Kad narod uzme pravdu u svoje ruke dođe do linča nevinih i slijeći korak su logori smrti. Narod u masi ne može dijeliti pravdu. Ovakve argumente o narodnoj pravdi su kažem vam, koristili i komunisti i fašisti i Klu klux klan kad je linčovao crnce. Novinari moraju podjećati na zakone i probleme ali ne mogu donositi presude niti krojiti sudbine. Proces je ovakav tajan i siguno ne znamo sve podatke. Moramo vjerovat nekad i sucima. Evo šta da radimo ako se ja naljutim na susjeda jer buči po stanu i prijavim ga da je silovatelj?? Da ga odmah objesimo na banderu?

Ipak, ono što leži u pozadini priče je ista situacija kao i kod slučaja Marijane Aleksić. Medijsko napuhivanje priče u čijoj pozadini stoji sudbina djece. Pri tome je jedini motiv broj klikova na članak jer je očito da se niti u jednom slučaju ništa drugo (legalno) ne može postići. Jedini eventualni učinak je utjecaj na institucije na koje se putem novina ne bi smjelo utjecati. Javnost se namjerno bombardira poluinformacijama, a ljudi emotivno reagiraju pri čemu se život jedne djevojčice na najniži mogući način iskorištava.

Što se tiče upiranja žalitelja na nalaz i mišljenje psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja po vještaku prof. dr. D. K. H., treba istaknuti da je na glavnoj raspravi vještak, na pitanje o mogućoj procjeni kada dijete govori istinu, objasnila da su tijekom obrade dobili jasnu sliku da je majka tukla oštećenicu, no o seksualnim manipulacijama nije dobivena slika, jer verbalno nije ništa iskazivala, a da li se nešto takvo dogodilo može se samo ostati kao mogućnost (list 347-348 spisa). Osim toga i u pisanom nalazu i mišljenju navodi se da je u nekim izjavama oštećenica kontradiktorna zbog čega ne ostavlja dojam vjerodostojnosti (list 197 spisa), tijekom psihijatrijske obrade, kada je oštećenica pokazivala spolni odnos na lutkama, na upit vještaka je li se to njoj događalo, ili je niječno odrekla glavom ili je šutjela, dok konfrontirana sa pitanjem o istini i laži tvrdi da istinu govori kada kaže da joj to nitko nije radio (list 199 spisa), a među ostalim se u zaključku vještačenja navodi da je kod iznošenja događaja u obitelji prisutna disocijacija i povremeno mašta (list 200 spisa).

O nekonzistentnosti i nedosljednosti iskazivanja oštećenice zaključuje i prvostupanjski sud nakon što je na glavnoj raspravi reproducirao video snimku ispitivanja oštećenice u istražnom postupku, u kojem je najprije teretila optuženike za radnje seksualne zlostave, tvrdila da je istina što je rekla, a potom je zanijekala navodom da „ovo sa tatom nije istina, to nije istina“.

Uz sve prethodno navedeno svakako je značajan iskaz svjedoka dr. N. Š. D., ginekologa kojoj je oštećenica prilikom prvog pregleda rekla da joj nitko ne dira spolovilo, da bi na ponovljenom pregledu teretila oca, opt. R. L. za bludne radnje. Osim toga, ginekološki je nalaz bio uredan, primjeren dobi oštećenice tada staroj 6 godina, odnosno nije pronađeno znakova koji bi ukazivali na oblik seksualne zlostave koju oštećenica opisuje u postupku dijagnostičke obrade u Poliklinici za zaštitu djece grada Z. kada primjerice navodi da „osjeća pimpeka u pičici“ na koje navode upire državni odvjetnik u žalbi.

E sad, Centar za socijalnu skrb nije vezan presudom u kaznenom postupku i oni bi trebali reagirat. Imaju neka ovlaštenja koja im jamči obiteljsko zakonodavstvo pa bi mogli, recimo, vršiti nadzor na roditeljskom skrbi najmanje šest mjeseci. Ukoliko se primijete neke nedolične radnje, puno je obiteljskopravnih sankcija na raspolaganju - od oduzimanja prava roditeljima da žive sa svojim djetetom do lišenja roditeljske skrbi (u ovom bi ta sankcija obuhvatila oboje jer ako je nečega i bilo, majka je šutila o tome) o čemu na zahtjev CZSS odlučuje izvanparnični sud. U svakom slučaju, jedina nadležna institucija je Centar za socijalnu skrb i on bi morao nekako reagirat jer u toj obitelji neko nije normalan. Ili roditelji (vjerojatnije) ili dijete (malo vjerojatno, ali i u promilima moguće) i CZSS ima puno obiteljskopravnih mogućnosti.
Tako da.. predlažem da se grupa okrene upravo ka tom smjeru.

Prije nego što tražite podršku javnosti, dužni ste najprije ispitati činjenično stanje, a ne manipulirati osjećajima ljudi. Međutim manipulirate tim osjećajima, jer trebate sredstva za rad (advokat itd) međutim kad ljudi kažu što misle, onda ih kritizirate.

