Autor Tema: Orjunaška zemljo mila - ORJUNA (i) v Dalmacije  (Posjeta: 3116 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3936
Orjunaška zemljo mila - ORJUNA (i) v Dalmacije
« : Studeni 23, 2014, 11:22:52 prijepodne »
Orjunaška zemljo mila - ORJUNA (i) v Dalmacije

Citat:
Slobina Dalmacija

(BR)ERUPCIJA NA POLJUDU
TORCIDA DOČEKALA BELE (OR)JUNAKE!
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hajduk/tabid/83/articleType/ArticleView/articleId/265323/Default.aspx

MORE, BRE, MORE BRE, HAJD-U-K...., BRE!

* * * * *

10.10.2009.
DRAGUTIN DIMITROVIĆ Nekadašnji sekretar predsjedništva CK SKH:
Milošević mi je ponudio autonomiju Dalmacije
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/73689/Default.aspx



Osnivanje ORJUN(A-)e 1921.

ORJUNA je kratica za „Organizaciju jugoslavenskih nacionalista“, općenito poznata po kratici "orjunaši".
Osnovana 25. siječnja 1921. u Splitu pod imenom Jugoslavenska napredna nacionalistička omladina; ime je promijenjeno u svibnju 1922, kada dobiva novi statut i prestaje okupljati samo omladinu. Stranka je na izborima za ustavotvornu skupštinu Kraljevine SHS 1920. godine snažnim promoviranjem jugoslavenstva osvojila većinu glasova Srba prečana te dio glasova Hrvata, osobito u Dalmaciji, koji su težili snažnoj državi da ih zaštiti od Italije.
Značajnu ulogu u osnivanju Orjune imala je grupa Hrvata prebjeglih sa područja koje je nakon Prvog svjetskog rata pripojeno Italiji.

http://hr.wikipedia.org/wiki/ORJUNA

* * * * *

„Na sjednici održanoj 24. studenog 1918. Središnji odbor Narodnoga vijeća SHS-a donio je odluku o ujedinjenju Države SHS s Kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom.“
Prethodno je z Dalmacije stigla poruka da bu se, ak se Država SHS ne „prisajedini“ Srbije/CG, Dalmacija sama „prisajedinila“   tem državam (poradi napreduvajna taljanske vojske).
(Pripadajuče vezilo za sad fali – falile se Kaštelanke…).

* * * * *

Prosinačke žrtve: 'Časna obitelj' Vesne Pusić
 
'Dolje srpska dinastija. Dolje kralj Petar! Dolje srpski militanzam'
Tadašnji šef policije u Zagrebu Grga Budislav Anđelinović naredio je da se na pobunjenike otvori vatra.   
Grga Budislav Anđelinović, brat djeda Vesne Pusić, naredio je gušenje pobune hrvatskih vojnika 5. prosinca 1918. u Zagrebu.

http://www.dnevno.hr/vijesti/info/107376-prosinacke-zrtve-casna-obitelj-vesne-pusic.html

* * * * *

Promocija knjige Orjuna, 02:39

Promocija knjige Orjuna
« Zadnja izmjena: Studeni 23, 2014, 11:44:14 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3936
Odg: Orjunaška zemljo mila - ORJUNA (i) v Dalmacije
« Odgovori #1 : Studeni 23, 2014, 08:21:56 poslijepodne »
J. N. N. O. - Jugoslovenska Napredna Nacionalna Omladina

Kajti se vu širše hrvatske javnosti zna malo ili gotovo ništa o Orjune (i deluvajnu orjunašov), a ta tema ne zanimljiva ni "vuglednem povesničarem", unda čitatele treba vukratko podsetiti na činenice o tomu "spontano organizeranomu" terorističkomu pokretu čije poškodno deluvajne za Hrvatsku trpimo do d(en)es.

