Autor Tema: Pré 70 lét, 10. trâvna 1941. leta, proglâšena jě Nezâvisna Država Hrvatska  (Posjeta: 6437 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3935
Odg: Pré 72 létě, 10. trâvna 1941. leta, proglâšena jě Nezâvisna Država Hrvatska
« Odgovori #15 : Travanj 10, 2013, 10:19:39 poslijepodne »
Vojvoda Ante v Mleci(ma)
Poglavnik dr. Ante Pavelic podpisuje pristup Nezavisne Drzave Hrvatske Trojnom Paktu, 01:27

Poglavnik dr. Ante Pavelic podpisuje pristup Nezavisne Drzave Hrvatske Trojnom Paktu
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3935
Odg:Pré 72 létě, 10. trâvna 1941. leta, proglâšena jě Nezâvisna Država Hrvatska
« Odgovori #16 : Travanj 10, 2013, 10:21:48 poslijepodne »
Solunski dobrovolec o NDH

Alojzije Stepinac o NDH, 01:47

Alojzije Stepinac o NDH

« Zadnja izmjena: Travanj 10, 2013, 10:32:38 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3935
Odg:Pré 72 létě, 10. trâvna 1941. leta, proglâšena jě Nezâvisna Država Hrvatska
« Odgovori #17 : Travanj 10, 2013, 10:22:34 poslijepodne »
O broju zrtava u NDH - govori Dr Franjo Tudjman, Svedska, Malme 1989. ,  0:32

(...) jer su ustaška zlodjela umnožavana ne tek 10-(t)erostruko, nego i 50-(t)erostruko uobličena u monstruoznost jasenovačkog mita.
U Jasenovcu je moglo bit pogubljeno, stradati 30-40 tisuća ljudi, i to svih, a ukupni broj ratnih žrtava Srba u NDH iznosi oko 330 tisuća.

O broju zrtava u NDH - govori Dr Franjo Tudjman, Svedska, Malme 1989.
« Zadnja izmjena: Travanj 10, 2013, 10:31:06 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3935
Odg:Pré 72 létě, 10. trâvna 1941. leta, proglâšena jě Nezâvisna Država Hrvatska
« Odgovori #18 : Travanj 10, 2013, 10:24:42 poslijepodne »
Dvostruki (po)bednik – i v Jasenovcu i v Gradiške Stare

Stipe Mesić u "30 sekundi" : Pobijedili smo 10. travnja! ... , 02:57

Transkript govora sa snimke:
Stjepan Mesić: "U Drugom svjetskom ratu, vidite, Hrvati su dva puta pobijedili i mi nemamo razloga se nikom ispričavati. Ovo što skroz traže od Hrvata - ajde idite kleknuti u Jasenovac, kleknite ovdje... Mi nemamo pred kim šta klečati! Mi smo dva puta pobijedili, a svi drugi samo jednom. Mi smo pobijedili 10. travnja kad su nam Sile osovine priznale Hrvatsku državu i pobijedili smo jer smo se našli poslije rata, opet s pobjednicima, za pobjedničkim stolom".

Stipe Mesić u "30 sekundi" : Pobijedili smo 10. travnja! ...
« Zadnja izmjena: Travanj 10, 2013, 10:29:42 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3935
Odg:Pré 72 létě, 10. trâvna 1941. leta, proglâšena jě Nezâvisna Država Hrvatska
« Odgovori #19 : Travanj 10, 2013, 10:25:47 poslijepodne »
Duš(m)an v Nu2 (2004.)

Vuz glas(uv)ajne gledatelov po pitajnu
Kakov je vaš odnošaj spram vustaši i NDH? »

Rezultat (pri 100 % = 28 551 glasač):
+ pozitiven 58 % (16 627 glasov),
-  negativen 42 % (11 924 glasov)

Akademik i povjesničar Dušan Bilandžić u emisiji ''Nedjeljom u dva'' (2004. godine), 1:00:39
U gostovanju u emisiji ''Nedjeljom u dva'' Bilandžić je između ostalog govorio o nastojanjima rehabilitacije Draže Mihailovića, Titu, Tuđmanu, partizanima, ustašama, četnicima, svom znanstvenom radu, Europskoj Uniji, te se osvrnuo i na svoje susrete sa svjetski poznatim povijesnim ličnostima.

Akademik i povjesničar Dušan Bilandžić u emisiji ''Nedjeljom u dva'' (2004. godine)
« Zadnja izmjena: Travanj 10, 2013, 10:30:08 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3935
Odg:Pré 72 létě, 10. trâvna 1941. leta, proglâšena jě Nezâvisna Država Hrvatska
« Odgovori #20 : Travanj 10, 2013, 10:28:41 poslijepodne »
Nezavisna Država Hrvatska - prijepori i mitovi


Na čak 832 stranice priređivač i autor Sagrak sabrao je dokumente, tekstove drugih autora te svoje vlastite tekstove u kojima osvjetljava povijesna zbivanja neposredno prije osnivanja NDH, segmente djelovanja NDH, krah te države ispravno navodeći u naslovu knjige »prijepore i mitove« o tom dijelu povijesti hrvatskoga naroda.