Ima odvjetnika koji će raditi "pro bono", ako ne uspijete dobiti dovoljnu financijsku podršku ljudi pomoću istine, umjesto pomoću senzacionalizma koji vam se sad vraća ogorčenošću ljudi.

Ja sam sama prošla kroz seksualno zlostavljanje, kao dijete, iako nije bilo coitusa, tako da osobno razumijem kompleksnost situacije i svakako mislim da djecu itekako treba zaštiti.
Međutim pitanje je od čega djecu sve treba štititi...

Ako otac NIJE zlostavljač, možemo mu upropastiti život i psihu ovakvim ponašanjem, čime onda neće biti sposoban osigurati djeci materijalnu egzistenciju jer će uništiti sebe...i time i njihovu budućnost.

Ako otac i majka JESU zlostavljači, treba to ipak najprije dokazati, a dijete se ionako neće vratiti roditeljima dok proces ne bude gotov.

Dakle,u Jutarnjem se predlaže da se otvori žiro račun da bi se skupilo novce za odvjetnika,a Jutarnji bi izvještavao o procesu

zajedno s robertom od sinoć radim na svemu ovome i kontaktirala sam neke pravne stručnjake..
činjenica je da su svi članci po netu u vezi s ovim slučajem sanzacionalistički...tj. žele imati upravo ovo...masu ljudi koja će se nabrijati protiv oca,zakona,države i sl,a zanemarit će se neke bitne slučajeve koji u NOVINAMA NISU SPOMENUTI !!!
1.INSTITUCIJE SU OBAVILE SVOJE : dijete je dobilo psihologa koji radi s njim već 3 godine,dijete je izloženo ginekološkom pregledu,u toku postupka s dijetetom je radio cijeli tim vještaka,dijete je na zahtjev centra za socijalnu skrb do izricanja presude smješteno kod svoje tete..
2. OTAC JE OSLOBOĐEN ZATO : što djevojčica u toku postupka nije nikad rekla da ju je otac zlostavljao,zato što su joj na lutkama pokazivali neke stvari i pitali je dali je to njoj netko radio,a ona je rekla da nije ili je šutjela, zato što su provedena brojna vještačenja i svakom od vještaka djevojčica nije rekla ništa konkretno, i najvažbije GINEKOLOŠKI NALAZ JE BIO UREDAN tj himen je bio netaknut..

na temelju svega ovoga više stručnjaka se složilo da sud drugačiju presudu nije mogao ni donijeti na temelju ovih dokaza...zato vas molim da se smire tenzije oko suda,zaokna i države..

bitna napomena: ovo pismo koje je plasirano u novine je djevojčica napisala prije 2 mj,to je prvi put da je ona navela oca kao zlostavljača i na temelju toga ćemo dalje istraživati..

postojale su naznake da je djevojčica ipak zlostavljana,ali nije utvrđeno koji oblik zlostavljanja je bio prisutan...i zbog toga Robert,ja i svi koji to žele idemo dalje...ali previše je glupih komentara i neobavještenih ljudi koji neće time ništa postići..
Hvala

NI stručnjaci se ne mogu pomiriti s činjenicom da dijete ide natrag.

Kako zaštiti devetogodišnjakinju od povratka ocu koji ju je sustavno silovao? Jagoda je psihologinji rekla da je otac “skakao po njoj i radio prosto dok mama ne bi rekla da je ručak gotov”, prijetio joj da će je, ne pristane li, ”zavezati vani kao psa”, a majka nije reagirala jer “nije znala od policije broj”.

Alarm za novu tužbu

No tim rječima djevojčica se izrazila tek uoči Nove godine, a otac je još u rujnu pravomoćno oslobođen i zbog zlostavljanja kćeri ne može mu se više suditi. Na suđenju 2006. godine djevojčičin je iskaz proglašen nekonzistentnim. Ovog će mjeseca sud odlučiti: hoće li dijete ostati udomljeno kod tete ili će se vratiti u užas roditeljskog doma?

– Institucije trebaju učiniti sve da spriječe mogućnost ponavljanja svega, to se ne smije dogoditi – ponavlja apel dječja pravobraniteljica Mila Jelavić.

Odvjetnica i bivša pravobraniteljica Ljubica Matijević Vrsaljko, uz ogradu da nije upoznata s predmetom, kaže da nije neuobičajeno da se u kaznenom postupku odbaci dječji iskaz koji je fragmentaran, pod utjecajem traume i terapije te inficiran zbog protoka vremena. No za sudbinu djevojčice sad je ključan obiteljski izvanparnični postupak.

