Autor Tema: Ne sadi drvo koje ne rodi  (Posjeta: 25381 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline domovinesin

  • Skoro pa pravi član
  • ***
  • Postova: 163
  • Spol: Muški
    • hsp velika gorica
Odg: Ne sadi drvo koje ne rodi
« Odgovori #15 : Siječanj 22, 2013, 10:26:32 prijepodne »
glajna ti je jen komadek furka kaj se vu peč dene (iako i cigan dene dva jerbo jena glajna sama goreti neče)
Tu ne cede malis sed contra audentior ito

Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3549
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Ne sadi drvo koje ne rodi
« Odgovori #16 : Siječanj 22, 2013, 10:30:19 prijepodne »
Glajna, glavna ili komad drveta koji je nacijepan od cepanice....dej deni glajnu , bu juva brže zakipela

 A de ti je toa glajna?   Veno...totek ti je....

Sega tu ima.

Seedni si na štolbuk pak si dobro zgruntaj....
« Zadnja izmjena: Siječanj 22, 2013, 11:03:56 prijepodne Mlačanin »
Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

Offline Tazika

  • Skoro pa pravi član
  • ***
  • Postova: 119
  • Spol: Ženski
Odg: Ne sadi drvo koje ne rodi
« Odgovori #17 : Siječanj 22, 2013, 10:47:00 prijepodne »
Pa ovde svaki breg ima svoju reč :o - glajna: ovde primene se reče GLAVLJA

-tak da i ja već znam puno reči, samo s ove strane Goric se drukče rečeju.

a susedina baka, neznam otkud dolazi al ne iz daleka - kad dođe puca ko mitraljez po bregu: oni vididu - govoridu - hočedu - nečedu - du - du - du -dudududududu


a štolbuk, to je mješanac od štokrla i klobuka?
Klobuk na kog se može i sjesti?

Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3549
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Ne sadi drvo koje ne rodi
« Odgovori #18 : Siječanj 22, 2013, 11:04:46 prijepodne »
Pa kaj to ni lepota?
Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7086
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: Ne sadi drvo koje ne rodi
« Odgovori #19 : Siječanj 22, 2013, 06:00:43 poslijepodne »
Da smo več pri drve onda se nesmemo osmeknuti vuz fate da je ne spomenemo.
wwwg tablice

Offline Tazika

  • Skoro pa pravi član
  • ***
  • Postova: 119
  • Spol: Ženski
Odg: Ne sadi drvo koje ne rodi
« Odgovori #20 : Siječanj 25, 2013, 12:42:58 prijepodne »
Najbolje da posečemo te bore kej su nam uz iže u fate, furke, klafurke i glavlje,
pa da ih ni več.

Mene je prosvetlil jen agronom, kad sam htela i ja imeti bore uz ižu: "Ako posadite borove ništa drugo vam neće uspijevati; oni će vam zakiseliti zemlju skroz ukrug i još nizbrdo. I trava će vam biti ko skurena, kamoli što drugo."

Znam da i ako trebaš zakiseliti zemlju (za uzgoj borovnica, rododendrona isl.) prekriješ zemlju borovim iglicama ili ih ukopaš u zemlju i začas imaš promijenjeni Ph tla.

