Autor Tema: Stvarajne hrvatske države  (Posjeta: 7069 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3935
Stvarajne hrvatske države
« : Lipanj 25, 2012, 10:47:43 poslijepodne »
Vuz Den horvatske deržavnosti

Citat:
VLADIMIR MALEKOVIČ
Bogokmice. Listi z ladajna
(Bogomraki. Pisma s ladanja)



SAMI VU KMICI
 
                                                                                28. ivanščaka 1991.

Vezda je Horvatska deklarirala svoju neovisnost. Na den 25. ivanščaka 1991. Vu nekterih kotrigah mam su serpski žoldoši horvatsku deržavnost potirati počeli.

Ljudstvo strelati, hiže žgati.

Al orsag horvatski skazuje još navek svoju batrivost.

Zmenkava nam jedino mednarodno preufanje.


Nastevek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg44744/#msg44744

Predsjednik Franjo Tudjman - Stvaranje hrvatske države, 01:35:39

Riječ je o filmu koji je sniman tijekom ove godine, vezano uz desetgodišnjicu smrti prvog hrvatskog predsjednika. U događajima koji su kroz devedesete rezultirali nastankom hrvatske države svakako je ključnu ulogu igrao predsjednik Franjo Tuđman. O tom vremenu, stvaranju hrvatske države, i ulozi prvog hrvatskog predsjednika u ovom filmu govore sugovornici iz Hrvatske, kao i vodećih zemalja svijeta, koji nas vode kroz lepezu interesa svjetske politike. Sve je to uvjetovalo zbivanja devedesetih.

Ovaj film je ujedno rađen i kao serija od tri epizode.
HRT 2010.

* Autor: Krešimir Čokolić
* Snimatelj: Damjan Petrović
* Producent: Marko Koštek i Sunčana Kunić
* Urednik: Krešimir Čokolić
* Urednik Dokumentarnog programa: Miro Branković


Predsjednik Franjo Tudjman - Stvaranje hrvatske države
« Zadnja izmjena: Lipanj 25, 2012, 10:53:18 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Sledgehammer

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 5123
  • Spol: Muški
  • oʞɐdoɐu šɐq ɯɐs sɐuɐp
Odg: Stvarajne hrvatske države
« Odgovori #1 : Lipanj 26, 2012, 09:55:23 prijepodne »
Kao pasionirani sakupljač dokumentaraca svih vrsta (300+ Gb), odavno imam i taj dokumentarac u formi serije od tri epizode, i žalosno je što takva tematika nije ni izbliza obrađena ili opremljena luksuzom kao što su to epizode mnogih novijih dokumentaraca o bivšoj državi i njezinim "ne smije se o njima govoriti" elementima.
“Ja sam samo pas. I nemam svoj dom. A nemam ni glas. Ti mi moraš reći i ime i gdje ću naći svoju sreću kad zapuše bura ili padnu kiše. Ja sam samo pas. Pogledaj mi oči, dodirni me nježno, budi sve što trebam. Moj čovjek. Moj spas.”

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3935
Odg: Stvarajne hrvatske države
« Odgovori #2 : Srpanj 03, 2012, 10:24:41 prijepodne »
25. lipnja 2012.

Hrvatska obilježava Dan državnosti

Republika Hrvatska danas slavi 21. obljetnicu neovisnosti obilježavajući dan kada je Hrvatski sabor, na temelju rezultata referenduma, donio ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske.

 
Sabor je 25. lipnja 1991. pokrenuo postupak razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika, a taj povijesni datum danas se slavi kao Dan državnosti i državni je praznik. Tu povijesnu odluku Sabor je donio na temelju plebiscitarne volje hrvatskih građana iskazane na referendumu 19. svibnja 1991.
 
-S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta, istaknuo je prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman u govoru zastupnicima Sabora prigodom donošenja ustavne odluke o samostalnosti Republike Hrvatske.
 
Zbog zahtjeva međunarodne zajednice, Brijunskom je deklaracijom utvrđen tromjesečni rok odgode primjene te ustavne odluke od 25. lipnja 1991. Istekom moratorija 8. listopada 1991. Republika Hrvatska raskinula je sve državno-pravne sveze s ostalim republikama te postala slobodna, samostalna i neovisna država.
 
Zanimljivo je kako dio međunarodne zajednice, pogotovo predstavnici Velike Britanije, i danas počesto znaju naglašavati kako je do proglašenja hrvatske samostalnosti i njezinog diplomatskog priznanja došlo prerano. Ovakvim pristupom zapravo žele poručiti kako je "hrvatski secesionizam" temeljen na želji za neovisnošću, a ne velikosrpska agresija, ključni razlog za izbijanje višegodišnjeg ratnog sukoba.
 
Do 2001. i dolaska na vlast Ivice Račana i Stjepana Mesića Dan državnosti se obilježavao 30. svibnja, kao spomen na konstituiranje prvog višestranačkog Sabora 1990.  Danas se taj datum obilježava kao spomendan - Dan Hrvatskog sabora.
 
Znakovito je da je vladajuća kukuriku koalicija prije nekoliko mjeseci najavila ukidanje obilježavanja 25. lipnja kao Dana državnosti.
 
 
RH

http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=22381:hrvatska-obiljeava-dan-dravnosti&catid=1:politika&Itemid=9
 
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3935
Odg: Stvarajne hrvatske države
« Odgovori #3 : Srpanj 03, 2012, 10:26:56 prijepodne »
25. lipnja 2012.

Poziv državnom vrhu: Prestanite krivotvoriti najnoviju povijest!


U povodu Škrabalovog Dana državnosti i nepriličnog polaganja vijenca državnog vrha na grob Ivice Račana, stranka Jedino Hrvatska poziva državni vrh da prestane krivotvoriti najnoviju hrvatsku povijest.

"Naime, u narodu je još živo sjećanje na 25. lipnja 1991.kada su prilikom izglasavanja Deklaracije o uspostavi suverene i samostalne Republike hrvatske, Račan i zastupnici SDP-a napustili sabornicu, ne želeći sudjelovati u donošenju te odluke. Isto tako mnogi još pamte kako je Račan godine 1989. nazvao HDZ strankom opasnih namjera zbog njene politike osamostaljenja Hrvatske", kaže se u priopćenju stranke Jedino Hrvatska.

"Stoga je neprilično i neukusno na Dan državnosti odavati počast čovjeku koji se iskazao kao protivnik te državnosti. Hrvatska ima bogato iskustvo s krivotvorenjem svoje povijesti, pa je žalosno gledati kako taj posao nastavlja sadašnji državni vrh", kaže se u priopćenju JH koje potpisuje Milovan Šibl.


http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=22396:poziv-dravnom-vrhu-prestanite-krivotvoriti-najnoviju-povijest&catid=1:politika&Itemid=9
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline koko-vg

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 2881
  • Mr - Lu= 15 ? HA HA HA !
Odg: Stvarajne hrvatske države
« Odgovori #4 : Kolovoz 05, 2012, 12:26:56 poslijepodne »
Pozdrav svim braniteljima, ma gdje bili !!!

17 GODINA prošlo je od munjevite akcije Oluja, kojom su za manje od 48 sati hrvatske snage oslobodile više od 80 posto okupiranog teritorija - tzv. SAO Krajinu. Na Kninskoj se tvrđavi nakon puno vremena opet zavijorila hrvatska zastava.

4. kolovoza 1995. godine u četiri sata ujutro počela je danas najpoznatija vojno-redarstvena akcija hrvatske vojske - Oluja.Već idući dan, oko deset sati ujutro u do tada okupirani Knin, prvi su ušli pripadnici 4. i 7. gardijske brigade. Točno u podne tadašnji predsjednik Franjo Tuđman građanima je objavio vijest da je Knin oslobođen. Na kninskoj se tvrđavi ponovno zavijorila hrvatska zastava.

"Zastava ovdje znači dovršenja dijela uspostave slobodne nezavisne hrvatske države", rekao je tada Tuđman.