Nastavek
(vuklučivo 9 karikatur Felixa Srečkeca):

http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/17251-orjuna-i-neoorjuna-simboli-grba-kraljevine-slavonije-4-4.html

* * * *

Udruženje Četnika i blagoslov četničke zastave na velikom zboru u Splitu, 19. travnja 1925.
(foto: www.ratnakronikasplita.com ):



* * *

P(r )osveta zastave ORJUNE u Beogradu, 1925.:
http://www.hkv.hr/images/stories/Slike05/Slavonija_4/35_orjuna-beograd.jpg


« Zadnja izmjena: Studeni 23, 2014, 08:36:38 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3936
Odg: Orjunaška zemljo mila - ORJUNA (i) v Dalmacije
« Odgovori #2 : Studeni 25, 2014, 12:27:47 prijepodne »
JUGOSLAVENSKI INTEGRALISTI KORISTILI SU SE FAŠISTIČKIM METODAMA

Orjune nema, duh živi

Organizacija jugoslavenskih nacionalista odavno ne postoji, otišla je na smetište povijesnih zabluda i fanatiziranih ideologija, ali, začudo, njezine zasade, emocije, stavove i iracionalnosti osjećamo i danas



piše JOSIP JOVIĆ


Prije dvije godine Ivan J. Bošković, predavač na splitskom Filozofskom fakultetu, svojedobno redoviti književni kritičar Slobodne Dalmacije, objavio je u izdanju Sveučilišne naklade iz Zagreba knjigu intrigantnog naslova „Orjuna-ideologija i književnost“, koja je njegova doktorska disertacija.


Elementi fašizma

Svoje korijene Orjuna (Organizacija jugoslavenskih nacionalista) ima u “jugoslavenskoj naprednoj nacionalističkoj omladini” od prije Prvog svjetskog rata, koja se opirala austrougarskoj hegemoniji i koja je svoje nadahnuće našla u srpskim oslobodilačkim ratovima protiv Turaka.

No teško je razumjeti i samom autoru ove knjige kako se to jugoslavenstvo, koje su zagovarali manje-više svi pisci i intelektualci onoga vremena, izuzev Matoša, u Orjuninoj izvedbi pretvorilo u žestoko protuhrvatstvo.

Utjecaj okupatorskih ideologija i različiti etnički i kulturni supstrati u centrima Orjune, dio su objašnjenja, no veliki dio ostaje izvan dometa racionalnog.

Po mnogo čemu, od crnih odora, zagovaranja rasnog, integralnog jugoslavenstva, preko fizičkog i oružanog terora protiv neistomišljenika do traženja istrebljenja svih elemenata koji koče državno postojanje i narodno jedinstvo, Orjuna ima karakteristike fašističkog pokreta.

Izrazita je mržnja prema onima drugačijeg opredjeljenja, posebno prema kleru, frankovcima, separatistima, komunistima, Trumbiću i Radiću zbog njihova otpora velikosrpskoj dinastičkoj hegemoniji.

Karakteristično je veličanje srpstva u političkom i kulturnom smislu, odanost dinastiji i Kralju kojega se naziva velikim genijem, najsjajnijim simbolom, idealom vaskresenja, vladarom nedostižnih moralnih visina. Vrhunac svega je najuža suradnja s Udruženjem četnika uspostavljena 1923. godine.

Grad Zagreb, kao moguće središte hrvatskog nacionalnog i državnog identiteta, u odnosu na kojega se zagovara potpuna odvojenost Dalmacije, koju se ne smatra hrvatskom pokrajinom, predmet je snažne odioznosti orjunaških ideologa.

List Pobeda 1921. godine piše kako u Zagrebu, u kojemu nema ni jedne ulice s imenom Kralja Petra ujedinitelja i osloboditelja, vlada ropski austrijski duh i pljuvanje po svemu što je jugoslavensko, dok Vladimir Čerina u Vihoru 1914. godine piše kako bi u Zagrebu od osamdeset hiljada stanovnika, pedeset njih trebalo povesti na klaonice.

“Ovom gradu cinika”, kaže on, “treba silom dati dušu i mozak onog grada heroja što se zove Beograd.”

Istaknutiji su predstavnici Orjune u Splitu bili Ivo Tartaglia, Berislav i Grga Angelinović, Edo Bulat, Ljubo Leontić, Zvonko Jelaska, Ivo Petković, Vlado Matošić, Ivo Barbieri i drugi, kao i sedmorica književnika čiji književni rad Bošković nastoji objektivno valorizirati nezavisno od njihova ideološkog opredjeljenja, zbog kojega su poneki od njih i nepravedno izbrisani iz književne povijesti.

S druge strane, njihova je književnost duboko i neodvojivo impregnirana ideologijom koja samom književnom daru i dostignućima oduzima na vrijednosti.