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7086
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: Ne sadi drvo koje ne rodi
« Odgovori #21 : Siječanj 25, 2013, 09:12:36 poslijepodne »
DRVEĆE I GRMLJE U MITOLOGIJI STARIH NARODA
 Stabla i drveće su oduvijek bili usađeni u mitologiju i vjerovanje mnogih naroda i to od samih početaka postojanja ljudskog roda.
 U Edenskom vrtu nalazimo drvo života i drvo spoznaje.
 Kao i svi narodi tako su i stari Hrvati vrednovali stabla i drveće na sretna i nesretna, pa je takovo  vjerovanje u nešto blažem obliku sačuvano u narodnoj mitologiji do današnjih dana.
Stari su ljudi smatrali da je hrast iznimno sretno drvo, te su vjerovali da se u njegovoj krošnji povremeno skupljaju dobre vile. I u kršćanskoj mitologiji hrast zauzima vidno mjesto, jer je upravo od drva hrasta bio načinjen Kristov križ. Ne samo Hrvati, nego i stari grci, Rimljani, Skandinavci vjerovali su da je hrast povezan s jednim od najviših božanstva, kod Hrvata je to bog Perun, gromovnik, pa ne čudi da grom najčešće udara baš u hrast. Ustvari, gromovi najradije udaraju u drveće s hrapavom korom.
Od ostalih stabala u koje će udariti grom  su: trešnja, smreka, kruška, ariš, oskoruša, orah, bor, jela, jasika, kesten...
«Sretna» su stabla, pored hrasta, još smatrani vrba i bor, a ona koja izazivaju ili donose nesreću su orah, bazga i jasika, jer je po narodnoj mitologiji sam Bog prokleo neke vrste drveća, a naročito jasiku koja je, kao što je poznato, Krista odala Židovima.
Za orah je vladalo vjerovanje da je preko svojih dugačkih korijena povezan s podzemnim, dakle, demonskim svijetom, te da u njegovo deblo najradije udara grom. Do današnjih je dana uvriježeno mišljenje da će se onaj tko zaspi u debeloj i teškoj hladovini oraha probuditi bolestan, a možda se više, uopće, neće ni probuditi. Ma koliko bili željni odmora i osvježenja u vrelim i suhim ljetnim mjesecima ljudi su izbjegavali odmor u sjeni oraha. Isto se tako vjerovalo da se u krošnji oraha sastaju i često obitavaju vještice. Ako je u zimi, kad se najviše koristi, plod oraha suh i nejestiv (pišljiv), to je značilo samo jedno; da su u krošnji tog stabla obitavale vještice i takvo je stablo hitno trebalo potkresati ili čak posjeći.
Za bazgu se vjerovalo da se ne smije sjeći jer će onoga tko je posiječe zadesiti veliko zlo i nesreća.
Dud (murva) je, također, drvo koje se smještalo u kategoriju nesretnih i onih nepoželjnih u blizini kuća. Naime, vjerovalo se: -«ako njeno korijenje dopre do kućnih temelja da će iz te kuće izumrijeti muška loza.»
 Praznovjerje je bilo toliko uvriježeno, da bi ljudi, ukoliko bi se u jednoj kući zaredalo umiranje muških osoba, posjekli stabla murvi u blizini svoje kuće.
Prema pučkom je vjerovanju još postojala podjela drveća i bilja na one u koje se rado skupljaju vile, vještice i druga demonska bića, na ona koja se smiju ili ne smiju saditi uz kuće, crkve, groblja, te na ona u koja udara ili ne udara grom.
 Za nestanak, za liječenje bradavica ložila se zelena jasenovina u peči, sok koji iz nje iscuri, pjenast i vruć, kapne se na bradavicu i tako ona otpadne.
 Lipa, čiji mirisni cvjetovi posjeduju ublažujuća svojstva, uvijek se smatrala simbolom prijateljstva.
 U grčkoj mitologiji lipa je znak nježne vjernosti.
 Vjerovanje u naročita nematerijalna svojstva lipe treba tražiti na širem području religijskog mišljenja.
 U vjerovanjima starih i suvremenih evropskih naroda religijski značaj šuma i pojedinih vrsta drveća bio je izuzetno veliki. Život u tom šumskom ambijentu učinio je da biljni svijet a posebno drveće dobije značajno mjesto u religijama svih evropskih naroda.
 Drveće je bilo predmet različitih vjerovanja i prenošena s koljeno na koljeno; oko njega i u vezi s njim prakticirani su mnogi običaji.
 Drvo figurira kao objekt koji ima dušu ili kao objekt u kome je neka duša nastanjena.
Ideja da drvo nije tijelo duha drveta već samo njegov stan koji može napustiti kada hoće, predstavlja važan napredak u vjerskoj misli.
