Autor Tema: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija  (Posjeta: 65460 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3892
P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« : Listopad 20, 2009, 12:38:10 prijepodne »


P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti - Bogaslavi(m)ja
Lépa naša PObožna

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA


ČTEJENJA
I
EVANGELIUMI
NA VSE NEDĚLJE I SVETKE CĚLOGA LĚTA
ZA POTREBUVANJE
NADBIŠKUPIJE ZAGREBEČKE,

s zavjetkom

obćinskeh molitvah, po kojeh sveta Cirkva nas vuči,
kaj navlastito od Boga prositi, i kaj činiti moramo,
skupa s pridavkom juternjih, mešneh, spovedneh i
ostaleh molitvah

[pobožna slika]

UZORITOGA I PREČASTNOGA GOSPODINA
KARDINALA
JURAJA HAULIKA,
SEDEMDESET I OSMOGA BIŠKUPA
a pervoga
NAD-BISKUPA ZAGREBEČKOGA.


Vu Zagrebu 1858.

Berzotiskom Dra. Ljudvita Gaja.


-----------------------------------------------------  str. 1

-----------------------------------------------------  str. 2
 DR. ZVONIMIR KUREČIĆ


KAJKAVSKA
VEČERNICA
I MEŠA


VU SV. IVANU ZELINI, 2008.

-----------------------------------------------------  str. 3
 Mala biblioteka
»Dragutin Domjanić«

knjiga 51.
Nakladnik
Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina
Za nakladnika
Ivica Kukovačec, dipl.ing.el.
Urednik
Dr. sc. Zvonimir Kurečić
 

Grafičko-tehnička priprema
POU Sv. Ivan Zelina
Tiskano u 350 primjeraka
Tisak i uvez: Tiskara Zelina d.d.



CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 668627

ISBN 978-953-6540-38-9


-----------------------------------------------------  str. 4

VEČERNICA I MEŠA

POLEG  STARE  NAVADE  SLAVNE
NADBIŠKUPIJE  ZAGREBEČKE
VU STAREM  HORVATSKEM  KAJKAVSKEM  JEZIKU
ZNOVIČ  SPRAVLJENA
PO  MEŠNIKU  DR.  ZVONIMIRU  KUREČIĆU
PREBENDARU  PRVOSTOLNE  CIRKVE ZAGREBEČKE
VU  ZAGREBU  2008.


SVETEK PRESVETUGA SRCA JEZUŠEVUGA

Proštenjarska cirkva svetih Treh Kraljuv v Kominu
vu fari Veliki Bisag
Petek, 30. svibnja 2008. v 19.00 vur


Glavni mešnik:
dr. Zvonimir Kurečić
 prebendar prvostolne cirkve zagrebečke

Sumešniki:
mons. Lovro Cindori, kanonikuš prvostolnoga kaptola v Zagrebu
preč. Mirko Totović, prebendar prvostolne cirkve zagrebečke
preč. Maksimilijan Herceg, plebanuš bisaški

Popevaju:
Časne sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi z Zagreba:
s. Paula Boršćak
s. Marjana Koščak
s. Marija Beroš
s. Ivana Margarin
Jelena Križanić

-----------------------------------------------------  str. 5


-----------------------------------------------------  str. 6

VEČERNICA
ILI  SVETLOSPEV



Vu ime Otca i Sina i Duha Svetoga.
   - Amen.

Mešnik podižuči svieču popeva:
   Svetlost Kristušuva.
   - Bogu hvala.
   
Dok se vužižeju svieče na oltaru, popeva se:    Psalm 42 (43), 3-5

Pošlji tvoju svetlost i istinu, da me peljaju, *
   i dopeljaju na tvoju svetu goru, i vu tvoje prebivališče.
Stupil budem k Božjemu oltaru, *
   pred Boga koji razveseljuje moju mladost.
Tebe o Bože, Bog moj, budem hvalil s citrami. *
   zakaj jesi žalosna moja duša i zakaj mene mutiš?
Ufaj se vu Boga, ar ga jošče budem hvalil; *
   moja pomoč, moj Bog je on.
Dika budi Bogu Otcu i Sinu *
   i Duhu  Svetomu.
Kak je bila na početku, tak i vezda i vsigdar,*
   i na vieke viekov. Amen.

-----------------------------------------------------  str. 7

Molimo!

Vzemi od nas, prosimo te, Gospone, vse naše krivičnosti,
da budemo vriedni stupiti s čistim srdcem pred tvoju nazočnost.
Zmožni i odičeni Bože, i Gospon naš Jezuš Kristuš!
Rasvieti, prosimo te, kmicu naše pameti,
podieli nam pravu veru, stalno ufanje i zveršenu ljubav;
včini da spoznamo Tebe Gospona,
tak da mi vsigdar vse poleg tvoje svete volje izvršimo.
Po Jezušu Kristušu našem Gosponu.
   - Amen.


PSALMODIJA  VEČERNICE:
Psalm 102 (103)

PRIPEV:
Hvali duša moja, hvali duša moja, Gospona, Gospona!

Hvali Gospona, moja duša,*
   i vse kaj je vu meni njegvo sveto ime.
Hvali Gospona, moja duša,*
   i ne spozabi vseh njegveh dobročinstvih! PRIPEV…

On tebi odpušča vse tvoje pregreške,*
   on ozdravlja vse tvoje mlahavosti.
On tvoje želje napunjuje s dobrotami,*
   da se tvoja mladost ponovi kakti orla. PRIPEV…

Milostiven i milosrden je Gospon:*
   dugotrpljiv i velikoga smiluvanja.
On se ne srdi na vieke,*
   niti se zmir nenagraža. PRIPEV…

-----------------------------------------------------  str. 8

On nam ni včinil poleg našeh grehov:*
   niti nam ni povrnul poleg našeh hudobnostih.
Kak se otec smiluje svojoj detci,*
   tak se smiluje Gospon onem, koji se njega bojiju. PRIPEV…

Ar on zna, iz česa smo stvorjeni:*
   on se spomenuje, da smo prah.
Človečji dani jesu kakti trava,*
   kak poljski cviet, ravno tak i on povehne. PRIPEV…

Dika budi Bogu Otcu i Sinu*
   i Duhu  Svetomu.
Kak je bila na početku, tak i vezda i vsigdar,*
   i na vieke viekov. Amen.  PRIPEV…



Molimo!


Bože, koi se po griehu bantuješ,
a po pokori milostiven postaješ:
oglej se milostivno na prošnje tebe molečega puka
i bič tvoje srditosti,
kojega smo zaradi našeh griehov vriedni,
od nas odvrni.
Po Jezušu Kristušu našem Gosponu.
   - Amen.

-----------------------------------------------------  str. 9

UVODNI  DIEL  SVETE  MEŠE

Mešnik zapopeva:
   - SLAVA BOGU NA VISINI.

A mi vsi skup nastavimo popevati:
I na zemlji mir veselje, budi poleg Božje volje:
To sad nebo nazveščuje i glas s neba potvrđuje.
 
Dobre volje vsaka duša, grieha naj več ne spokuša,
Temveč fali, diči Boga, ar je poslal Sinka svoga.

Sinka svoga, Boga moga, z Ocem, Duhom jednakoga,
Duhom Svetim prijetoga, od Marije rođenoga.

   -Gospon z vami.
   - I s tvojim duhom.


Molimo!

Vsemogući Bože, denes slavimo Srce ljubljenoga Sina tvojega
i spominjamo se osobitih dobročinstav njegove ljubavi prema nam.
Daj, da z toga nebeskoga zviranjka primimo obilje milosti.
Po Gosponu našem Jezušu Kristušu, Sinu tvojemu,
ki s tobom živi i kraljuje v jedinstvu Duha Svetoga, Bog,
na vse vieke viekov.
   -Amen.

-----------------------------------------------------  str. 10

SLUŽBA  RIEČI  BOŽJE
1. ČTEJENJE: (1Iv 4, 7-16)
Čtejenje Prvoga pisma svetuga Januša apoštola.
Predragi!
Ljubimo jedni druge, ar je ljubav od Boga.
Vsaki, ki ljubi, od Boga je rođen i spoznava Boga.
A ki ne ljubi, ne pozna Boga; ar Bog je ljubav.
Vu tom se je skazala ljubav Božja k nam,
kaj  je Bog svojega jedinorođenoga Sina poslal na sviet,
da živimo po njem.
U ovom se sastoji ljubav:
Nismo mi ljubili Boga, nek je on ljubil nas
i poslal  je Sina svojega kak pomirenje za naše griehe.
Predragi!
Akoprem je Bog nas ovak ljubil,
i mi smo dužni ljubiti jeden drugoga.
Boga još nie nigdar nigdo  videl.
Akoprem ljubimo jen drugoga,
Bog ostaje vu nami i ljubav njegva je zveršena vu nami.
Po tom znamo, da vu njem ostajamo i on z nami,
ar nam je dal od Duha svojega.
I mi smo vidli i svedočimo,
da je Otec poslal Sina za Spasitelja svieta.
Kigod prizna da je Jezuš Sin Božji,
Bog ostaje vu njem i on vu Bogu.
Mi smo spoznali ljubav,
ku Bog ima prema nam i poveruvali smo je.
Bog je ljubav,
ki ostaje vu ljubavi vu Bogu ostaje
i Bog ostaje vu njem.
   -Rieč Gosponova.
   - Bogu fala.

-----------------------------------------------------  str. 11


OTPEVNI  PSALM:
Psalm 144 (145)

PRIPEV: Blagoslivljal bum naveke ime tvoje!

Budem izvišaval tebe, o Bože, moj Kralj:*
   i dičil tvoje ime viekom, i na vieke viekov.
Vsaki dan budem hvalil tebe*
   i dičil tvoje ime viekom, i na vieke viekov. PRIPEV…

Velik je Gospon, i velike hvale vrieden:*
   i njegva velikoča nema konca.
Vsa pokolenja budu hvalila tvoja dela:*
   i tvoju mogučnost nazvieščala. PRIPEV…

Tvoje kraljevstvo je kraljevstvo vseh viekov:*
   i tvoje gospodstvo od pokolenja do pokolenja.
Gospon podiže vse, koji opadaju:*
   i osavlja vse prignjene. PRIPEV…

Gospon je blizu vsem, koji njega zazavaju;*
   vsem koji njega vu istini zazavaju.
On spunjava želje vseh oneh, koji se njega bojiju,*
   i posluša njihove prošnje. PRIPEV…


ALELUJA:
(Mt 11, 29ab)

Zemite na se jaram moj i vučite se od mene,*
   ar sem krotek i poniznuga srca. 

-----------------------------------------------------  str. 12




EVANGELIUM:
(Mt 11, 25-30)

-Gospon z vami.
   - I s duhom tvojim.

† Čtejenje svetoga evangeliuma od Mateja
   - Slava tebi, Gospon.

Vu onem vremenu sprogovori Jezuš i reče:
„Dika ti budi, Oče, Gospodine neba i zemlje,
ki si vse ovo zakril pred mudrijaši i spametnimi
i očituval je malim.
Jè, Otec, ar tak je tebi po volje bilo!
Vse je meni moj Otec predal
i nigdo ne pozna Sina nek Otec,
i nigdo ne pozna Otca nek Sin
i on komu to hoče Sin očituvati.
Hod'te k meni vsi, ki ste zmučeni i opterečeni,
ja vas bum okriepil.
Zemite na se jarem moj i vučite se od mene,
ar sem krotek i ponizen vu srcu,
i našli budete mir dušam svojim.
Ar jarem je moj sladek i teret je moj lefki.“
   - Rieč Gosponova.
   - Slava tebi, Kristuš.