4 godine ovaj dio Hrvatske bio je okupiran, u Zagreb se iz Splita putovalo trajektima preko Paga, a pobunjeni Srbi i njihov tzv. krajinski premijer, zubar Milan Babić tražio je da priznamo grešku.


"Ova aktualna situacija bi trebala da se razriješi na taj način da hrvatska Vlada i Ministarstvo unutarnjih poslova prizna svoju grešku, da povuče, ne samo specijalne jedinice nego i pripadnike novog redarstva", poručio je Babić.

Nikakve greške na pameti nisu bile Ivanu Selaku, koji je u Oluju ušao s 33 godine. Najbolje godine za borbenog pilota, kaže. No, prije Oluje trebalo se iz JNA vratiti u Hrvatsku. Zajedno sa avionom. "Pa ne mogu baš reći prebjegao ni ukrao avion, mislim da smo mi vratili ono što su oni ukrali, dakle, vratili smo avione koje su i moji roditelji plaćali", istaknuo je Selak.

Nakon Knina, munjevitom su brzinom oslobođena i preostala mjesta - Benkovac, Vrlika, Kijevo, Drniš, Gračac i Lovinac.

Nakon pune četiri godine, Dalmacija više nije bila odsječena od ostatka Hrvatske. Akcijom Oluja oslobođeno je više od 10 tisuća četvornih kilometara teritorija u samo četiri dana. U Zagrebu su naši vojnici dočekani s oduševljenjem.

Uzmičući pred hrvatskim snagama, pripadnici tzv. SAO Krajine iz osvete su napadali civile u Osijeku, Zadru i Šibeniku. Trud je bio uzaludan. Oluja je značila i definitivno potonuće Miloševićeva sna o Velikoj Srbiji, a već iduće godine i Beograd je, suočen sa međunarodnim priznanjem hrvatskih granica, morao priznati hrvatsku samostalnost.

Današnji datum za Hrvatsku je jedan od najvažnijih u novijoj povijesti, a Sabor ga je proglasio Danom domovinske zahvalnosti.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/17-godina-od-oluje/629726.aspx

http://www.index.hr/vijesti/clanak/hrvatska-slavi-dan-pobjede-ovo-je-jedan-od-najvecih-dana-u-hrvatskoj-povijesti/629740.aspx
... Nagađali su, sudili, prezirali, a ne poznaju me !!! lagali, izmišljali, neka su ... bili su, jesu i ostat će nebitni.

Offline koko-vg

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 2881
  • Mr - Lu= 15 ? HA HA HA !
Odg: Stvarajne hrvatske države
« Odgovori #5 : Kolovoz 05, 2012, 07:59:15 poslijepodne »
"Mislim da smo naprosto na licu mjesta trebali strijeljati neke bandite koji su ubijali nedužne ljude, pljačkali po selima i kompromitirali ovu besprijekornu vojnu akciju", izjavio je ministar obrane Ante Kotromanović u razgovoru za portal politikaplus.

Ovako su vjerojatno razmišljali i oni koji su na licu mjesta ubijali starce nakon Oluje. Bez suđenja. Bez obrane. Bez ikakvih prava. Metak u čelo i brigada ide dalje.

Između krajnosti

Između sakrivanja ubojica i njihova strijeljanja sigurno postoji još nešto. Ali ministar Kotromanović očito ne zna što. Ili ga, što je još gore, za to nije uopće briga. Godinama je šutio o hrvatskim zločinima nakon Oluje, kao što je godinama žestoko napadao Haaški sud i sve one koji s njime surađuju. Sad je jasno zašto.

Samo nije jasno što takav čovjek radi u hrvatskoj Vladi.

Njegova izjava je skandalozna i vjerojatno bez premca u zadnjih desetak godina. A najgore je to što je izrečena u najboljoj namjeri. Što je onaj koji ju je izrekao mislio da štiti žrtve i osuđuje zločine.

Pa poseže za novim zločinima.

Slikovitost u zločinu

Kotromanović je, toplo se nadamo, samo želio biti slikovit. Bio je opravdano gnjevan zbog ubojstava civila koja su osramotila vojno-redarstvenu operaciju Oluja i na kraju neke generale koštala zatočeništva u Haagu.

Ali slušati jednog ministra kako strijeljanje na listu mjesta spominje kao pravedan odgovor pravne države na ratne zločine, pljačku i palež, vrhunski je politički skandal. I otkriva da je bivša hrvatska vlast sakrivala zločince, a da bi ih ova današnja strijeljala bez hapšenja, bez suđenja, bez prava na obranu, jer samo to smatra pravednom kaznom za počinitelje.

Pokazuje, u krajnjoj liniji, da važni hrvatski ministri, a ministar obrane apsolutno je jedan od takvih, ne poznaju i ne priznaju pravnu državu.

Tuđmanovi i Kotromanovićevi zločinci

Tuđmanova pravna država puštala je bandite da ordiniraju po napuštenim sprskim selima. Ubojice je puštala na slobodu. Njihove zapovjednike štitila od Haaškog suda. A sada Kotromanovićeva pravna država žali zbog toga što se bandite nije strijeljalo na licu mjesta.

Jedan ustrijeli srpsku staricu, hrvatska vojska ustrijeli njega.

Institucije su krive za sve

Još je bizarnije što Kotromanović za sve ono što se događalo nakon Oluje krivi institucije, prije svega ministarstvo policije i pravosuđa. Zašto, pobogu? Zato što nisu hapsili bandite ili zato što ih nije strijeljali na licu mjesta?

Bojimo se i što ministar obrane savjetuje hrvatskim vojnicima u misijama NATO saveza da naprave ako nabasaju na ratne zločince, bandite i pljačkaše. Vjerojatno da ih smaknu na licu mjesta.

Kome trebaju sudovi?

I tako, kao da nije bilo dovoljno to što premijer Zoran Milanović omalovažava Haaški sud i ne priznaje njegove presude hrvatskim generalima, tvrdeći da su nepravedne te da nema te vrste krivnje, već sada njegov kompanjon Kotromanović ne priznaje hrvatske sudove: ne zamjerajući im to što nisu djelovali, već ističući kako ti sudovi zapravo uopće nisu potrebni.

Jer on priznaje samo prijeki sud.

Zbog toga bi ministar obrane trebao snositi odgovornost. I to, da se njega pita, po kratkom postupku.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/prijeki-sud-za-antu-kotromanovica/629815.aspx
... Nagađali su, sudili, prezirali, a ne poznaju me !!! lagali, izmišljali, neka su ... bili su, jesu i ostat će nebitni.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3935
Odg: Stvarajne hrvatske države
« Odgovori #6 : Lipanj 25, 2013, 10:35:04 prijepodne »
Predsednik Francek (Frajno) Tuđman – Stvarajne hrvatske države
Predsjednik Franjo Tudjman - Stvaranje hrvatske države, 01:35:39

Reč je o filmu teri je sniman leta 2010., vezano vuz desetletnicu smrti prvoga hrvatskoga predsednika. V dogotkem teri su čez devedesete rezulterali nastankom hrvatske države sikak je klučnu rolu igral predsednik Francek (Frajno) Tuđman. O tomu vremenu, stvarajnu hrvatske države, i role prvoga hrvatskoga predsednika v ovomu filmu pripovedaju sugovorniki z Hrvatske, kak i pelajuče zemli sveta, teri nas pelaju čez lepezu interesov svetske politike. Se je to uvetuvalo zbivajna devedesete.

Ov film je vujedno delan i kak serija od tri epizode.
HRT 2010.

* Avutor: Krešimir Čokolić
* Snimatel: Damjan Petrović
* Producent: Marko Koštek i Sunčana Kunić
* Vurednik: Krešimir Čokolić
* Vurednik Dokumentarnoga programa: Miro Branković

Citat:
VLADIMIR MALEKOVIČ
Bogokmice. Listi z ladajna
(Bogomraki. Pisma s ladanja)



SAMI VU KMICI
 
                                                                                28. ivanščaka 1991.

Vezda je Horvatska deklarirala svoju neovisnost. Na den 25. ivanščaka 1991. Vu nekterih kotrigah mam su serpski žoldoši horvatsku deržavnost potirati počeli.

