Dakle, Točkica, moj savjet - gledati malo dalje od vlastitog nosa, malo manje Red Carpeta, sapunica, Euromagazina, a malo više literature, zdravog razuma i povijesnih činjenica.
Dakle, Trs, i vi spadate u one koji nisu u stanju razmišljati izvan okvira uobičajenih predrasuda o ženama. Žalosno!
Na vašu žalost, morat ću vas strašno razočarati:ne spadam u takve. Ne gledam sapunice, Red Carpet ni Euromagazin, ne čitam ženske časopise. Čak ni kod frizera! No od nekoga tko takve bedaste predrasude nije u stanju izbaciti iz vlastitog razmišljanja ni ne očekujem da će to shvatiti.
Vaš stav da je moja priča o događaju kojem sam prisustvovala na ulici "smiješna usporedba" sa svime što je navedeno u mojem postu ni po čemu ne stoji. Ja događaj nisam ispričala kako bih ga usporedila sa bilo čime, već da bih pokazala kako su i koliko su naši ljudi bili (a i danas su!) podložni manipulacijama crkve i koliko su bili prijemčivi svemu što im se tada (jednako kao i danas!) serviralo sa oltara i sa državne dalekovidnice. Šteta što to niste shvatili.
A što se tiče svega što navodite o Crkvi, nikada nisam kazala da je ama baš sve što dolazi od Crkve loše. Takve moje riječi nikada niste mogli pročitati. Ali da previše toga iskače od okvira u kojima bi se Crkva morala i smjela kretati, i da ti loši primjeri nisu više samo pojedinačni primjeri (jer ih je previše!) već uobičajena događanja - da, to sam rekla i iza toga stojim.
A kaj se tiče "ubijanja duhovnosti" kako to tvrdite, tu se s vama nikako ne slažem. Duhovnost je nešto što vam nitko ne može nametnuti, ali vam jednako tako nitko to ne može oduzeti - ili ubiti, svejedno! - ako to vi sami ne želite. Duhovnost je nešto što osviješten čovjek, koji osjeti takvu potrebu, traži kroz čitav svoj život i izgrađuje u sebi bez potrebe posrednika, koji će mu nametati neka svoja pravila.
Ne znam jeste li u stanju to shvatiti, Tur, (kako vi volite reći, nekima naprosto nie dano da mogu razumjeti!), no meni posrednik u razgovoru s Bogom ne treba. Ne trebaju mi niti beskonačna ponavljanja uvijek istih mantri, niti slavljenje kipova od gipsa ili kamena, ne treba mi ljubljenje križa niti pogled na zlatom optočen oltar da bih pronašla Boga i da bih osjetila da sam mu blizu. Njega tamo ionako nema. Onaj tko želi naći će ga u sebi. Jer to je ionako jedino mjesto gdje Bog uistinu živi. A oni koji će život potratiti obilazeći svetišta i hodajući u procesijama za zlatnim kipovima umrijet će u žalosti i tuzi jer će jednom shvatiti da nisu našli ono što su tražili.
No razumijem i nešto drugo: krenuti u potragu za Bogom sam, bez pomoći i posrednika, težak je i krvav put pun lomova, lutanja, krivih smjerova, povrataka, padova i ponovnih podizanja, put prepun strašnih suočavanja sa samim sobom i svojim drugim licima koje je jako teško prihvatiti. To zna samo onaj koji je taj put prošao. To je proces koji jako dugo traje i vrlo često jako jako boli. No zato je slast pobjede mnogo veća, a i unutrašnje je zadovoljstvo i bogatstvo prikupljeno na tom putu neizmjerno. To je nagrada zbog koje se isplati prijeći takav put.
Znam, mnogo je lakše ući u crkvu, sjesti na klupicu, ponavljati napamet naučene stihove i mantre koje vas je naučio svećenik, slušati upute po kojima treba živjeti i ponašati se (koje, apsolutno, nisu uvijek loše, ali su prečesto tuđe, a ne vaše vlastite!), ne postavljati previše pitanja i ne preispitivati vlastitu vjeru. I živjeti onako kako ti kaže župnik . Ljudi to rade jer je tako lakše i jer su naučeni živjeti linijom manjeg otpora, bez previše truda. I manje boli. Manje je lomova, manje suočavanja sa samim sobom i manje patnje.
Crkva je, nažalost, uvijek daleko lakše i radije prihvaćala ovu drugu pastvu: pasivnu, prilagodljivu, poslušnu.
Ako ste makar i pokušali ići svojim putem, odbacivši pritom posrednike koji vam se nude na svakom koraku uvjeravajući vas uporno kako ne možete sami (a ne govore istinu!), shvatit ćete o čemu govorim. A onda ćete, prirodnim slijedom toga, mnogo lakše shvatiti zašto netko tko je krenuo tim putem svijet gleda otvorenim očima i zašto u njemu mnogo jasnije vidi sve ono loše i neprihvatljivo što nudi i kako se ponaša službena vjera i njezini samozvani predstavnici.
Ako niste nikada pokušali krenuti trim putem, onda vam nažalost ne mogu pomoći.
