Autor Tema: Stari Slaveni  (Posjeta: 4156 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7086
  • ...besposleni internetski masturbator...
Stari Slaveni
« : Travanj 15, 2014, 12:23:10 prijepodne »
Za one kaj jem se tema čini poznata ili iščeju sl.;   http://www.forumgorica.com/tradicija/staroslavenski/msg26599/#msg26599

-

Bogovi starih Slovena
 Slovenske bogove jako je teško klasifikovati. Njihove funkcije često se mešaju, a sama njihova priroda je neizdiferencirana. Zbog toga nije moguće slediti neku od matrica kojom se najčešće sistematizuju mitologije ostalih naroda, kao što je recimo astrološka matrica ili matrica kabalističkog Drveta života. Zato smo bogove Slovena klasifikovalina dva načina, kao one tradicionalne i kao one netradicionalne. Da bi podela bila preciznija tradicionlane smo podelili na Kijevski i Polapski panteon, kao i na bogove koji su se obožavali na drugim teritorijama. Kijevski panteon je, naravno vezan za Istočne Slovene, a polabski je bio vezan za Slovene koji su živeli između reke Odre i Labe, dok je njihova granica na severu bila Baltičko more. Polapski panteon, međutim, obuhvata mnogo širu teritoriju na kojoj su živela mnoga plemena kao što su Polabljani, Obotri i mnogi drugi. U netradicionalna božanstva spadaju pretežno božanstva slovenskog vedizma, neopaganskog pokreta koji je zasnovan na knjigama Aleksandra Asova i Jurija Miroljubova. Međutim, u netradicionalne bogove stvaili smo i one čija je tradicionalnost diskutabilna, odnosno, za koje se ne može sa sigurnošću tvrditi da su slovenskog porekla.

Postoji mnogo načina na koje se mogu klasifikovati božanstva slovenske mitologije. Osim klasične, geografke podele može se izvšriti i podela po tradicionalnosti, odnosno, autentičnosti slovenskih božanstava. Potreba za ovakvom podelom ukazala se nedugo posle nastanka slovensko-vedskog neopaganskog pokreta čiju su rodonačelnici Jurij Miroljubov i Aleksandar Asov. Ako uzmemo u obzir podelu po tradicionalnosti, odnosno autentičnosti, slovenske bogove možemo podeliti u tri osnovne grupe. U prvu grupu spadaju ona božanstva za koja sa sigurnošću možemo tvrditi da su deo slovenske verske tradicije tj. da su to bogovi koji su imali svoje hramove, sveštenike i poštovaoce. U ovu grupu, spadali bi, recimo, Veles, Svetovid, Radgost i ostali bogovi koje možemo nazvati tradicionalnim božanstvima. U drugu grupu spadaju bogovi čije je slovensko poreklo diskutabilno i bogovi  za koje se postavlja pitanje da li su božanstva po sebi ili su njihova imena zapravo samo drugi nazivi već postojećih božanstava. Ovoj grupi mogli bi da pripadaju Horz, Devana, Zizileja (čije je ime, najverovatnije samo jedno od imena boginje Žive) itd. Poslednja, treća grupa obuhvatala bi božanstva za koja sa sigurnošću možemo tvrditi da nisu izvorno slovenska već da su preuzeta iz nekog drugog religijskog sistema. Iako imena ovih entita postoje u različitim varijacijama i u slovenskom jeziku, nemamo nikakve materijalne dokaze da su Sloveni obožavali ova božanstva. U treću grupu, dakle, spadaju božanstva slovenskog vedizma, pokreta o kome je već bilo reči u uvodnom izlaganju. Božanstva koja su na ovaj način postala deo slovenske mitologije svoje poreklo imaju u Rig vedi i ostalim svetim indijskim spisima. Krišnji, Višnji i Mater Sva samo su neki od bogova koji su svoje mesto našli u neopaganskom sistemu slovenskog vedizma. Između ostalih, tu je i Indra, koga ćemo ovom prilikom pažljivije proučiti.Za kraj smo ostavili božanstva koja se samo uzgredno spominju u izvorima o staroj slovenskoj religiji.
                         
Kijevski panteon

Perun
Dažbog
Mokoš
Veles
Stribog
Horz
Simargl


Polapski panteon

Svetovid
Radgost
Živa
Svarožić
Prov
Pripegala
Podaga


Ostala tradicionalna božanstva

Svarog
Vesna
Gerovit
Lada
Morana
Triglav
Crnobog
Mati Sira Zemlja
Lela


Božanstva čija tradicionalnost nije dokazana

Belobog
Devana
Koledo
Krišnji
Kupalo
Trajan
Mater Sva
Rod
Višnji       
Voden
Zlata Maja


Neka manje važna božanstva

Crnoglav
Jula
Pizmar
Porevit
Rinvid
Turipid
Turuvid
Zizilelija
Eži
Leto

http://www.starisloveni.com/Bogovi.html

-

Mitska Bića
 Stari sloveni su gajili verovanja u sledeca mitska bića. Neka od njih su se i danas zadržala i u nekim krajevima se i dalje veruje u postojanje ovih bića. A neki su doživeli svetsku slavu i izašli iz okvira Slovenske mitologije, poput vampira. Za više informacija o nekom mitskom biću kliknite na neki od dole navedenih linkova.

•Demoni prirode
◦Lesnik
◦Šumska majka
◦Vodenjak
◦Rusalke
◦Vila
◦Poljski duhovi

•Demoni sudbine
◦Suđenice i Usud

•Atmosferski demoni
◦German
◦Vetrogonije
◦Zmaj
◦Ala

•Demoni bolesti
◦Babice
◦Milosnice
◦Čuma

•Domaći demoni
◦Zmija čuvarkuća
◦Talason
◦Uslužni duh

•Čovekoliki demoni
◦Vampir
◦Baba Jaga
◦Veštica
◦Mora

•Ostali demoni
◦Todorci
◦Osenja
◦Karakondžula

•Vuk Karadžić o mitskim bićima

http://www.starisloveni.com/MitskaBica.html
wwwg tablice

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7086
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: Stari Slaveni
« Odgovori #1 : Travanj 15, 2014, 12:24:28 prijepodne »
Stari Sloveni - dokumnetarni serijal
 U sastavu dokumentarnog serijala o starim Slovenima snimljene su dve epizode. Prva epizoda pod nazivom ,,Stari Sloveni - istorija i tradicija" govori o istoriji Slovena, počev od njihove prapostojbine, preko prvih država i migracija, kao i o tradiciji i običajima koji su sačuvana do danas poput Slave, običaja vezanih za kult predaka, Božić i Badnji dan.

http://youtu.be/CNehRAzbWeA

Originalni naziv: Stari Sloveni - Istorija i tradicija
 Zemlja porekla: Srbija
Žanr: Dokumentarni, istorijski, etnološki
 Trajanje: 46 minuta
 Režija: Nikola Milošević
Scenario: Nikola Milošević
Muzika: Vesna Kakaševski, Nikola Milošević, Vedan Kolod, Slavland
 Distributer TV prava: Delta Video

Više informacija o filmu ,,Stari Sloveni - istorija i tradicija" http://www.starisloveni.com/Stari%20Sloveni%20-%20istorija%20i%20tradicija.pdf