Ljudstvo strelati, hiže žgati.

Al orsag horvatski skazuje još navek svoju batrivost.

Zmenkava nam jedino mednarodno preufanje.


Nastevek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg44744/#msg44744

Predsjednik Franjo Tudjman - Stvaranje hrvatske države

Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3935
Odg: Stvarajne hrvatske države
« Odgovori #7 : Kolovoz 05, 2013, 09:04:57 poslijepodne »
Milan Ivkošić
OBJAVA: 02.08.2013

Rodoljubna zanovijetanja

Prekomjerno granatiranje “Oluje” i Tuđmana

U kriminalizaciji “Oluje” hrvatske će vlasti do posljednjega trenutak biti na usluzi Haaškom tužiteljstvu.

Za neke moćne svjetske čimbenike i za određen broj ljudi u Hrvatskoj – samostalna Hrvatska zločin je po sebi, ni ona ni njezin tvorac Tuđman ni njezin oslobodilački rat ne mogu i ne smiju biti nevini. No uvijek se susreću s nesavladivom preprekom – golema većina građana baš nikad, teškoćama i pritiscima unatoč, unatoč tolikom nagovaranju medija, nije posumnjala ni u samostalnu Hrvatsku, ni u Tuđmana, ni u Gotovinu i Markača, ni u Domovinski rat, ni u “Oluju”. Narod se pokazao mnogo izbirljivijim od svoje javnosti.


Vrijeme prolazi, ali ne prolazi veličina i vrijednost “Oluje”, koju upravo slavimo, i čovjeka bez kojega je ne bi bilo, dr. Franje Tuđmana. Svih osamnaest godina od te oslobodilačke akcije obilježeno je njezinim značenjem. Kad je pobijedio na prvim izborima 1990. godine te izabran za predsjednika Hrvatske, bar deset političara, uglavnom poznatih sudionika i žrtava obračuna s Hrvatskim proljećem, mislilo je kako je Tuđman zauzeo mjesto koje po imenu, pameti i zaslugama njima pripada. Zavist prema Tuđmanu poslije “Oluje” povećat će se do usijanja. Oporba i mediji su znali koliko je oslobođenjem zemlje narasla snaga HDZ-a, pa su se pojačavali napadi na tu stranku i njezino vodstvo koji su kulminirali uoči izbora na početku 2000. godine. Obezvređivano je sve u zemlji, kao da u njoj cijelo vrijeme nije postojalo ništa osim pljačke i kriminala. U oporbenom opanjkavanju Tuđmana i HDZ-a gotovo se neće razlikovati ljevica, centar i desnica. Jedan dužnosnik poslije dolaska Račanove koalicije na vlast izjavit će kako je desetljeće hrvatske samostalnosti – deset izgubljenih godina. Poslije promjene vlasti udari na Oluju doći će i s Pantovčaka i iz Banskih dvora.

Račan i njegov ministar Pančić počet će progon “lažnih ratnih invalida”, na naslovnicama medija naći će se imena raspektabilnih generala kao da su najgori kriminalci, a hajka će trajati mjesecima. Poslije će se ustanoviti da su manje-više sve te optužbe krivotvorine. Uz gromoglasan pljesak svekolike medijske i političke ljevice Stjepan će Mesić umiroviti sedam generala zbog otvorenoga pisma u kojemu su prosvjedovali zbog kriminalizacije Domovinskoga rata. Inače će Mesić u svih deset godina svojih dvaju mandata iskazivati bolesnu obuzetost Tuđmanom, čije značenje je “Olujom” naraslo do nedosezivih mu visina. Patuljak će iz podnožja tih visina svako malo odapinjati strijele na svoga prethodnika, na najnedostojniji način pokazujući kako ga nije dostojan. Ni povratak HDZ-a na vlast neće zaustaviti detuđmanizaciju, a ima svjedoka kojima je Sanader povjerovao svoju ambiciju da kao državnik nadmaši Tuđmana! Za to su mu služili mediji koji su ga danomice i jednako se tako obračunavali s Tuđmanovim naslijeđem.

Napadi na “Oluju” i svekolika kriminalizacija Domovinskoga rata bili su tako žestoki i rašireni da su ratnici govorili kako treba još samo malo pa će se morati stidjeti što su sudjelovali u obrani zemlje. Dan uoči oslobađajuće presude Gotovini i Markaču neki su listovi objavili tekstove s očekivanjem punim zlobe da će kazne biti potvrđene i da će to biti “presuda Tuđmanovoj Hrvatskoj”, a poslije sretne vijesti iz Haaga ti su tekstovi netragom nestali. U svih ovih osamnaest godina mediji su o “Oluji” neusporedivo više pisali i govorili negativno nego pozitivno. Pojedine nevladine udruge i njihovi čelnici, poput HHO-a i Žarka Puhovskog, zločine su hrvatskih vojnika uvećavali do nepojmljivih razmjera, pa je Haaški sud prihvatio zanemariv broj činjenica iz njihovih svjedočenja.

U kriminalizaciji “Oluje” hrvatske će vlasti do posljednjega trenutak biti na usluzi Haaškom tužiteljstvu, pa je tako zbog tzv. topničkih dnevnika Jadranka Kosor organizirala tako bjesomučan progon članova Gotovinina odvjetničkog tima da će je sam Haaški sud morati obuzdavati. Nasuprot gotovo općem ocrnjivanju “Oluje” i cijelog Domovinskog rata Andrija je Hebrang po broju civilnih žrtava dokazao da je to bila najnevinija obrana zemlje u povijesti. Ali za neke moćne svjetske čimbenike i za određen broj ljudi u Hrvatskoj – samostalna Hrvatska zločin je po sebi, ni ona ni njezin tvorac Tuđman ni njezin oslobodilački rat ne mogu i ne smiju biti nevini. No uvijek se susreću s nesavladivom preprekom – golema većina građana baš nikad, teškoćama i pritiscima unatoč, unatoč tolikom nagovaranju medija, nije posumnjala ni u samostalnu Hrvatsku, ni u Tuđmana, ni u Gotovinu i Markača, ni u Domovinski rat, ni u “Oluju”. Narod se pokazao mnogo izbirljivijim od svoje javnosti.



http://www.vecernji.hr/kolumne/prekomjerno-granatiranje-oluje-tudmana-kolumna-593155

Citat:
Tuđ(manov)a zastava vs. tuđi barjak

Štefek Radičov je pripovedal «Treba neguvati svu hrvatsku zastavu, kajti je tuđa zastava navak znak tuđoga gospodstva. Pod tuđum zastavum nejde se ni v svate ni v rat»

Tuđmanov govor iz 1971. -- Naša je majka samo naša hrvatska domovina! , 0:56

http://www.youtube.com/watch?v=pmk2rX0NEVU

Citat:
Maj(s)ka Božja

Marijanska, domjaničovinska

K suncu prosi vsaka roža
Dragutin Domjanič


K suncu prosi vsaka roža,
K suncu trava vsaka,
Tak i k tebi, Majka Božja,
Srce siromaka.
Milostiva vsakom ti si,
Vse ti vračiš boli,
Odbila još nikog nisi,
Koi za pomoč moli.

Čuj molitve vruče ove,
Draga naša Mati,
Tvoj te vezda narod zove,
Romari Hrvati:
Dobra nam naviek ostani,
Zmoli nam pri Sinu,
Da od vsega zla obrani
Nas i domovinu.


Zvir:
Kajkavska večernica i meša
vu Sv. Ivanu Zeline 2012.
str. 29.:
http://www.pou-zelina.hr/documents/Izdavastvo/51_Kajkavska_vecernica.pdf
iliti sim
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4295/#msg4295

http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg51679/#msg51679

ŽVG Jurjevke - K suncu prosi vsaka roža, 02:01

Čuj molitve vruče ove, Draga naša Mati,
Tvoj te vezda narod zove, Romari Hrvati:
Dobra nam naviek ostani, Zmoli nam pri Sinu,
Da od vsega zla obrani Nas i domovinu.