Autor, koji je svoje djetinjstvo proveo u NDH, traga nepristrano za istinom te donosi velik broj široj javnosti posve nepoznatih činjenica iz toga doba te na taj način osporava nevjerodostojnu, crno-bijelu historiografiju o NDH. Djelo ne propitkuje samo političke ili ideološke okolnosti, interese i sukobe nego se bavi i širim društvenim i kulturnim prilikama prije i nakon uspostave NDH.

Bez pokušaja sinteze autor na puno mjesta u djelu progovara o aspektima djelovanja onodobnoga zagrebačkog nadbiskupa, danas blaženika Alojzija Stepinca, a osobito kroz pero Vilima Cecelje iz njegova teksta objavljenog u knjizi "Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu". Autor ne zaobilazi niti jednu vruću temu NDH, bilo da sam piše, bilo da donosi stručno izabrane tekstove drugih autora ili povijesnu građu.

Knjiga je posebno vrijedna i jedinstvena jer autor i priređivač omogućuje da o brojnim kontroverznim stavovima progovaraju brojni autori s različitih gledišta i pristupa. Pristupajući toj još uvijek nedorečenoj i osjetljivoj tematici, Sagrak potkrepljuje argumentima i svoje tvrdnje ili svoje pretpostavke te čitatelju prepušta da sam stvori svoj zaključak. Djelo je otkrilo da je potrebno još jako puno napora da bi se došlo do prave sinteze o NDH.

http://verbum.hr/knjige/nezavisna-drzava-hrvatska-prijepori-i-mitovi-3486/

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Darko Sagrak objavio knjigu 'NDH - prijepori i mitovi'

U proslovu knjige Sagrak navodi kako mu je predmet zanimanja u knjizi ustrojstvo, nastanak i relativno kratko trajanje Nezavisne Države Hrvatske, kojoj, kako ističe, mnogi poriču da je bila država, a još manje nezavisna.


Autor: Hina
25 Svibanj 2010

Knjiga 'Nezavisna Država Hrvatska - prijepori i mitovi' koju je priredio i uredio Darko Sagrak, autor je objavio u sunakladništvu sa zagrebačkim nakladnikom Udrugom dr. Milan pl. Šufflay.

U proslovu knjige Sagrak navodi kako mu je predmet zanimanja u knjizi ustrojstvo, nastanak i relativno kratko trajanje Nezavisne Države Hrvatske, kojoj, kako ističe, mnogi poriču da je bila država, a još manje nezavisna.

Napominje kako je od goleme građe koja govori o NDH s pozitivnim i negativnim konotacijama i posljedicama koje je proizvela među žrtvama proizašlim uz njezin nastanak, postojanje i nestanak s političke pozornice, odabrao ono što smatra relevantnim kako bi se objektivno razumjela povijesna događanja za vrijeme njezina trajanja.

- Od propasti NDH stasalo je nekoliko naraštaja koji su bili prikraćeni saznati istinu o njezinu nastanku - piše Sagrak i dodaje kako je od 1945. pa sve do 1990. hrvatska povjesnica izlazila iz dirigirane povijesne znanosti, publicistike i agitpropovske promidžbe.

Ocijenio je kako je u tadašnjoj povjesnici sve bilo puno nepomirljivosti, optuživanja, nesnošljivosti te namjerno krivih interpretacija i krivotvorina.

Napomenuvši kako pripremajući ovu knjigu sam nije zataškavao niti umanjivao zločine koje su činili pojedini pripadnici ustaškog pokreta, Sagrak postavlja i pitanje, zašto se u iskopavanjima masovnih grobnica gotovo isključivo pronalaze kosti i znamenja ustaša, domobrana i hrvatskih civila?


Josip Broz Tito i Ante Pavelić

Recenzent knjige prof. Josip Jurčević smatra kako nas knjiga suočava na stručno utemeljen način sa svim problemima vezanim uz NDH te tako nameće potrebu da se napokon objektivno istraži i povijest NDH i povijest zloporaba tema vezanih uz nju.

Viktimolog Zvonimir Šeparović u recenziji ističe kako Sagrak uspješno istražuje političke, društvene i kulturne prilike uoči i nakon ustrojstva Nezavisne Države Hrvatske te napominje kako u svom radu otkriva drugu stranu, koja pokazuje kako je tadašnja Hrvatska imala značajke međunarodno priznate države s kulturnim, društvenim i državnim pojavnostima.

Knjiga 'Nezavisna Država Hrvatska - prijepori i mitovi' (832 str.) podijeljena je na 14 poglavlja u kojima autor piše ili objavljuje izbor radova i dokumenata o ustrojstvu NDH, međunarodnom priznanju, njezinim stvaraocima, ideologiji ustaškoga pokreta, holokaustu i Židovima na području NDH, masoneriji u Hrvatskoj, Josipu Brozu Titu, Anti Paveliću i savezničkoj borbi Hrvata i Muslimana protiv velikosrpskih posezanja.

Na kraju knjige je sažetak na njemačkom jeziku, bibliografija i kazalo imena.

Publicist Darko Sagrak rođen je 1934. u Zagrebu. Objavio je više knjiga, među kojima i knjigu 'Zagreb 1941. - 1945.'


http://www.dnevno.hr/vijesti/kultura/4505-darko-sagrak-objavio-knjigu-ndh-prijepori-i-mitovi.html

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ke je muž bez mustačov?!
(N)i Tituš Kumrovečki (n)i Janton Paveličov (vuglavnom) (ne)su nosili mustače.