 
Druga epizoda koja nosi ime ,,Stari Sloveni - verovanja i običaji'', govori o mitologiji Slovena, njihovim božanstvima i raznim običajima koji su vezani za bažanstva i mitska bića, kao i o narodnoj religiji Srba, mitskim bićima Srba koja vode poreklo iz staroslovenske mitologije, kao i o mnogim verovanjima kako se od tih mitskih bića može zaštiti.

http://youtu.be/SPBbprvLH7E

Originalni naziv: Stari Sloveni - Verovanja i običaji
 Zemlja porekla: Srbija
Žanr: Dokumentarni, istorijski, etnološki
 Trajanje: 48 minuta
 Režija: Nikola Milošević
Scenario: Nikola Milošević
Muzika: Vesna Kakaševski, Nikola Milošević, Vedan Kolod, Slavland
 Distributer TV prava: Delta Video

Više informacija o filmu ,,Stari Sloveni - verovanja i običaji" http://www.starisloveni.com/Stari%20Sloveni%20-%20verovanja%20i%20obicaji.pdf

...
http://www.starisloveni.com/Film.html

-

Internet magazin Veles
 Internet magazin Veles je nastao sa idejom da se promoviše kultura, umetnost i nauka slovenskih naroda. Redakcija magazina je nastala od članova foruma sajta www.starisloveni.com. Magazin će govoriti o Slovenima uopšte, slovenskoj istoriji, mitologiji, kulturi i velikim ljudima bilo iz nauke, kulture ili umetnosti koji su svako na svoj način uticali na tok istorije čovečanstva.

Preuzmite časopis Veles: ...

Pozivamo sve zainteresovane da se pridruže redakciji časopisa Veles. Ukoliko imate zanimljivu ideju za članak, strip ili možete na drugi način doprineti kvalitetu časopisa, molimo vas da nas kontaktirate preko e-pošte veles@starisloveni.com. Radi održanja kvaliteta tekstova i budućeg poboljšanja, molimo vas da pre pisanja pročitate sledeće uputstvo za autore tekstova.
http://www.starisloveni.com/CasopisVeles.html
wwwg tablice

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3935
Odg: Stari Slaveni
« Odgovori #2 : Travanj 15, 2014, 12:42:44 prijepodne »
Da se nebi našla pozablena i poradi toga povređena, treba spomenuti i Kumovu slamu.

 * * * * * * * * * * * * * *  * * * * *   

Kult predaka

(preobrjneno ze srbskoga ŠTAkavskoga v hrvatski ŠTAndard prek Google preobrnitela)

      Kult kumstva je također povezan u patrijarhalnom slavenskom društvu za kult predaka . Kum je mogao biti samo jedan na razini cijelog jednog roda , odnosno obitelji . Kum je rodonačelnik roda i kroz njega mogu govoriti preci . Zato se stav kuma toliko poštuje u narodu i njegova riječ je po nekim narodnim poslovicama bitnija od Božje . Vuk Karadžić je skupio nekoliko poslovica u kojima se govori " Kum pa Bog " . Ovaj fenomen nije svojstven samo Slavenima , već svim patrijarhalnim zajednicama . Tako se ovaj fenomen do danas očituje u talijanskim mafijaškim obiteljima koje imaju jednog kuma , koji je rodonačelnik obitelji i njegova riječ je sveta . Tako je bilo i u slavenskim obiteljima , sve do 19. stoljeća , kada uloga kuma počinje popuštati , te se javlja više kumova . Taj jedan kum koji je bio na razini roda je činio sve radnje vezane za kuma u tom rodu . On je davao ime djetetu , kumovao bi i na vjenčanjima , dok bi nakon smrti ispod groba postavljao slamu ( koja naziva " Kumova slama " ) koja bi olakšala put duši na onaj svijet , odnosno osigurala bi udoban put . Kako se vjerovalo da je taj onostrani svijet , negdje na nebu , među zvijezdama , tako je za Mliječni put , odnosno našu galaksiju , u srpskom narodu primljeno ime Kumova slama.