ŽVG Jurjevke - K suncu prosi vsaka roža
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3935
Odg: Stvarajne hrvatske države
« Odgovori #8 : Kolovoz 05, 2013, 09:10:37 poslijepodne »
Venec Matice hrvatske
Broj 505-507, 11. srpna 2013.


Uloga nacionalnih simbola u funkcioniranju suvremene države

Hrvatske muke s domoljubljem

Pitanje nacionalnog ponosa, domoljublja ili patriotizma te odnosa prema nacionalnim simbolima nacionalno je pitanje od iznimne važnosti u svakoj normalnoj demokratskoj državi, osim, nažalost, u Hrvatskoj


Piše: Božo Skoko


        U utorak 25. lipnja 2013. Hrvatska je slavila Dan državnosti. I to posljednji Dan državnosti uoči povijesnoga pristupanja Europskoj Uniji! Zagrebačke ulice bile su sablasno puste. Tek grupice turista, koje su se iščuđavale što se to dogodilo sa stanovnicima hrvatske metropole. Na zgradama su bile tek ponegdje izvješene hrvatske zastave. Na zagrebačkim trgovima, u parkovima i izletištima baš ništa nije ukazivalo na bilo kakav svečani ugođaj. Nikakvih mimohoda, koncerata, odora, piknika, a ni nacionalnih simbola! Tek u crkvi Svetoga Marka služena je sveta misa za domovinu, a predstavnici vlasti pohodili su zagrebačko groblje Mirogoj te položili vijence na pet-šest grobova i spomen-obilježja. Valjda kako se ne bi komu zamjerili ili nekomu dali preveliku važnost. Hrvatska televizija iste nas je večeri, umjesto kakvim domoljubnim filmom, počastila Bliskim susretima treće vrste na Drugom. Na Prvom je donekle situaciju spasio predsjednik Josipović, koji je organizirao prigodničarski koncert u HNK-u. Komercijalne televizije ionako svaki dan vrte sapunice, bio praznik ili radni dan, pa bi bilo suvišno očekivati da će posebno obilježiti Dan državnosti, kad to baš ne čini ni javna televizija. Tek poneke radijske postaje iznenadile su nas kakvom domoljubnom pjesmom i prisjećanjem na teške, ali slavne dane 1991. Sve u svemu, neki siv, bezličan i depresivan dan u hrvatskoj metropoli. Mnogi koji su ga proveli na moru ili negdje na selu vjerojatno su uživali, ali budimo realni i priznajmo da većina njih ionako nije znala što zapravo slavimo. Važno je da je dan neradni i da se može spojiti s vikendom. Uglavnom cijeli je taj državni praznik prošao bez emocija, bez patriotizma, euforije i nužne simbolike. Baš onako kako je to bilo i prethodnih godina. Čemu onda taj i takav Dan državnosti!?

Slika 1:
Korektan koncert od sat i pol u povodu ulaska u EU ne može popraviti dojam da se globalna pozornost posvećena Hrvatskoj zadnjih mjeseci mogla bolje iskoristiti za predstavljanje zemlje svijetu



Strah od domoljublja

        Kao da ne živimo u onoj Hrvatskoj koja je stoljećima žudjela za samostalnošću i suverenošću, koja je krvavo platila svoju nezavisnost i državnost i koja je gordo i ponosno pobijedila u Domovinskom ratu!? Kao da smo se tako brzo umorili od imanja vlastite države. Ili smo u narodu ponovno uspjeli potisnuti domoljublje? Ili nas je kriza toliko zaokupila da nemamo ni želje ni volje slaviti? Ili jednostavno – ljudi taj blagdan ne osjećaju svojim?
        Imaju Hrvati ponosa i emocija, kaže moj prijatelj, podsjećajući me na veličanstvene proslave hrvatskih pobjeda i uspjeha devedesetih, ali i na nedavne dočeke nevinih hrvatskih generala. Ali ovoj državi očito ne treba takvo iskreno domoljublje, jer ga se vladajuće garniture boje, pa ga se namjerno srozava i omalovažava!, zaključuje. Složili se s njime ili ne, činjenica je da još od 2000. do danas, bez obzira na predznak vladajućih, nacionalni simboli, patriotizam i hrvatske vrijednosti postaju out. Njih se banalizira i smatra ih se nevažnima u funkcioniranju države. Takvo postupanje prikazuje se kao proces napretka i demokratizacije, a ustrajavanje na njima natražnjačko, ognjištarsko i nacionalističko. Pritom ne izuzimam od odgovornosti ni desnicu, koja je bila na vlasti od 2003. do 2011. i nije poduzela gotovo ništa po tom pitanju, a ni ljevicu, koja je bila prije njih i vlada danas, a koja je uvjerena (za razliku od europske ljevice) da će s nekim nacionalnim simbolima i temama valjda biti manje socijaldemokratska. Kao da nitko od nas nije boravio u inozemstvu i vidio kako razvijene, napredne i demokratske države slave svoje nacionalne blagdane. Mahanje barjacima, vojno paradiranje i feštanje u čast države kod njih nije stvar prošlosti ni nacionalističkog iživljavanja. Dapače, to je dio odgovornoga građanskog ponašanja i poštovanja prema zemlji u kojoj živiš. Uostalom naša dijaspora najbolje zna s koliko ponosa, ljubavi i kreativnosti svoje dane državnosti slave Francuzi, Amerikanci, Nijemci, Kanađani, pa i stanovnici skandinavskih država, inače nesklonih nacionalnom šepirenju. Možete li zamisliti američki Dan neovisnosti 4. srpnja bez izvješenih barjaka na svakom domu, vatrenih govora, slavljenja nacionalnih junaka, piknika i vatrometa!? U masovnim proslavama sudjeluju i oni koji se osjećaju strancima u toj državi, koliko zbog osjećaja poštovanja prema novoj domovini, toliko kako ih se ne bi etiketiralo neodgovornima, budući da ćete u mnogim državama izgledati sumnjivo, ako ne i smiješno, ako se udaljite od nacionalnog ushita. Sigurno ima u tome i pretjerivanja, i glume. Ali tog dana države svečanostima, memorijalima, političkim skupovima, koncertima i piknicima slave svoju povijest, političku tradiciju, nacionalne uspjehe i šire patriotizam nužan za izgradnju samosvjesne i uspješne zajednice u globaliziranom svijetu. Mudri političari s iznimnom odgovornošću pristupaju vlastitim vrednotama, tradiciji, državnosti i simbolima. Ne dovode ih u pitanje, a ponajmanje se usuđuju sprdati s njima ili se njima koristiti u dnevnopolitičkim obračunima. A nažalost baš se to kod nas redovito događa! Kod većine naših političara vlada odsutnost bilo kakve odgovornosti prema vlastitom narodu, njegovoj povijesti i simbolima. Počesto im nedostaje i nacionalne svijesti i ponosa, a kod mnogih naših dužnosnika i iskrena domoljublja. A koliko „ubijanje“ domoljublja može biti pogubno za državu i njezine nacionalne interese, jako dobro svjedoči nova i dugo iščekivana knjiga Crveni vrabac Jasona Matthewsa, bivšega djelatnika CIA-e, koja se proteklih tjedana pojavila u američkim knjižarama, a u kojoj otkriva zanimljive detalje iz njegove špijunske karijere. Svakako je najdojmljiviji dio o regrutiranju suradnika u pojedinim državama, koji su bili spremni učiniti sve za američke interese pa i izdati vlastiti narod i državu. U tom procesu ključno je ubiti u potencijalnom suradniku njegovo domoljublje, tvrdi autor, i dodaje: „Za mene je to uvijek bio najteži, najodgovorniji, ali i najizazovniji dio posla jer je osobu potrebno uvjeriti da ignorira vlastite stavove o domoljublju, prekrši zakone svoje zemlje i postane izdajica!“ Nakon što potencijalni suradnik postane potpuno ravnodušan prema svojoj državi i njezinim nacionalnim interesima, dovoljno je zaigrati na jedan od pet motivirajućih faktora – novac, ideologiju, savjest, ego ili seks i dobili ste suradnika, dodaje Matthews. Jasno, ova nam priča govori o snazi domoljublja, koje je neka tanka granica da barem ne činimo zlo svojoj državi i narodu. Ali da ne bi bilo zabune, nisu svi oni kojima je domoljublje na usnama domoljubi i u srcu. Domoljublje se pokazuje djelom! Ali i simbolika ima snažnu poruku.