 U pojedinim religijama zemljoradnika i stočara, duh drveta se zamišlja kao biće koje utiče na plodnost usjeva i stoke.
Kod starih evropskih naroda (na primjer, Kelta, Germana, Grka, Rimljana, Slavena) šumski ambijent se ne zamišlja više samo kao stanište demona ili bogova drveća, već i kao obitavalište i svojina mnogo moćnijih božanstava, koja imaju više različitih funkcija. Šume i pojedine vrste drveća postaju njihova svetilišta.
 Prema nekim izvorima, kod Južnih Slavena je u vrijeme njihovog dolaska na Balkanski poluotok, bilo razvijeno poštovanje određenih vrsta drveća.
 Narod je smatrao sjenovitim pre svega ono drveće koje se izdvajalo svojim izgledom, veličinom ili položajem. U vjerovanjima seljaka takvo drvo nije bilo samo sjedište neke duše, već i mjesto oko koga se okupljaju natprirodna bića. Smatralo se da u njegovoj blizini borave vile i zato je nazivano vilinskim .
I to je drveće bilo zaštićeno, proglašeno tabuom.. Jedna od najčešćih zabrana odnosila se na sječenje stabla i kresanje grana. Po narodnom vjerovanju, spomenuto drveće bilo je prožeto nekom opasnom silom. Zbog toga je i ponašanje ljudi prema njemu bilo regulirano odgovarajućim propisima.
 Već sama blizina nekog sjenovitog ili vilinskog drveta ispunjavala je seljaka strahom. Mnogi su izbjegavali da žive u njegovoj sjenci. Prilikom zidanja kuće o tome se vodilo računa. I privremeni boravak pod takvim drvetom se smatrao opasnim.
Sličan je bio odnos  i prema drveću zasađenom na grobljima. Ono je također bilo zaštićeno.Po mišljenju nekih stručnjaka, i to drveće je smatrano sjenovitim: vjerovalo se da u njemu stanuju duše umrlih koji su tu pokopani. Dirnuti u takvo drvo značilo je narušiti mir pokojnika i izložiti se njegovoj osveti.
Bića koja nastanjuju određeno drveće nisu zamišljena kao zla, kao nenaklonjena ljudima. Ona su jednostavno bila opasna. Mogla su nanijeti zlo čovjeku, ali isto tako, i pomoći mu u nekoj nevolji. Seljaci su, naročito noću, izbjegavali blizinu vilinskog drveta. U nekim krajevima postojalo je i suprotno shvaćanje: noćenje pod takvim drvetom (posebno pod jasenom ili glogom) smatralo se ljekovitim. Pod vilinsko drvo polagali su bolesnika i ostavljali ga pod njim do zore. Vjerovali su da će vile koje se tu okupljaju preko noći, izliječiti pacijenta. U nekim krajevima su tuberkulozni bolesnici odlazili pod lipu rano izjutra tokom četrdeset dana, vjerujući da ce se tako izliječiti.
Da bi neko drvo postalo sjedište ili stjecište natprirodnih sila, nije bilo neophodno da se izdvaja nekom svojom izuzetnom osobinom. Dovoljno je bilo da pripada određenoj vrsti. Bile su raširene predstave da je hrast sveto a orah baksuzno drvo, da je lijeska pogodno sredstvo za zaštitu od groma a glog sredstvo za ubijanje vampira.
Zanimljivo je shvaćanje da drvo može biti opasno i onda kada je posječeno. Uvijek je postojala mogućnost da je to drvo sjenovitog ili vilinsko. U njemu ili oko njega mogli su, kao i ranije, dok je raslo u šumi, boraviti duhovi i demoni.
I dijelovi određenih vrsta drveća mogli su imati magijska svojstva. Vjerovalo se da ako nekoga opašu lipovom likom da ce ga upropastiti. Ukrajinci, Poljaci i Česi su vjerovali da se lipovom likom ili uzdom načinjenom od like može najuspješnije uhvatit vampir, vodeni čovjeka, kao i drugi zli demoni. Neki izvori spominju umetanje grančica lipe u krov u svrhu zaštite od groma i požara. Vjerovalo se da lipa čuva od zla i uroka.
Drvo je stan božanstva, ono je prvi i najprimitivniji hram i njegova ljekovita snaga ogleda se u snazi božanstva ili demona koji u drvetu živi. O tome ima puno tragova u mnogim narodnim pripovijetkama i pjesmama, u toponimima i imenima manastira koji su možda nastali na mjestima tih starih gajeva. Sveto drvo se nije  smjelo sjeći, sa njega se ne otkidaju grane, niti se njegovi plodovi koriste. Ovo vjerovanje se zadržalo do danas.
 Pravoslavna crkva se sa kultom drveta brzo izmirila, pa u mnogim obredima učestvuju i sami svećenici. U narodnoj religiji drveće je podijeljeno na sretno i nesretno, tj. ono koje je nastanjeno dobrim i ono koje su zauzela zla bića, vještice, đavoli...