Druze TITO kupit cu ti Ficu, a Mercedes..., 01:24

Druze TITO kupit cu ti Ficu, a Mercedes...
« Zadnja izmjena: Travanj 10, 2013, 10:31:50 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3935
Odg: 10. trâvna 1941. leta, proglâšena jě Nezâvisna Država Hrvatska
« Odgovori #21 : Travanj 10, 2014, 10:28:02 poslijepodne »
Venec Matice hrvatske, br. 404 - 10. rujna 2009.


KOMUNIZAM I NOVIJA HRVATSKA HISTORIOGRAFIJA

Nekažnjivost povijesne prijevare

U našoj historiografiji još prevladava slika o Drugom svjetskom ratu koju su stvorili podobni povjesničari – NOB i antifašizam idealizirani su bez ikakvih sumnji



U Hrvatskoj se oživljava kult komunističkog antifašizma, čime se želi obraniti zločinački karakter komunizma. U obranu komunističkog antifašizma s velikim se zanosom, ali i s oskudnim znanjem, uključio predsjednik Republike Stjepan Mesić. Umjesto da potiče stvaranje nove povijesne vizije utemeljene na iskustvu dobra i zla, on vraća hrvatski narod sedam desetljeća unatrag i tako sprečava društveni napredak. Braneći antifašizam, predsjednik Mesić često se nestručno bavi analizom povijesnih udžbenika, koji su tobože krivi za obnovu ustaštva danas. Njegove su ocjene krive i neutemeljene, a zanimljivo je da se nijedan autor ocrnjenih udžbenika nije usprotivio Predsjednikovim optužbama. Udžbenici se strogo pridržavaju propisanog programa, a svaki će nastavnik potvrditi da se povijest Hrvatske u Drugome svjetskom ratu tumači danas gotovo jednako kako se tumačila u doba komunizma. Udžbenici (ne samo povijesti) pedagoški su problem, a eventualno oživljavanje ustaštva društveni je problem uglavnom na simboličnoj razini kao reakcija na stanje u društvu. Tobožnje neoustaštvo (u Hrvatskoj nema ustaške stranke!), koje „antifašistima“ neokomunistima služi kao žrtveni jarac za obranu njihove današnje dominacije u društvu i propalih iluzija iz mladosti, najmanje potiče škola, a izvori su mu daleko složeniji i temelje se na komunikacijskom transgeneracijskom pamćenju i mnogim izvorima informacija (sredstva javnog informiranja, političke stranke, razne udruge i dr.). Problem svakako nastaje i kao reakcija na lažno prikazivanje komunističkog antifašizma. Obilježavanja komunističkih datuma pod zločinačkim simbolom zvijezdom petokrakom izazivaju suprotnu simboliku.

Slika: SPOMENIK ŽRTVAMA BLEIBURGA NA MIROGOJU

Jednostranost pristupa NDH

U čemu je zapravo problem? U našoj historiografiji još prevladava slika o Drugom svjetskom ratu koju su stvorili podobni povjesničari u ime pobjednika. NOB i antifašizam idealizirani su bez ikakvih neslaganja i sumnji. Komunistička historiografija stvorila je svoju sliku o NDH ne dopuštajući da se povijesti te države, ma kakva ona bila, priđe multiperspektivno, tj. da se uvaže i drukčija mišljenja. NDH je u maniri staljinističkog novogovora bila svedena naprosto na Endehaziju, čije je obilježje bio genocidni zločin u kojem su sudjelovali Crkva u Hrvata i Vatikan. Tako je u sociopsihološkom smislu stvorena shema kao spoznajna strukturna cjelina (Aronson i dr.) koja je trebala u interesu komunističkoga režima organizirati znanje, razmišljanje i pamćenje o povijesnoj tematici NDH. Nažalost u Hrvatskoj se još u sredstvima javnog priopćavanja rabi pojam Endehazija, pod kojim se automatski bez razmišljanja odmah podrazumijeva genocidnost, nacifašizam, klerofašizam i kvislinštvo. Taj tipični staljinistički pojam potpuno je potisnuo iz povijesnih istraživanja interdisciplinarnu analizu (socijalna biologija, biološka psihologija, genetika, etnopsihologija) raznih procesa duga trajanja kao što su transgeneracijski prijenosi emocija, patijarhalno društvo i dr.). A upravo su ti procesi završili tragičnom eksplozijom 1941. te se ne može olako zaključiti da su krvavi događaji 1941. nastali odjednom s pojavom ustaša. Rasplet drame započeo je mnogo prije (Grmek i dr.).