Slika 2:
Oltar domovine na Medvedgradu možda je najvažniji zapušteni nacionalni simbol / Snimio Mirko Cvjetko



Gdje je Oltar domovine?

        O tome, pored proslava nacionalnih blagdana i odnosa prema nacionalnim interesima i velikanima, svjedoči i zapušteni Oltar domovine na Medvedgradu. Možda ta obnovljena utvrda na obroncima Medvednice i nije bila najprikladnije mjesto za postavljanje spomenika domovini, odnosno svima koji su svoje živote ugradili u temelje naše države. Ali ako je spomenik zaživio i godinama služio u protokolarne svrhe, gdje su mnogi inozemni državnici i diplomati položili vijence u čast Hrvatske, kako ga se moglo tek tako samovoljno ignorirati, napustiti i odbaciti, bez stvorene alternative. Znamo da je drugi hrvatski predsjednik Mesić zdušno ismijavao Medvedgrad kao izmišljotinu svog prethodnika Tuđmana, nastojeći se njegovim odbacivanjem simbolično obračunati i sa svojim dojučerašnjim drugom. Ali ako mu je bilo stalo do zemlje koju predstavlja u svijetu, onda se mogao potruditi naći zamjenski prostor ili spomen-obilježje. Zbog te ignorancije i nemara bivšega predsjednika, ali i tri hrvatske vlade (Sanaderove, Kosoričine i Milanovićeve), hrvatski protokol punih trinaest godina crveni se pred inozemnim kolegama kad njihovi predsjednici i premijeri požele položiti vijenac u sklopu službenoga posjeta u čast zemlje domaćina. Jednostavno nemaju gdje, iako je to uobičajena i poželjna gesta u takvim prigodama. Tu nelagodu osjetio je, tijekom prvoga posjeta SAD-u 2011, i aktualni hrvatski predsjednik Ivo Josipović. Nakon povratka iz državničkoga posjeta Washingtonu Josipović je u svome dnevniku, objavljenu u Vjesniku 9. svibnja 2011. napisao: „Washington impresionira reprezentativnom grandioznošću državnih institucija, ozbiljnim samopoštovanjem države koja se ogleda i u arhitekturi, ali i u odnosu prema vlastitoj povijesti, posebno prema onima koji su za dobro društva i zajednice položili svoje živote. Svečana, krajnje formalna i ozbiljna ceremonija polaganja vijenca na Spomen-groblju Arlingtonu intenzivno me podsjeća na nepostojanje slične ceremonije i sličnoga mjesta u Zagrebu. Volio bih kad bismo se i mi u Hrvatskoj prema onima koji su žrtvovali svoje živote za dobrobit zajednice odnosili s takvim poštovanjem. Žalosno je, i za to ne može biti opravdanja, da u glavnom gradu zemlje koja je svoju opstojnost tek prije petnaest-dvadeset godina potvrdila obrambenim ratom, ne postoji dostojno spomen-obilježje palima za našu slobodu, pred kojim bismo mi i strani državnici polagali vijenac odajući tako poštovanje nama, našoj uspomeni, našoj legitimnoj i legalnoj borbi za opstanak.“ Uistinu državničko zapažanje. Proteklih godina mnogo se raspravljalo o tome, ali nažalost ni predsjednik osobno ništa nije poduzeo.

Slika 3:
Dan domovinske zahvalnosti jedini je državni praznik koji još živi u narodu



        Nakon ukidanja Medvedgrada, Račanova vlada je 2001. Donijela je Odluku o izgradnji spomenika Domovini i osnovala povjerenstvo na čelu s tadašnjim premijerom. Budući da Odluka uopće nije provedena, 2006. nova je vlada Ive Sanadera obnovila Odluku gotovo istog sadržaja, uz konkretan dodatak da će se Spomenik domovini izgraditi na Trgu Stjepana Radića, odnosno na zelenoj površini između poglavarstva Grada Zagreba i Koncertne dvorane Lisinski, u produžetku Lenucijeve potkove. Nažalost ni ta odluka nije provedena, a livada zjapi prazna. U međuvremenu je skupina uglednika iz javnog života predložila da se ta ideja poveže s postojećim Oltarom domovine, odnosno da se na tu lokaciju prenese spomenik Kuzme Kovačića s Medvedgrada. Drugi prijedlog, koji je jednom spomenuo i sam Mesić, odnosio se na polaganje vijenaca ispred Mogile u zagrebačkom parku Maksimir. Riječ je o spomen-humku sa skulpturom hrvatskog sokola, koji je nastao 1925, u povodu obilježavanja tisućgodišnjice hrvatskoga kraljevstva od grumenova zemlje donesene iz 144 hrvatska predjela u kojima se zbio neki važan povijesni ili kulturni događaj. Treći prijedlog odnosio se na polaganje vijenaca ispred Zida boli na zagrebačkom groblju Mirogoj (što se često koristi u nedostatku nečeg prikladnijeg), a neki su povjesničari sugerirali kako bi strani državnici prigodom posjeta Zagrebu trebali posjetiti palaču HAZU-a i vidjeti Baščansku ploču, kao iznimno blago hrvatske kulture, koje ima i važno povijesno značenje zbog prvog spominjanja vladareva imena na narodnome jeziku. Svakako najozbiljniji prijedlog bio je svojedobno onaj, koji je navodno podupro i predsjednik Tuđman prije smrti, da se preko puta zagrebačkog groblja Mirogoj, odnosno Krematorija, na padini smještenoj na Šestinskom kamenjaku, koja se obrušava prema Ksaveru, gdje su smješteni zgrada Hrvatske biskupske konferencije i papinske nuncijature, izgradi potpuno nov memorijalni kompleks sa spomenikom i vječnom vatrom za sve znane i neznane koji su stradali za Hrvatsku. U svakom slučaju mnogo planova i želja, a godine prolaze i svjedoče da baš nikomu nije odveć stalo. Najčešći mogući odgovor je kako je to nevažno, kako država ima većih prioriteta te kako sve to košta!


Nastavek na sledečomu listu
« Zadnja izmjena: Kolovoz 05, 2013, 09:14:34 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3935
Odg: Stvarajne hrvatske države
« Odgovori #9 : Kolovoz 05, 2013, 09:13:14 poslijepodne »
Nastavek prethodnoga lista


