjesto ljubavi prema bližnjem.
Isus je sve ljude pozivao na bratstvo i poštovao njihovu slobodnu volju. Crkva je međutim stalno krvavo progonila one koji drugačije misle. Od markionita preko katara i bogumila sve do valdenza i baptista, ona je iskorijenila sve pokrete koji su se nadovezivali na prvobitno kršćanstvo. Svojim huškačkim parolama ona je odgovorna za pogrome Židova, uvela je inkviziciju i raspirila
vjerovanje u vještice. Ona je ognjem i mačem širila crkveni nauk i time na savjesti ima genocid nad Indijancima i pljačku čitavog kontinenta. Vatikan i danas progoni religiozne manjine.
Bogatstvo crkve je krvarina
Isus je živio jednostavno i poučavao da čovjek ne treba «skupljati blago koje nagrizaju moljci i hrđa».
Crkva je tijekom mnogih stoljeća nagomilala neizmjerno bogatstvo tako što je pljačkala stanovništvo, nesmiljeno utjerivala crkvenu desetinu, bogatila se na žrtvama inkvizicije i spaljivanja vještica, krivotvorila isprave, bespravno grabila tuđa nasljedstva i sebi osiguravala oslobođenje od poreza i subvencije koje u mnogim zemljama važe i do danas. Ono «dobro» što crkva čini u svijetu, ona ne financira svojim golemim imetkom, nego darovima vjernika i državnim subvencijama.
Te subvencije u Njemačkoj iznose – ne uračunavajući crkveni porez i državne subvencije za javne socijalne ustanove – najmanje 14 milijardi eura godišnje neposrednih subvencija i oslobođenja od poreza. Također plaće biskupa skupa s «kućanstvom» plaća država, u ovom slučaju pojedine savezne pokrajine.
Papa i crkva – navjestitelji zla
Isus je naučavao Boga ljubavi koji podjednako voli svu svoju djecu i poduzima sve da ih ponovo ima kod Sebe. On nije naučavao vječni pakao. Nije naučavao niti krštenje dojenčadi, nego je rekao: «Prvo poučite, a onda krstite.»
Crkva je međutim uvela prisilno krštenje dojenčadi i održava ga i do danas. Dojenče se nema mogućnost braniti od toga. To je protiv Isusa iz Nazareta, to je manipulacija, duševno ograničavanje bespomoćne djece od njihovih roditelja po nalogu crkve.
No to nije dosta: Crkva sve do danas širi pogansku predodžbu Boga koji kažnjava, koji ljude što ne slušaju svećeničku kastu kažnjava vječnim prokletstvom. Time ona sve do danas tjera strah u kosti bezbrojnim ljudima, potkopava njihovo duševno zdravlje i otuđuje ih od Boga. To je grijeh protiv Svetog Duha.
Iz svih tih duševnih opterećenja što ih crkva nameće ljudima, nastaju mnoge duševne bolesti, među ostalima takozvane ekleziogene neuroze. Budući da je toliko mnogo ljudi pogođeno njima, može se shvatiti stanje našeg svijeta.
Kompleks krivnje – proizvod crkve koja je protiv spolnosti
Crkva ljudima nabija goleme komplekse krivnje prijeteći im stalno krivnjom vječnog prokletstva. Onda se ona usuđuje tvrditi da može te grijehe oprostiti preko svojih svećenika koje oni međutim uopće ne mogu oprostiti. (Tu je Biblija svjesno manipulirana. U stvarnosti ljudi trebaju međusobno oprostiti svoje grijehe – u Očenašu još ispravno piše: «… kao što i mi opraštamo svojim dužnicima».)
Stvara se dojam: «Svi ste vi grešnici i možda ćete dospjeti u pakao osim ako se ne podčinite našim ceremonijama» - to je duševna ucjena. Kada bi to činila država ili neka udruga, tada bi se odmah interveniralo i reklo: To je duševni teror.