      Preci u sustavu vjerovanja Slavena zauzimaju središnje mjesto . Oduvijek je postojalo vjerovanje kod Slavena da postoji princip , koji je odgovoran za život pojedinca , koji se naziva duša . Duša nakon smrti čovjeka bi trebala otići na drugi svijet . Preci s drugog svijeta mogu brinuti o životima svojih bližnjih . Oni tamo imaju moć da vide i budućnost , tako da mogu na određeni način da upozore svoje bližnje na neke opasnosti . Vjerovalo se da preci mogu utjecati na sudbine živih . Ovo vjerovanje je vezano uglavnom za regularno umrle pretke . Naime pretke možemo podijeliti na dvije skupine . U prvu skupinu spadaju ljudi koji su umrli regularnom smrću i kod kojih je ispoštovan obred sahranjivanja na ispravan način . Ovi preci će uglavnom biti blagonakloni prema svojim bližnjim i svom potomstvu kao i daljnjim generacijama njihove obitelji . Međutim i ovakvi preci bi mogli nanijeti zlo ukoliko bi se uvrijedili . U drugu skupinu umrlih spadaju oni koji nisu umrli prirodnom smrću , koji su umrli prijevremeno ili kojima nije ispoštovan pogrebni obred na ispravan način . Duša ovakvih ljudi bi napadali svoju zajednicu , radili bi razne vrste pakosti , pa čak i ubijali . Duše ovakvih pokojnika bi mogle da se vrate u tijelo i kao takve da napadaju . Mitska bića koja su zapravo duše mrtvih koje nisu zadovoljne i koje čine zlo zajednici su primjerice vampir , rusalka , drekavac , vodenjak itd. . Kod Slavena gotovo sva mitska bića zapravo predstavljaju dušu nekog čovjeka . Ukoliko je to regularan predak , od njega će biti zmija čuvarkuća , ili će se utjeloviti u vidu vuka ili će se stopiti u princip koji se kod Rusa naziva Rod i Rožanice . Ukoliko ne bi umro na pravi način ili ne bi bio pokopan na pravi način duša bi postala vampir , drekavac , nav , rusalka ili neki drugi zao demon .
         Kod Slavena je bilo razvijeno vjerovanje da se svijet živih i mrtvih prepliće . Međutim kontakt predaka i živih nije bio moguć bilo kad . Taj kontakt je bio moguć samo u nekim danima tijekom godine , kao na primjer na Badnjak , kad se predcima sprema večera . Također za određena mitska bića , koja vode porijeklo od duša mrtvih , se premala u određenim terminima gozba , kako bi se oni udobrovoljili . Predci su se mogli pojaviti u obliku zmije ili vuka kada bi htjeli da stupe u kontakt sa svojim živim potomcima i ukoliko bi htjeli ih upozore na neku opasnost ili neki nemili događaj . Također postoje narodne priče kako bi vuk ili zmija spasili nekog iz nevolje , ukoliko bi se ta osoba izgubila u šumi ili bila u nekoj drugoj vrsti nevolje . Iz ovog se može zaključiti da oni zapravo spašavaju svog potomka . Te životinje uglavnom mogu govoriti u tim narodnim pričama , što im daje još jednu mitološku dimenziju .
      Kako su preci mogli utjecati na sudbinu pojedinca , tako se sudbonosnim smatralo rođenje djeteta . Rođenje djeteta je uvijek pripisivano onostranom svijetu . Dijete je bio zapravo dar od predaka . Također po nekim autorima ( Ljubinko Radenković ) demoni sudbine zapravo predstavljaju prapredke i suđenice bi prema tome bile pramajke . One bi određivale kad će i kako dijete umrijeti i da li će se dalje razvijati obiteljsko stablo po grani djeteta kome određuju sudbinu . Na taj našin su ljudi objašnjavali činjenicu da neke obitelji imaju djecu , dok druge nemaju , iako se ponašaju po istim načelima i moralnim normama . Tako bi obitelji koje nemaju djecu molile pretke da im daju porod i pripremali bi im gozbe . Kao misko biće sudbine koje je vezano za predke su Rod i Rožanice , gdje Rod predstavlja sveukupnost predaka , dok bi Rožanice bile pramajke koje bi predstavljale također sveukupnost ženskih predaka . Njima se nakon rođenja djeteta pripremala gozba da bi čuvali dijete i dali mu dobru sudbinu .
      Vuk je najbitnija životinja koja je povezana s ovim kultom . Vuk je totemska životinja kulta predaka . Srbi su čak smatrali da su nastali od vuka . Vuk koji bi imao karakter predka bi obično bio zamišljan da je bijele boje . Ovakav vuk ne bi naškodio pojedincu , već bi mu pomogao . Bijela boja u europskom folkloru predstavlja bića povezana sa onostranim svijetom . Vuk je također vezan za jednog od glavnih bogova u slovenskom panteonu , odnosno sa Dažboga . Sloveni se sebe nazivali unucima Dažboga , a Uzeći u obzir da se Dažbog mogao prema nekim vjerovanjima pojaviti u obliku bijelog , hromog vuka , potvrđuje to da su Slaveni vjerovali da su potomci vuka . Postoji niz običaja u kome se aludira na to da vuk predstavlja mitskog predka . U koledarski povorkama se često javlja maska ​​vuka . Postoji običaj u kome kad se ubije vuk , on se odere , napuni slamom i ide se po selu i traži nagrada u brašnu , medu , suhom mesu ili nekoj drugoj hrani . Zapravo ta nagrada koja se daje ovim mladićima koji su ubili vuka predstavlja žrtvu ili nešto čime onaj koji to daje pokušava iskupi sebe , kao i svoje društvo od toga da je učinjeno ubojstvo predka , odnosno ubojstvo koje nije trebalo dogoditi i uvreda predaka .
      U gotovo svim običajima se može prepoznati kult predaka , makar u fragmentima . Neki autori su gotovo sve običaje u potpunosti vezivali za kult predaka , kao na primjer Čajkanović . Prema Čajkanovića prva zdravica koja ide Bogu na slavi je zapravo nekad bila zdravica posvećena predcima . Prilikom zaveštanja na krvnu osvetu , ljubilo se desno rame poginulog jer se smatralo da tu boravi neki predak i da se na taj način daje zaveštanje pred predcima da će osveta biti izvršena . Položajnik koji dolazi kao prvi u kuću na Božić također predstavlja zamišljenog mitskog predka , koga treba dobro dočekati i darivati ​​i koji će zauzvrat obitelji donijeti dobrobit i plodnost.Na Badnjak se spremala gozba za predke i posude nisu smjele se peru do sljedećeg dana . Međutim , najizraženije kult predaka se može vidjeti u pogrebnim običajima i običajima koji slijede , kao što su zadušnice . U ovim običajima se mogu vidjeti vjerovanja o tome kako je zamišljen onostrani svijet . Sami pogrebni običaji predstavljaju ispraćaj čovjeka u onostrani svijet . Nakon njegovog prelaska on prestaje biti pojedinac s imenom i prezimenom , već postaje dio entiteta predaka . Vjerovalo se da prvih 40 dana duša boravi na ovom svijetu , a da nakon toga postupno prelazi u onostrani svijet . Također se vjerovalo da je duši potrebna hrana i piće , pa i neke osobne stvari ( primjerice ako se radilo o glazbeniku , sahranjivani su s pokojnikom i glazbeni instrumenti ) da bi prešlo na onaj svijet . Davanje hrane i drugih stvari se činilo u nekoliko ciklusa , na samom pogrebu , nakon tjedan dana , nakon 40 dana , nakon 6 mjeseci i nakon godinu dana , kada bi se smatralo da je duša u potpunosti prešla na onostrani svijet . Također se u ovim običajima može zapaziti činjenica da se i dalje duša poima kao svjesni entitet , koji bi se mogao uvrijediti i koji bi time postao opasan za zajednicu i mogao bi mu nanijeti neko zlo tako što bi se mogao povampiriti , na primjer .
      Kult kumstva je također povezan u patrijarhalnom slavenskom društvu za kult predaka . Kum je mogao biti samo jedan na razini cijelog jednog roda , odnosno obitelji . Kum je rodonačelnik roda i kroz njega mogu govoriti preci . Zato se stav kuma toliko poštuje u narodu i njegova riječ je po nekim narodnim poslovicama bitnija od Božje . Vuk Karadžić je skupio nekoliko poslovica u kojima se govori " Kum pa Bog " . Ovaj fenomen nije svojstven samo Slavenima , već svim patrijarhalnim zajednicama . Tako se ovaj fenomen do danas očituje u talijanskim mafijaškim obiteljima koje imaju jednog kuma , koji je rodonačelnik obitelji i njegova riječ je sveta . Tako je bilo i u slavenskim obiteljima , sve do 19. stoljeća , kada uloga kuma počinje popuštati , te se javlja više kumova . Taj jedan kum koji je bio na razini roda je činio sve radnje vezane za kuma u tom rodu . On je davao ime djetetu , kumovao bi i na vjenčanjima , dok bi nakon smrti ispod groba postavljao slamu ( koja naziva " Kumova slama " ) koja bi olakšala put duši na onaj svijet , odnosno osigurala bi udoban put . Kako se vjerovalo da je taj onostrani svijet , negdje na nebu , među zvijezdama , tako je za Mliječni put , odnosno našu galaksiju , u srpskom narodu primljeno ime Kumova slama .

 
Nikola Milošević

http://www.starisloveni.com/KultPredaka.html
« Zadnja izmjena: Travanj 15, 2014, 01:09:10 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7086
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: Stari Slaveni
« Odgovori #3 : Travanj 22, 2014, 11:43:04 poslijepodne »
StaroHrvatska Mitologija

Prije nego su Hrvati prihvatili kršćanstvo, štovali su vlastita božanstva i imali vlastite običaje kao i svi drugi evropski narodi. Tokom povijesti hrvatska mitologija nikad nije bila obrađivana i bili su poznati samo sadrzaji iz usmene predaje. Pošto su Hrvati ubrzo nakon dolaska na Jadran poprimili krsćanstvo, nije niti bilo mnogo izvora o toj tematici prije seobe. Unatoč tome tokom prošlog stoljeća naslo se nekoliko povjesničara i znanstvenika koji su uspjeli dio te proslosti sakupiti i zapisati, posebno su se tu istakli dr. Nikola Sučić davne 1943.g. i prošlog desetljeća Vanja Spirin. Dosta vremena se hrvatska mitologija promatrala u kontekstu staroslavenske i nije se uzimalo u obzir da je ona iako vrlo slična staroslavenskoj, u nekim stvarima dosta različita i zasigurno se mora odvojeno promatrati.

