Večernji list 11.01.2010.
FAKAT
Skijaški kupovi i poneke lisice...Slika:
*
(Foto: Antonio Bronić/Pixsell)Dovući cijeli skijaški svijet na Sljeme pa mu okrenuti leđa – previše je i za Šukera i za meneautor:
Zvonimir MilčecDok smo Ante Kostelić i ja u 7.b razredu niže gimnazije u Harambašićevoj bubali za malu maturu, Gips još nije ni sanja
l da
bu jednog dana biološki i sportski otac snježne kraljice. I otac i trener našeg snježnog princa Ivice. Još manje sam ja moge
l sanjati da ću jednog dana postati deda Jane i Iveka. Ispada da sam svojeg
šulkolegu iz klupe, pokraj prozora, gdje smo se
furt bockali i čvrgali, odsutni sa sata ruskog, kopira
l, da ne velim potkra
l. Je, kad se ne bi radilo o generacijskoj razlici.
Ista imena moj je školski drug da
l svojoj djeci, a ja svojim unucima, pa se uvijek mogu vaditi kak su kod mene za odabir imena kriva ili zaslužna moja djeca, a ne ja. I u mojoj se kući, za razliku od Gipsove, nikad nije skijalo. I valjda se zato nitko od nas nije pridruži
l ovoj skijaškoj armiji od sto tisuća Hrvata, koja se upravo s putovnicama i eurima otisnula u strane planine. I kad sam prošli tjedan iz jednog od
stranjskih sklijališta primi
l SMS, srdito sam odgovori
l: “Pa da, skijajmo sljemenski”! Dovući cijeli skijaški svijet na Zagrebačku goru, pa onda flegma okrenuti leđa i Sljemenu i svojoj dekintiranoj državi, pa lovu otići rasipati u inozemstvu, previše je ne samo za ministra Šukera, nego i za mene, koji nisam skijaš, nego samo Gipsov školski
pajdaš.
Dok smo Gips i ja pred starom školom prijateljski išamarali i krenuli svatko na svoju stranu, rodi
l se treći, ili prvi, junak ove naše sljemenske skijaške priče. Drago Žiljak, rukovoditelj sljemenskih skijaških terena koji su Zagreb vinuli u svjetsku medijsku orbitu. I teško da bi se naše
l netko s boljim referencama, a u koje je uključena i kompletna životna biografija.
Drag
ec Žiljak našu Goru nikad nije gleda
l odozdo, kao obris. Otkad za se –zna, Žiljak je na Sljemenu. Tata Franjo radi
l je na žičari, mama Marija vodila kuhinju u bolnici za tuberane na Brestovcu. I prije njih, Žiljki iz Gornje Bistre na Sljemenu su
delali i od Sljemena živjeli. Djed Štef i pradjed Jura. Od najranije dobi Bistrani Žiljaki su krčili šumu, pilili i odvlačili trupce, daskama oblagali prve planinarske nastambe. I iskapali ugljen iz sljemenskih rudnika. Prvi Žiljak, koji se rodi
l i cijeli život prove
l na Sljemenu, upravo je Drago, koji je s mamom i tatom živi
l u podrumskoj nastambi na izlasku iz stare Žičare. Drago je i prvi iz familije koji će i osnovku odguliti na Sljemenu. Na petnaest minuta udaljenom Brestovcu. A za daljnje školovanje morat će se žičarom spustiti u grad.
Drago Žiljak je u međuvremenu skupi
l 39 godina sljemenskog radnog staža, a
kaj je svakak manje od života provedenog na Sljemenu. I dobil sina Igora, kojega će na stranjskim skijalištima i učilištima dati školovati za održavanje sljemenskih skijaških staza. Tak su na Žiljcima, tj, na rodbinskim žilama više generacija rođene sljemenske i svjetske skijaške staze. Zato ne
razmem one koji su se pod strane lavine skrili. I ne daju se u Zagreb. Za nekima, kao za glavnim u Poštanskoj banci, morali su i tjeralicu raspisati. I umjesto skijaških štapova na ruke mu nabili lisice...
* Zvir:
http://www.vecernji.hr/kolumne/skijaski-kupovi-poneke-lisice-kolumna-77204* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Gospodine Milčec, jeste li vi posljednji Mohikanac kajkavštine u novinarstvu?
- Još se i suzdržavam i kajkavštinu upotrebljavam samo kada treba povezati rečenicu. Da pišem sve na kajkavskom, naježili bi se oni koji misle da bi samim čitanjem postali kajkavci i purgeri. Zvir:
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,5,9,,162543.jl