Također negativan stav crkve prema spolnosti dovodi do znatnih problema u društvu, prije svega kod svećenika. Prisilni celibat nije zasnovan na Bibliji, dakle on je čisto crkvena tradicija i k tome neprirodno stanje, izraz negativnog stava crkve prema spolnosti. Često on ide skupa s pedofilijom i užasnim zločinima kojima ona rezultira.
Djeca i mladi postaju robovi svećenika pedofila.
Unatoč svim uvjeravanjima i lijepim govorima za javnost, seksualnim zločinima u redovima svećenika se još uvijek ne pristupa strogo. Djeca i mladi stalno postaju robovi svećenika pedofila. Desetljećima su svećenike pedofile prikrivali i premještali iz župe u župu. I to je također grijeh protiv Svetog Duha, jer oni ne samo što mlade ljude ostavljaju duševno traumatizirane, već ih također otuđuju od Boga. Bezbroj djece koja su u domovima katoličkih ustanova bila zlostavljana, zloupotrebljavana i prinuđena na prisilan rad, do danas nije dobilo odštetu.
Lažni «Sveti otac» u Rimu.
Isus je bio jednostavan, skroman čovjek koji je u svemu iskazivao čast Bogu.
Njegovi navodni sljedbenici su se u sva vremena okruživali sa svom raskoši koja se samo može zamisliti, za koju je narod morao krvariti. Oni njeguju kult osobe i daju se štovati kao «Sveti Otac», premda je Isus rekao: «Ne dopustite da vas nazivaju Ocem», i «Samo je jedan svet, vaš Otac nebeski». Tom Ocu u Očenašu jednostavno se obraćamo kao «Ocu», Njegovim navodnim zastupnicima na Zemlji trebamo se međutim obraćati s «Vaša svetosti». Je li vrhovni svećenik rimske crkve obučen u poganske odore možda veći od Boga?
Isus nije htio svećeničku kastu
Isus nije postavio svećenike niti je osnovao crkvu. On je ljudima približio unutarnju religiju srca jer: «Kraljevstvo Božje je u vama!»
Crkva je međutim od pozitivnih klica ranog kršćanstva napravila puku suprotnost onoga što je Isus htio: hijerarhijski izgrađenu svećeničku crkvu s ritualima, posudama, odorama i običajima koji dokazano svi potječu iz poganstva. Crkva je vezivala i vezuje ljude na izvanjske poganske rituale kao štovanje svetaca, hodočašća, ritualna misna slavlja, posvećenu vodu, ceremonije sakramenata i time ih drži zarobljenima u površnoj religiji.
Crkva koja mrzi žene i djecu
Isus se uvijek zalagao za žene i njihovo pravo jednakosti.
Crkva od svog nastanka potiskuje žene i žigoše ih kao ljude druge klase, u progonima vještica mučila ih je izabranim metodama i okrutno pogubljivala. Vanbračna djeca svećenika su pretvarana u crkvene robove. Do danas žene u crkvi nisu ravnopravne. Djeca iz veza sa svećenicima oduzimaju se njihovim očevima i otpremaju s neznatnim alimentacijama.
Izdaja životinja
Isus je volio životinje. Kad je postio u pustinji, one su Mu se približile i sprijateljile s Njim. Prvi kršćani su živjeli pretežno vegetarijanski i iz svojih zajednica su pored vojnika isključivali i lovce.
Crkva do danas životinjama poriče dušu i do danas opravdava milijarde slučajeva zlostavljanja i mučenja životinja u pokusima na životinjama, masovnom uzgoju životinja i lovu. Crkvenim naukom utemeljena ravnodušnost, zapravo prezir prema prirodi i životinjama ima znatan udio u današnjem bezgraničnom, brutalnom iskorištavanju prirode na čitavoj Zemlji. Napokon i klimatska katastrofa ima svoje korijene u tome.
Unatoč svim ovim jasnim proturječnostima crkva se kao i prije naziva «kršćanskom».