Stari Hrvati su sebe, prema najstarijim predajama, nazivali Sunčevim narodom, odnosno Sunčevim ratnicima. U početku nije bilo ničega, postojao je Pramrak, more i tamno nebo, jedina postojeća stvar je bila Prajaje u kojem je počivao Svarog, bozanski tvorac. Pod utjecajem životnih sila, jaje se raspuklo i stvorilo svijetlost. Pokrenula se sila koja je stvorila svijet, od Svarogove sjene rodio se Crnobog, bog zla i patnje. Oni su oboje bili sile bez oblika, pa su stvorili svoje dvojnike, Svarogov dvojnik bio je Volos, a Crnoboga Črt. Svarog je pomoću zlatnog praha sa dna mora stvarao sav život i svijet, stvorio je sunce i mjesec. U moru nastaše Vodan, bog mora. S nebeskih je visina pala donja ljuska Prajajeta i razbila se u tisuće komada, od tih komada nastali su razni divovi i patuljci, svi magična bića. Od gornje ljuske Prajajeta nastalo je Drvo svijeta, jasen koji je odvojio nebo od zemlje, u njegovoj krošnji nalazi se Nav, stan bogova. Nav se sastoji od Svitogorske gore i Doma junaka. Svitogor je grad bogova, Svarogov dvor se uzdize do sedmog neba, najvisih nebesa u Navu. Iz Svitogora vode dva vrata, jutarnja vrata čuvana od Ogara i večernja vrata koja otvaraju mrak, čuva ih Zagar, obojica su bozanski divovi s psećom glavom. Dom junaka je najveća i najsjajnija dvorana u Svitogoru, u sredini je prijestolje Svarogovo, sa strane su Perun, bog groma i Svantevid, bog sunca, te ostala bozanstva, gosti su ratni junaci koji su za vrijeme života pridonijeli svom narodu i njihove djeve, te vile bojovnice. Na suprotnom kraju Drveta svijeta nalazilo se carstvo Crnoboga, Trtar koji je stalno u mraku. U čeličnim dvorima zive mu pomoćnici Morana i Bijes, te njihov opaki sin Bjesomor, bozanstvo mučke smrti i mahnitog bijesa. Morana je boginja smrti i zime, a ponekad iz prelijepe djevojke mijenja oblik u ruznu staricu Baba Jagu. Pomoćnici Crnoboga, oblici koje uz uzima Črt su Ognjeni zmaj i Demonski jahač, crna spodoba koja jase konjsku sjenu praćena lovačkim psom i odlazi u lov na duse prokletih i zlih ljudi.

U davno vrijeme zemljom su vladali divovi Ognjan, Svitogor i Leđan. Svitogorovi divovi bili su u dobrom odnosu s bogovima, dok su im ostali bili zavidni. Kad je Leđan na prijevaru ubio Svitogora, od njegovog tjela je nastala planina koju je Svarog odnio u nebo, te je nazvao Svitogorska gora. Leđan je postao vladar i ponasao se vrlo okrutno pa su ga mnogi divovi napustili i usli u savez sa bogovima i porazili Leđana te ga otjerali na sjever. Svarog je imao zenu, divku Koledu iz čije ljubavi su nastali Perun, bog groma i oluje, Svantevid, bog sunca i lukavi Tatomir koji je bio bog mjeseca. Četvrti Svarogov sin nastao je kada je Svarog zadovoljan uzdahnuo gledajući zemlju, nastao je Stribor, bog vjetra. Svarog je stvorio prvog muskarca tako sto je udahnuo ljudski duh starom stasitom hrastu, a zenu iz krosnjate lipe. Ratno saveznistvo divova i bogova nije dugo trajalo, divovi su se uzoholili i pobunili protiv bogova. Borba s divovima trajala je dugo. Perunu su se u borbi pridruzili Svantevid, Gerovit, Tatomir i ostali. Bojana je bila boginja pobjede, a Gerovit bog rata i razaranja, utjelovljenje smrti i sile, jurio je na crnom pastuhu, bio je opasan sa sedam mačeva, i okruzen jatom zlokobnih vrana. Posto je mnogo ljudi koji su se borili na strani bogova pogibalo, Svarog je poslao lukavog Tatomira, koji je nagovorio vođu vojske divova Kornata da vode bitku u moru. Kornat je pristao na to, ali nije uvidio varku; u moru nije bilo lako doći do kamenja, njihovog oruzja, pa su bogovi dotukli divove koji su padali i od njihovih tjela nastala su brda. Na taj način nastali su otoci Kornati, od tjela Kornatove divovske vojske. Također su divovi Snjeznik, Klek, Orjen i Troglav imena danasnjih hrvatskih planina; Orjen je planina koja se nalazi sa danasnje crnogorske strane nase granice, iznad Boke kotorske u kojoj su kroz povijest uvijek zivjeli mnogobrojni Hrvati. Pomogao im je i bog Vodan, bog morskih dubina, njegovo oruzje s kojim je tukao divove je trozub. Volos, utjelovljenje Svarogovo imao je oruzje mač Jarost. Poznati su dobri divovi Veli Joze i Regoč koji su se borili na strani bogova. Prvi je bio tema pripovjetke koju je obradio Vladimir Nazor, a o drugom je pisala Ivana Brlić Mazuranić.

