Oh, poštovani Stjepane.
Utopija je dugo bila drugi naziv za nešto nestvarno i nemoguće, suprotstavljene 'zbiljskomu' svijetu.
U vremenima koje ti navodiš filozofija ljudskog okruženja bazirala se na drastično kvalitetnijem pristupu čovjeku, zajednici, okruženju, toleranciji različitosti i poštivanju okolice. sasvim normalno je bilo da se stanovnici određenog kvarta odluče izgraditi dom, proširiti ili popraviti vrtić, ograditi nogometno igralište, pokositi travu, zasaditi red drveća i svoj rad ili angažman ni u ludilu nisu naplaćivali. poanta je da stvore uvjete za kvalitetnije druženje, proslave i sl.
Ali to su bila mračna vremena nacionalne neosvještenosti i izrabljivačkog sistema u kojem se radnicima i građanima sisala zadnja kapljica krvi na slamčicu da bi vlastodršci mogli provoditi odluke Politbiroa.vremena su tada bila teška, ljudi su bili gladni i skupljali su smeće da bi preživjeli, samo je mala šačica odabranih uživala.
Sva sreća, to je iza nas. Sada imamo nacionalno osviještenu društvenu zajednicu gdje su svi jednaki pred zakonom, gdje svojim radom mogu živjeti normalan život, gdje država uvjetuje školovanje i to potiče, gdje političari savjesno društveno djeluju jer su spoznali da su postavljeni da služe svojim biračima a ne obrnuto. Kapitalizam liberalnog ozračja puno je pomogao razvoju tolerancije, poštivanja drugačijeg mišljenja i prijedloga.
Stoga, Stjepane, preporučam ti da pročitaš izabrana djela našeg prvog predsjednika kao bi i ti stekao bolje viđenje sadašnjeg trenutka u povijesti našeg naroda i nacionalnih manjina na području samostalne, neovisne, financijski osnažene Republice Maldivi.