 Na velike praznike proljetnog ciklusa grančicama lijeske, drena ili gloga kićene su kuće, privredne zgrade, usjevi kao zaštita od vremenskih nepogoda, ali i zbog opće zaštite i radi napretka.
Dijelovi različitog drveća smatrani su veoma jakom zaštitom od uroka, bolesti i drugih nesreća koje čovjeka mogu zadesiti.
 Među najjače  ubrajaju se glog, lijeska, tisa, drijen, nošeni kao amajlije. Glog je poznat kao najveći zaštitnik od svih demonskih bića, glogovim kocem ubija se vampir, tjeraju vještice. 'Tisovina se nosila u obliku amajlije, a do danas se zadržalo nošenje križića od tisovine. I ljeska je dosta korištena kao amajlija. Djevojke su ljeskove grančice stavljale u kosu, kao zaštitu od uroka. Dren su na Đurđevdan žene stavljale u vodu  kojom su se kupale zbog zdravlja.
Kako bi se zaštitili od epidemija, koje su u prošlosti zbog nedovoljne higijene i znanja bile česte, poduzimane su različite radnje u kojima je drvo, prvenstveno glog, imalo značajnu ulogu. Kao što je neko drveće bilo od pomoći u očuvanju zdravlja i zaštiti od bolesti tako se određenih vrsta ''nesretnog'' drveća iz istih razloga trebalo kloniti.
Orah nije dobro imati u dvorištu niti kuća smije da bude u orahovom hladu, jer se vjeruje da on utiče na psihičko zdravlje ljudi.
 Zova - bazga je također veoma opasno sjenovito drvo i, po vjerovanju, ko je ošteti ili posiječe, stići će ga neizbježna kazna u vidu oduzetosti ili čak smrti.. ''
 Kad svatovi naiđu pred mladoženjinu kuću, meću barjake na kakvo drvo pred kućom, ali to nikada ne smije biti bagrem. Brijest i kruška su poznata demonska drveta.
U liječenju bolesti drvo je dosta korišteno. Da bi umilostivili duhove ili demonska bića koja u drveću borave i izliječili bolesnog, korišteni su različiti magijski postupci. Predavanjem žrtve drvetu želio se duh drveta umilostiviti, ali u isto vrijeme vratiti, odnosno predati, bolest drvetu, kakvom glogu držeći ga na onom mjestu gdje ga boli.
 Glog, kao jak zaštitnik zdravlja, korišten je dosta u liječenju bolesti, jer se od njega plaše svi demoni, a posebno demoni bolesti. I u liječenju padavice koristio se glog.
Lijeska je smatrana drvetom mudrosti. ''Kad neko nije pri zdravoj pameti, vodili su ga tri puta oko lijeske, ne bi li sastavio''
 Jabuka je u našem narodu smatrana veoma ljekovitom, ona je obavezna ponuda koja se nosi bolesnicima. Svoje mjesto u liječenju imala je i kruška.
 Pored magijskih radnji u kojima je drveće zbog svojih moći korišteno u liječenju, u narodu su dijelovi različitog drveća zajedno sa drugim sastojcima u vidu čajeva, obloga i melema korišteni u liječenju bolesti.
 Od gloginja se kuhao čaj za srdobolju, one čine i dio melema koji se privija na prišt. Čajem od lipe liječi se kašalj, promuklost, glavobolja. 
 Od lista bijelog duda kuhao se čaj protiv žutice. Murve su upotrebljavane i kao vanjsko sredstvo u liječenju temperature. Bazga, iako je smatrana za nesretno drvo kojeg se treba kloniti, dosta je korištena u narodnoj medicini. Bazgom je liječena vodena bolest, reumatizam, teško mokrenje, da porodilja lakše rodi.
 Vrba koja je dosta korištena u različitim magijskim radnjama za zaštitu zdravlja u narodnoj medicini ima također istaknuto mjesto. korištena je kao lijek od bradavica, valja otkinuti grančicu vrbe koja dodiruje vodu.
 Breza je lijek od kostobolje, nabrano brezovo lišće treba osušiti, pa ga privijati na bolna mjesta. Njom se liječi i grudobolja, ''ako grudi osobito bole, daju bolesniku da pije vodu od breze, kad joj u proljeće počnu kolati sokovi.''
 Različite vrste drveća su korištene za liječenje mnogih bolesti, od borove kore pravljen je melem za svaku ranu, bukovo lišće bilo je lijek za oči, iskuhana javorova kora pila se od zubobolje i kroz četrdeset dana od groznice.
 Zbog ogromnog broja  recepata bilo bi suvišno sve ih navoditi, no i ovo opisano dovoljno ilustrira koliko je drvo korišteno u liječenju, i koliku je važnost imalo u svakodnevnom životu starih naroda….
http://www.cvijet.info/forum/forum_posts.asp?TID=765
wwwg tablice