-----------------------------------------------------  str. 13


PRODEČTVO

Po prodiki mešnik čita apoštolsku veru Božju:
VERUJEM VU BOGA, Otca vsamogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
   Vsi potvrđuju popevajući:
   Amen, amen, verujem! Amen, amen, Gospone!  (2x)

I VU JEZUŠA KRISTUŠA, Sina njegvoga jedinoga,
Gospona našega.
Koji je prijet od Duha Svetoga,
rođen od Device Marije.
Mučen pod Ponciušem Pilatušem,
razpet, vumerl i pokopan.
Stupil je dole na pekle,
tretji dan je gorestal od mrtveh.
Zastupil je na nebesa,
sedi na desnici Otca Boga vsamugučega.
Odonut hoče dojti sudit žive i mrtve.
   Vsi potvrđuju popevajući:
   Amen, amen, verujem! Amen, amen, Gospone!  (2x)

VERUJEM VU DUHA SVETUGA.
Svetu Cirkvu katoličansku.
Sveteh občinstvo.
Grehov odpuščanje.
Tiela gorestajanje,
I  žitek vekiviečni. Amen.
   Vsi potvrđuju popevajući:
   Amen, amen, verujem! Amen, amen, Gospone! (2x)

-----------------------------------------------------  str. 14


MOLITVA  VIERNIKOV

Prosimo te, Gospone, vu ljubavi tvoga presvetuga Srca
preteci s tvojum miloščum vsa naša činjenja,
i daj vu njih po tvojoj pomoči napreduvati,
da se vsaka naša molitva i vsi čini od tebe vsigdar počmeju,
i po tebi započeti dobro dokončaju.

Vsi ponavljajmo: Presveto Srce Jezuševo, smiluj nam se!

1. Presveto Srce Jezuševo, povekšaj veru katoličansku, izkorieni pogane i obrni krivoviernike, molimo te:

2. Presveto Srce Jezuševo, blagoslovi papu našega Benedikta,
nadbiškupa našega kardinala Josipa, vse mešnike i  vse ostale cirkvene  službenike, molimo te:

3. Presveto Srce Jezuševo, blagoslovi nas, naše družine, hiže, blago, gospodarstvo i ves imetek naš. Občuvaj nas kuge, gladi, vojske, silneh betegov, nagle i nepripravljene smrti, molimo te:

4. Presveto Srce Jezuševo, prosimo te ponizno: oprosti nam griehe naše, podelji nam milošću pravične pokore, poboljšanje življenja našega i stalnost vu tvojoj svetoj službi, molimo te:

5.  Presveto Srce Jezuševo, smiluj se vsem živem za koje mi moramo moliti, a vsem viernem mrtvem daj pokoj vekivečni, molimo te:

-----------------------------------------------------  str. 15


Mešnik:
Gospon naš Jezuš Kristuš, z tvojega presvetuga Srca
svete želje, prava svetuvanja i pravični čini izhajaju,
daj tvojem slugam on mir, kojega sviet ne more dati,
da naša srdca budu tvojem zapoviedjam podložna,
i vezdašnja vremena po tvojoj pomoči
od straha neprijatelov sigurna i mirna.
Koji živiš i kraljuješ na vse vieke viekov.
   - Amen.

Nâstavek na sledečomu e-listu
« Zadnja izmjena: Listopad 20, 2009, 12:46:10 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3892
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #1 : Listopad 20, 2009, 12:43:01 prijepodne »


Nâstavek prethodnoga e-lista

-----------------------------------------------------  str. 16

EVHARISTIJSKA  SLUŽBA

PRIKAZANJE  IL I ALDUVANJE


Dok mešnik pripravlja svete dare kruha i vina, zbor i
 ves narod skupa popevaju:

Psalm 112 (113).

PRIPEV: Gospon kraljuje, v' lepotu obliečen!

Hvalite Gospona, vi službeniki:*
   hvalite Gosponovo ime.
Gosponovo ime naj bude blagoslovljeno,*
   od vezda tja do vieka. PRIPEV…

Od sunčenoga ishoda tja do zapada*
   naj bude Gosponovo ime hvaljeno.
Gospon je izvišen zverhu vseh narodov:*
   i njegva dika je zverhu nebes. PRIPEV…

Gdo je tak izvišen*
   kak je Gospon naš Bog?
Koi prebiva vu visini,*
   pak se vendar na nizka ogleda. PRIPEV…

Koi prostoga podiže iz praha,*
   i siromaka izvišuje z blata,
da ga posadi vuz poglavare
   svojega ljudstva. PRIPEV…

-----------------------------------------------------  str. 17



Dika budi Bogu Otcu i Sinu*
   i Duhu  Svetomu.
Kak je bila na početku, tak i vezda i vsigdar,*
   i na vieke viekov. Amen. PRIPEV…

Na kraju prikazanja ili alduvanja mešnik moli:
Molite, braća i sestre, da moja i vaša žrtva
bude ugodna Bogu Ocu vsamogućemu.

Narod odgovarja:
Naj prime Gospon žrtvu iz tvojih ruk
na falu i slavu svojega imena
i na korist nam i cieloj svojoj svetoj Cirkvi.






DAROVNA  MOLITVA

Poglej, Gospone, neizrečenu ljubav vu srcu svoga Sina:
da bude naš prinos tebi drag
i pomirba za naše griehe.
Po Kristušu Gosponu našemu.
   Amen.

-----------------------------------------------------  str. 18

PREDSLOVLJE  SRCA  JEZUŠEVUGA

- Gospon z vami.
- I z duhom tvojim.
      - Gore srca.
      - Imamo pri Gosponu.
- Hvalu dajmo Gosponu Bogu našemu.
- Vriedno je i pravično.

Mešnik moli predslovlje Srca Jezuševoga:
Zaistinu je vriedno i pravično, pravo i spasonosno,
da vsigdar i vsigde zafaljujemo tebi, Gospone,
sveti Otec, vsamoguči viečni Bog,
po Kristušu Gosponu našemu.
On, vzdignut na križ,
vu beskrajne ljubavi svoje predal je samoga sebe za nas:
z probodenoga srca on je zlejal krv i vodu,
zviranjek šakramentuv Cirkve,
da vsi ljudi, privlečeni k otprtomu srcu Spasitelja,
vu radosti jemljeju z nepresušnoga zviranjka spasenja.
I zato, z vsemi svetci i anđeli
tvoju slavu veličamo popevajuči bez prestanka:

Narod odgovara popevajuč:
Svet, svet, svet, Gospon Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja tvoje slave.
Hozana na visine!
Blagoslovljen ki prihađa vu ime Gosponovo.
Hozana na visine!

-----------------------------------------------------  str. 19




DRUGA  EVHARISTIJSKA  MOLITVA:

Mešnik moli:
Zaistinu si svet, Gospone,
zviranjek vsake svetosti.

Tebe zato molimo:
Rosom Duha svoga posveti ove dare,
Da nam postaneju Tielo i  + Krv
Gospona našega Jezuša Kristuša.

Gda se je dragovoljno predal na muku,
vzel je kruh, tebi zafalil,
prelomil i dâl vučenikom svojim govoreči:
VZEMITE I JEĐTE OD OVOGA VSI:
OVO JE TIELO MOJE
KOJE BUDE ZA VAS PREDANO.

- Zdravo Tielo Jezuševo, na oltaru posvečeno.

Isto tak po večerji
vzel je i kalež, znovič ti zafalil,
i dâl vučenikom svojim govoreči:
VZEMITE I PIJTE IZ NJEGA VSI:
OVO JE KALEŽ MOJE KRVI
NOVOGA I VIEČNOGA SAVEZA,
KOJA BUDE PRELEJANA ZA VAS I ZA VSE LJUDE
NA OPROŠČENJE GRIEHOV.
OVO ČINITE MENI NA SPOMENEK.

-----------------------------------------------------  str. 20



- Zdravo Krvi Jezuševa, na oltaru posvečena.

Mešnik: Skrovnost vere:
- Tebi fala, tebi dika, tebi slava prevelika.
- O Jezuše, budi faljen, na vse vieke vieka. Amen.

Mešnik moli:
Spominjajuči se smrti i gorestajanja njegovoga,
prinosimo ti, Gospone, kruh života i kalež spasenja,
zahvaljujuči kaj si nas včinil vriednim,
da prebivamo pred tobum i tebi služimo.

Ponizno te prosimo da nas,
pričesnike Tiela i Krvi Kristuševe,
Duh Sveti združi vu jedno.

Spomeni se, Gospone, Cirkve svoje širem svieta,
da ju zvršavaš vu ljubavi
skupa z našim papom Benediktom
i našim nadbiškupom Josipom,
z zborom biškupov, z vsem svečenstvom,
ino z vsemi dijakoni
i z onimi, ki su pozvani na službu Matere Cirkve,
i z narodom koga si za se predobil.

Spomeni se i naše brače,
ka snivaju vu ufanju gorestajanja,
i vseh, ki su prešli z ovoga svieta vu tvojem smiluvanju:
pripeljaj ih k svietlu svojega lica.

-----------------------------------------------------  str. 21

Molimo te, smiluj se nam vsem,
da vriedni budemo biti delniki viečnoga života
z blaženom Bogorodicom Devicom Marijom,
z blaženemi apoštoli i z vsemi svetci
ki si živeli vu tvojoj ljubavi,
da te falimo i slavimo
po Jezušu Kristušu, Sinu tvojem.

PO KRISTUŠU I Z KRISTUŠEM I VU KRISTUŠU
JE TEBI, VSAMOGUČI BOG OTEC,
VU JEDINSTVU DUHA SVETUGA
VSAKA ČAST I SLAVA
NA VSE VIEKE VIEKOV.
- Amen.


-----------------------------------------------------  str. 22


GOSPONOVA MOLITVA I PRIČEST

- A vezda vsi skup zmolimo onu molitvu
koju nas je navčil naš Gospon Jezuš Kristuš:

Vsi skup moliju:
Otec naš, koi jesi na nebesih:
Sveti se ime tvoje.
Dojdi kraljestvo tvoje.
Budi volja tvoja, kak na nebu tak i na zemlji.
Kruha našega vsakdašnjega daj nam denes.
I odpusti nam duge naše, kak i mi odpuščamo dužnikom našim.
I ne vpeljaj nas vu skušavanje.
Nego oslobodi nas od zla.

Mešnik moli:
Izbavi nas, molimo te Gospone, od vsega zla,
podelji nam mir vu naše dane,
da budemo s pomočjum tvoje milosrdnosti
i od grieha vsigdar slobodni,
i od vsake smutnje sigurni:
čakajuči blaženo ufanje
i prihajanje Spasitelja našega Jezuša Kristuša.

Narod odgovarja:
Ar tvoje je kraljevstvo i slava i moč na vse vieke.

-----------------------------------------------------  str. 33

   

Mešnik:
Gospon Jezuš Kristuš, ti si rekel svojim apoštolom:
mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem:
prosimo te, naj gledeti na naše griehe
nek na veru svoje Cirkve,
ter se udostoj dati joj mir i jedinstvo,
kak je volja tvoja.
Ki živiš i kraljuješ na vse vieke viekov.
   - Amen.

- Mir Gosponov naj bude vsigdar z vsemi vami.
- I duhom tvojim.

- Podielite mir jen drugumu!