Zanimljive sudbine

Zanimljive su sudbine tih pisaca, Niko Bartulović, čiji književni lik doživljava “mitski antejski susret s Beogradom” i koji Dražu Mihailovića opisuje kao srce i mozak oslobodilačke akcije, poginuo je u četnicima 1943. godine.

Đuro Vilović je prošao put od pravaša i svećenika, koji će u polemici s Otokarom Lahmanom konstatirati kako “u Dalmaciji ima neka vrsta ljudi redovito neslavenskog podrijetla koja mrzi i prezire sve što je hrvatsko i vječno je u službi antihrvatskih tendencija”, do odlaska u štab četničkog vojvode i sudjelovanja na četničkom kongresu u selu Ba.

Mirko Korolija, intendant i direktor splitskog kazališta, izrazite srpske osjećajnosti, integrirat će splitsko kazalište sa sarajevskim radi kulturne unifikacije.

Tu je i Ćiro Čičin Šain, ideolog i urednik Pobede, integralni Jugoslaven i unitarist koji je do 1958. bio kustos Muzeja Split i redaktor u Slobodnoj Dalmaciji.

Njegov scenski recital Kralj i otadžbina izveden je 7. prosinca 1935., uoči otvaranja spomen-svjetionika Kralju Ujedinitelju dan poslije na Gatu majora Stojana.

Zaneseni skerlićevac i jugoslavenski diplomat Sibe Miličić pisao je ekavicom i ćirilicom, dobitnik je posebne nagrade Srpske kraljevske akademije 1926. za knjigu priča.

U ratu je pristupio partizanima, pa ga nalazimo među sudionicima Konferencije kulturnih radnika Dalmacije održane u Hvarskom kazalištu, u društvu Marina Franičevića, Vjekoslava Kaleba, Živka Jeličića, Jure Kaštelana, Šime Vučetića i Josipa Kirigina. Vratio se hrvatskom jeziku, veličao u pjesmama domovinu, ali joj ne spominjući ime.

Ivo Lahman i Branko Stanojević, koje Ivan Bošković drži također zanimljivim piscima, spadaju u snažne simpatizere jugoslavenske ideje i jugoslavenskog jedinstva, te Srbije u kojoj vide mesijansku ulogu.

No, obojica su rano umrla, prvi u dvadeset osmoj, a drugi u dvadeset četvrtoj godini života, ne dočekavši Drugi svjetski rat.


Čudna žilavost

Orjune kao organizacije odavno nema, otišla je na smetište povijesnih zabluda i fanatiziranih ideologija, izbrisana je valovima šestojanuarske diktature, radićevštine, endehazije i federalnog jugoslavenstva.

Ali, začudo, njezine zasade, emocije, stavove i iracionalnosti kao da osjećamo do današnjih dana kroz djelovanje nekih, uglavnom sada već propalih, strančica i listova, formalnih udruga i neformalnih druženja i kroz pisanje dobro plasiranih pojedinih književnika i kolumnista.

I kao da su posebno isprovocirani uspostavom samostalne hrvatske države. Može se primijetiti isti onaj animozitet prema crkvi, naciji, prema pravašima i HDZ-u, prema Zagrebu i još prema Vlajima i Hercegovcima, prema Tuđmanu, kao nekad prema Radiću, Starčeviću i Trumbiću, kao simbolu jedne ideje i pokreta, prema ratu i ratnicima za nacionalnu slobodu i nezavisnost, prema onima koji misle drugačije.

Čudna je ta žilavost i otpornost po kojoj perzistiraju određene političke ideje. Vjerojatno je u međuvremenu postalo bespredmetno oduševljenje Jugoslavijom. No ljubav je prolazna, a mržnja, izgleda, vječna.

Neoorjunaši će prihvatiti svaku ideju koja negira hrvatsku državnu ideologiju, od Bajamontija, venecijanstva i dalmatinstva do euroatlantskih i balkanskih integracija. Oduševljava ih Dučić kao nekoć Skerlić. Svako malo hrle u Beograd i pišu o superiornoj srpskoj kulturi.

Opet kao da je aktualna deviza: Slaveni možda, Hrvati nikada. Vjetar u leđa pronositeljima ovakvog svjetonazora su određena politička strujanja u svjetskom okruženju, službena politika nekoliko vlada i jednog predsjednika, kao i struktura vlasništva i orijentacija većine medija.