Socijalna psihologija definira informacijski socijalni utjecaj kao utjecaj drugih ljudi koji dovodi do konformiranja jer pristajemo da nam drugi budu izvor informacija za usmjeravanje našega ponašanja. Vjerujemo da ti ljudi ispravnije tumače problematične situacije te oni mogu pomoći da izaberemo odgovarajući način ponašanja (Aronson i dr.). To vjerovanje može biti zlorabljeno tako da „monopolisti“ znanja krivim i krivotvorenim informacijama ostvaruju informacijski socijalni utjecaj koji može biti štetan za buduće narodno ponašanje i za stvaranje povijesne vizije koja bi nas usmjerila prema budućnosti. Takva je danas situacija u Hrvatskoj, gdje se uz velike laži veliča komunistički antifašizam, što nas održava u ideološkom mraku. Povijest pobjednika još živi pod „znanstvenim“ plaštom koristeći se tradicijom NOB-a u neuspješnu dokazivanju legitimnosti procesa koji ulaze u našu suvremenost! Ipak, to „dokazivanje“ nailazi na poklonike koji se regrutiraju iz osiromašenog naroda, a koji u vrijeme teške krize rado prihvaćaju iluzionističku priču o „dobrom“ jugoslavenskom komunizmu i njegovoj legitimnosti.


Likvidacije Hrvata djelo su sustava

Nedavno objavljeni komunistički dokumeti demantiraju namjeru „antifašista“ da obrane komunistički antifašizam i jasno pokazuju da je projekt Hrvatska na gubilištu bio smišljeni zločinački pothvat zločinačke organizacije, rečeno današnjim rječnikom, to jest nove vlasti pri završetku i neposredno poslije Drugoga svjetskog rata. To je djelo boljševičkog sustava koji je zavladao od 1945, a koji je pripremao teren za svoju dominaciju od 1941. predvodeći herojsku borbu naroda protiv okupatora, ali tajeći pritom da vodi boljševičku revoluciju za stvaranje novoga poretka. Likvidacije na kraju rata i u poraću (obračun s klasnim neprijateljima traje od početka NOB-a) djelo su novog sustava i države, a ne isključivo pojedinaca koji su se osvećivali. Ipak, još žive stare komunističke prijevare utemeljene na „znanstvenim“ istinama koje je definirala historiografija pobjednika poslije 1945. Tko drukčije misli i odupire se znanstvenoj komunističkoj istini, bit će proglašen povijesnim revizionistom, ustašonostalgičarom ili filoustašom te će mu takvim etiketiranjem unaprijed biti srušen svaki pokušaj iznošenja drukčijega mišljenja.

Teze branitelja komunističkog antifašizma lako je osporiti jer se oslanjaju samo na literaturu koja im odgovara, dok onu koja ih pobija ignoriraju. Osnovno je da oni komunistička zlodjela svaljuju na pojedince – staljiniste i tako nastoje neuspješno abolirati jugoslavenski komunizam. Danas bi konačno valjalo prihvatiti istinu da se nasljeđe komunizma koje se stvaralo punih pet desetljeća prelilo devedesetih u nove „demokratske“ države (vojni, znanstveni, gospodarski, udbaški i drugi kadrovi te mafijaška povezanost), što je i danas veliko opterećenje za nove „neuspjele“ države nastale nakon raspada Jugoslavije. One su još čvrsto ukorijenjene u komunizmu. Sada smo u razdoblju postkomunizma u kojem prihvaćeni neoliberalizam, u koji su se komunisti lako uključili, poništava, možda i gore nego komunizam, slobodu pojedinaca pretvarajući ih u bezlične potrošače supermarketa i radnu snagu (ako srećom dobiju posao) novih domaćih bogataša (koliko li je bivših komunističkih menadžera među njima?) i stranih neokolonijalista. Ta bolna slika postkomunizma prikriva se pričom o komunističkom antifašizmu.