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7086
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: Ne sadi drvo koje ne rodi
« Odgovori #22 : Siječanj 25, 2013, 09:17:54 poslijepodne »
Carica Marija Terezija je poticala sadnju vinove loze i dozvolila da se od krčevina šuma, sade vinogradi. Tako su kmetovi dolazili do vlasništva novih površina pod vinogradima i bili oslobođeni pet godina daća za takve vinograde. Tako je bilo i s bakarskim prezidama, skalinastim tradicionalnim graditeljstvom u okolici Bakra.
http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=72&C=23

Svilarstvo je u Hrvatskoj potaknula carica Marija Terezija, želeći da bečki dvor i stanovništvo budu jednako raskošni kao što je to bilo u Francuskoj, za Luja XV. i Luja XVI. U tom je nastojanju tražila da se njeguje kultura svilarstva pogotovo što se ustanovilo da su tadašnja hrvatska područja pogodna za uzgoj svile, a i da je dovoljno ljudi da se time bave.
http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjige-opsirnije.php?ppar=3452

Drvo duda potječe iz srednje i istočne Azije, domovine dudovog svilca.
Dud je u drevnoj Kini "stablo istoka ", drvo je brzog godišnjeg prirasta i u relativno
kratko vrijeme daje obilnu drvnu masu. Gotovo je neshvatljivo da ga
ni danas šumari ne uzgajaju kao brzorastuću vrstu s kvalitetnim tehničkim i
tehnološkim svojstvima drva. Uzgaja se kao parkovna vrsta s mnogo formi,
varijeteta i kultivara.
http://www.sumari.hr/sumlist/pdf/200104130.pdf

U osamnaestom stoljeću, za vladavine carice Marije
Terezije i njenog sina Josipa II, svilogojstvo doživljava
pravi procvat. Carski dvor i dvorjani, plemstvo i
aristokracija Austro-Ugarske, kao ljubitelji svilene tkanine,
potiču svilogojstvo u svim zemljama carevine
gdje za svilogojstvo postoje uvjeti. U Hrvatskoj, osobito
u Vojnoj krajini država daje materijalnu i novčanu
potporu svilogojstvu, a ponegdje uvodi i prisilne mjere
u svilogojstvu.
...Uzgoj drveta duda još je i danas tradicija u nekim
selima Slavonije i sjeverozapadne Hrvatske. Uzgaja se
u drvoredima, ispred kuća ili kao pojedinačna stabla.
Po ostacima dudovih stabala gotovo da se može zaključiti
koja su se sela bavila uzgojem dudova svilca od
doba vladanja carice Marije Terezije do pedesetih godina
dvadesetog stoljeća. U narodu dudov svilac nazivaju
"svilena baguda", a državnog nadzornika svilogojstva
zovu "bagudar".
http://www.sumari.hr/sumlist/gootxt.asp?id=200107&s=52

Kraljica Marija Terezija 1763. poziva gospodu,
uprave, samostane i općine i u drugim dijelovima
Austro-ugarske monarhije da počnu s proizvodnjom
bijelog duda.
Svilarstvo, kao značajna gospodarska grana u našim
krajevima, se tako održalo do sredine devetnaestog
stoljeća. Oko 1855. bolest dudova svilca dodatno
je djelovala na uništenje ove dotad profitabilne proizvodnje,
ali i konkurencija iz ostalih zemalja poput
Italije, Francuske i Japana.
U prošlosti su se i u Dalmaciji uzgajali dudovi za
potrebe svilarske industrije. Tako su žene u Konavlima
ovako dobivenom prirodnom svilom ukrašavale svoje
nošnje.
...
Kroz narodnu predaju, poznate su izreke poput:
“Ko sanja da jede dud, ostvarit će veliku
zaradu!” Dok crni dud simbolizira zlatnike,
bije li dud simbolizira srebrnjake, ali i bogataša
sa mnogo djece.
U davna vremena, u našoj zemlji dudovi su rasli
uz mnoge okućnice, a plodovi su bili izvrsna slastica
djeci i odraslima. U tim vremenima bio je običaj da se
vjenčanje ili rođenje djece obilježi sadnjom ovog prekrasnog
stabla.
...
No, murve su u Dalmaciji bile i ukras grada ili
mjesta u kojima je stanovništvo za vrućih ljetnih dana
tražilo osvježenje ispod njihovih krošanja. Sadili su ih
u lukama i lučicama, ali i na trgovima i u vrtovima. Na
taj način postajali su zaštitni znak pojedinog mjesta.
Nažalost, tijekom godina, mnogobrojna stabla
dudova (murvi) iz naših turističkih mjesta u Dalmaciji
zamijenjena su sadnicama palmi, što je ovim mjestima
oduzelo autohtoni izgled i draž.
Jedan od takvih zaštitnih znakova u Splitu
je stara murva (bijeli dud) posađen kraj starog Hajdukovog
stadiona.
...
Ova vrsta stabala značajna je u hortikulturi. Dobro podnosi
rezidbu, formiranje raznih oblika krošanja, ali ima i visećih tipova
stabala. Dud se vrlo jednostavno razmnožava uz pomoć reznica.
Dovoljno je s rodnog stabla
uzeti mladicu dužine
30 do 40 cm pa je ujesen
ili u rano proljeće položiti
okomito na tlo, tako da
dva pupa ostanu iznad
površine, a u slučaju suše
sadnicu treba zalijevati.
Na taj način izrast će novo
stablo duda istih svojstava
kao i drvo s kojeg je mladica
uzeta.
Nažalost, danas značajnijeg
uzgoja ovog vrijednog,
ali zaboravljenog
voća u našoj zemlji nema.
Neke županije i gradovi
potiču njegov uzgoj, a takvu
inicijativu trebalo bi
pokrenuti i na razini države
kroz poticaje u poljoprivredi.
http://casopis.hrsume.hr/pdf/157.pdf
wwwg tablice