Između Svantevida i Črta vladalo je veliko suparnistvo, Črt je zudio za njegovom druzbenicom Zorom, bozicom danjeg svijetla. Črt je uz pomoć Morane oteo Zoru. Svantevid ju je spasio iz kraljevstva tame, u bitci koja je trajala pola dana Svantevid je ubio Črta. Nakon Črtove smrti zemljom je zavladalo Zlatno doba. Bile su poznate gozbe i svečanosti od strane boga vina Rujimira, i pod blagotvornim utjecajem Žiboga i Žive, bogova života, Svarogovih pomoćnika u stvaranju svijeta. Svantevidov sin bio je Radogost, bog hrabrosti, a kćeri Vesna, bozica proljeća, Kaja, boginja umrlih i Lada, boginja ljubavi, ljepote i plodnosti. Perunovi sinovi bili su Radoslav, Vladimir, Viseslav, Zdeslav, Tomislav, Drzislav i Miroslav, većinu tih imena imali su kasnije i hrvatski kraljevi. Volos je imao tri sina, Sirina boga ovaca, Kostrinu boga koza i Tura boga goveda. Bjesomor, knez tame i Ljutica, vladarica muke te Morana, ubili su vukodlaka i zmaja koji su se počeli veseliti u carstvu tame te istjerali sjenu nastalu od zelenog sunca, toj sjeni nitko nije mogao nauditi, čak niti sam Crnobog. Od tada su se snage Crnoboga jačale kroz Temnavu i cijeli Trtar. Kako se njegova moć skupljala, Crnobog se probudio i Pratame i naredio svim nemanima da sakupe Črtove ostatke, uz pomoć Morane ponovno je stvorio Črta da umjesto njega vlada Trtarom. Crnobog je stvarao vojsku nemani, zmajeva, vukodlaka, zlih duša i ostalih stvorova, sklopio savez sa narodom Starih koji su zivjeli uz Sunčev narod, i plemena poluljudi koji su zivjeli uz granice kraljevstva. Ljudi, a ni bogovi nisu sumnjali da se sprema veliko zlo, stoga su bili nespremni kad je vojska tame napala i počela harati zemljom. Bogovi Nava i njihovi štićenici, Sunčevi ratnici krenuse u boj koji se odvijao dugo vremena. Vodan i njegov sin Korab borili su se protiv morskih nemani, na obali su vojsku predvodili dobri divovi Regoč i Veli Joze, Perun i Strijelka borili su se protiv Leđana i divova zime, Stribor, Tatomir i Volos u ravnicama, a Radogost i Gerovit u sumama i planinama. Ginulo je mnogo ljudi i magičnih bića, također i mnogo nemani iz vojske Crnoboga. Najveće gubitke trpili su Gerovitovi ratnici koji su se borili protiv vojske Starih, ali uz pomoć Hajda, krilatih glasnika sudbine uspjeli su poraziti neprijatelja. Pošto su stanovnici Nava uspjeli natjerati u bijeg vojsku Crnoboga, vidjeli su da je zemlja poharana i opustosena ratom, stoga je Svarog znajući da se zlo ne moze u potpunosti iskorijeniti i da bi se daljnjom bitkom jos vise unistila zemlja i poginulo ljudi, odlučio da se Svantevid bori sam sa Črtom - Ognjenim zmajem, i pobjednik će vladati zemljom. Črt je zadovoljan prihvatio borbu protiv svog najljućeg neprijatelja i tako je započeo boj za sudbinu zemlje. Svantevid je uz pomoć svog konja, Krilasa uspio savladati Ognjenog zmaja i odsjeći mu glavu. Sile tame, vidjevši da su porazene, vratile su se u mračne dubine, a bogovi Nava i Sunčevi ratnici slavili su Svantevidovu pobijedu. Time se okončala velika bitka između dobra i zla, svijetla i tame, i Sunčevi ratnici - Hrvati vratili su se svojem životu i poslovima u miru.

Popis božanstava i važnijih pojmova:

Bjesomor - knez Trtara, tamne strane, sin Morane i Črta

Bojana - boginja pobjede, opasana mačem i lovorovim vijencem

Crnobog - vladar podzemlja, vrhovni bog zla nastao od Svarogove sjene pri stvaranju svijeta

Črt - materijalizirani oblik Crnoboga, moze mijenjati oblik

Demonski jahač - oblik kojeg uzima Črt kada odlazi u lov na duąe mrtvih koje lutaju svijetom

Dom junaka - najveća i najsvečanija dvorana u Svitogoru u koji su dolazili poginuli ratni junaci i ostali zasluzni Hrvati

Drvo snage - sveta lipa od koje je nastala prva zena

Drvo svijeta - njime je prikazano ustrojstvo svijeta, korijeni sezu do carstva Crnoboga, a u krosnji se nalazi Nav, svijet bogova, predstavlja ga jasen.

Drvo istine - sveti hrast od kojeg je nastao prvi muskarac

Gerovit - bog rata i ratnih razaranja, okrutan je dok u miru postaje kovač oruzja, opasan je sa sedam mačeva i u pratnji vrana, u danasnjem Gorskom kotaru mjesto Gerovo je dobilo ime po njemu

Hajdi - krilati vilinski glasnici sudbine, u danasnjem Gorskom kotaru nalazi se pećina Hajdova hiza, iznad sela Grbajel

Krilas - konj pratilac Svantevida

Lada - bozica ljepote i ljubavi

Leđan - vladar zlih divova koji donose zimu i led

Morana - boginja smrti, zime i ljubavne nesreće, moze mjenjati oblik

Nav - stan bogova u krosnji Drveta svijeta

Ogar - bozanski div sa psolikom glavom, čuvar jutarnjih vrata

Ognjeni zmaj - oblik koji uzima Črt

Perun - bog groma i oluje

Pratama - postojanje prije nastanka svijeta, more i tamno nebo

Radogost - bog gostoprimstva

Rujimir - bog vina i svečanosti

Stari - prastanovnici područja koje su naselili Hrvati, najvjerojatnije se misli na Kelte

Stribor - bog vjetra, nastao od Svarogovog daha

Sunčevi ratnici - naziv za Hrvate, koji su najvise obozavali boga Svantevida kao najmoćnijeg i njihovog spasitelja

Svantevid - bog sunca, najmoćniji od svih ratnika, oruzje mu je magični ognjeni mač

Svarog - vrhovni bog, tvorac neba i zemlje

Svitogor - najveći div, saveznik Svaroga, od njegova tijela nastala Svitogorska gora

Tatomir - bog mjeseca, ističe se lukavstvom, u pratnji vukova i lisica

Temnava - otok smrti na kojem se nalaze čelični dvori Črta

Trtar - podzemni svijet u kojem vlada Crnobog

Vesna - boginja proljeća

Vile bojovnice - stanovnice gorskih potoka, predvodile su ratnike u bitkama

Vodan - bog voda, nastao od Svarogova odraza u Pramoru, oruzje mu je trozub

Volos - Svarogov dvojnik, bog prirode i rogatih životinja, u danasnjem Hrvatskom primorju nalazi se mjesto Volosko koje je po njemu dobilo naziv

Zagar - psoglavi bozanski div, čuvar večernjih vrata

Zora - bozica donositeljica jutarnjeg svijetla

http://www.eter.info/index.php?option=com_content&view=article&id=36:starohrvatska-mitologija&catid=15:ostalo&Itemid=15
wwwg tablice

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7086
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: Stari Slaveni
« Odgovori #4 : Travanj 22, 2014, 11:44:45 poslijepodne »
Bogovi starih Slavena i Dalmatinaca
Nješto o vjerozakonu starih Slavjanah

Božić > sin od (jednog) Boga: Božić Isus (MD)

Mudroljubje starih Slavjanah osnivalo se na sljedećih točkah:

1. lmade i jest navidimo bitje, koje je prama ljudih blsgonaklono, t. j. ljudski, dobrorad, i drugo, koje mrzi i zlobi ljude, t. j. ljudski zlorad.

2. Ljudski dobrorad srećom silnii je i mogućnii od zlorada.

3. Višje, svemožno bitje, koje je početak, izvor i otac sviuh bogovah, zatvorilo se u nedosižne nebeske prostore.

4. Stanovita tjelesa obitališta su višjih bitjah (bića), i ova ih oživljavaju, i prabitje, obći Bog, ostavlja ova bitja u uzkom, ograničenom njihovom krugu, koi je često jedan jedini duh ili zdenac, da tu po svojoj dragoj volji vladaju i boguju.