Vsi skup popevaju:
Jaganjec Božji, koji odjimlješ griehe svieta, smiluj nam se!
Jaganjec Božji, koji odjimlješ griehe svieta, smiluj nam se!
Jaganjec Božji, koji odjimlješ griehe svieta, daruj nam mir!

Metemtoga mešnik tiho moli:
Gospon Jezuš Kristuš,
naj mi primanje tvojega Tiela i Krvi
ne bude na sud i osudu, nek po tvojoj dobroti,
naj mi bude duši i tielu obramba i liek.

Mešnik poziva na svetu pričest:
Evo Jaganjec Božji, evo ki odjimlje griehe svieta.

Vsi skup govoriju:
Gospon, ja niesem vrieden da dojdeš pod moj krov,
nego samo reči jednu rieč i zdrava postane moja duša.

-----------------------------------------------------  str. 24



Za vrieme pričesti se popeva:
Duša Kristuševa, posveti me!
Tielo Kristuševo, spasi me!
Krv Kristuševa, napoj me!
Voda iz rebra Kristuševoga, operi me!
Muka Kristuševa, objači me!
O dobri Jezuš, posluhni me!
Med tvoje svete rane postavi me!
Od tebe razlučiti se ne pusti me!
Od zloče neprijatelov brani me!
Na vuri moje smrti zovi me!
K tebi vu nebo primi me!
Da te s tvojemi angeli hvalim
Vezda i na vieke viekov. Amen.

Ljudi popevaju i ovu pesmu:
Ne ostavi nas nigdar,
Blagoslovi nas vsigdar,
Budi z nami vsaki čas,
Jezuš, Spasitelju naš.
Slavno budi ime Jezuš,
Slavno ime Marija.
Ime Jezuš slavno budi,
Slavno ime Marija.

-----------------------------------------------------  str. 25


   

ZAHVALA ZA PRIČEST:
MARIJINA PESMA

   
Antifona:
Srce božanske Jezuša mega, dej da vse više imam te rad.
Ti si veselje naroda svega, življenja mega nada si vsa.
Srce božanske Jezuša mega, dej da vse više imam te rad.


PESMA BLAŽENE DEVICE MARIJE

† Moja duša izvišava Gospona.*
   i moj duh se raduje vu Bogu, mojemu Spasitelju.
Kajti se je ogledal na poniznost službenice  svoje;*
   ar nut, od vezda mene blaženu ozoveju vsa pokolenja.
Ar je meni včinil velika dela, koi je mogučen,*
   i njegvo ime je sveto.
On je milosrden od pokolenja do pokolenja*
   onem, koi ga se bojiju.
Pokazal je mogučnost svoje ruke;*
   rastepel je oholne vu misli svojega srdca.
Mogučne je izhitil iz stolice,*
   a ponizne je izvisil.
Gladne je nahranil z dobri, *
   a bogate je odpustil prazne.
Prijel je Izraela, svojega slugu,*
   ar se je spomenul iz svoje milosrdnosti.
Kak je govoril našem otcem,*
   Abrahamu i njegvomu plemenu na vieke.
Dika budi Bogu Otcu i Sinu*
   i Duhu  Svetomu.
Kak je bila na početku, tak i vezda i vsigdar,*
   i na vieke viekov. Amen.

-----------------------------------------------------  str. 26


I ponovi se antifona:
Srce božanske Jezuša mega, dej da vse više imam te rad.
Ti si veselje naroda svega, življenja mega nada si vsa.
Srce božanske Jezuša mega, dej da vse više imam te rad.


MOLITVA PO PRIČESTI:

Molimo!
Bože, skrovnost tvoje ljubavi naj nas privlači k tvojemu Sinu,
da se mi, obuzeti svetom ljubavlju,
navčimo prepoznavati njegvo lice u svojoj brači.
Po Kristušu Gospodinu našemu.
   - Amen.

BLAGOSLOV I OTPUST

Mešnik podeljuje blagoslov.
   - Gospon z vami.
   - I s duhom tvojim.
-Blagoslovi vas vsamoguči Bog,
Otec i Sin i Duh Sveti.
   - Amen.
   
- Meša je gotova: idite vu miru.
Bogu fala.

-----------------------------------------------------  str. 27


   

PESMA PRED OLTAROM MAJKE BOŽJE:


K suncu prosi vsaka roža
Dragutin Domjanić

K suncu prosi vsaka roža,
K suncu trava vsaka,
Tak i k tebi, Majka Božja,
Srce siromaka.
Milostiva vsakom ti si,
Vse ti vračiš boli,
Odbila još nikog nisi,
Koi za pomoč moli.

Čuj molitve vruče ove,
Draga naša Mati,
Tvoj te vezda narod zove,
Romari Hrvati:
Dobra nam naviek ostani,
Zmoli nam pri Sinu,
Da od vsega zla obrani
Nas i domovinu.


-----------------------------------------------------  str. 28

-----------------------------------------------------  str. 29

Kajkavska večernica i meša predočene ovom tiskovinom,
jedinstveno su događanje u programu Festivala "KAJ v Zelini '08" organiziranog povodom
27. recitala suvremenoga kajkavskoga pjesništva
"Dragutin Domjanić" – Sv. Ivan Zelina 2008.

-----------------------------------------------------  str. 30

-----------------------------------------------------  str. 31

      [pobožna slika]

-----------------------------------------------------  str. 32
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3892
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #2 : Listopad 20, 2009, 12:48:12 prijepodne »


KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

shaka zulu

  • Gost
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #3 : Listopad 20, 2009, 07:03:46 poslijepodne »
Jesi uspel video kam zdiči?

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3892
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #4 : Prosinac 22, 2009, 01:39:25 prijepodne »

(odgovor na pitajně z prethodnoga lista:
vunzdavatel jě oběčal da bû del "videalnu" mešu na medmrežjě z prvum zgod(n)um)


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, PROSINEC 2009.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

IMAMO  FOTOMONOGRAFIJO!!!


     Kak i vsako leto tak je i ovoga decembra Sveti Mikloš hodav od hiže do hiže i nosiv deci darove, ali nej vsima nek sam dobroj deci, a mi vsi znamo gda so denes vsa deca dobra. Ak ne verjete meni pitajte bar jive roditele. Tak je i Sveti Mikloš pitav roditele, pak so vsa deca dobila darove, očem reči, so trebala dobiti. No, kak je ovo leto kriza i recesija bila vse jakša i vse vekša tak so i Svetomo Miklošo penezi sfalili, tak gda so negdi morali pomoči japeki i mamike, a drugdi pak japice i mamice. Mev sam za čuti kak so nešterne navučitelice vu čakoskaj školaj pomagale Svetomo Miklošo i delile so deci darove vu školi i metale vu čižmice. Štev bi pofaliti te navučitelice i verjem gda jim to deca nebodo nigdar pozabila.

     Ovo leto so nejlepšega dara za sveto Mikloševo dobili čakoski fratri. Na tretjo nedelo Došašča svetlo dneva je ugledala Monografija o temo kak fratri i patri vu Čakovco več 350 let imajo kloštra, 220 let imajo župo vu centro grada i na vse zadje, več je 10 let minulo kak fra-pater Tonček gospodari s župom na čakoskomo jugo. O vsemo temo kaj se pripetilo pred 350 let gda je Mikloš Zrinski Čakoski dopelav fratre vu čaksko varoš, pak vse do denes, pisav nam je profesor Vladek Kapun. Kuliko smo meli za čuti na promociji Monografije, štera je pravzaprav fotomonografija, jerbo ima vejč sliki nek slovi, Vladek nam se zgovarjav kak je pisav istino i samo istino, a toga denes nejga niti pre sodo. Jedina istina štera se denes prizna je ona vinska: in vino veritas, kajbi rekli, vu vinu je istina, a vse drugo je kak-tak. Naš Vladek je hajdig knjig prečital i hajdig je praha zbrisav z onih knjig štere je na leta nišči nej niti vu rokaj mev, ali nam se požaliv kak mo još nešterni papiri falijo kak bi cela istina dojšla na sunce, to bi vam nekak tak bilo kak i socima vu Hago falijo topnički dnevniki. Ne bi se štev mešati vu te stručne stvari jerbo sam ja nej od toga, ali zato morem i moram pofaliti vse one šteri so meli prste ili pak i nekaj drugo, vu temo kaj je tua lejpa i debela knjiga denes tu pred nami. Profesora Kapuna sam več nafaliv, a ve bi mo se i zafaliv, a tu jejoš i pater gvardjan Stanko bez šteroga niti trava vu samostanskom dvoriščo ne raste. Jako čuda se okoli knige brigav i profesor Hranjec, a po dnevo i po noči je delala Jasminka Bakoš – Kocijan. Nesmem pozabiti niti slikare, a gospon Sobočanec i jegovi pajdaši so se rezleteli po Međimorjo, a i dale kaj so znabavili peneze za to knigo i celo fešto za teh velikih 350 let. Zadjih leto dni si je pater Stanko, vsako jutro dok se je podbrivav, popevav ono lejpo pesmico: sponzori moji Božek vas blagoslovil… Znate kak je to, fratarsko leto je bilo dugo, trajalo je skorom dve leti i  kajkaj toga se priprtilo, a vse to je nešči morav platiti.

Kniga je tu pred nami, glavni mešter ceremonijala, pater i gvardjan Stanko je vsima dauv čeka na šteromo je pisalo: Božek bo vam plativ! A več sam vam rekev gda se profesor Kapun močiv duže od leto dni kaj je vse to na kup nametav. Kak smo meli za čuti, brzčas, dragi Božek ima još nekše planove z profesorom, jerbo se on čistam dobro drži za svoj visoki jmbg, a kak bode još dugo šekleriv po ovoj našoj varoši to isto sam dragi Božek zna. I ja želim profesoro još hajdig let dobroga zdravja i takšo zdravo pamet kak ve ima. Jedino čega se bojim, a o temo se nekaj šepetuji, kak i dragi Božek prepravla nekšo obletnico gori na nebi, a kuliko sam mev za čuti, išče nekoga što bi mo monografijo pisav. Ne bi se štev mešati vu to koga bode, itak, zebrav? No, šalo na strano, profesoro vsaka čast i kapa doli do zemle, kak je uspev tak lepo, tak dobro i tak dugo monografijo napisati.

     Kak je lejpo bilo videti pozvano gospodo vu prvomo redo Katoličkoga doma. Tu je biv župan z svojimi zamjeniki i precednikom županiske skupščine, a odma polek je biv gradonačelnik, a i jegovi zamjeniki skupa z precednikom grackoga veča. Došev je i provincijal, pater Željko, šef vsih naših fratrov, a neje mogev kaj nebi došev niti naš i varaždinski biškop Jožek Mrzljak. Biškup je rekev kak je lejpo vidjeti kak so vsi političari na broju pre fratrima i kak je retko gde kaj so si tak zdobra grad, županija i cirkva. No, pozabiv je gda tu živijo sam dobri i bogoboječi ljudi. Morem vam reči gda je posle domjenka bila i velika stiska pre meši makar so nej vsi z prvoga reda tam bili.                           


Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zvir:
ZVONA, Mjesečni list čakovečkih župa,
Leto XVI, br.12, prosinec 2009.g.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/
Naklada 900 primjeraka


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski vu cirkvami:
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
("privremeno" nedostupno)
http://www.forum.gorica.hr/index.php/topic,4989.msg91664.html#msg91664
b) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA

* * * * * * ** * * * * * * * * ** * * * * * * * * ** * * * * * * * * ** * *

Video:
Cinkuši-Bozična (1998),   04:31
Cinkusi-Bozicna (1998) Small | Large
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3892
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #5 : Prosinac 31, 2009, 12:25:11 prijepodne »


Međimurske novine, 15.12.2009., br. 745.