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7086
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: Ne sadi drvo koje ne rodi
« Odgovori #23 : Siječanj 25, 2013, 09:21:44 poslijepodne »
Agronom Davorin Pamić podsjeća na povijesne izvore koji kažu da je za vrijeme austrougarske vladavine na potezu od Trsta do Boke kotorske pobrojano 30 milijuna stabala maslina. Danas u Hrvatskoj ima oko 4,5 do 5 milijuna stabala masline u rodu i još oko 2 milijuna zaraslih u drač i makiju, poglavito na otocima i u priobalju. Gospodarsku rezervu naših otoka čine upravo takve zapuštene masline koje bi za dvije godine ponovo dale urod, dok novoj maslini do pune rodnosti treba i do 15 godina.
http://www.agroklub.com/vocarstvo/najkvalitetnija-maslinova-ulja-na-udaru-nekvalitetnih-uvoznih/4088/

Sadnju voćaka uz putove uvela je još Marija Terezija. U vrijeme pješaštva i tovarnog prometovanja voćke uz putove bile su veoma značajne jer su pružale sjenu i hladovinu putnicima i životinjama, a gladnima su pružale hranu. Drvoredi pokazuju smjer u prostoru i pomažu u prostornoj orijentaciji.
http://kozjanski-park.si/ipahr/component/content/article/3-obvestila/106-kaj-so-travniki-sadovnjaki

Pada mi napamet prica sa npr. ličkim krumpirom.
Danas je normalno da se u Lici uzgaja krumpir i svi ga sade. Jel znate kako je dosao u Liku? Dosao je dekretom, Marija Terezija je naredila da se zbog gladi mora saditi krumpir. Da nije bilo te direktive mozda bi danas neki donosili krumpir za posaditi u Liku, a suseljani bi ga blijedo gledali :)http://www.forum.hr/archive/index.php/t-501316.html

Vrlo misteriozno starinsko voće. Baš takvo volim. Siguran sam da vam je poznata uredba od Marije Terezije po kojoj je sadnja oskoruša (zajedno sa nekoliko sorti jabuka) bila obaveza seljaka u svrhu poboljšanja zdravlja. Stabla oskoruša bila su nekada vrlo česta u selima. Danas su nažalost postala krajnja egzotika.
http://blog.dnevnik.hr/vajrapani/2012/09/index.html

Kruška tepka – jedna od starih tradicijskih sorti
- Marija Terezija izdala je ukaz prema kojem je svako domaćinstvo dužno posaditi po jednu krušku
– ljude koji su to odbijali žandari su “pretepali” – otud ime “tepka”
http://www.pmf.unizg.hr/_download/repository/Predavanje_05.pdf

Stabla oskoruša su rasla na svakom seoskom dvorištu i bila su hrana i lijek, naših predaka, jer u staroj Austro-Ugarskoj državi je vladarica Marija Terezija imala zapovijest da se mora zasadivat oskoruša, tepka i jabuke bobovac, carjevič, kanada, mošancel i druge, zbog gladi i zdravije prehrane dijece i pučanstva.
http://www.vinogradarstvo.com/index.php?s=872