Protučinjenične spekulacije

Antifašističkim manipulatorima omiljena je tema o tome što bi bilo da nije bilo antifašizma, a valjda i nisu svjesni koliku štetu i nove traume nanose hrvatskom društvu. Povjesničar svakako u multiperspektivnom i interdisciplinarnom pristupu mora registrirati je li bilo još nekih scenarija koji su mogli društveno-povijesni razvoj uputiti nekim drugim smjerom, ali mora uz pomoć drugih znanstvenika (sociolozi, etnopsiholozi i dr.) ocijeniti uzroke te pozitivne i negativne posljedice onoga što se zbilja dogodilo. Nažalost danas se još spekulira o tome što bi bilo da nije bilo hrvatskoga antifašizma. Tako Slavko Goldstein u knjizi 1941: godina koja se ponavlja ističe da su komunisti spasili hrvatski narod od sramotnog žiga nacifašističkog saveznika i svrstali ga ravnopravno na pobjedničku stranu. Osim toga, prema istom autoru, da nije bilo komunista, obnovila bi se srpska monarhija i ostvario bi se četnički plan o brutalnom osvetništvu nad hrvatskim narodom, a potpuno bi propala hrvatska autonomija i ideja o državnosti. Takva nagađanja u kojima se razmišlja što se u prošlosti moglo dogoditi ne temelje se na činjenicama te ih socijalna psihologija naziva protučinjeničnim mišljenjem (Aronson i dr.). U spomenutom slučaju mentalna energija pojedinaca može se usmjeriti na nekoliko načina. Zamislimo mladića srpske narodnosti koji je negdje u Hrvatskoj zapalio hrvatsku zastavu. Njegova će pomisao biti: Eh da je 1945. uspostavljena monarhija! Hrvatski nacionalist će pri takvom iskazu nostalgično razmišljati: Što bi bilo da je preživjela NDH? Treći indiferentan primalac informacije, konformist koji automatski prihvaća mišljenje onih koji više znaju, reći će: Zbilja su nas komunisti spasili; svaka im čast! Četvrti primalac informacije mogao bi rezonirati ovako: Dovraga i fašisti i komunisti, koji su nam donijeli samo nesreću. Možda bi četvrto rezoniranje bilo najispravnije jer otvara mogućnost za ostvarivanje nečeg boljeg od onoga što su nam donijeli totalitaristički režimi. Upravo u takvom slučaju, kada se protučinjenično mišljenje usmjerava prema drugim, boljim rješenjima, može biti korisno. U nas danas protučinjeničnom je pak mišljenju svrha da prevari ljude i da ih održava u iluziji o dobrom razdoblju komunizma utemeljena u antifašizmu. Predsjednik Mesić u tu priču koja znači tipično protučinjenično mišljenje uvodi inovaciju (Novi list, 22. srpnja 2009). On naime tvrdi, da nije bilo antifašističke borbe, o Hrvatima bi se danas govorilo kao o povijesnoj činjenici, kao o Ilirima i Keltima. Zar predsjednik države toliko podcjenjuje svoj narod te ga smatra nesposobnim da obrani svoje životne interese? Predsjednik koji poput rukovodilaca iz doba komunizma zna sve ocjenjuje na istom mjestu da je antifašizam od 1941. do 1945. čist. To je prema njemu bila borba protiv okupatora za nacionalno oslobođenje. Povijesna je istina bitno drukčija. Osveta narodnim neprijateljima započela je na samu početku NOB-a, o čemu jasno i vjerodostojno svjedoči Vladimir Dedijer (narodna osveta na Kordunu). Pa i sam Bleiburg nije tek početak tragedije (za koju „antifašisti“ optužuju same žrtve jer su one uzrok svoje sudbine jer su se našle na krivoj strani). Hrvatska se na gubilištu našla prije 1945. (ona je zapravo na gubilištu od 1918), o čemu postoje nepobitni dokazi. Ima još mnogo mrlji na „čistom“ NOB-u. Neki autori optužuju komunističko vodstvo zbog golema broja žrtava u svrhu ostvarenja revolucionarnih ciljeva koji su bili prikrivani za rata. Predsjednikova teza o čistoći „antifašizma“ stoji na klimavim nogama i lako ju je srušiti. Uz navedene ocjene, koje nisu osamljene, danas se osobito u politikantske svrhe ističe hipotetična tvrdnja, tipična za protučinjenično mišljenje, da bi Istra, Rijeka i Dalmacija pripale Italiji da nije bilo antfašističkoga (komunističkog) pokreta. O gubitku istočnog Srijema i Boke kotorske u Jugoslaviji u takvim raspravama nema ni riječi.

Predsjednik Republike prihvatio se posla za koji nije stručan te se našao u vrlo delikatnoj situaciji iz koje se nikako ne može izvući. Umjesto da potiče stvaranje nove povijesne vizije, on nas strmoglavo vraća natrag i umjesto da Hrvatskoj, kojoj je na čelu, obriše suze (Hrvatska plače od osmanlijsko-mletačko-habsburških vremena preko dviju Jugoslavija do danas), on je još više žalosti. Hrvatska plače jer mjerodavne ustanove u Hrvatskoj ne reagiraju na pogubne istupe njezina Predsjednika. Sramota zbog šutnje ide na dušu HAZU, sedam odsjeka za povijest filozofskih fakulteta širom Hrvatske na čelu s najuglednijim Odsjekom povijesti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i svih ustanova koje se bave poviješću. Rijetki su i pojedinci povjesničari koji istupaju protiv veličanja komunističkog antifašizma. Jedan od njih je Ivo Banac, koji negira antifašizam kao samostojeću ideju. Delikt je povijesne laži nekažnjiv, ali Predsjednika treba opomenuti da povijest nije samo učiteljica života, nego je i lux veritatis (svjetlo istine). To će svjetlo kad-tad zasjati poslije tame u kojoj nas nastoje održati „antifašisti“, a kreatori povijesne laži dobit će svoje zasluženo neslavno mjesto u hrvatskoj povijesti.

Ivo Rendić-Miočević

http://www.matica.hr/vijenac/404/Neka%C5%BEnjivost%20povijesne%20prijevare%20/

Citat:
Žarko Puhovski
Početak Titove Jugoslavije usporediv je s NDH-a

Tito je naređivao zločine te je bio zločinac, ali živio je dugo. Prve četiri godine njegove Jugoslavije itekako su usporedive s četiri godine NDH, no NDH nije trajala dulje, a Jugoslavija jest, pa je Tito uspio napraviti i dosta dobrih stvari.

http://www.matica.hr/vijenac/397/Po%C4%8Detak%20Titove%20Jugoslavije%20usporediv%20je%20s%20NDH-a%20/