Kako su Međimurci ostali Hrvati

Piše Tomislav Novak
(slika)
http://www.mnovine.net/images/stories/kolumna_tomica.JPG


Povodom ovog jubileja, franjevački samostan izdao je fotomonografiju u kojoj povijesni prikaz potpisuje prof. Vladimir Kapun. Knjigu svakome preporučujem kupiti, ne samo zato jer je jeftina, nego i zato što će svako tko je pročita ubuduće prije uzeti zraka negoli progovori koju "pametnu" o miješanju Crkve u politiku.


U nedjelju je u franjevačkom samostanu Čakovec održano svečano zatvaranje jubilarne franjevačke godine. Naime, u godini kada se slavila 800. obljetnica osnivanja franjevačkog reda Čakovec je slavio 350. obljetnicu dolazaka franjevaca u Čakovec.
Franjevce je u Čakovec doveo 1659. godine Nikola Zrinski, isti onaj kojeg će vepar pod nerazjašnjenim okolnostima rastrgati u kuršanečkom lugu, iako se sumnja da je bila riječ o "nesretnom slučaju" naručenom iz Bečkog dvora. Obitelj Zrinski bila je toliko utjecajna i moćna da je to nama danas teško zamisliti, jer vladali su gotovo cijelom Hrvatskom. Oni su, naime, u doslovnom smislu riječi bili europski plemići s manirama i običajima kakve nisu imale ni mnoge danas razvikane svjetske kulture.

Nesreća je bila ta što su bili zaduženi zaštititi kršćansku Europu od najezde Turaka, što su godinama i uspješno činili. No, kao nekim urokom, Europa se sjeti Hrvatske samo kada joj se gaće tresu, a kada treba pomagati, onda nas samo tapša po ramenu. Zrinski su bili izigrani od  Beča dobivajući samo riječi ohrabrenja umjesto obećanih ustupaka, željeli su dogovoriti mir na svaki način, pa makar i s Turcima, nakon što su bili odbijeni od drugih europskih sila. Zbog toga su bili osuđeni za veleizdaju, posljednji potomci loze Zrinski Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan pogubljeni su u Wiener Neustadtu 30. travnja 1671. Utamničenjem supruge i djece, od kojih posljednji muški potomak Antun Zrinski umire u tamnici u Grazu 1703., Beču je napokon uspjelo zatrti lozu Zrinski, koja je dala 60 banova ili potkraljeva. (Adam Zrinski, nećak Petra Zrinskog, uspio je preživjeti i biti utjecajan kapetan na Bečkom dvoru, no nije imao djece). Zrinski su jednostavno bili premoćni za dekadentnu Europu, s obzirom na svoje korijene.

Što je nagnalo Nikolu Zrinskog da samo dvanaest godina prije nego se dogodila tragedija njegove obitelji dovede franjevce u Čakovec? Je li sluteći neminovni kraj tražio Božju pomoć ili je htio da njegova kulturna ostavština ipak bude u sigurnijim rukama? Možda je mislio da će uz pomoć njihovog utjecaja lakše doći do europskih saveznika. Uglavnom, da ne pišem povijest o kojoj drugi znaju kudikamo više. Zbog providnosti Zrinskih, Međimurje je i nakon nestanka njihove loze ostalo unutar Hrvatske, upravo zahvaljujući franjevcima, koji su čuvali Čakovec unutar Zagrebačke nadbiskupije i franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda. Da nije bilo njih, mi bismo sasvim sigurno danas bili Mađari i znali još manje o svojoj pravoj povijesti nego znamo danas, nakon 300 godina njenoga sustavnog zatiranja.

Povodom ovog jubileja, franjevački samostan izdao je fotomonografiju u kojoj povijesni prikaz potpisuje prof. Vladimir Kapun. Knjigu svakome preporučujem kupiti, ne samo zato jer je jeftina, nego i zato što će svako tko je pročita ubuduće prije uzeti zraka negoli progovori koju "pametnu" o miješanju Crkve u politiku.


Zvir:
http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=12424&Itemid=138
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3892
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #6 : Prosinac 31, 2009, 12:27:58 prijepodne »


List „Međimurje“, br. 2852, 22. prosinca 2009.

SITNICĚ (NE) PRECTÂVLAJU POVEST
(SITNICE (NE) ČINE POVIJEST)

Ponovo: „Za falu su rekli mu…“!

Autor članka: Vlado Kapun


Kad već nisam mogao onda i onako kad sam i kako htio – a tako je bilo i s drugima koji su također htjeli pa dalje od dobre namjere nisu stigli – osjećam se obvezanim barem na kraju ove godini podsjetiti na čovjeka kojemu su „Međimurske Novine“ prije ravnih devet desetljeća, na sam Božić 1919. godine, pod naslovom „Jedan mahnitac“ posvetile i ovakve riječi:

„Ima među nama jadan [! – jedan?] čovjek, koji je kao cilj svome životu postavio, da spletkari pod svaku cijenu i bezprestano. I protiv svakoga. I nameće se cijeloj javnosti za moralnog sudiju. Nema gotovo nijednog istaknutijeg čovjeka, ni jedne institucije, zavoda društva i staleža, kojeg već nije uzeo na nišan. I čini to s takvom pozom, kao da je uvjeren, da čini potrebno i korisno djelo. Što više, o tome uvjerava i druge.

Ima li koga, tko ga ne pozna? Kome već nije zapelo oko za onu glomaznu i ugojenu masu pokritu redovničkom mantijom, što sa žmirkavim očima, koje vrebajući vire iz nabuhlih obraza, gega po našim ulicama, podmuklo ntuškajnći [! njuškajući?] okolo i tražeći materijal, s kojim će razigrati perverznu svoju inkvizitorsku maštu. Tko da ne pozna Oca Kapistrana Gecia, franjevca i pisca prljavih notica u ‘’Slobodnom Građaninu’’?...“

Već se iz toga uvodnoga dijela povelikoga članka dovoljno jasno vidi kakvim se pogrdama na tri četvrtine stranice velikoga novinskoga formata nepotpisani pisac nabacuje na jednoga čakovečkoga franjevca koji, doduše, nije bio nikakav mršavko, ali je njegova gotovo atletska pojava uspravna držanja i čvrsta hoda bila daleko od „glomazne i ugojene mase“, a njegova obljubljenost kod školske djece, kojoj je bio „kateheta“, i njihovih roditelja te ostalih župljana, s kojima je dolazio u „službeni i neslužbeni“ dodir, već je sama sobom demantirala novin(ar)ske tvrdnje o njemu. Takve suprotnosti dovoljan su razlog da se osvrnemo i na „sitnicu“ nazivanu navedenim imenom – o. Kapistran Geci.

Rodom je bio iz Varaždina, u Beču je stupio u Franjevački red i bio zaređen, 1897. godine nije prihvatio reformu Reda pa je ostao tzv. „črni frater“ i 1900. godine kao Hrvat izjasnio se za Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda. Nakon premještaja 1917. godine iz Krapine u Čakovec tu je bio vjeroučitelj na osnovnoj školi. Brzo je uvidio koliko istine i opravdanja ima u nastojanju vlasti da se Čakovec i Međimurje pomađari, pa je lako uspostavio vezu s istomišljenicima među ovdašnjim svećenicima i preko njih s dr. Ivanom N. Novakom u Zagrebu. Kad se ujesen 1918. godine Austro-Ugarska raspadala, bio je neposredan svjedok krvavoga obračuna mađarskih vlasti s pokušajem da i Međimurje bude obuhvaćeno granicama Države Slovenaca, Hrvata i Srba te tragično neuspjeloga vojnoga pohoda iz Varaždina prema Čakovcu.

Dok se veći dio svećenika, župnika i kapelana, kao i velik broj ostalih ljudi pred neugodnostima, neprilikama, prijetnjama i očitim opasnostima sklanjao preko Drave i tamo čekao da se „situacija smiri“ ili da se „dogodi neko drugo čudo“, o. Kapistran – službeno je bio o. Ivan Kapistran(ski), a nešto o njemu govori i činjenica da su ga Čakovčani zvali „naš pater Kapika“ – usprkos svemu nije napuštao Čakovec. Bio je jedini čovjek koji je izvodio nešto nevjerojatno: kad su se navečer ostali fratri povlačili u svoje sobe na počinak, on se iz izvlačio iz samostana, sjedao u kočiju i jurio u Varaždin. Tu se sastajao s ljudima koji su pripremali oslobodilački pohod u Međimurje – najprije za 5. i onda za 24. prosinca – „istresao“ im dragocjene „novosti“, upozorio na ono što mu se činilo važnim, saznao što je bilo dobro da zna i – odjurio natrag put Čakovca.

Lako je to pripovijedati sada, a tada je bilo i neugodnih susreta s „narodnim“ i vojničkim stražama uz put kroz Puščine i Nedelišče ili „čez Kuršance i Strahonince“. Pater Kapika – u habitu – ne jednom je morao objašnjavati da kao svećenik „mora ići kad god i kamo god ga zovu“! Ipak su jednom u Nedelišču i zapucali za njim, nasreću ne i u njega, pa kad su drugi fratri ustajali, on je „mirno“ sjedao u ispovjedaonicu kao da je noć proveo u krevetu.
U Čakovcu je 24. prosinca 1918. dočekao hrvatsku vojsku i odmah se istakao vrlo djelotvornim sudjelovanjem u javnom političkom, kulturnom i društvenom životu. O svemu je ostavio jedinstveno autentično svjedočanstvo u njegovom rukom pisanoj „povjesti“ Franjevačkoga samostana u Čakovcu. Najbolji pak dokaz za to pružio je osnivanjem, izdavanjem i uređivanjem „Medjimurskih Novina“, prvoga tjednika u tome kraju na hrvatskom jeziku. Njima je već od 5. siječnja 1919., kad je izašao prvi broj, na najbolji, tada zapravo i jedini mogući način učinkovito obavještavao narod o svemu što se događa i time bitno pridonio brzom sređivanju općega stanja pod novom vlašću.

No, o. Kapistran bio je među prvima koji je uvidio da „neke stvari“ skreću na kolosijeke koje on nije prihvaćao. S jedne strane aktualna politika naglo se okretala od Zagreba prema Beogradu, a s druge strane pristaše tzv. „žutoga pokreta“ nastojali su pomoću politike ostvariti svoje ideje i želje. Prvi znak njegova neslaganja s tim vidi se u njegovoj zabilješci već s početka veljače 1919. o jednome župniku kao „guverneru, dotično školskom izvjestitelju“. Ubrzo se razišao s „Međimurskim Novinama“, a pomalo se i sasvim povukao iz javnoga života za koji je dotad ne malo učinio. To mu je bilo zamjereno tako da je uslijedio otvoreni napad na njega spomenut ovdje u uvodu. Vrijeme je, nažalost prekasno, pokazalo da je on bio u pravu. No, pater Kapika nije to dočekao u Čakovcu: po vlastitoj molbi bio je u siječnju 1922. premješten u Slavonski Brod i, koliko se zna, nikad se više nije ni na čas vratio u Čakovec.