Kraljica i agent 007

        Pitanje nacionalnoga ponosa, domoljublja ili patriotizma te odnosa prema nacionalnim simbolima nacionalno je pitanje od iznimne važnosti u svakoj normalnoj demokratskoj državi. Naime, države Zapada davno su shvatile da na taj način ne samo da jačaju snagu vlastite države nego i duh njezina naroda, koji se pozitivno odražava na njezin cjelokupni razvoj, a prije svega gospodarski. Samo informiran, motiviran i ponosan građanin može postati najbolji promotor i zagovornik svoje zemlje. A u tom procesu mediji, obrazovanje te državne i kulturne institucije imaju najveću odgovornost. Upravljanje nacionalnim identitetom i imidžom postalo je prioritetno pitanje bavljenja vlada uspješnih država u 21. stoljeću, jer na globaliziranom tržištu upravo njezina posebnost čini dodatnu vrijednost i konkurentsku prednost. Mudri lideri su, naime, shvatili da ulaganje u očuvanje, razvoj i promociju nacionalnog identiteta te upravljanje imidžom nije trošak već ulaganje, koje će rezultirati većim izvozom, boljom posjećenošću, uspjehom u međunarodnoj politici i ugledom u međunarodnoj zajednici.
        Mnoge su države od svojih nacionalnih spomenika i simbola te nacionalnih praznika uspjele napraviti vrhunske međunarodne brendove, koji im ne donose samo popularnost već i pozamašne zarade. Prisjetimo se samo irskoga Dana Svetog Patrika ili francuskog Dana pada Bastille. Amerikanci su među prvima shvatili logiku komercijalizacije vlastite povijesne i kulturne baštine pa su Kip slobode u New Yorku, nacionalno groblje Arlington u Virginiji, Bijelu kuću i Capitol Hill te memorijalne centre Jefferson i Lincoln u Washingtonu, Dom neovisnosti u Philadelphiji, luku Pearl Harbor na Havajima i druge nacionalne spomenike pretvorili ne samo u domoljubna mjesta, na koja hrle školske ekskurzije, već i prestižne turističke destinacije, koje svakodnevno obilaze milijuni turista iz cijeloga svijeta. Baš me zanima što bismo pokazali našim američkim prijateljima kad bi htjeli posjetiti hrvatska domoljubna mjesta, odnosno mjesta na kojima su se zbili važni događaji, povijesne bitke, krunisani kraljevi, stolovali velikani... Imamo li dovoljno muzeja, suvenira i atraktivno upakiranih priča koje ćemo im ponuditi i na kojima ćemo zaraditi? Znamo li obilježavati važne obljetnice iz svoje prošlosti i života naših velikana i predstaviti ih svijetu, ili nam promiču u prosječnosti? Koliko smo filmova snimili u kojima progovaramo o svome identitetu, prošlosti, zanimljivim povijesnim zgodama? Kako će onda drugi upoznati naše vrijednosti, ako ih mi ne poznajemo ili do njih ne držimo?! Tim više što u vremenu u kojem živimo naš nacionalni identitet i njegove elemente moramo povezati i stopiti s popularnom kulturom, kako bi ih gledatelji, čitatelji ili posjetitelji mogli zapaziti i prihvatiti u sveopćem komunikacijskom kaosu u kojem treba kreativnosti i inovativnosti da biste zaslužili pozornost. Uostalom, pogledajmo kako to vješto rade Turci, koji nam ušminkanu verziju svoje povijesti prodaju u kostimiranim sapunicama, ili filmove poput Hrabrog srca, Patriota, Kraljeva govora. Prošlogodišnje otvaranje Olimpijskih igara u Londonu bilo je školski primjer kako cijelom svijetu na atraktivan način prodati svoju kulturu i povijest. Simpatično su podsjetili kako je njihova nacija darovala svijetu Beatlese, Stonese, Freddyja Mercuryja i Davida Bowieja, ali i Mr. Beana, Jamesa Bonda, Mary Poppins i Harryja Pottera. Bilo je ondje mjesta i za Davida Beckhama, ali i kraljicu Elizabetu, koja je unatoč svojim konzervativnim stajalištima dopustila da se poigraju s njezinim likom u sceni s agentom 007.
        Žalosno je kako naše državne institucije nemaju znanja, sluha, ni smisla za korištenje hrvatske kreativne industrije, a ponajprije popularne kulture u stvaranju slike Hrvatske u svijetu. Doduše, u završnici procesa pristupanja Hrvatske Uniji svjedočili smo nekolicini kulturnih projekata, poput sjajnoga Festivala hrvatske kulture u Parizu, koji su Europi pokazali hrvatsko kulturno blago. Ali sve je to kap u moru prema neznanju, ignoranciji, stereotipima i predrasudama koje još vladaju kod naših europskih sustanara. Zato smo ovu globalnu pozornost, koja nam je proteklih mjeseci bila darovana zahvaljujući samostalnom ulasku u Europsku Uniju, mogli mnogo bolje iskoristiti od onoga sata i pol na Trgu bana Jelačića 30. lipnja. Bio je to korektan koncert, koji je uspio dočarati šarolikost hrvatskog identiteta, a koji je HTV u svome prijenosu pretvorio u spektakl. Ali što je sat i pol, makar ondje bila sva europska elita, prema mjesecima i godinama propuštenih šansi strateške komunikacije s Europom i svijetom.
        Europa već godinama i mjesecima čeka da joj kažemo tko smo i što smo, što joj donosimo u miraz i na što smo ponosni. A mi smo bježali od tih upaljenih reflektora i ponešto sporadično mrmljali o svojim potencijalima. Kako ta komunikacija nije bila ni jasna, ni glasna, a ni strateški posložena, u finalu pridruživanja Uniji dobili smo poneki kompliment i jako mnogo podcjenjivanja i omalovažavanja u europskim medijima. A sve je moglo ispasti znatno bolje da smo se na vrijeme trgnuli i stvar prepustili stručnjacima, a ne stranačkim birokratima, koji su navodno odlučivali uglavnom o svemu bez mnogo konzultacija s ljudima koji znaju što je međunarodna komunikacija, javna diplomacija i promocija zemlje. Iako nas svijet sada gleda pomalo drukčijim očima, jer imamo i formalnu potvrdu o pripadnosti Europi, propustili smo povijesnu šansu da budućim europskim susjedima prezentiramo pametnu, naprednu i kreativnu Hrvatsku. Zašto nismo u europske prijestolnice masovnije razaslali naše klape, umjetnike, književnike, znanstvenike, dizajnere i filmaše, a u Zagreb pozvali predstavnike njihove kulture i kreativne industrije, koji bi nam pokazali svoj komadić Europe kojoj smo se pridružili? Tko je odgovoran što se proteklih dana na svim europskim javnim televizijama nisu vrtjeli hrvatski filmovi i dokumentarci o našoj povijesti, prirodi i kulturi, a na radijskim postajama svirala hrvatska glazba? Znam da će se u Vladi pozvati na krizu i besparicu. Ali očito je problem u bezidejnosti, lijenosti i nestručnosti, a ne u novcu, koji se ionako troši na koješta. Ne dvojim da se mnogo toga moglo odraditi potpuno besplatno u bilateralnim odnosima i da bi se mnogi umjetnici odazvali samo da su dobili priliku. No strateški organizirana komunikacija sa svijetom i javna diplomacija očito su zahtjevni zadaci za našu Vladu, pa je prilično stereotipno pristupila proslavi našeg ulaska u EU, misleći da je dovoljno fokusirati se na jedan jedini dan, nahraniti goste i odvesti ih na koncert. Kako u budućnosti ne bismo ponavljali slične pogreške, kad je u pitanju promocija hrvatskog identiteta u svijetu, hrvatske elite bi što prije morale postići konsenzus oko pitanja – koje su to vrijednosti po kojima želimo biti prepoznati u Europi, koji je to doprinos koji ćemo dati suvremenoj Europi, koji su to hrvatski velikani po kojima bi svijet trebao u budućnosti prepoznavati Hrvatsku i Hrvate te što ćemo mi najprije uzeti od Europe. Sve to moramo napraviti što prije, jer unatoč komplimentima na račun hrvatskih prirodnih ljepota i turističke ponude te unatoč bogatstvu kulturne i povijesne baštine, većina naših novih susjeda još nas smatra primitivcima s Balkana, koji možda imaju lijepo more, ali to ionako nije njihova zasluga. Mnogi nemaju pojma o našim gospodarskim, znanstvenim, intelektualnim i drugim potencijalima... A mi se ne trudimo pokazati ih na pravi način, već međunarodnu javnost zbunjujemo prizemnim stvarima i lošim političkim potezima.


Odnos prema tradiciji

Pritom je važno zapitati se kako će drugi dobro misliti o nama, ako mi nemamo dobro mišljenje o samima sebi!? Kako će nas drugi poznavati ako mi sami ne poznajemo i ne poštujemo vlastitu povijest, baštinu, velikane, način života? Kako će pozitivno izvještavati o nama ako im ne damo dobra povoda? Zato je krajnje je vrijeme da se trgnemo, okrenemo sebi, jasno definiramo – kamo idemo i što su nam ciljevi – te se počnemo mudrije ponašati u međusobnim odnosima, odnosima prema vlastitoj državi, njezinim vrijednostima i simbolima te komunikaciji s drugima. Naime, pred Hrvatskom, kao novom članicom Europske Unije te nedovoljno poznatom i priznatom državom, trenutačno se nalaze tri izazova – kako se kvalitetno politički i gospodarski pozicionirati u novoj okolini da bismo zahvaljujući članstvu živjeli bolje, kako očuvati i dalje razvijati svoj nacionalni identitet, koji je još prilično neutvrđen, te kako se nastaviti što kvalitetnije predstavljati europskim susjedima i jačati svoj imidž u svijetu. Pridruživanjem Europskoj Uniji priča nije završena, već tek počinje. Iskoristimo nove mogućnosti koje nam donosi otvorenost i blagonaklonost 27 europskih država. A za početak krenimo malim koracima – promijenimo odnos prema vlastitim nacionalnim simbolima i državnim blagdanima.


http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac505.nsf/AllWebDocs/Hrvatske_muke_s_domoljubljem_

Citat:
Anamarija Vitez, 6. r(azr)ed
Pelatelica: Maja Priher
OŠ: “Vladimir Nazor”, Sveti Ilija


Vrata domovine

Vrata moje hiže
Navek su otpreta,
Saki k nama more dojti.