« Zadnja izmjena: Travanj 10, 2014, 10:33:49 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7073
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: Pré 70 lét, 10. trâvna 1941. leta, proglâšena jě Nezâvisna Država Hrvatska
« Odgovori #22 : Travanj 11, 2014, 12:13:13 prijepodne »
V jutranjih urah 6. aprila 1941 je sprval hrumelo nebo, kmalu pa so se naša tla spremenila v pekel. Bombniške eskadrilije nemškega vojnega letalstva Luftwaffe so hitro prevzele nadzor nad nebom in omogočile hiter prodor kopenskih enot skozi šibko obrambo kraljeve vojske. V enajstih dneh se je Jugoslavija vdala in okupacijske sile so si razdelile ozemlje države. Do tod zgodovinarji in rekreativni mnenjci različnih agend soglašajo, kar se je zgodilo kasneje pa še vedno buri duhove in budi mrtve. Na srednjeevropskem Balkanu, v Deželi Nije, nič novega.
...
http://www.radiokrka.com/poglej_clanek.asp?ID_clanka=191727

-

...U samom početku stvaranja institucija nove države pristupilo se osnivanju oružanih snaga u svim vidovima,pa tako i vojnog zrakoplovstva.Kao nadnevak njegovog ustrojavanja može se smatrati 19.travnja 1941. kada je Poglavnikovim rješenjem osnovano Predsjedništvo i sedam odjela.Zapovjednikom Odjela zračnih snaga imenovan je pukovnik Vladimir Kren.Neposredno prije njemačkog napada taj časnik jugoslavenskog zrakoplovstva Potezom XXV prelijeće u Austriju (Graz) i stavlja se na raspolaganje njemačkoj vojsci.Upravo je taj Potez postao prvi zrakoplov zračnih snaga Hrvatske.Sa sobom je ponio najstrože čuvane vojne šifre i planove uzletišta triju banovina tadašnje Jugoslavije (Hrvatske,Vrbaske,Dravske) te godinama pripremane sustave obrane pojedinih uzletišta,osobito zagrebačkog kod Velike Gorice
...U rano jutro,6.travnja 1941. Luftwaffe napada većinu uzletišta na jugoslavenskom ozemlju,od Slovenije i Hrvatske do Makedonije,te u kratkom razdoblju iz uporabe izbacuje većinu letjelica.
...Dne 6.travnja oko pet sati jake formacije njemačke avijacije izvršile su iznenadan napad na jugoslavenske vojne aerodrome.Zahvaljujući izdaji i obavještajnim podacima pojedinih ustaša,ljotićevaca,folksdojčera i drugih izdajnika,Nijemci su imali točne podatke o jačini i rasporedu jugoslavenske avijacije,pa su na aerodromima uništena 64 aviona...
http://www.forumgorica.com/povijest/bunkeri-izmedu-velike-gorice-i-vukovine/
wwwg tablice

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 3935
Odg: Pré 74 letě, 10. trâvna leta 1941., preglâšena jě Nezâvisna Država Hrvatska
« Odgovori #23 : Travanj 10, 2015, 11:51:29 poslijepodne »
Citat:
Vuz desetotravensku obletnicu vusta(š)ovlejna NDH
Komunistički „antifašizem“ i velikosrbstvo (partizanSKa šaj-kača) vs. vustaška zmija

Venec (Vijenac) Matice hrvatske, 545 - 22. sečna 2015.

Hoće li nakon izbora Hrvatska prestati biti žrtveni jarac komunista i velikosrba?

Uopće se ne naglašava važna činjenica da je Endehazija kao totalitarni sustav trajala četiri godine, dok su dugovječni komunizam i četništvo preživjeli do danas. Današnji politički život u demokratskoj Hrvatskoj temelji se na iskrivljenoj društvenoj svijesti, ali u takvim uvjetima javlja se i otpor. 

Zlatno doba komunizma trajalo je pola stoljeća preživjevši i demokratsku tranziciju. I četništvo je preživjelo prebacujući svoje stare i nove grijehe isto kao i neokomunisti na „povampireno ustaštvo“ – žrtvenoga jarca iskupitelja. Koje su, dakle, zmije žive? 

http://www.forumgorica.com/kultura-i-umjetnost/venec-dobopis-matice-hrvatske-za-kulturu/msg55839/?topicseen#msg55839

Crni vustaši na plavomu Jadranu

* * * * * * * * * *

Venec (Vijenac) Matice hrvatske
499 - 18. travna 2013.
Društvo / Drustaše

Knjiga Nikice Barića,
Ustaše na Jadranu

Slojevita povijesna tema


Vedran Oblačina Obućina

Na više od osamsto stranica Barić iznosi potankosti o politici, vojsci, ratnim zbivanjima, kao i svakodnevnom životu na području Istre, kvarnerskih otoka, Rijeke i cijele Dalmacije od talijanskoga povlačenja do njemačko-domobransko-ustaških poraza i partizanskih osvajanja potkraj 1944.

I da nije došlo do Rimskih ugovora, smatra autor, Italija bi vjerojatno zaposjela područje Dalmacije te zadržala ona područja koja su joj pripala nakon Prvoga svjetskog rata. Dapače, autor naglašava da je „vodstvo NDH na čelu s Antom Pavelićem, u za nj nepovoljnim okolnostima i suočeno s talijanskom premoćnom vojnom silom, uspjelo ograničiti još veće talijanske teritorijalne zahtjeve i odbiti traženja da NDH bude u još većoj mjeri podređena Italiji“.