Zvir:
http://www.medjimurje.hr/clanak/2852/2009-12-22/sitnice-ne-cine-povijest
« Zadnja izmjena: Prosinac 31, 2009, 12:30:17 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3892
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #7 : Prosinac 31, 2009, 12:37:10 prijepodne »

Međimurske novine, 22.12.2009., br. 746.

RELIGIJA

BOG mojih detalja

SRETAN BOŽIĆ


Piše: vlč. Antun Štefan

Budimo i mi poput pastira: jednostavni ljudi, ljudi s ‘obje noge’ na zemlji, zdrave pameti i prirodnog poštenja, jer ćemo samo tada čuti: »Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin.«


Tri su scene oko Božića vrlo dojmljive: Marijin i Josipov put prema Betlehemu, zatim Isusovo rođenje u štalici, i napokon poklon pastira. Zaustavimo se na trenutak na trećem. Isus je cijeli svoj život imao posebnu pažnju prema pastirima, makar je on sam bio stolar. Volio se uspoređivati s dobrim pastirom koji se nježno i brižno brine za svoje ovce. Danas u našim krajevima samo ljudi srednje dobi i stariji znaju kako su izgledali pastiri. Život pastira nije bio romantičan (je li ikad i mogao biti?!), ta, trebalo je čuvati ili biti uz stado dan i noć. Noć je trebala biti manje stresna, i istina, donosila je duge sate mira i razmišljanja, ali bome i mnogo opasnosti: pastiri su svoja stada morali braniti često od vukova i od lupeža. Ti jednostavni ljudi, pastiri, puni životne mudrosti, imali su ‘obje noge’ na zemlji, bili su zdrave pameti i prirodnog poštenja, zato je njima prvima bila upućena poruka o rođenju Spasitelja. Anđeo im je navijestio Radosnu vijest, koja će postati izvor velike radosti, ne samo za njih nego i za sav narod. Razlog te radosti: u Betlehemu se rodio Spasitelj svijeta! Svaki zahvat Božji u ljudsku povijest je cjelovit, ucijepljen u sve što se tiče svakog čovjeka. Reći ćemo: radi se o ‘inkulturiranom Bogu’, Bogu koji ulazi u naš svijet, u našu kulturu, u sve što se tiče čovjeka i uzima ga za ozbiljno, voli ga sve do mjere dara vlastitog života. »Bog je tako ljubio svijet da je dao svog vlastitog Sina.« Bog se ne utjelovljuje apstraktno – ta On je Emanuel – ‘S Nama Bog’!

Isus će se roditi u vrijeme kad je njegova domovina bila podjarmljena od Rimljana. Oni su propisali da treba ići dati svoje ime. Popis stanovništva (vježbanje u demokraciji?). Marija i Josip su otišli u kraj njihovih predaka, i tamo se prijavili. Tako će Marija roditi Isusa u
Betlehemu, u zemlji Judinoj, u zemlji njihovih predaka. Spasitelj je rođen u siromaštvu i u tišini štale iskopane u stijeni, jer nije bilo mjesta u svratištu. U ovo Božićno vrijeme ne zaboravimo da se i danas u Isusovoj domovini i njegovom Betlehemu, kao i u drugim dijelovima svijeta, djeca rađaju u sličnoj situaciji (ako ne i goroj). Svijetom haraju ratovi, glad i bolesti, i mnogi narodi još uvijek hodaju u tami (jer ih guraju i ostavljaju u tami!). Naš Bog (i oni koji mu vjeruju), dijeli sudbinu ljudi. Rađa se u skromnosti i tišini štale, a pobjeđuje raspet na križu. On je naše spasenje! On nije nedodirljivi bog, bog stoika, filozofa i mudroslovaca. Isus je Bog koji dijeli sudbinu sviju, i velikih i malih, i bogatih i siromašnih, i hoda s nama cestom naših života. Hoda kao angažirani Bog, Bog koji traži i ima rješenja za sve situacije koje nas se tiču, Bog koji ne ostavlja nikog na cjedilu. Božić nas podsječa da je naš mali život prepun kompliciranosti i isprepletenosti na strani velikog i istinskog Života ! Budimo i mi poput pastira: jednostavni ljudi, ljudi s ‘obje noge’ na zemlji, zdrave pameti i prirodnog poštenja, jer ćemo samo tada čuti: »Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin.«

SRETAN VAM BOŽIĆ!


IMENDANI I BLAGDANI
utorak, 22. prosinca
Flavijan, Honorat, Časlav
srijeda, 23. prosinca
Viktorija, Vikica, Ivan
četvrtak, 24. prosinca
BADNJAK, Adam i Eva
petak, 25. prosinca
BOŽIĆ, Božidar, Božica
subota, 26. prosinca
Stjepan, Krunoslav, Štefica
nedjelja, 27. prosinca
Ivan apostol, Janko, Ivana
ponedjeljak, 28. prosinca
Nevina Dječica, Nevenka


DUHOVNI VELIKAN
Ivan apostol, 27. prosinca


Najmlađi je od dvanaest Kristovih apostola i brat Jakova Starijega. Nazivaju ga učenikom kojega je Isusu ljubio, a evanđelje koje je došlo do nas pod njegovim imenom govori kako se on na Posljednjoj večeri naslonio Isusu na grudi. Zajedno s trima Marijama Ivan je bio nazočan kod Isusovog razapinjanja. Nakon Marijine smrti Ivan je sa svetim Petrom putovao Judejom propovijedajući Evanđelje. Vjeruje se da je umro prirodnom smrću u Efezu, u odmakloj dobi. Glavna mu je oznaka orao, znak uzvišena nadahnuća i knjiga. Nekada ga slikaju kao evanđelista, a nekada kao apostola.
(sm)


RIJEČI MUDRE
“Savjest poslije djela je kiša poslije berbe.”
(MKLI, sm)

Zvir (str. 28.)
http://issuu.com/mnovine/docs/mnovine746i?mode=embed&documentId=080529141635-9953d9ac231e42788d00d2305b793e02&layout=grey
ili
http://www.mnovine.net/pdf/746/mnovine746i.pdf
« Zadnja izmjena: Prosinac 31, 2009, 01:46:36 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3892
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #8 : Prosinac 31, 2009, 12:39:26 prijepodne »


Glasnik Samobora i Svete Nedelje, 25.12.2009.

Zvjezdan Linić - DUHOVNI STUPAC
 
Vrijeme za čestitke ujedno je i vrijeme njihovog promišljanja

Kako čestitati


Kad bližnjima, prijateljima kažeš "sretan Božić" trudi se pritom misliti i reći: Budi sretan, jer je Božić! Budi sretan, jer je ovo blagdan velikog događaja koji vrijedi za sav svijet. Budi sretan, jer je to blagdan koji se i tebe tiče!
    Isus Krist, rođen od Djevice za spas svijeta, rodio se i za tebe. Došao je da ti budeš sretniji, da tvoj život bude ispunjen smislom i radošću.
    Budi sretan, jer od časa Isusova dolaska na ovoj zemlji ima prostora za ljubav i poštovanje. Budi sretan, jer je Isus postao čovjekom da bi svima bio bratom, jer je Isus postao čovjekom da bi svi ljudi bili autentični i istiniti u svojoj stvorenosti i poslanju, u svom ljudskom dostojanstvu. U Isusu i po Isusu svi smo sada međusobno braća i sestre s neizrecivim razlogom za međusobnu ljubav.
    Zato, budi sretan: jer smiješ osjetiti vlastito dostojanstvo i hrabrost da ljubiš svoje bližnje, a jednako tako smiješ osjetiti i toplinu onih koji te okružuju.
    Božić je blagdan radi kojeg ću se truditi da učinim sve što će ti pomoći da budeš sretniji; radi kojeg ću se truditi da ne učinim ništa čime bih te mogao rastužiti.
    Sretan ti bio ovaj blagdan koji najavljuje sreću!
    SRETAN BOŽIĆ!
 
   Kad prijateljima kažeš "sretna Nova godina", nastoj pritom misliti i reći: Neka ti ova godina u koju stupamo bude nova. Ne želim da zaboraviš na vrijeme koje je iza tebe. Onda bi zaboravio i na sebe, na svoje korijene. Zato, ako želiš temelje za sretnu novu godinu, zahvaljuj najprije za sve što si primio u godini koja je upravo prošla. I prije godinu dana stajao si pun nade i radosnog iščekivanja pred godinom koja je upravo prošla. I prije godinu dana želio si mnogima da im godina bude sretna. Vjeruj da te riječi i takve želje nisu isprazne i da ima sigurno puno toga što je u toj godini koja je minula bilo dobro.
    Tek zahvalan za proteklu godinu možeš pošteno i iskreno željeti sebi i drugima oko sebe sreću za godinu koja nastupa.
    Neka ti je sretna i blagoslovljena. Trebat će ti puno vjere i snage. Trebat će ti povjerenja u ljude i ustrajnosti u dobru. Trebat će ti ljubavi.
    Želim ti sretnu novu godinu! To znači da smiješ u traganju za srećom i na mene računati! Smiješ me smatrati prijateljem. Bez tebe ne mogu biti potpuno sretan, a želim da i ti osjetiš kako želim svojom čestitkom samo osigurati tvoju sreću u novom vremenskom razdoblju. Trudit ću se da u novoj godini ne učinim ništa zbog čega bi bio žalostan. Budi sretan.
    Neka ti je nova godina trajno nova, neka ne ostare nadanja i želje. Neka ne zastari hrabrost i ljubav. Budi nov iz dana u dan u ovoj novoj godini milosti Gospodnje!


Zvir:
http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=108
« Zadnja izmjena: Prosinac 31, 2009, 12:41:22 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3892
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #9 : Prosinac 31, 2009, 12:42:38 prijepodne »

Glasnik Samobora i Svete Nedelje, 25.12.2009.

Mile Vranešić
(župnik župe sv. Jurja u Stojdragi i upravitelj župe sv. Ivana Krstitelja u Grabru):

ŽUMBERAČKE CRTICE
 
Kraj godine nudi nam i izborna uzbuđenja

Birajte po savjesti!


Dragim čitateljima želim da po savjesti biraju novog predsjednika Republike Hrvatske i tako ispune svoju građansku dužnost. Možda će biti blagoslova i sreće da će novi predsjednik naći neko prikladno mjesto za Novorođenog, kako se ne bi ponovila skromna špilja u Betlehemu, u kojem nam se rodilo u malom djetetu naše vječno Spasenje. Neka ne bude krvoločnih Heroda koji iz straha za svoju vlast ubijaju djecu, a u naše vrijeme duh i biološki opstanak. Neka bude što više anđela koji će nam svima zapjevati svoju pjesmu: Slava Bogu na visini, a mir ljudima, njegovim miljenicima!
    Želim čestit Božić i Novu godinu svim ljudima dobre volje.