Doduše, ovo se odnosi na hrvatska vjerovanja, ali vjerujem da će se dati nešto naći i za ostale krajeve bivše Jugoslavije.
 Dakle, radi se o knjizi Vjerovanja o drveću u Hrvata, autora Tome Vinšćaka.
 Knjiga je izašla u izdanju naklade Slap, a cijena joj je 120 kn.
http://www.nakladaslap.com/detalj.asp?ID=226
...
Jeste li znali da je od čak 433 etnološki proučena lokaliteta na svih 433 na kojima se dakle spominje orah, smatran nesretnim drvetom!Dakle čak 100%!
 Druga suprotnost je tisa, na 310 etnološki proučavanih lokaliteta, na svih 310 tisa se smatra sretnim drvetom, također 100%.
 Ovo su dva ekstremna primjera, orah kao najnesretnije drvo, a tisa kao najsretnije drvo.
http://www.svetbiljaka.com/Forums/viewtopic/p=123227.html

Knjiga Vjerovanja o drveću u Hrvata autora Tome Vinšćaka pojavila se istodobno
s još nekoliko naslova iz naše struke koji se bave mitologijom i vjerovanjima, pružajući
zainteresiranoj i newage-istički površnim, ali sveprisutnim i nevjerojatno popularnim
izdanjima pretovarenoj publici uvid u znanstveno viđenje spomenutih tema. Stoga nije
čudno da je cjelokupno prvo izdanje ove knjige rasprodano već u godini njezina
objavljivanja.
hrcak.srce.hr/file/43698

Orah ti je po tom pitanju najgori u ovim krajevima.Ovo za bor sam čuo na svega par lokaliteta.
 Ako stvarno vjeruješ u to, onda ga posjeci, da ti duša bude mirna.Ako ti ga je žao posjeći, posadi oko njega 10tak tisa, i biti ćeš mirna, jer se ona u većini kultura smatra svetim drvetom.
http://www.svetbiljaka.com/Forums/viewtopic/t=6694/postdays=0/postorder=asc/start=0.html

Prisiljavao je raju na sadnju kultura koje su u hercegovačkim
krajevima mogle uspijevati, a svatko je morao saditi duhan
i vinovu lozu kao i murve, šipke i drugo voće:
Od vremena Ali-paše Rizvanbegovića svaka je kuća u Hercegovini sadila
duhan bar za svoju vlastitu potrebu. U većoj količini i za izvoz sadili su
duhan u Brotnju, Bekiji i oko Trebinja (...) duhan se prodavao u turama
10 – 12 groša po 1 oki. Pušili su samo oženjeni ljudi, i to na čibuk (lula i
kamiš) i takum.
www.ffmo.ba/HUM_2.pdf

Jedan devedesetogodišnjak rekao mi je: "Sinek, voćku sadi kraj kuće jer zaklanja od sunca, žege, vjetrova i oluja, listovi čiste zrak, a korijen zemlju, pa tako čini ukućane zdravijim."
http://www.stare-hrvatske-vocke.com/

Razmnožavanje starih sorti voća
"Gdje god imaš ficlek zemlje tu voćku posadi. Voćka je blagodarna i nagrađuje. Voće je bogatstvo, bolesne liječi, a zdrave čuva i sladi"
http://www.stare-hrvatske-vocke.com/razmnozavanje-starih-sorti-voca.html
wwwg tablice

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7086
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: Ne sadi drvo koje ne rodi
« Odgovori #24 : Travanj 07, 2015, 12:30:23 prijepodne »
Neki čak tvrde da je Austro-Ugarska vlast namjerno po našim otocima posadila borove zato da se ljudi rasele.
Čudovište među biljkama
 Krešimir Mišak: Odrekli se divnih krajolika masline i loze, zasadili – igličastu pustoš!
27. ožujka 2015.
Prokletstvo zaborava ili kad ljudi zanemare ono što ih je čuvalo stoljećima!

Prije nekog vremena na Dugom otoku s prijateljem sam se šetao oko prekrasnog svjetionika na Velom ratu okruženog nestvarno lijepim krajolikom, dio kojega su i oni visoki borovi izlomljenih i kvrgavih debala. Službeno se zovu alepski bor, ali i sirijski bor. Tipični dalmatinski krajolik, reklo bi se. Da nije jedne sitnice koju mi je prijatelj ispričao, koja mi je probudila znatiželju i još jednom pokazala kako djelovanje svih vlasti u svim vremenima uvijek treba promatrati iz širih kutova i ništa ne uzimati zdravo za gotovo.