– Centar za socijalnu skrb izdvojio je dijete ne samo zbog sumnje na zlostavljanje već i zbog indicija da drugi roditelj dijete nije zaštitio. Dakle, za oduzimanje skrbi takvim roditeljima nije presudno isključivo dokazati seksualno zlostavljanje, nego se tu treba voditi računa o tome da nije u interesu djeteta živjeti s roditeljima koji su svoju roditeljsku ulogu zanemarili – govori Lj. Matijević Vrsaljko. Ako je djevojčica oca osumnjičila da isto radi i njenom četverogodišnjem bratu, alarm je to za novi kazneni postupak protiv roditelja.

Obrana od traume

Ovaj slučaj ukazuje na važnost metode koju već nekoliko godina zagovaraju stručnjaci koji se bave zlostavljanjem djece, a to je forenzični razgovor odmah čim se utvrdi sumnja na seksualno zlostavljanje.

– Što se dijete više ispituje, rizičnije je ili da će popuniti rupe u sjećanju nečim što se nije dogodilo ili da će izostaviti ono što se dogodilo jer se brani od traume pa sve manje govori – kaže dr. Gorana Buljan Flander iz Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba.

'Čuo sam se sa svim nadležnim kolegama i nećemo dopustiti daljnje zlostavljanje te djece', odlučan je ministar Šimonović.

aries_revelator

Problem je izuzetno složen, jer i dječija psiha jest složena; doista, ne mora nužno značiti da je otac (roditelji) doista kriv po striktno određenom opisu užasnog krimena, niti su psiholozi uključeni u slučaj realno kvalificirani izvršiti racionalizaciju dječijeg košmara.
No, ono što jest činjenica da je sada sasvim pogrešno djevojčicu vratiti u tu obitelj, jer, nešto se jest desilo, a od čega je roditelji (oba) nisu znali ili mogli zaštititi. Ne znam početne činjenice i strahovitoje teško donijet sud o tome, ali, sadašnje stanje djevojčice jest takvo, da povratak u roditeljski dom, neobzirno na stvarno stanje stvari, bi bio odveć veliki rizik. Pri svemu tome, ne smije se smetnuti s uma da su upravo "stručnjaci" učinili detekciju gotovo nemogućom, osobito nakon tolikog vremenskog odmaka.
Potražiti ću ovih dana, ako mi mogućnostii obveze dozvole, relevantne činjenice, temeljem kojih bi semogao donijeti stvaran sud i zaključak,koji neće biti temeljen na pretpostavkama osoba u čije deduktivno razmišljanje itekako imam razloga sumnjati; jednako je neprihvatljivo žrtvu iskorištavati za vlastitu promociju, koja i nije utemeljena na realnoj sposobnosti i stvarnom znanju. Jedino nesumnjivou cijelom slučaju jest da je dijete traumatizirano i da ne treba mijenjati status quo i to je sasvim dovoljno, čak i prema postojećim zakonskim normama. Žalosno je, ali,najvišesu zakazali oni i baš ta struka, koja sada najviše galami. A to je samo simptomatičan dio našeg (na žalost i ne samo našeg) društva.
Uostalom, je li provedeno psihijatrijsko ili bar (nepouzdano i često tendenciozno) vještačenje roditelja i je li obavljena opservacija brata ?

Ovdje zaista ne postoji i jedna utvrđena činjenica,osim da je dijete traumatiziranoi da ga ne treba izmještati (osobito ne radikalno) iz postojeće situacije; ali, ostaje pitanje, ako jest pogreška, tko je sve kriv i tko se galamom želi sakriti ? A pogreška nije isključena, sud je donio jedinu odluku koju je mogao, osnovom loše i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, za što je odgovoran sam sud i državno odvjetništvo i nezamisliv diletantizam istih;
Druga je stvar vraćanje djeteta i postoje zakonski propisi, neovisno o presudi za krimen,kao i slijedni mehanizmi djelovanja, da se dijete zaštiti; da li od oca i majke ili sebe same : to, doista, nitko nije utvrdio. Nije ni pokušao.

Posebna odgovornost leži na sudu, koji nije proveo sve radnje, kako bi se istina nedvosmisleno utvrdila, a moglo se. I još se može, samo, to treba znati i biti dovoljno inteligentan.

Ne smije se smetnuti suma, da već dijete od pet godina (to zasigurno znam) ima razvijene erotske i autoerotske fantazije, koje su vezane uz todobno razvijeni karakter, a zbog čega je ikakav spolni kontakt sa djetetom,od zločina pedofilije, pa do sugestije (čiji prirog jest tendencioznost, inače ne bi bila sugestija) izuzetno opasan, kaoi bilo kakvo miješanje u razvoj dječije seksualnosti izvan prirodnog kontakta sa svojim vršnjacima; čak i seksualni odgoj,izvan određenog stupnja zrelosti, može biti poguban za psihički i intelektualni razvoj djeteta, pa i emotivno labilniju odraslu jedinku.
Vrlo je bitno vještačiti roditelje. Zašto to nitko nije učinio, a sud ima pravo to naložiti; dapače, i obvezu, radi utvrđivanja objektivne istine.