5. Kako prabitju i Bogu bogovah, tako i božićima dragi su pokloni i mile žrtve i smrt, krv stanovitih živućih tjelesah.

6. Bogovi se tako snižavaju k čovjeku, svome ljubimcu, da mu svoju volju dostoje se obznanjivati po ustih sveštenikah, ili po njekih znamenjih ju objavljuju, i čovjek im se može omiliti ako čini što je njimi milo, t.j. ako je pravičan i pravdoljubiv prama svojih bližnjihi sudrugovah; ako rado dijeli s njimi ono, što ima, osobito ako je muž milokrvan, vrstan i hrabar junak i pobjeditelj dušmanah.

Da su stari Slavjani vjerovali i neumrlost duše, pokazujei ta okolnost osim ostalih, što su metali u grobove k svojim pokojnim, kad bi ih sahranjivali i pokapali - jela, pitje, orudja i druge potrebštine života,

da preminuvšim na drugom svijetu nebi ništa pomanjkalo od onih udobnostih, koje su za života ovdje imali.

Bogovi starih Slavjanah bili sa sljedeći:

1. GROMOVNIK, gospodar svega svijeta, svemira, kojem se i sad još klanjaju siberianski i finički puci, koji su bili starii susjedi slavjanski, i to pod imenom Tora ili Toroma klanjaju mu se.
Ovome žrtvovaše ono, što su za ono vrijeme ljudi smatrali za najskupocjenie, t. j. volove.
2. BELBOG, bijeli, dobri Bog, ljudski dobrorad. Ovoga niti su slikovali, niti mu podizali hramove, niti mu žrtve prikazivali, smatrali su ga za preuzvišena, nego da bi mu se smijali približavati, a još manje laskat mu.
3. SVANTOVID, Svjetovid (valjda Svaštovid, svevideći), koga su smatrali za silnog pobjeditelja i sveznalicu prošastnosti i budućnosti.
4. ŽIVA, božica i gospodja života.
5. RADOGOST, bog gostoljubivosti.
6. VODAN.
7. SIČA.
8. PARKUN.
9. ŽIZBOG.
10. SPABOG.
11. ZIBOG.
12. NEMIZA.
13. PEREMIT, bog nosećih i trudnih ženah.
14. TRIGLAV.
15. PROVO.
16. PODAGA, bog lova.
17. SIBA, (Živa) ur.
18. JESO.
19. LADA.
20. MARZANA, bog smrti.
21. LADO i LADA. Lado bog veselja i Lada mati od dva božića: Lelo i Plelo. Ovo je božica braka, zato joj se prinosiše žrtve pri piru.
Kako Nestor pripovjeda sagradio je u Rusii veliki knez Vladimir za glavne bogove svoga naroda jedan hram, u kom je podigo kipove:

22. PERUNA.
23. KRŠA.
24. DAŠBA.
25. STRIBA.
26. SIMARGLA.
27. MAKOŠA.

Polag drugih starih izvjestjah imali su Rusi i

28. VOLOSA, boga volovah i marve.
29. VIHORA, boga vremena (pogode i nepogode).
30. OSLJADA.
31. KOLEDU, boga od praznovanja, komu su prikazivali žrtve pri početku zime.
32. KUBALDA, boga žetve (boga žetvenjaka), kojeg podporu nastojali su steći za postignutje obilne žetve, i to svetačnim plesom, sa vjenci cvijetja na glavami, i to plešuć okolo velike vatre i pjevajuć pjesme koledarke.

Dalmatinsko-slavonski bogovi bili su: 

33. BREBERI.
34. DAVOR.
35. DAMOR.
36. DOBRA.
37. FRIĆIA.
38. JARA.
39. PIKO.

Osim ovih tako zvanih glavnih bogovah počitovali su stari Slavjani još i mnoga druga vrhuzemna bitja sa pouzdanjem u njih, koja su ili od stranih narodah poprimili za bogove, ili su ih svojim uobraženjem, svojom mečtom (maštom) proiznašli.

Izmislili su bili ljudi toliko mnogo bogova i božića, podhožića i podbožica, da ne samo svako prebivališta, svaki potok, svako jezero, svaki lug, nego i pojedine stijene, pojedine dubje, i pojedini ljudi imali su svoje čuvare i bogove.
-   Vilavnjaci,
-   Vile,
-   Sablasti,
-   Utvore,
-   Coprnjaci,
-   Viščaci,
-   Rojenice,
-   Sudice,
-   Dunda,
-   Dodola,
-   Tura,
-   Turica,
-   Živa,
-   Živana,
-   Ješa,
-   Jasena,
-   Vukodlak,
-   Bijes,
-   Črt,
-   Helo,
-   Malik,
-   Škrapac,
-   Škratel,
-   Morana - sve su to naimenovanja po svoj prilici od takvih nižjih, manjih podbožića naših starih.

O ovih podbožića puk svašta pripovjeda. Tako o
-   Rojenicah, da su čuvarice pčelinjakah i pčelahl;
-   Dračice, da stanuju po trnovom, šipkovom i glogovom grmju;
-   Lemice, da vladaju vjetrom, i one biju vrhom polja i vrtle;
-   Polednice, da prave po oblacih tuču, solu i susnjezicu po oblacih, i poledicu po putu, mraz i snijeg;
-   Dada i Dunda, da su dve sestre - vrijednost i lijenost, zato valjda i naš prosti puk zove lijena čovjeka dundo;
-   Dodola je gospa podolinah, poljane, njive i livade čuva;
-   Turo i Turica, otac i kćer, čuvari ležeće se živadi;
-   Živa jede žive ljude;
-   Živana je gospodja zdravlja i života, čilosti i snage;
-   Ješa u klancih i vrletih, a
-   Jasena stanuje po šumah jasenovih;
-   Bijes diše zlom parom, i kog njom zadane, taj se pobijesi, svadljiv je, kavgadžija i nemirnjak itd.

Nješto o obredih i običajih pri službi božjoj starih Słavjanah

lz svega, što sam dosad o tom predmetu ili čitao ili čuo pripovjedati, sudim, da su najstarii naši predji poznavali Boga vrhu svih hogovah, i ovom prikazivali svoje žrtve na kamenitih žrtvenicih. Podizali su takve oltare na brežuljcih, po lugovih, na poljanah, uz gaje, i mjesta , na kojih bi podizali bogovom žrtvenike, obmjerivali su kamenitimi humkami, i u onaj obmjeren krug nije smijo stupiti nitko neposvetjen.