Priča nas vraća na kraj 19. stoljeća, u vrijeme dok je našim krajevima vladala Austrougarska monarhija. Mnogi jako stari i sad već umrli ljudi, kad su govorili o tim vremenima (ili su se ti metuzalemi sjećali onoga što su im njihovi roditelji pričali) ta vremena nisu spominjali ni pamtili po lošem. Uostalom, još ne tako davno prema moru smo se vozili trasama koje je postavila Monarhija (mada, baš kao današnji neokolonijalisti koji po Africi grade autoputove koji koriste samo njima, dok ruralnom afričkom stanovništu ostaju dugovi, Carevina nije to radila zbog dobrobiti stanovništva, već zbog omogućavanja komunikacije prijestolnice i luka na Jadranu radi transporta roba i vojske); u Opatiji i drugdje i danas se šećemo stazama uz obalu koje su izgrađene za vrijeme Cara, baš kao i predivne okolne vile.

...Vratimo se otočnom krajoliku. Ti sveprisutni borovi o kojima je riječ, ispričao mi je prijatelj, su tzv. sirijski borovi. Njihova je glavna odlika da su neupotrebljivi za gradnju čamaca ili ogrjev, nehranjivi su, vrlo invazivni i kisele tlo onemogućavajući da na njemu išta raste. I nisu oduvijek bili ovdje, već su posljedica pošumljavanja koje je po Dalmaciji radila baš Austrougarska monarhija kad je u 19. stoljeću potpala pod njenu vlast.

...No, osim za smolarenje, sirijski bor upotrebu ima, navodilo se u tekstu, u „rekreativne svrhe i estetsko oblikovanje krajobraza“ (dakle – nikakvu praktičnu), pa je na mnogim mjestima pošumljenima tim borom koji stvara hladovinu nastala turistička izgradnja. Zapitao sam se ne stvaraju li i druga, autohtona stabla hladovinu, nije to nešto čime se samo sirijski bor može pohvaliti, zar ne? Prve kulture tog bora, pisalo je dalje u šumarskom tekstu, podignute su prije približno 120 godina, a sadnice su se proizvodile u tada osnovanim šumskim rasadnicima u Šibeniku, Sinju, Makarskoj, Gružu i Kotoru. Iz tih rasadnika svake se godine razdijelilo 60.000 borića i „pošumljavanje je dobro napredovalo”.
...Sjetni pogled na nekoć bogate krajolike

Primijetio sam brojne suhozide (vidi sliku) koji su odvajali stepenasta bivša polja ili maslinike. Bilo je po desetak tih “katova” ili razina tih bivših polja. Njihovi zidovi su i dalje tu, ali na svim terasama rastu isključivo – visoka stabla sirijskog bora. Shvatio sam da zapravo gledam postapokaliptičnu verziju nekada bogatog i hranjivog krajolika, koji je danas de facto pustoš. Jer ti borovi nisu dobri za ogrjev zbog puno smole, drvo im je loše kvalitete pa se ne može koristiti za brodove (debla im tako krivudavo rastu da mi je teško čak zamisliti i sječu tih stabala), nemaju hranjive plodove, ali zato kisele tlo pa ono, osim za te nametnike, postaje potpuno jalovo. Da spomenemo i to da su, onako suhi i na tlu baš zelene vegetacije, idealni za nastanak požara.

Takvo razmišljanje našlo je potvrdu u internetskom tekstu izvjesne Svetlane Slapšak:

„To prapovijesno čudovište među biljkama raste tamo (bar u Sredozemlju) gde je vatra uništila sve, ili gdje su ljudi zapustili druge, raznovrsne i korisne kulture. Zemlja oko borova je sterilna, na njoj ništa ne raste: sirijski bor, koji je zauzeo ogromne površine Mediterana, pošast je koja je uspjela istjerati visokokultiviranu piniju i njene plodove, pinjole, jedan od glavnih začina još od antičke kuhinje. Pejzaž Mediterana više nema siluete sa srednjovjekovnih i renesansnih slika, sa krunastim krošnjama pinija; sve što vidite jesu čupavi i grbavi ili uspravni i dosadni sirijski borovi. Mediteranski hrast, poslastica za koze i ugodna sjenka za ljude, postao je rijetkost. Umjesto njegovane zemlje koja je znala davati najrazličitije voće i povrće, umjesto smokava, naranči i badema koji i kada padnu odaju opojan miris, mrtvo šuštanje iglica koje nijedna životinja ne može iskoristiti kao hranu, hladni osvajači napuštenih maslinika i vinograda“.

Zašto bi itko namjerno sadio takvo stablo?
...
http://www.dnevno.hr/planet-x/nedjelja-odrekli-se-divnih-krajolika-masline-i-loze-zasadili-iglicastu-pustos-3805/

Deja vu.  :(
wwwg tablice