U zemlji čudesa u kojoj se u nekim krugovima govori kako je preko devedeset posto stanovništva vjernički orijentirano, većinom kršćanske i katoličke provenijencije u ovo sveto predbožićno vrijeme narod se svakodnevno mentalno bombardira iz svih mogućih medija sloganima predsjedničkih kandidata. Gledaš te likove i njihove poruke. Ne znaš bi li im se smijao ili žalio njih ili sebe. Oni ulažu ne mala sredstva ne bi li se dokopali predsjedničkog mjesta. Neki to čine zbog karijerizma, da bi ušli u povijest po tome da su i oni bili predsjednici Republike Hrvatske, a drugi možda, ne tvrdim, zbog materijalnih probitaka.
    U tu kampanju uključili su se svojim naputcima o kvalitetama kakve bi morao imati novi hrvatski predsjednik i duhovni predvodnici Crkve u Hrvata. Ljestvica kvaliteta moralnih, intelektualnih, radnih i državničkih, koje bi morao imati novi predsjednik, vrlo je visoko postavljena. Neki od niže rangiranih crkvenih poslenika s pomalo jetkosti i cinizma primijetiše da te uvjete ne bi mogli ispunjavati ni sveci, a kamoli kandidati za hrvatskog predsjednika.
    Napasti propitkivanja za koga glasovati nisam ni ja pošteđen. Nikome ništa ne sugeriram, niti se navijački postavljam. Računam da je svatko od onih koji me pita o mojem mišljenju dovoljno star, mudar i iskusan da zna sam prosuditi kojem kandidatu će dati svoj glas ili, bolje rečeno, povjerenje. Još gore bi mi bilo da nekome sugeriram bilo kojeg od samoreklamera, pa da mi u dogledno vrijeme, kada se novi vlastodržac usidri na funkciji i počne pokazivati svoje pravo lice, predbaci kako sam bio pristran. No, to mi ne oduzima pravo glasnog promišljanja o našim dragim predsjedničkim kandidatima. Iz moje nadmorske visinske perspektive i ponuđenih promidžbenih materijala, u svojim skromnim promišljanjima mogu zaključiti kako među svima njima nema ni jednog ozbiljnog državnika s dugoročnom percepcijom što i kamo kreće svijet, a time i naša domovina u nadolazeće vrijeme. Ni jedan od kandidata ne nudi ništa dugoročno nego samo kratkoročna, vatrogasna rješenja od danas do sutra. Iz dostupnih informacija, nitko od tih naših dragih kandidata u svojem stožeru nema ozbiljnih analitičara ni futurista. Svi se oni bave s nekim prošlim vremenima, događajima i osobama. Ni jedan od njih ne govori o dvije nadolazeće krize do kataklizmičkog datuma 12.12.2012. godine (ne treba se bojati, neće biti smak svijeta, ali, navodno, morala bi se početi rađati kozmička nova svijest o kvaliteti življenja cijelog čovječanstva). U prilog tome ide i nadolazeća 2013. godina, kada će cjelokupno kršćanstvo proslaviti 1700 godina Milanskog edikata kada je car Konstantin Veliki dao slobodu kršćanima. Tada je počeo jedan novi povijesni ciklus – konstantinovski život kršćana i kršćanstva i velikog dijela čovječanstva, civilizacije i kulture. Što i kako će Sveti Duh zapuhati u srcima i mozgovima predvodnicima svih kršćanskih crkvi i da li će biti adekvatno pročitani znaci vremena, vidjet će se.
    Iza tog jubileja dolazi 2014. godina, kada će cijeli svijet obilježiti 100 godina od vremena koje bitno odredilo cijelo 20. stoljeće. Kako je povijesna 1914. godina svoj detonator razbijanja nekadašnje Europe imala u Sarajevu, tako gospodari svijeta predviđaju da bi 2014. godine opet jug Europe iliti Balkan mogao biti kohezioni element stvaranja neke nove Europe, pa čak i svjetskog političkog i gospodarskog poretka. U tih sto godina rođeni su i na veliku radost čovječanstva pokopani komunistički i nacistički režimi s milijunskim ljudskim žrtvama. Liberalni, bezdušni kapitalizam je na izdisaju, ali usprkos svojem teškom karcinomu u provaliju globalnog siromaštva i ekološke katastrofe povlači nekoliko milijardi žrtava i uništeni Božji dar stvorenog svijeta. To su neke od tema s kojima će se novi hrvatski predsjednik morati suočiti u svojem prvom petogodišnjem mandatu. Niti jedan od naših kandidata ne spominje neki od navedenih urgentnih problema koji će zapljusnuti i Hrvatsku, a kamoli da ponudi neka konkretna rješenja.
    Dragim čitateljima želim da po savjesti biraju novog predsjednika Republike Hrvatske i tako ispune svoju građansku dužnost. Možda će biti blagoslova i sreće da će novi predsjednik naći neko prikladno mjesto za Novorođenog, kako se ne bi ponovila skromna špilja u Betlehemu, u kojem nam se rodilo u malom djetetu naše vječno Spasenje. Neka ne bude krvoločnih Heroda koji iz straha za svoju vlast ubijaju djecu, a u naše vrijeme duh i biološki opstanak. Neka bude što više anđela koji će nam svima zapjevati svoju pjesmu: Slava Bogu na visini, a mir ljudima, njegovim miljenicima!
    Želim čestit Božić i Novu godinu svim ljudima dobre volje.


Zvir:
http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=117
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3892
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #10 : Prosinac 31, 2009, 12:45:16 prijepodne »


Glas Koncila, broj 1 (1854), 3.1.2010.

Karikatura / Srećko Puntarić

http://www.glas-koncila.hr/rubrike_karikatura.html
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3892
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #11 : Prosinac 31, 2009, 12:46:55 prijepodne »


Jutarni list

Jutarna propoved 29.2.2009.

Nadbiskup protiv krâla

Pišě: Živko Kustičov


Odnosi crkvene i državne vlasti u prošlosti i sve do naših dana uglavnom nisu bili zadovoljavajući. Ti bi odnosi mogli biti savršeni samo u savršenoj demokraciji - kakva dosad još nije postignuta...

Država ne bi smjela građanina pitati koje je vjere - svaki bi građanin nezavisno od vjerske pripadnosti morao uživati sva građanska prava. Vjerske bi zajednice morale u državi uživati sve jednaka prava - ta bi prava država morala osiguravati, ali bez ikakvih prednosti jedne pred drugom zajednicom. Svaki bi građanin i svaka vjerska zajednica mogla svoju vjeru i vjersku praksu isticati - nikad drugu zajednicu ne ponižavajući...

Važno je da država zaista nikome ne nameće vjerovanje, i da nijedna vjerska zajednica državi ne nameće svoje zakone. Vjernici kao građani i mogu i moraju po savjesti djelovati da zakoni budu sve čovječniji - što znači i sve više po Božjoj volji. Dok se to ne ostvari - uvijek će biti mučenika po savjesti i nametanja vjerovanja ili nevjerovanja. Današnji svetac Thomas Becket - nadbiskup i primas Engleske - 29. prosinca 1170. ubijen je u katedrali. Učinit će to četiri viteza po želji kralja Henrika II. Nadbiskup - u mladosti kraljev prijatelj - nije htio biti kraljev poslušnik - smatrao je da mora braniti ljudska prava od kraljeve samovolje. Njegovo je ubojstvo odjeknulo po svijetu. Kralj je zbog toga činio javnu pokoru. Papa ga je ubrzo proglasio svetim. Ali - napetost crkvene i državne vlasti nastavit će se u Engleskoj i po svijetu sve do naših dana. Mučenici - sve do blaženog Stepinca - ostaju znakovi nepokorenih ljudskih i narodnih prava.


Zvir:
http://www.jutarnji.hr/nadbiskup-protiv-kralja/435420/
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3892
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #12 : Prosinac 31, 2009, 12:47:57 prijepodne »


Varaždinskě vésti, br. 3390, 22.12.2009.

Božićni intervju s varaždinskim biskupom msgr. Josipom Mrzljakom

Žalosti me raslojavanje ljudi


Uoči božićnih blagdana u tradicionalnom božićnom intervjuu s varaždinskim biskupom msgr. Josipom Mrzljakom razgovarali smo o plodovima djelovanja Varaždinske biskupije u ovoj godini, biskupovim osobnim jubilejima, njegovu životu u blizini bl. Alojzija Stepinca, sve većim razlikama između bogatih i siromašnih, karitativnom djelovanju i izgradnji Caritasova centra.

- Godina koja je na izmaku bila je za Varaždinsku biskupiju plodonosna, posebice po duhovnim zvanjima: zaredili ste naime 12 novih đakona koji će uskoro postati svećenici. Može li se stoga govoriti o povećanom zanimanju mladih Varaždinske biskupije za duhovna zvanja?

- Ova je godina za našu biskupiju na poseban način bila plodna po duhovnim zvanjima. Upravo je ovu godinu papa Benedikt XVI. proglasio Svećeničkom godinom, i to u povodu 150. obljetnice smrti jednog svetog župnika - sv. Ivana Marije Vianneya iz Arsa u Francuskoj. Kao kandidat za svećeništvo nije imao neke velike intelektualne sposobnosti i teško je prolazio kroz školovanje, ali zauzetošću i velikom ljubavlju prema Bogu i ljudima, postao je sveti svećenik i svoju župu Ars, koja je bila na dosta lošem glasu, svojim je životom preobrazio. On je bio povod da Sveti Otac proglasi Svećeničku godinu, i to kako bi cijela Crkva više razmišljala o svećeništvu. U toj je godini Varaždinska biskupija dobila velik i lijep dar, dvanaestoricu svećeničkih kandidata. Ako Bog dade, pri kraju Svećeničke godine, 6. lipnja 2010., u varaždinskoj katedrali zaredit ću za svećenike Varaždinske biskupije jedanaestero njih, a dvanaestog, Alexandrea iz Benina, zaredit će njegov biskup na blagdan Velike Gospe.

Tako velikog broja svećeničkih kandidata u dogledno vrijeme neće biti. Bit će ih manje, ali može se reći da je naša biskupija među vodećima u Hrvatskoj po broju duhovnih zvanja. Možemo također reći da po našim župama postoji interes kod mladih već i nakon završetka osmogodišnje škole, kao i onih koji završavaju srednju školu.

- S posebnom radošću i ponosom u Varaždinskoj biskupiji primljena je odluka Svetog Oca o imenovanju dvojice Varaždinaca, msgr. Vlade Košića iz petrijanečke župe i msgr. Vjekoslava Huzjaka iz jalžabetske župe, za nove biskupe novoosnovanih biskupija – Sisačke i Bjelovarsko-križevačke. Može li se govoriti o povijesnom događaju?

- Osnutak svake biskupije jest povijesni događaj. To je početak jednog, nadamo se, dugovječnog i dugotrajnog života biskupije. Evo, naša biskupija ide prema svojoj 13. godini, neke su biskupije mnogo starije, ali je svaka imala svoj početak. Sisačka biskupija postojala je davno u rimsko vrijeme, poslije je utrnula, a sada, eto, ponovno oživljava. Bjelovarsko-križevačka nije nikada postojala, a doseljavanjem novih ljudi, posebno u grad Bjelovar i starodrevni grad Križevce, to je bjelovarsko-križevačko područje spojeno u novu biskupiju.
Nama je posebno drago što su obojica novih biskupa rodom iz okolice Varaždina. Biskup Košić bio je inkardiniran u Zagrebačku nadbiskupiju, a msgr. Huzjak kao tajnik Hrvatske biskupske konferencije uvijek je bio svećenik Varaždinske biskupije, koja ga sada daje kao svoj dar za novu Bjelovarsko-križevačku biskupiju. Obojici sam uputio čestitke u svoje osobno ime, kao i u ime Biskupije, i sudjelovat ću u uspostavljanju novih biskupija, u Sisku 6. veljače (upravo na dan kad smo biskup Košić i ja prije 11 godina zaređeni za biskupe), te 20. ožujka u Bjelovaru, kad će za biskupa biti zaređen Vjekoslav Huzjak.


Božićna čestitka


  Neka bude više svjetla!
 