Oni su tjelesna preimućstva cijenili i divili im se, osobito znatnu tjelesnu velikoću i jakost slavili su u najstarie vrijeme, kao i kasnje. To vidimo iz narodnih pjesamah o junacih Kraljeviću, Musi, Relji, Kaštriotiću i drugih. Zato su si predstavljali i bogove svoje kao velike i snažne, jake i moguće. Njihovi su se svetjenici starali za izvaredno velike i ogromne žrtvenike, i nagomilavali su i nagromadavali kamenja do deset i više aršinah visine i širine, i to na poluge od kamenjah tako čvrste i jake, da su mogli onakvi žrtvenici iztrajati hiljade godinah. Podizanje i gradjenje takvih sgradah nadilazilo je naravne ljudske sile tako, da ni sad neznamo razjasniti, kako su kadri bili naši stari onakve silne pećine i gromade od kamenja podići na polage, buduć da mekanička sredstva u ono vrijeme nisu mogla ni biti poznata. To je bio uzrok, da su onog prastarog vremena svetjenici lako mogli izdavati one velike žrtvenike za djelo bogovah, i tako ih uzdržavati u očiuh puka za svetinju. Kasnje su svetjenici sakrivali žrtve i obrede pred pukom, te su priredjivali guste gaje i šikare za mjesta od žrtvenikah, i u skrovnosti , samo u prisustvu odličniih licah, obvršivali su svoje bogoštovne obrede. U ostalom gaji, u koih su bili hramovi bogovah, služili su i za groblja, u koja su sahranjivali svoje pokojna. Pokopi su bili takodjer jedna strana bogoštovnih obredah, i tako su, kako još i sad oko mnogih crkvah groblja obstoje, bila i u ono pogansko vrijeme.
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2708.0
wwwg tablice

Offline Sledgehammer

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 5133
  • Spol: Muški
  • oʞɐdoɐu šɐq ɯɐs sɐuɐp
Odg: Stari Slaveni
« Odgovori #5 : Travanj 23, 2014, 04:44:29 poslijepodne »
Čini mi se da je J.R.Tolkien jako dobro poznavao slavensku mitologiju, jer je mnoge likove iz svoje trilogije Gospodara prstenova, posve upadljivo, nazvao po upravo tim božanstvima, dapače dijeleći imena likovima u skladu sa njihovim manama i vrlinama...
“Ja sam samo pas. I nemam svoj dom. A nemam ni glas. Ti mi moraš reći i ime i gdje ću naći svoju sreću kad zapuše bura ili padnu kiše. Ja sam samo pas. Pogledaj mi oči, dodirni me nježno, budi sve što trebam. Moj čovjek. Moj spas.”

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7086
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: Stari Slaveni
« Odgovori #6 : Travanj 23, 2014, 09:22:20 poslijepodne »
Još mitologija ni prepala dok mi živemo
visoko se bude stala da ju zbudimo...
  ;D
http://www.forumgorica.com/dogadaji/predstavlajne-knige-vida-baloga-hrvatska-bajoslovla/

Jedva čekamo drugi tal.
wwwg tablice

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7086
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: Stari Slaveni
« Odgovori #7 : Travanj 25, 2014, 05:39:16 poslijepodne »
Bića iz hrvatskih legendi oživljena su na sceni
...Preko grma, preko trna... predstava je u kojoj u šezdeset minuta publika ima priliku doznati zanimljive informacije o čudnovatim bićima koja se pojavljuju u hrvatskim narodnim predajama. U njoj se Vila tinejdžerica oglušuje na roditeljske zabrane i prelazi granicu vilinske šume na Velebitu. Slušala je ona brojne bakine priče i čitala ih je u knjizi koju joj je baka poklonila za prošlu Jurjevsku noć, ali nikada nije upoznala nekoga tko je drugačiji od nje. Zbog toga se odluči istražiti svijet izvan svoje šume te putem upoznaje kečizube, orka, moru, urečljivca, coprnicu, pasoglavca, štrige, krsnika, čovjeka i masmalića. Petra Težak bez poteškoća nosi naslovnu rolu radoznale vile, koja se pred kraj predstave istinski želi vratiti doma, a Ivan Bošnjak fantastično prelazi iz uloge u ulogu, da gotovo do polovice predstave niste sigurni radili se o samo jednom glumcu ili niz likova donose različiti glumci. Redateljica je s njima odradila odličan posao te sa svega dva glumca stvorila paletu uloga, dogodovština i situacija koje se dinamično i zabavno izmjenjuju.
http://velika-gorica.org/hrvatska/hrvatska/bica-iz-hrvatskih-legendi-ozivljena-su-na-sceni

Nagrađivane "Priče iz davnina" u kinu Gorica
 Kino Gorica za niže razrede PŠ Mraclin i OŠ Eugena Kvaternika, u ponedjeljak, 28. travnja u 9 sati organizira projekciju filmskog omnibusa od šest animiranih naslova "Priča iz davnine" Ivane Brlić Mažuranić.
 To su Stribor, Neva, Regoč, Potjeh, Palunko i Jagor urednice i redateljice Helene Bulaja i grupe međunarodnih redatelja, Laurenca Arcadiasa, Nathana Jureviciusa, Al Keddie, Eda Bealsa, Mireka Nisembauma, Ellen McAuslan i Katrin Rothe.
 Učenici PŠ Mraclin nakon projekcije će posjetiti Dječji odjel Gradske knjižnice gdje će sudjelovati na kratkoj radionici i čitaonici na temu Priča iz davnine.
 Film je dobitnik značajnih međunardnih priznanja za multimediju i animirani film, animirana bajka "Regoč" Helene Bulaje dobila je nagradu za najbolji strani kratki animirani film na 13. Međunarodnom festivalu obiteljskog filma (International Family Film Festival) u Hollywoodu, čija je misija promocija pozitivnih životnih vrijednosti i obrazovanja.
 "Priče iz davnine" su, kako je rekao Joško Marušić, "najbolje što se dogodilo u hrvatskoj kinematografiji u zadnjih deset godina" i kako je napomenuo Nicholas Da Silva, član žirija Flash Film Festivala FlashForward iz San Francisca, "animirana bajka 'Regoč' Helene Bulaj jedna je od najboljih zbirki animiranih interaktivnih priča napravljenih u Flashu do sada koja obogaćuje svačiji život i istovremeno promiče multikulturalna iskustva".
http://www.vgdanas.hr/Dogadjanja/Clanak/9380/nagradivane-price-iz-davnina-u-kinu-gorica.aspx

I mi Stribora za trku imamo!
wwwg tablice

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7086
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: Stari Slaveni
« Odgovori #8 : Svibanj 29, 2014, 12:49:42 prijepodne »
Duhovi drevnih Slavena među nama
 Rusi su primili kršćanstvo u 10. stoljeću. No u nekim je krajevima ova nova, strana religija uvođena uz primjenu vojne sile, jer Slaveni su imali vlastita vjerovanja, jake domaće kultove kojih su se nerado odricali. Ta vjera je bila toliko snažna da se mnogi slavenski duhovi spominju i danas. Ruski vjesnik predstavlja tri drevna bića ruskog svijeta.

 Duhovi drevnih Slavena među nama
Lešij je istovremeno i najstrašnije i najveselije biće iz stare ruske religije.
 Vremenom su mnogi univerzalni paganski bogovi pali u zaborav, ali se to nije dogodilo s nekim lokalnim duhovima. Oni su stoljećima upozoravali ljude na opasnosti koje vrebaju u prirodi poput utapanja, trovanja ugljičnim monoksidom i divljih životinja. Duhovi iz bajki također su opominjali ljude da budu ljubazni, uredni i vrijedni.