I vrata mojega srca
Otpreta su za
Pomoć pajdašima dati,
Za kušlec bratu, mami i tati.

I nebo svoja vrata ima.
Stari ljudi veliju
Da nas Sveti Peter
Čeka tam.

Domovina moja
Pak najvekša vrata ima!
Sim ljudima kaj v njoj živiju,
Sim ljudima koji se sim nameriju
Zi širokim osmehom
I otprtim srcem,
Domovina širom opre
Vrata hrvatska!

 http://www.pou-zelina.hr/component/content/article/203.html 

Pesma je vundana v zbirke "Oblak, najdi me!":
http://www.pou-zelina.hr/images/stories/Smotre/32/Oblak_najdi_me!.pdf
32. Smotre dečjoga kajkavskoga pesništva "Dragutin Domjanič" - Sv. Ivan Zelina 2012.


Anamarija Vitez - Vrata domovine, 01:11

Anamarija Vitez - Vrata domovine

http://www.forumgorica.com/dogadaji/29-smotra-decjoga-kaj-pesnistva-d-domjanic-sv-i-zelina-24-10-2009/msg47192/#msg47192

Hrvatski Band Aid - Moja domovina, 05:13

Hrvatski Band Aid - Moja domovina
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3935
Odg: Stvarajne hrvatske države
« Odgovori #10 : Siječanj 15, 2014, 10:19:55 poslijepodne »
Mednarodno priznajne Hrvatske 15. malobožičnaka (pavlovščaka, prezimca, sečna) leta 1992.

Na denešni den pre 22 lete hrvatsku su neovisnost skup priznale članice Europske unije, a Nemačka, tera je vuz Sveti Stolec odigrala klučnu rolu v tomu procesu, te je dan vuspostavila i diplomatske odnose z Hrvatskum.


Tog 15. siječnja 1992. kada je Hrvatska postala međunarodno priznata država, Domovinski je rat bio u jeku, a gotovo trećina zemlje bila je pod okupacijom tadašnje JNA i srpskih pobunjenika. Na svoje je, tada priznate granice, Hrvatska izišla tek nakon završetka mirne reintegracije istočne Slavonije i Podunavlja, nakon šest godina. Te večeri, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman u emotivnom je obraćanju naciji poručio: Današnji dan - 15. siječnja 1992. - bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaestostoljetnu, povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Svojim je suradnicima pak rekao: Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a onda zasučimo rukave na izgradnji nove demokratske države. Međunarodno priznanje Hrvatske postupno je uslijedilo nakon njezina proglašenja neovisnosti 25. lipnja 1991. Istog dana razdruživanje je proglasila i Slovenija, a već idućeg dana novonastale države uzajamno su se priznale. Paralelno je tekao i proces razdruživanja Sovjetskog Saveza, u kojemu su prednjačile baltičke države i Ukrajina, koje su, iako tada još i same bez međunarodnog priznanja, priznale Hrvatsku tijekom 1991.

http://www.osijek-danas.com/poetna-mainmenu-1/5753-21-obljetnica-meunarodnog-priznanja-hrvatske.html

Međunarodno priznanje Hrvatske , 01:48

Međunarodno priznanje Hrvatske
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3935
Odg: Animerani zemlovid Domovinske vojne / Stvarajne hrvatske države
« Odgovori #11 : Listopad 08, 2014, 10:54:00 poslijepodne »
Poglečte ne-običen , odlučen, odličen animerani zemlovid Domovinske vojne

13 minut animeranoga zemlovida o Domovinske vojne; je(d)nostavno, povučno i razumlivo sem generacijam.

Tu je reč o animeranomu filmu (animeranomu zemlovidu) Hrvatskoga povesnoga muzeja teri je napravlen za potrebe izložbe "Domovinska vojna" v povodu obiležavajna 20- letnice od agresije na Republiku Hrvatsku. 
Film zoljno (zorno) prikazuje ideju velkosrbskoga-zločinačkoga projekt(il)a v teroga su poprilično bili vklučeni i (z)lokalni Srbi, ali i pozitivnu rolu Hrvatske vojske na bojišnicam Bosne i Hercegovine.

* * * * * * * * * *

Domovinski rat - ANIMIRANI ZEMLJOVID, 13:14

Domovinski rat - ANIMIRANI ZEMLJOVID
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3935
Odg: Animerani zemlovid Domovinske vojne / Stvarajne hrvatske države
« Odgovori #12 : Listopad 08, 2014, 11:39:06 poslijepodne »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7073
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: Animerani zemlovid Domovinske vojne / Stvarajne hrvatske države
« Odgovori #13 : Listopad 09, 2014, 09:37:37 poslijepodne »
wwwg tablice

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3935
Odg: Stvarajne hrvatske države
« Odgovori #14 : Listopad 21, 2014, 07:09:07 poslijepodne »
Eksplozivno Raspucan

Citat:
Eksploziv je bio omotan tekstovima Nina Raspudića pa je postojala realna opasnost da, osim fizičkih posljedica, veći broj građana završi s ozbiljnim psihičkim problemima.


Piše: Nino Raspudić
Objava: 8.8.2014 | 12:35

Kako su nam čestitali 'dan domovinske pljačke i paleži'

I bez Latinove čestitke 5. kolovoz je prošao tužno. Započeo je samoubojstvom branitelja, a onda je pao i prastari MiG pri čemu je samo iskustvo i prisebnost pilota spasila i njegov i druge živote

''Svima čestitam dan pobjede i dan domovinske pljačke i paleža!” Ovim riječima Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja nije čestitao Savo Štrbac ni Ratko Mladić, već Denis Latin, glavni urednik Trećeg dnevnika nacionalne televizije. Čestitku je objavio na svom, javnosti otvorenom Facebook profilu. Na istom mjestu je preklani, nakon izraelskog napada na Gazu, objavio status: “Ponekad mi bude žao što Hitler nije ostvario neke svoje zamisli.”


Tu nacističku dovitljivost preuzeo je od izvjesnog Enesa Čelosmanovića i držao istaknutom sve dok mediji nisu prenijeli čime urednik s HRT-a kiti svoj zid. Onda ga je uklonio, uz komentar: “Ispričavam se! izbrisao sam!” Na kakav nedovršeni Hitlerov posao je mislio? Sigurno ne na gradnju autocesta na području Reicha. Da je bilo koji drugi novinar i urednik u Hrvatskoj objavio takvu nacističku svinjariju, s pravom bi profesionalno bio stavljen na led do kraja života. Ali u ovoj zemlji oduvijek postoje oni koji imaju privilegij npr. javno ustašovati, kao Latinov politički mentor i dugogodišnji stvarni urednik “legendarne” Latinice Stipe Mesić.

Mesić može u Australiji govoriti kako je Hrvatska pobijedila 10. travnja 1941., isticati kako se nemamo što ispričavati zbog Jasenovca, pjevati ili zijevati na Juru i Bobana, raspaljivati najniže antisrpske strasti u najgušća vremena pikanterijama poput one kako Srbi mogu ponijeti samo zemlju koju su donijeli na opancima, a onda postati počasni predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista i dežurni solitelj nacionalne pamet o srpsko-hrvatskom bratstvu i jedinstvu. “Ponekad žalitelj” što “Hitler nije dovršio posao” Denis Latin danas uređivačkom politikom i prigodnom čestitkom nabija Hrvatima komplekse za sve ono što je sam svojedobno iskazivao i medijski uredno servisirao.