  U ovogodišnjoj božićnoj akciji Hrvatskoga Caritasa zaželjeli smo svima: Neka bude više svjetla! Više svjetla u osobnom, obiteljskom i javnom životu. Tom svjetlu radujemo se na poseban način u božićnoj noći i cijelom božićnom vremenu. To je svjetlo za koje sv. Ivan kaže: «Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakoga čovjeka dođe na svijet». (Iv 1,9) To svjetlo dolazi i u ovo naše pomalo turobno i mračno vrijeme koje se odražava u mnogim pojedincima i obiteljima, a nastalo je kao posljedica materijalne krize. Mnogi u našoj domovini ovih dana ostaju bez posla, mnogi ne dobivaju redovite plaće ili su im do krajnjih granica umanjene. Neki prolaze kroz osobne životne patnje, razne nevolje i bolesti, iznenadne smrti bliskih osoba, stradavanja u prometnim nesrećama i drugim nevoljama koje prate čovjeka u ovozemaljskom životu.

Uz više svjetla možemo mnogo toga lakše vidjeti u svojoj okolini, ali ponajprije u samima sebi. Možemo susretati ljude oko sebe i prepoznavati ih kao one s kojima se poistovjetio sam Sin Božji. No s više svjetla možemo bolje ući i u svoju nutrinu, u svoju savjest. Možemo uočiti zlo i grijeh koji je u nama te ga priznati samima sebi i pokajati se za njega. To vrijedi posebno za one grijehe koje smo učinili jedni drugima, kada smo drugima nanosili zlo u bilo kojem obliku, kada smo u sebi podupirali mržnju, prezir, kada smo ljude ponižavali i iskorištavali, kada smo bili pohlepni i nezasitni. Ako želimo obnavljati svijet, moramo početi od sebe. Tek kada krenemo od sebe i pobijedimo mrak u svojoj savjesti, u svojoj duši, moći ćemo prepoznati ono pravo svjetlo za koje čitamo u Evanđelju po Ivanu: «Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života».(Iv 8,12)

Koji čovjek ne bi želio imati svjetlost koja će ga voditi kroz život? No to nije javna rasvjeta i blještavilo koje je pojačano u ove dane došašća i Božića. To blještavilo može čovjeka zaustaviti samo na vanjštini i zaustaviti se na našim očima, a da ne prodre u nutrinu čovjeka. Da bismo vidjeli tu svjetlost, potrebno je otvoriti «oči vjere» kojima se promatra to svjetlo upaljeno u Betlehemu prije 2010 godina. Kad je čovjek u mraku, spotiče se na razne prepreke koje život stavlja pred njega. Postoji opasnost od pada. Te iste prepreke koje se ponekad ne mogu ukloniti, svjetlost čini vidljivima i čovjek sa sigurnošću prelazi preko njih. I ne samo da ide sigurnim putem nego na taj način i sam postaje svjetlost drugima.

«Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima». (Mt 5,16) Želimo slaviti Oca na nebesima koji nam šalje svoga Sina na zemlju. «Darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine, da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira».(Lk 1,78-79).
Neka i «vaše noge» rasvijetljene božićnim svjetlom idu putem mira i ljubavi i u idućoj, 2010. godini.



- Nedavno je obilježen i Vaš osobni, 40-godišnji svećenički jubilej, u sklopu kojeg i 10. godišnjica biskupstva. Što biste istaknuli kao najvažnije na tom svom prijeđenom svećeničkom životnom putu?

- Dobro ste postavili pitanje spomenuvši riječ put. Na ređenju svećenik počinje ići jednim putem na kojem je važno – ostati. Ostati na putu znači imati pred sobom cilj i hrabro ga slijediti. To je najvažnije. Kad sam bio zaređen za svećenika, nisam ni mislio da ću postati biskup. Sebe sam uvijek vidio kao župnika u nekoj župi. U svećeničkom je pozivu međutim najvažnije ostati vjeran svom poslanju i Crkvi, te ići naprijed. Za svećenika sam zaređen nakon II. vatikanskog koncila koji je unio jednu novost, živost u život Crkve koja je željela ući u vrijeme objedinjujući prošlost, sadašnjost i budućnost u naviještanju Božjeg evanđelja.

- Koliko Vam je u Vašem svećeničkom i biskupskom poslanju pomogao uzor Vašeg rođaka, blaženog Alojzija Stepinca, današnjeg suzaštitnika Varaždinske biskupije?

- Blaženi Stepinac sigurno je bio uzor mnogim svećenicima i mnogim ljudima, pa tako i meni. Živio sam zajedno s njim u Krašiću punih osam godina svojega školovanja, koje su se poklopile upravo s osam godina njegova sužanjstva u kućnom pritvoru. Preda mnom, kao i pred mnogima koji su onamo dolazili, bio je živi uzor, mogli smo ga svakog dana gledati i slušati, a on se znao prilagoditi i komunicirati s nama djecom, kao i odraslim ljudima, a rekao bih - i s cijelim svijetom. To se posebno vidi iz dnevnika koje je vodio tadašnji krašićki župnik Vraneković. Iako je Stepinac bio u kućnom pritvoru, ipak su mu dolazile vijesti izvana, te smo vidjeli kako živi i sa svojom nadbiskupijom i Crkvom u svijetu. Vidjeli smo i njegovu ljubav prema Svetom Ocu, koji ga je upravo u to vrijeme nagradio kardinalskom čašću, a koju je on prihvatio s poniznošću i skromnošću. Upravo u toj poniznosti i malenosti očitovala se njegova veličina. Svaki veliki čovjek zapravo je u kontaktu s ljudima vrlo jednostavan, skroman i ponizan, a upravo iz toga izbija njegova veličina.

Tako je kardinal Stepinac bio velik uzor ljudima, a posebno svećenicima, kojima je pisao pisma iz sužanjstva u Krašiću, hrabreći ih i potičući.

- Aktualne prilike obilježava posvemašnja kriza i teške životne prilike u kojima je sve više siromašnih koji jedva preživljavaju zbog bešćutnosti poslodavaca, odnosno onih o kojima ovisi njihova egzistencija. Kakva je Vaša poruka jednima i drugima?

- Čovjeka žalosti to raslojavanje ljudi. S jedne strane manjina se prekomjerno bogati, a s druge su strane, eto, oni koji su ostali ili će ovih dana ostati bez posla i ne mogu platiti osnovne životne troškove grijanja, stanovanja, prehrane… Želio bih pozvati one koji imaju da pokušaju razmisliti o tome kako bi trebalo raspodijeliti to bogatstvo. To se odnosni na globalno svjetsko bogatstvo koje nije pravilno raspoređeno, ali i na bogatstvo koje postoji u Hrvatskoj. Ne možemo reći da smo siromašna zemlja. Hrvatska ima svoje bogatstvo i prirodne ljepote, vrijedne, marljive i sposobne ljude, ali jednostavno nešto ne funkcionira kad se država ne može urediti tako da svatko ima barem osnovne uvjete za normalan život. Nismo protiv toga da sposoban čovjek stekne bogatstvo, ali bi takav morao misliti i na one koji nemaju, kako bi to raslojavanje bilo što manje.

Mnogi će danas možda i Crkvi predbaciti da se bogati. Moramo reći da Crkva zaista posjeduje neka materijalna dobra, ali ta dobra nastoji iskoristiti za dobrobit svakoga čovjeka, počevši od pučke kuhinje do odgoja i obrazovanja. Crkva ulaže svoja materijalna dobra za školovanje mladih u katoličkim školama, od osmogodišnjih preko srednjih do visokih učilišta, ili u otvaranje dječjih vrtića, staračkih domova i drugih potreba koje iziskuju ulaganje za čovjeka. Crkva ne bi mogla nešto uložiti ili izgraditi kada sama ne bi imala. Zato želimo nešto imati i posjedovati da bismo mogli ljudima što bolje služiti.

- U ovo blagdansko vrijeme izraženije su potrebe karitativnog djelovanja. Primjerice, korisnika pučke kuhinje u Varaždinu sve je više, a uvjeti rada u njoj sve su teži. Što je s najavljenom izgradnjom biskupijskoga Caritasova centra?

- Nadali smo se da ćemo ove godine barem započeti izgradnju Caritasova centra, ali, nažalost, još su uvijek u tijeku nekakvi zemljišnoknjižni sporovi koji su međutim, prema našim saznanjima, pred rješenjem. Lokacija na Banfici je određena, nacrti su gotovi i trebalo bi krenuti u pripremu izgradnje. Duboko se nadam da bismo sljedeće godine mogli početi, a ako Bog dade, i dovršiti izgradnju. Određena sredstva koja smo godinama skupljali za tu namjenu imamo, tako da bi se s gradnjom moglo odmah početi, a očekujemo i pomoć dobrotvora. Karitativne su potrebe sve veće, postojeći uvjeti u pučkoj kuhinji sve su lošiji, ali ono što raduje jest izražen osjećaj ljudi za pomoć potrebitima. Kada se po našim župama i selima prikuplja povrće, voće i druge namirnice, prikupi se toliko da pretekne naše potrebe, te dio možemo poslati u druga područja gdje je to potrebno.

- Koji su još prioriteti Varaždinske biskupije?

- Prioritet je također Veternica, staro kanoničko dobro na području Zagrebačke nadbiskupije koje je vlasništvo Čazmansko-varaždinskog kaptola. To je bio pavlinski ljetnikovac i ondje postoje uvjeti da se to dobro uz manja ulaganja uredi za duhovne sadržaje mladih. Ondje bi, u prekrasnoj prirodi, mladi mogli boraviti po nekoliko dana u sklopu duhovnih obnova. Potreba i zanimanje mladih za takvim sadržajima izraženi su, ali nemamo primjerenog prostora. Željeli smo obnoviti prostore u Lepoglavi, ali ćemo zbog golemih troškova morati u ovoj kriznoj situaciji na neko vrijeme prekinuti tamošnje radove. Tako preostaje jedino Veternica gdje obnova ne iziskuje tako velike troškove.
Glede drugih potreba, prepuštam inicijativu svećenicima da procijene što mogu učiniti.