Lešij
 Lešij (šumski duh, na ruskom se šuma kaže „les“) istovremeno je i najstrašnije i najveselije biće iz stare ruske religije. Veoma visok i prekriven krznom poput životinjskog, on je gospodar svih stanovnika šume. Lešij nikada ne miruje, uvijek putuje šumom i zbija šale s nepažljivim posjetiteljima.
 Najomiljenija zabava mu je čovjeka zbuniti i učiniti da se ovaj izgubi u šumi. Ponekad to čini tako što se predstavi kao rođak i ponudi se zalutalom pokazati put do kuće. Ali, Lešija možete razlikovati od oca ili djeda po nekim osobinama: neprirodno dugoj kosi, očima poput životinje i upadljivom komadu odjeće (crvenom šeširu ili crvenom pojasu). Lešij je uvijek raspoložen za pušenje i ne propušta priliku da od prolaznika zatraži malo duhana. Također voli i proslave, pa se može prerušiti i u seljaka kako bi tajno prisustvovao nekoj svetkovini. Tada je vrlo važno da hromog gosta brzo otjerate - ako malo više popije i zapleše, cijelo će se naselje „okrenuti naglavačke“ od bučnih koraka ovog podivljalog drevnog duha.
 Kako lešij ne bi prevario ili najurio čovjeka, ovaj može izgovoriti odgovarajuće riječi, ali postoje i drugi načini, od kojih je najučinkovitiji - psovanje. Čovjek može nositi i odjeću naopako kako bi se zaštitio od lešija, ili može zamijeniti lijevu i desnu cipelu. Ipak, lešija je najbolje kloniti se - čovjek ne smije sam odlaziti u šumu, ne smije se prepirati, veseliti ili vikati u šumi. Povrh svega, ne smije ostati u šumi preko noći, a ako iz nekog razloga ipak mora, ne smije nikako zaspati na šumskoj stazi. Prema vjerovanju, sve će ovo uznemiriti Lešija, ali je jasno da se ovako čovjek upozorava na opasnost od šumskih zvijeri. Možda su sva ova šumska stvorenja utjelovljena u lešiju? Odgovor se ne zna, no gotovo nitko još nije imao hrabrosti opovrgnuti postojanje ovog kralja šume.

Vodjanoj
 Vodjanoj (vodeni duh, vodenjak) često se sreće u ruskim narodnim predajama jer je Rusija zemlja bogata rijekama, jezerima i morima. Kult vodjanoja bio je prisutniji u sjevernom dijelu Rusije, blizu Bijelog mora. Vodjanoj nije bio samo običan vodeni duh. Njegove sluge i djeca bile su sirene, a on je bio kralj podvodnog carstva i ulijevao je strahopoštovanje. Crne ili plave kože, s perajom i repom ribe, pojavljuje se uglavnom noću i na obali rijeke raščešljava svoju zamršenu kosu boje algi.
 Pravila ponašanja s vodjanojem su jednostavna. Noću se ni iz kojeg razloga ne smije prilaziti rijekama i jezerima - niti zahvatiti vode, niti preko nje prijeći ili loviti ribu. Plivanje je bilo zabranjeno na velike praznike kada je veliki broj ljudi bio pijan, a čovjek se nipošto nije smio hvaliti svojim plivačkim umijećem - vodjanoj najviše voli hvalisavce. On ne ubija one koji se utope, nego ih odvodi u svoje carstvo da mu dovijeka služe. Iz tog razloga se utopljenici ne sahranjuju na pravoslavnim grobljima, jer to može razljutiti vodjanoja i izazvati sušu ili grad.

Domovoj
 Boris Kustodijev: Trgovčeva žena i domovoj (1922).
 Nema sumnje da je domovoj (kućni duh) najvažniji od svih ruskih duhova. Baš kao i britanski „brownie“, on živi u kući i pomaže u obavljanju svakodnevnih poslova, a zauzvrat očekuje nešto za jelo. Ipak, sličnost se tu završava. Dok su „brownieji“ mala i vrlo brojna stvorenja, domovoj pripada jednoj obitelji i predstavlja duh predaka - zato ga često zovu „djedica“ i kažu da je star stotinama godina. Kada se obitelj preseli u novu kuću, domovoja iz prethodnog obitavališta treba pozvati stariji član obitelji.
 Djevojčica, gerla, tjolka, putana – ruski žargon za riječ „žena“
Kad djevojčica naraste, postaje djevojka. Kad izgubi nevinost, postaje žena. Kad rodi, postaje majka. U ruskom jeziku te riječi dobivaju novi smisao koji nije uvijek pristojan.
 Budući da predstavlja pretka, domovoj brine o svojim rođacima i pomaže u kući, iako ponekad voli ukrasti predmete koji su mu potrebni. Uvijek je tu, živi ispod „pećke“ - najprljavijeg mjesta u kući, ali se rijetko pojavljuje. Uglavnom liči na bradatog starca s plamenim očima bez obrva, s velikim ušima i repom. Ako se članovi obitelji ne obaziru na njegova upozorenja, domovoj se veoma naljuti - pravi buku, baca stvari po kući, nanosi štetu konjima i stoci. Postoje pravila kojih se morate pridržavati da biste sve ovo izbjegli. Prije nego što čovjek krene na put na duže vrijeme, mora „sjesti pred put“ - nakon što je sve spakirao, neko vrijeme treba sjediti u tišini opraštajući se s kućnim duhom. Preko noći na stolu se ne smije ostavljati nikakvo posuđe ili hrana - domovoj ovo može upotrijebiti na sebi svojstven način i hranu učiniti „nečistom“. U kući se ne smije psovati, posebno ne za stolom, budući da se domovoj, kao i svi duhovi, boji psovki. Svađe i rasprave također mogu uznemiriti Domovoja, baš kao i neuredna kuća.
 Iako današnji Rusi, koji uglavnom žive u gradovima, rijetko mogu sresti vodjanoja ili lešija, postoje obitelji koje i dalje vjeruju u domovoja. Domovoj danas jedino ne može ugušiti ljude. Znate li zašto? Zato što danas ne postoje „pećke“, a čini se da je „gušenje“ koje je uzrokovao domovoj bio način na koji su Rusi objašnjavali trovanje ugljičnim monoksidom, nekada čestu pojavu u kućama bez dimnjaka. Kako vrijeme prolazi, vjerovanje u duhove iz narodnih predanja polako nestaje, ali oni su i dalje važan dio ruske kulture.
http://hr.rbth.com/arts/2014/05/24/duhovi_drevnih_slavena_medu_nama_27593.html

-

Izašla nova knjiga akademika Radoslava Katičića!
 Autor već kultne trilogije “Božanski Boj”, “Zeleni Lug” i “Gazdarica na vratima”, akademik Radoslav Katičić, dvije godine nakon zadnje knjige ponovno nas uveseljava još jednim pažljivo ispoliranim dijamantom - “Vilinska vrata”.
http://www.rodnovjerje.com.hr/novost-7-katicicknjiga.html

 Knjige

Hod kroz godinu
Vitomir Belaj

Božanski boj
Radoslav Katičić

Zeleni lug
Radoslav Katičić

Gazdarica na vratima
Radoslav Katičić

Vilinska vrata
Radoslav Katičić
http://www.rodnovjerje.com.hr/knjiga5-vilinskavrata.html
wwwg tablice