Njegovo je pravo privatno misliti i iskazivati što hoće. Prošla su vremena kada se odgovaralo za verbalni delikt ili njuškalo što netko govori privatno, za koga navija ili s koliko veselja slavi državne blagdane. Denis Latin kao privatna osoba ima pravo na negativne emocije prema Oluji, jednako kao i Savo Štrbac ili sav onaj nesretni narod uvučen u krajinsku avanturu. Ima pravo na domovinski mazohizam, ima pravo i provokacijom upozoravati na neke aspekte koji ostaju u sjeni slavlja, koliko god njegovo svođenje Oluje eminentno na palež i pljačku bilo netočno, zlonamjerno, parcijalno i tendenciozno. Na golemom oslobođenom teritoriju bilo je i paleža i pljačke, i karijere su napravljene na izvještavanju i priči o tome. Ali prije Oluje bilo je i trećine okupiranog teritorija, presječene zemlje, stotina tisuća prognanih, tisuća pobijenih civila, stotine uništenih crkava i grobalja, svakodnevnog granatiranja gradova. Bilo je i višegodišnjih pokušaja rješavanja situacije pregovorima. Gandhijevska trpnja može biti individualni izbor, kao i predaja. Denis Latin privatno ima pravo na sve to, ali Denis Latin kao urednik Trećeg dnevnika nacionalne televizije, sve dok je na toj funkciji, na Facebook zidu koji je javan i na kojem redovito daje i najave sadržaja tog dnevnika nema pravo čestitati “dan domovinske pljačke i paleža”.

Palež i pljačku Latin ne spominje zato što bi bio posebno sućutan prema srpskim stradalnicima nakon Oluje jer je to mogao biti u kolovozu 1995. kada je itekako imalo smisla upozoravati na pozadinski palež i pljačku kako bi pobjeda bila još čišća. U vremenu koje danas prikazuje kao nacionalistički totalitarizam, Latin se sa 25 godina, u dobi u kojoj mu kolege počinju karijere izvještavajući s placa, već uspentrao do vrha informativnog programa. Nije ga ni tada resio bajni stas, glas, obrazovanje ni iskustvo koje u toj dobi nije ni mogao imati, već ga je netko očito gurao ili je sam to, u duhu vremena, izuzetno umješno činio.

U prvim danima nakon Oluje, kada se događala “pljačka i palež” koju danas nabija na nos i tada rođenim i nerođenim Hrvatima, on se u povodu Vlaka slobode javlja iz improviziranog kninskog studija i kaže kako se na kninskom nebu vidi puno dima te spremno objašnjava kako “to nije zbog borbenog djelovanja nego zato što ljudi čiste kuće i pale smeće”. Nije mu to tada bio problem kao ni čitati popise nepoćudnih Srba u ratnim dnevnicima. Kao što mu je mentor Stipe Mesić, nakon što je izvisio u HDZ-ovim frakcijskim borbama, našao novu političku nišu pa se 1994. prebacio na “antifašizam” i “poštenje”, i Latin se nakon ratnog domoljubnog novinarstva rebrendirao tobože kontroverznom emisijom Latinica, koja je uredno emitirana u vrijeme “totalitarizma”. Vješto je udarao u opravdano napetu žicu nezadovoljstva naroda lopovlukom u vrijeme dok je dug iznosio desetinu današnjeg politički modelirajući javnost, povremeno i takvim sredstvima zbog kojih bi mu u svakoj demokratskoj zemlji s minimumom profesionalnih novinarskih standarda profesionalna karijera na javnoj televiziji bila zapečaćena.

Na vrhuncu hajke na tadašnjeg suca Ustavnog suda Vicu Vukojevića, kojeg su razvlačili nakon što je u BiH izašla knjiga ispovijesti u ratu silovanih žena, u Latinici je emitiran prilog u kojem žena snimana s leđa u polumraku izmijenjenog glasa izgovara iskaz Bošnjakinje iz Stoca, koja opisuje kako ju je silovao Vice Vukojević. Ostao je dojam da je riječ o svjedočenju te žene i da je Vukojević odvratni zločinac koji se od ruke pravde krije iza imuniteta suca Ustavnog suda. Kad je Vukojeviću istekao mandat i skinut imunitet, tužiteljstvo BiH je pokrenulo istragu i ustanovilo da ta navodno silovana žena ne postoji. Pokazalo se da je sve bilo izmišljeno, da je knjiga nastala kao fabrikacija bošnjačke obavještajne službe AID, dobrodošla njihovim jaranima u Zagrebu zabrinutim Vukojevićevim brbanjem oko zločina Udbe. I nikom ništa. Čovjeka su mediji godinama razvlačili zbog silovanja izmišljene žene, u Latinici samo što nije objavljena i dokumentarna snimka samog zločinačkog čina, a nakon svega, od aktivnih sudionika hajke ispričao se samo Renato Baretić.

Denis Latin, inače kao student sekretar partijske organizacije na Fakultetu političkih znanosti, što za ovu priču nije nevažno, i nakon svega toga je nastavio sloviti za vrhunskog novinarskog profesionalca. Može li takav manipulator, huškač, distributer antisemitskih i filonacističkih izjava i dalje raditi na javnoj televiziji? Kod Radmana može. Štoviše, može postati jedna od glavnih karika informativnog programa i kao takav čestitati 5. kolovoza na spomenuti način. Što bi tek bilo da je samo jedan sudac u drugostupanjskoj presudi Gotovini i Markaču odlučio drugačije? Kako bi se latiničari tek tad iživljavali kad nam nakon oslobađajuće presude Haaškog suda, koji im je do tada bio neupitni moralni i povijesni autoritet, čestitaju “dan domovinske pljačke i paleža”?

HRT je prije nekoliko mjeseci pokrenuo postupak redovitog otkaza novinarki Heleni Krmpotić. U obrazloženju stoji da je javno na tiskovnoj konferenciji uvredljivo govorila o Vladi i nekim ministrima. Ministri su dakle svetinje i o njima novinar javne televizije javno ne smije govoriti uvredljivim rječnikom, dok Oluja i branitelji, holokaust ili profesionalna etika očito nisu, jer Latin nakon svega prolazi i bez ukora.

I bez Latinove čestitke 5. kolovoz je prošao tužno. Započeo je samoubojstvom branitelja, koji se odjeven u gardijsku odoru raznio bombom na ulazu u Vodice, a nevečer je došla vijest o padu prastarog MiG-a kod Donje Lomnice, pri čemu je samo iskustvo i prisebnost pilota spasila i njegov i druge živote. Skalamerija koja glumi zrakoplovnu flotu, sigurna poput Grunfovih letjelica iz Alan Forda, plastična je slika stanja vojske 19 godina nakon Oluje. Ako se, mimo oporbene urote, traži razlog zviždanja državnom vrhu u Kninu, teoretski bi i sama Latinova čestitka bila dovoljna. Da, zvižde vam jer ste stvorili takav društveni sklop u kojem, između ostalog, dnevnik nacionalne TV kuće uređuje osoba koja javno čestita “dan domovinske pljačke i paleža”. Imate saborsku većinu koja imenuje ravnatelja HRT-a, mehanizmi kontrole su vašim rukama. Ovakva čestitka, ako ne reagirate, ostaje kao izravna derivacija vaše političke volje. Pa vi vidite.


Nino Raspudić/Večernji.hr/
http://www.vecernji.hr/hrvatska/kako-su-nam-cestitali-dan-domovinske-pljacke-i-palezi-954590

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Evo, Zorane, evo danka večeri

Zora(n) v Špičkovine Vukovine



Dobra večer dobri ljudi, KUD Nova Zora,Donja Lomnica,Vukovina,2008 12 07

Dobra večer dobri ljudi,KUD Nova Zora,Donja Lomnica,Vukovina,2008 12 07
« Zadnja izmjena: Listopad 21, 2014, 07:14:46 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549