Ivan Njegovec

http://varazdinske-vijesti.hr/3390/vjerski-zivot/zalosti-me-raslojavanje-ljudi
« Zadnja izmjena: Prosinac 31, 2009, 12:51:48 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3892
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #13 : Prosinac 31, 2009, 12:52:59 prijepodne »

Gradišćanske „Hrvatske novine“ 

crikva i vjera

Mali Jezuš svita siromah


Željezno, vjerska stranica, 21.12.2009. - HN 51-52/2009

Bogu nima alternative, ili On, ili ništa, kaos praznina. Zato zapjevajmo na Božić puni zanosa i radosti: „Radujte se narodi, kad čujete glas, da se je Jezuš narodio ov blaženi čas. Svaki narod posluhni, k Betlehemu pristupi, pristupi.“


Jezuš, Sin Božji, gospodar svega svita i čiji je vas svit, dojde med nas kao najveći siromah. Rodio se je od neznatnih ljudi, Marije i Jožefa. Rodno mjesto mu je: štala blizu Betlehema. U Betlehemu nije bilo mjesta, prenočišća za nje. Siromahi nisu dobro došli ni u Betlehemu. Ali nebo nje nazvisti pastirom i mudracem. A mudraci su nazvistili njegovo rodjenje i kod Herodeša, ki ga je odmah odsudio na smrt. Andjeo Gospodinov se to skaže Jožefu u snu i reče mu: „Stani se tr zami Dite i majku njegovu i pobigni u Egipat, i ostani onde, dokle te ne opomenem, jer će Herodeš iskati Dite na smrt.“ Jožef i Marija se nisu pripravili na ovako dalek put u Egipat. Mislili su, po upisanju se vraćaju najzad u Nazaret. Ali nije tako. Počnu putovanje kroz arapsku pustinju prema Egiptu. Čim su se hranili, kade su prenoćevali? Putem znam niti štale nisu imali. Danom vrućina, noću hladno. Kako dugo su tribali, dokle su u Egipat zašli i ča ih je čekalo onde? Su živili iz milostinje. Je znam i sv. Jožef pekljao nešto hrane, da preživu? Ili je djelao? Ne zna se, kako dugo su morali ostati u Egiptu, do smrti Herodeša. Kada je on umro, ne stoji u Svetom pismu. Zato sam dao naslov ovomu članku: „Jezuš svita siromah“ jer kad si sve ovo premislimo, ne moremo drugo misliti, nego da je bio zaista kao malo Dite, svita najveći siromah. Židove je Bog u pustinji čudnovito hranio s manom. A je li ovu Obitelj čudnovito hranio u pustinji, ne znamo. Ili ih je predao potpunomu siromaštvu i potpunoj zapušćenosti? Po ovom se ništa ne čudim, da si je Sin Božji, Jezuš Kristuš zibrao spas ljudi s križem. Njegovo rodjenje i njegova smrt su na istoj razini, slaže se jedno s drugim, potpuno siromaštvo, zapušćenost, nevolja, muka. Kad se komu kralju rodi dite, položu je u zlate jaslice, a maloga Jezuša su položili u jaslice, ke nisu bile, mislim, ni najčišće. Marija ih je mogla brisati nako-kako, da bude mogla ipak položiti dite u nje. A jedino svitlo mogla im je biti u noći, misečina. Pastiri su morali dobro oči otpriti, da je najdu, tako i mudraci. Kad se kraljem dite rodi, je veliki tam-tam, a pri rodjenju ovoga Diteta, je samo tamna noć. Dobro je na sve ovo misliti, da nam bude svisno, kako nas Bog voli, i ča je Bog i ta mali Jezuš sve učinio za nas, da se spasimo. Identificirao se je na ovom svitu sa zadnjim človikom, da pak ovi zadnji prvi nastanu u kraljevstvu njegovom. Život mu teče u krugu najsiromašnijih, s apoštoli, siromahi, grišniki. A poglejte velikane ovoga svita. Ćete najti med njimi koga siromaha ili neuglednoga človika? I ako bi negdo došao do vrat ovih velikih, stražar vrat bi ga odmah okrenuo najzad, odakle je došao. Da to je Bog za nas, i to je svit za nas. Kod Boga primljeni, a kod velikih ovoga svita, odbačeni. To su Herodeši današnjega svita, ki ima i danas dosta, još i preveć. Kao ončas, tako i danas svit rado ne čuje poruku Božju. Tako ide njevim namjesnikom, rimskim papam, posluhnu je, jer je moraju. To je samo diplomacija, ali nauk Božji im projde uz uho. Nek neka ostane dobro daleko od njih, da ga ne čuju, kao ga nisu htili čuti ni farizeji, pismoznaci. I danas ima istu sudbinu, kako ju je imao pred dvi tisuć ljeti. Ih je ne malo i danas, ki bi najvolili rimske pape na križu, kao nekada Jezuša. Nima mjesta za njega, kako ga nije bilo ni ončas u Betlehemu. Ali mi, njegov narod, svi vi, ki ove rede čitate priznajmo ga našim Bogom, Spasiteljem, jer nek kroz njega će biti spašen ov svit. Ne nek na drugom svitu ćemo biti spašeni kroz njega, nego jur i na ovoj zemlji. Bez njegovoga nauka živiti će človik u kaosu, nepravdi, mržnji, boju teroru. Andjeli su ga ovako nazvistili: Mir ljudem na zemlji, ki su dobre volje. Nek samo On i kroz njega dojde mir na svit. Svi mi budimo pastiri, mudraci, ki Boga išću. Bili su srićni i pastiri i mudraci, kad su maloga Jezuša našli. Tako ćedu biti svi srićni, ki maloga Jezuša, i u njem Boga, Spasitelja najdu. Bogu nima alternative, ili On, ili ništa, kaos praznina. Zato zapjevajmo na Božić puni zanosa i radosti: „Radujte se narodi, kad čujete glas, da se je Jezuš narodio ov blaženi čas. Svaki narod posluhni, k Betlehemu pristupi, pristupi.“  Svit je pun biguncev. Ali nekamo zabiti, da je bio i Mali Jezuš jur pred svih tisuć ljeti bigunac. Preporučimo mu, osebujno na Božić sve ove bigunce, biguncu svih biguncev, Malomu Jezušu i Svetoj obitelji. A osebujno mu preporučimo te bigunce, ki su od Boga pobigli. Neka se u ovih ljudi ponovo rodi Bog. I neka najdu stan, svi beskućniki, ki po ulici ili pod drivom čekaju teško jutro. Prosimo Maloga Jezuša, zaposlimo ga, da liječi te tolike rane, nevolje, ke ljudi podnašaju, da se budu mogli svi skupa s nami veseliti rodjenju Jezuševomu. U kratko: Jezuš rodio se je u štali, i nastane bigunac u Egiptu. Da li si je našao Sv. Jožef djela u Egiptu? Ili su živili iz milostinje? Ili je znam Sv. Jožef još i pekljati morao, da preživu?! Ovako je počeo život Maloga Boga, „Božića“ na zemlji. Zato naslov: Mali Jezuš, svita siromah.


http://www.hrvatskenovine.at/hn/
« Zadnja izmjena: Prosinac 31, 2009, 12:54:32 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3892
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #14 : Prosinac 31, 2009, 12:56:45 prijepodne »


Gradišćanske „Hrvatske novine“ 

crikva i vjera

Iz ljubavi prema svakomu sinu i kćeri na svitu...


Željezno, životni stil, 21.12.2009. - HN 51-52/2009

Dokle je sunce budilo zemlju iz sna, je sveta Obitelj nastavljala svoj put prema Egiptu. Mali Jezuš srićno je snivao. Minulu noć je u onom siromašnom domu njegov Otac, svemogući Bog zbog dobrote njegove majke Marije i ljubavi prema svojemu Sinu, ali i svakomu sinu i svakoj kćeri na zemlji, po njem, malom Jezušu, učinio veliko čudo.
(prema narodnoj predaji)


Kad su Jezuš, Marija i Jožef pobignuli pred Herodešem u daleki Egipat, je Ditešce bilo još malo. Ufali su se u svemogućega Boga i se predali njegovoj volji znajući, da će je on spasiti. Samo moraju biti strpljivi. Kraj okolo naokolo je bio pust i nenastanjen. Jožef je hitrio najper, je li će zagledati kakovo sklonišće, ali svitla nigdir nije bilo. Skrbno se je pitao: Ča će ovo malo dite opet ostati prez teploga krova kot u Betlehemu? Ča ćemo, kad ovde nije ni špilje, a ni štalice? Marija je dokle jačkom umirivala nemirnoga Jezuša i mislila: Tribala bi ovo Ditešce okupati, nahraniti i položiti u pravu zipku, ali kade nek i kako? S neba je misec svitio na kamenu stazu i noćni vjetrić je šušnjao u suhom grmlju divlje rože. Najednoč oblak kot plašć zakrije misec i sve se zamrači. I u daljini zablista svitlo, malo, nečiji tepli dom. I krenuli su prema svitlu, ko je s vrimenom nastajalo sve veće. Raziznali su u njem oblok ubogoga doma. Jožef potuklja na klimava vrata i zazove blagoslov na stanovnike toga doma. Kroz oblok pogleda uplašena žena. Ali kad ugleda Ditešce u Majčinom naručju, im otvori vrata. Dom je zaistinu bio siromašan. Svitlo je rasvićivalo nek ubog ležaj, prazan stol, košaru uz ognjišće, a u njoj dite. Marija ne veli ništa. Tiha i skrbna prišla je košari, prignula se i zagledala čirjaki ranjen mali obraz. Suza joj je kapnula iz oka. Jednom rukom je držala Jezuša, a drugom pogladila siromašnoga dičaka. Ali njegova majka u tom hipcu skoči i zgrabi Marijinu ruku. Ne činite to! — vikne. — Vaše dite je dragocjeno i ne smi obetežati! I žena goste prosi k stolu i im ponudi vrč vode i kruha. Na ležaj brzo prostre čistu plahtu, da Marija tamo povali Jezuša. Rado bi ga okupala! — prosi Marija ženu pogledavši uz ognjišće pripravljene naćve i vodu. Sve ću vam dati, draga žena, samo ne prosite ove naćve! — veli plaho žena. Vidili ste mojega sinkaca. Samo malo je starji nego vaš, a teško je betežan. Tijelo mu je puno čirjakov. Svaki dan ga kupam u ovi naćva u ljekoviti trava, ali ne pomaže. Vaše dite je tako lipo, rumeno, zdravo. Ne dopušćam da ga približite naćvam, da ne obeteža kot moj sin. Marija se čini kot da to nije čula. Zame od Jožefa torbu i počne pripravljati Jezuša za kupanje. Žena se popašći da joj još jednoč prepriči kupanje, ali ju Jožef blago zaustavi: Dajte joj, zna ona ča čini! Žena skeptično mahne glavom, ali priskoči pomagati Mariji kupati Ditešce. Jezuš radosno prljučka u teploj vodi i svojimi ručicami prska dvi majke, ke su se s ljubavlju i nježnošću skrbile za njega. Kad je Jezuš nahranjen zaspao, digne Marija iz košare betežnoga dičaka i na očigled presenećene majke ga nježno privine na svoje prsi i pozove ženu: Sad ćemo i njega okupati! I u istu teplu kupku oprezno povali betežnoga dičaka. Ali on se ne raduje niti smije, nego tužno gleda jednoč svoju majku, a jednoč ovu nepoznatu ženu sa snažnim obrazom. Čim su pak toga dičaka nahranile, legla ga je Marija kraj ognja uz Jezuša. I rano jutro dokle je trudna žena spala, je sveta Obitelj tiho, da ne probudi ženu i dite, na prsti napustila siromašni dom. U zdjeli, iz ke su bili vičerali, ostavili su krajcar i krenuli na put prema Egiptu. Kad se je žena zbudila, se odmah spomene gostov i pašći, da im priredi ručenje. Ali vrijeda vidi, da je ležaj prazan i spravan. Uz ognjišća je bilo kića, a i oganj je jur bio naložen. Dokle se žena čudi, ju trgne glas sina. Ali nije to bio običan bolni plač, nego radosno gugutanje ter ona začudjeno pogleda u košaru, iz ke su joj se širile rumene rukice. Vidi srićan smih na zdravom obrazu sinkaca. Kad ga razmota vidi, da mu je cijelo tijelo zdravo: čirjakom već nije bilo ni traga ni slijeda! Srićna majka kušne svojega sina i s njim na ruka hvali Boga. Dokle je sunce budilo zemlju iz sna, je sveta Obitelj nastavljala svoj put prema Egiptu. Mali Jezuš srićno je snivao. Minulu noć je u onom siromašnom domu njegov Otac, svemogući Bog zbog dobrote njegove majke Marije i ljubavi prema svojemu Sinu, ali i svakomu sinu i svakoj kćeri na zemlji, po njem, malom Jezušu, učinio veliko čudo.

(prema narodnoj predaji)


http://www.hrvatskenovine.at/hn/
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549