Često se u modernoj hrvatskoj povijesti izbjegne ili prijeđe preko teme vlasti Nezavisne Države Hrvatske (NDH) na području koje je do 1943. vlast bila u rukama talijanske uprave. Poslije, za vrijeme jugoslavenskoga režima, u široj javnosti kolala je priča da je Poglavnik NDH Ante Pavelić zapravo prodao Dalmaciju Talijanima. Naime, Rimskim ugovorima od 18. svibnja 1941. područja istočnoga Jadrana pripala su Kraljevini Italiji, i vraćena su pod hrvatsko čelništvo tek kapitulacijom Italije u rujnu 1943. Kao i mnoge druge „jednostavne“ istine u povijesti, ni ta tvrdnja o „prodaji“ nije u potpunosti istinita. Zapravo, malo se toga može detaljno saznati o nešto više od godine dana vlasti NDH u Dalmaciji, Istri i Hrvatskom primorju. Zbog toga je vrlo zanimljiva i sadržajem obuhvatna knjiga povjesničara Nikice Barića Ustaše na Jadranu koja je izašla početkom godine u nakladi Hrvatskog instituta za povijest. Na više od osamsto stranica Barić iznosi potankosti o politici, vojsci, ratnim zbivanjima, kao i svakodnevnom životu na području Istre, kvarnerskih otoka, Rijeke i cijele Dalmacije od talijanskoga povlačenja do njemačko-domobransko-ustaških poraza i partizanskih osvajanja potkraj 1944.



Izd. Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2012.

Posljedice talijanskog iridentizma

Daleko najprovokativnija tema koju povlači Barić upravo je ona o prodaji Dalmacije. Barić je mišljenja da se Rimski ugovori trebaju postaviti u povijesno-činjenični spektar tadašnjih prilika u Europi. Velike sile poput Njemačke i Italije unilateralno su anektirale područja koja su smatrala da pripadaju njima. Sjetimo li se samo njemačkoga zauzeća Sudeta ili Anschlussa Austrije, vidjet ćemo da su snažnije sile nametale politička i teritorijalna rješenja slabijim i manjim državama. Isto je bilo s talijanskim pretenzijama na istočni Jadran. I da nije došlo do Rimskih ugovora, smatra autor, Italija bi vjerojatno zaposjela područje Dalmacije te zadržala ona područja koja su joj pripala nakon Prvoga svjetskog rata. Dapače, autor naglašava da je „vodstvo NDH na čelu s Antom Pavelićem, u za nj nepovoljnim okolnostima i suočeno s talijanskom premoćnom vojnom silom, uspjelo ograničiti još veće talijanske teritorijalne zahtjeve i odbiti traženja da NDH bude u još većoj mjeri podređena Italiji“. Talijanska se vlast morala tolerirati, ali čim su Talijani napustili istočni Jadran, ustaška je propaganda učinila sve da proglasi povratak svoje vlasti kao pravedan povratak u maticu državu. Zbog toga je napravljeno novo Ministarstvo za oslobođene krajeve, na čijem je čelu bio splitski odvjetnik Edo Bulat. No Ministarstvo zapravo nije imalo odriješene ruke na području Sušaka, Rijeke i Istre, koji su ušli u sastav novoga njemačkog Operativnog područja Jadransko primorje, a u kojem je dijelom ovlasti imala i nova Talijanska Socijalna Republika. Edo Bulat je nakon rata izbjegao s obitelji u Argentinu i ova je knjiga dobrim dijelom razjasnila mnoge tijekove događanja u Dalmaciji zahvaljujući privatnom arhivu obitelji Bulat.

Barić vrlo detaljno opisuje način uvođenja građanske uprave u oslobođene krajeve, među njima i djelovanje glavara građanske uprave Oskara Turine u Rijeci i Brune Nardellija u Splitu, kao i funkcioniranje velikih župa (VŽ Bribir, VŽ Cetina, VŽ Sidraga i Ravni kotari, VŽ Dubrava te VŽ Raša, koja zapravo nije djelovala). Postojala su i dva vojna zapovjedništva NDH, Lika i Neretva, te Zapovjedništvo područja Velebit–Dinara, koje su činile ustaške snage, a na čelu kojega je bio ustaški pukovnik Vjekoslav Servatzy. Vrlo je zanimljivo pročitati koliko su na terenu ti dužnosnici bili spremni pomoći stanovništvu. Barić nabraja česte slučajeve u kojima se glavari građanskih uprava, veliki župani i vojni dužnosnici žale na njemačke snage na terenu, kao i na potrebnu pomoć dalmatinskim gradovima i selima. Te žalbe bile su pisane i Paveliću, i predsjedniku Hrvatske državne vlade Nikoli Mandiću, ali i njemačkom veleposlaniku Siegfriedu Kascheu, koji se mnogo puta založio i putem svojih diplomatskih sposobnosti za NDH kod Hitlera, i zapovjedniku njemačkih snaga u NDH Edmundu Glaiseu von Horstenauu. Ishodi tih žalbi možda jesu bili nevažni u cjelokupnoj slici ratnih godina, ali su plijenili pozornost posebno u onim trenucima kada je još vladalo uvjerenje da bi britansko-američke trupe mogle izvesti desant na istočnojadranskoj obali.