Njima se Bošković u svojoj knjizi ne bavi, ostavljajući to nekim budućim analitičarima i piscima naše književne i političke povijesti.


Sjajna Boškovićeva knjiga prešućena

U stručnim krugovima knjiga dr. sc. Ivana J. Boškovića Orjuna - ideologija i književnost, primljena je s visokim ocjenama, redovito su recenzije bile pohvalne, dobila je Rektorovu nagradu, nagradu Hrvatskog društva književnika Judita, ušla u najuži izbor za najbolje publicističko djelo u izboru Jutarnjeg lista. Ipak, o njoj se nije puno čulo u široj javnosti.

Riječ je, kako sam naslov knjige upućuje, o analizi jednog političkog pokreta i organizacije iz prve polovice dvadesetoga stoljeća, koja je imala snažno uporište naročito u Dalmaciji, i to poglavito u Splitu, te skupine književnika koji su pripadali toj ideologiji i organizaciji.

Ivan J. Bošković je, pišući knjigu Orjuna - ideologija i književnost, istražio sve što je o Orjuni prije njega uopće napisano.


http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/16247/Default.aspx
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3936
Odg: STO(i)J(ed)AN DALMATINAC / Orjunaška zemljo mila - ORJUNA (i) v Dalmacije
« Odgovori #3 : Studeni 29, 2014, 10:59:55 prijepodne »
29.11. – SPLITSKA PROSLAVA DANA (B)RE-PUBLIKE AD 2014.

Vuz denešne prosvede iliti pro-Serbe na negdašne obale Majora Stojana v Splitu:
MORE, BRE, MORE, BRE, HAJD-U-K…., BRE!

JU-raj Dalmatinac vs. Juraj Dalmatinac
STO(i)J(ed)AN DALMATINAC VS. STOJAN DALMATINAC

Splitska riva se do leta 1941. zvala „Obala Majora Stojana“, po majoru Stojanu Trnokopoviću, prvomu oficiru srbske vojske tera se na kraju prve svetske vojne leta 1918. iskrcala v Splitu (i tak preduhitrila Taljane).

* * * * * * * * * *

(Negdašna Smojina kolumna v „Slobodne Dalmacije) “Mali Marinko“ i „Majstori s mora“…
„MALI MAJINKO“ I MAJSTOJI S-MOJA

2012-10-10
Jugoslaven bez maske: Najvekš grej Miljenka Smoje bil je Ante Jurjević Baja

Miljenko Smoje bil je vekši Jugoslaven od svega pajdaša Ante Jurjevića Baje, ratnoga zločinca,  dugoletnoga neprikosnovenoga, ke javnoga, ke tajnoga, vladara Splitom.
Skup su tvorili tandem teri je (do)mineral i v glasilu Slobodne Dalmacije.
Naravno, se ovo nema veze z nesumlivem kvalitetam Miljenka Smoje kak umetnika, autora nadaleko poznate, kultne televizijske serij Maloga i Veloga Mista.



Reći za Miljenka Smoju, da nije bio Jugoslaven, a pod stare dane i ekstremitemni zaljubljenik u propalu tvorevinu, koja je tijekom  dvadesetog stoljeća dva puta propala te ni to mnogima nije bilo dosta, notorna je kleveta. Miljenko Smoje bio je veći Jugoslaven od svog prijatelja, ratnog zločinca, velikog dalmatinskog koljača Ante Jurjevića Baje. Inače, klan Jurjević dugo godina neprikosnoveno je, što javno, što tajno, vladao Splitom. U svoje vrijeme zloglasni Ante bio je gospodar života i smrti u Dalmaciji, po njegovoj naredbi se umiralo, on je imao moć "otpuštati grijehe", bio je mali Bog i Miljenko Smoje je to morao znati, s obzirom kako je bio njegov apostol.

Zajedno su tvorili tandem koji je dominirao i u Slobodnoj Dalmaciji, u ono vrijeme klasičnom glasilu zločinačke organizacije. Nekoliko desetljeća Splitom je dominiralo nekoliko ljudi, koju bi neki nazvali elitom onoga vremena, što su oni zapravo i bili. Tu dolazimo pak do činjenice koja je nedvojbena, naime, tako nešto samo svjedoči o vremenu u kojem se nalazio Split dok je bio zarobljen u rukama šačice zločinaca i onih koji su podržavali raj zločin, prikrivali ga, branili do posljednjeg daha Jugoslavije, pa i nakon toga.

Drugim riječima, stvorili su svoju novinu u Splitu, svijet koji u stvarnosti nije postojao, stvorili su Split kakav se, zbog kostura koji su ispadali iz ormara, morao raspasti, i raspao se, upravo kako su ga stvorili, u krvi. Bez obzira na dokumentarni serijal "Libar", koju nam je pripremila takozvana javna televizija, bez obzira na medijsku rehabilitaciju i pokušaj političke rehabilitacije Miljenka Smoje, Split se, srećom, ne može vratiti u ono vrijeme, Slobodnu Dalmaciju danas nitko ozbiljan ne čita, a i ona je u rukama tajkuna.

Neki danas prozivaju Slobodnu Dalmaciju da se vratila u vrijeme komunističkog zločinca Ante Jurjevića Baje, međutim ti nisu u pravu. Naime, novokomponirani fašizam i komunističke gluposti, koje podsjećaju na Bajina vremena, zapravo su folklorne gluposti, ne zanima ih komunizam, već lova, pa makar i hrvatskih građana, u džepovima.  Mnogi se danas služe sličnim trikovima, a poglavito hrvatski mediji, kako bi na račun ispraznih ideologija, komunizma i fašizma, izvukli što je više novca i novčanika ionako opljačkanih građana. Danas komunist, sutra fašist, sasvim svejedno. Smoje je tu ostao dosljedan, jednom komunist i orjunaš do smrti to isto, dakle, ako ništa drugo Smoji se to mora priznati.

Naravno, sve ovo nema veze s nesumnjivim kvalitetama Miljenka Smoje kao umjetnika, autora nadaleko poznatih Malog i velog Mista, kultnih televizijskih serija, posebno se to odnosi na Malo misto. Boris Dvornik u ulozi Roka Prča briljirao je kao nikad u životu.

Smoje je, za razliku od nekih u to vrijeme, imao svojevrsno dopuštenje režima da piše što god želi, ako to želi, te se da ruga svima, pa čak i najvažnijim protagonistima režima,  na čuveni Smojin način. Početkom devedesetih pokušao se  približiti novoj, demokratskoj vlasti, napisao je tekst u kojemu Tuđmana naziva "stvorenin vođon salivenin od bronce, koji je pravi čovik za ovo sudbonosno vrime". Međutim, nisu se našli. Smoje je ipak ostao bliži Jugoslaviji nego Hrvatskoj, njegov pogreb bio je sve samo ne ono što se očekivalo. Ostavili su ga svi, osim nekolicine najbližih prijatelja te poznanika.

http://tinolovka-news.com/vijesti-hrvatska/32670-jugoslaven-bez-maske-najveci-grijeh-miljenka-smoje-bio-je-ante-jurjevic-baja

Citat:
04. 12 2008.
Spomenik izdaji – Nova Orjuna
      Prilogi za životopis Miljenka Smoje, zapraf su paralelni životopisi Smoje i Joška Čelana, životopis izdajnika v vusporedbe z životopisom čestitoga čoveka – vustvari zapisi o obračunu orjunašov ili Soroševe udbašov z Hrvatskum i z istinom i borba pojedinca, v ovomu slučaju Joška Čelana za istinu.
      Nova Orjuna, tera je i des jaka i vutecajna v hrvatskomu Splitu, postavlajnem spomenika izdajniku  Smoje demonstrera sv(oj)u snagu i svoj vutecaj i testera naše strplejne i naš ponos.

Nastavek:
http://hcsp.hr/spomenik-izdaji-nova-orjuna

* * * * * * * * * *

17.10.2012.
"Smoje bi i des satirički pisal o semu, a mnogi bi ga i dale pluvali"
http://www.slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/134522/Default.aspx//Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/190911/Default.aspx 


* * * * * * * * * *

Miljenko Smoje (1986) , 02:59
Legendarni Miljenko Smoje pripoveda o Hajduku i barba Luke Kaliterne povodum 75. rođendana „Majstora z mora“
https://www.youtube.com/watch?v=RfM5dbOkI2s

Naše Malo Misto, 02:51

Naše Malo Misto
« Zadnja izmjena: Studeni 29, 2014, 11:22:26 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549