Odnosi snaga zaraćenih strana

Barić vrlo detaljno opisuje odnos snaga između građanske i vojne vlasti te ustaša s jedne strane i njemačke vojske, četnika i partizana s druge. Autor ostavlja dojam da je uprava NDH postojano mogla održavati poziciju samo u gradovima, a ponekad ni tamo. Slabe domobranske i ustaške postrojbe bile su izravna posljedica talijanskoga protivljenja stacioniranju hrvatskih snaga za vrijeme njihove vladavine. Kad je u Drnišu uspostavljen VII. ustaški stajaći zdrug za zadarsko područje te vojna posada u Splitu i okolici, to su bili najjači vojni garnizoni NDH. Šibenik je imao vrlo slabe postrojbe NDH, a na dalmatinskim otocima uopće ih nije bilo. To je na kraju dovelo do velike ovisnosti o njemačkoj vojnoj prisutnosti. Autor vrlo detaljno opisuje ne tako skladne odnose između Nijemaca i hrvatskih vojnika, kao i uporabu četnika od strane njemačkih snaga u obrani od gerilskih napada partizana. Pritom su četnici često palili i pljačkali hrvatska sela te ubijali Hrvate koji su bili vjerni NDH. Za takve zločine nisu odgovarali. Vrlo su zorno opisana zvjerstva koja su činile sve vojne postrojbe, od ustaša, preko četnika, do partizana, a koja zapravo nikad nisu u potpunosti istražena ni objelodanjena. Među njima posebice se ističe pokolj između 1300 i 1400 Hrvata u Donjem Dolcu kraj Sinja, koju je počinila SS-divizija u čijem je sastavu bilo i mnogo srpskih vojnika. Osim tog zločina, autor je opisao i mnoge druge, od ustaškog odvođenja Židova u koncentracijske logore, do partizanskog nasilja nad neobranjenim stanovništvom i njihovim prisilnim odvlačenjem u šume i gore. Pritom su Nijemci bili popustljiviji prema četničkim zločinima nego prema ustaškim. Kako Barić kaže: „Nijemci su četnicima dopuštali veće nasilje nad onim Hrvatima koji su bili osumnjičeni za potporu partizanima, primjerice u selima u zaleđu Šibenika. Za Nijemce to su bile akcije usmjerene protiv partizana i njihovih suradnika, dok su četnici u tim akcijama za nasilje očito bili motivirani i nesnošljivošću prema Hrvatima.“ Zapravo, Barić vrlo potanko opisuje koliko je ta četnička Kraljeva vojska u otadžbini surađivala s neprijateljem istoga tog kralja za kojega su se, navodno, borili. Ipak, Barić napominje da se ne smije zaboraviti da je srpsku pobunu izazvala nerazboritost hrvatskih ustaških vlasti i ustaški pokolji Srba pri samu osnivanju NDH.

Monumentalno dokumentarno djelo

Knjiga Ustaše na Jadranu vrlo je studiozno djelo, pisano s mnogo podataka i možda s premalo sinteza, nastalo na temelju dokumenata Narodnooslobodilačke borbe Dalmacije 1941–1945, arhivskim fondovima i zbirkama dokumenata sačuvanim u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, Državnom arhivu u Splitu, Muzeju Cetinske krajine u Sinju te Vojnom arhivu u Beogradu. Podijeljena je u dvanaest poglavlja koja redom opisuju: uspostavu vlasti NDH u Dalmaciji u travnju 1941; osvrt na Rimske ugovore iz svibnja 1941. i stanje nakon njihova potpisivanja; slom Italije, tzv. himbenoga saveznika; ustroj uprave NDH u priključenim jadranskim krajevima; odnos NDH prema Sušaku, Rijeci i Istri; oružane i redarstvene snage NDH u priključenoj Dalmaciji; njemačku vojsku u Dalmaciji; odnos NDH s Talijanskom Socijalnom Republikom; četnike u sjevernoj Dalmaciji; gospodarske, prometne i socijalne prilike u Dalmaciji iz perspektive vlasti NDH; raspoloženje naroda obzirom na vanjske i unutarnje prilike i događaje; povlačenje uprave NDH iz Dalmacije, odnosno trenutak kada su „partizanske titovke veselo hodale po ulicama, a naša dosadanja nastojanja u ovim krajevima dovedena u pitanje“.

Ovo veliko dokumentarno djelo o sudbonosnih godinu dana vlasti NDH u Dalmaciji ne slijedi nikakva ideološka frustracija. Autor prilazi temi trezveno i znanstveno, ne štedeći nikoga odgovornosti, ali i ne podliježući ideološkim frazeologijama i tumačenjima, kakve je pobjednik u Drugom svjetskom ratu potezao gotovo pola stoljeća.


http://www.matica.hr/vijenac/499/Slojevita%20povijesna%20tema/

* * * * * * * * * *

Ustaše na Jadranu, 34:16
Predstavljanje knjige dr. sc. Nikice Barića Ustaše na Jadranu održano 5. prosinca 2012. u Zlatnoj dvorani Hrvatskog instituta za povijest u sklopu Dana otvorenih vrata.

Ustaše na Jadranu

« Zadnja izmjena: Travanj 11, 2015, 12:02:18 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549