Autor Tema: Kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki  (Posjeta: 29977 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3550
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki
« Odgovori #45 : Siječanj 29, 2011, 12:37:58 poslijepodne »


Sveti Andrija, apostol 30. studeni.

Andrija, kao i brat mu Šimun Petar, bijaše ribar na Genezaretskom jeze­ru u Kafarnaumu, kamo obojica dođoše iz rodne Betsaide. U apostols­kom zboru ribari bijahu u većini, iako su bili prisutni i zemljoradnici kao sv. Jakov Mladi i brat mu Juda Tadej, te trgovac i bankar, carinik Matej.

Prvi koji je od dvanaestorice pošao za Isusom bijaše baš Andrija, zato je on i nazvan "prvopozvani«. Uz njega je bio i sveti Ivan Evanđelist.

Oni su bili najprije učenici Ivana Krstitelja koji je propovijedao skori dola­zak Mesije. Kad je na Jordanu upro prstom na njega, Andrija i Ivan, kao pravi idealisti, približiše se k Isusu u jednostavnosti srca, onako spontano, a on ih je tako i prihvatio. Bili su to iskreni i pošteni ljudi koji su željeli živjeti za nešto više i zato već nekako skloni da prihvate i slijede Isusa. Andrija je k Isusu brzo doveo i svoga brata Šimuna, zato ga evanđelisti Matej i Luka u apostolskom zboru stavljaju odmah iza Šimuna Petra. Novi zavjet još u nekoliko zgoda spo­minje Andriju: tako kod umnažanja hljebova i kad su stranci u Jeruzalemu željeli vidjeti Isusa.

Nakon Isusova uzašašća i silaska Duha Svetoga Sveto pismo Andriju više ne spominje. No zato o njemu pišu obilno mnogi apokrifni spisi koji, dakako, nisu vjerodostojni. Jedino ima neku vjerojatnost podatak da je Andrija propovi­jedao Evanđelje medu Skitima, u današnjoj južnoj Rusiji, o čemu govori otac crkvene povijesti Euzebije. Za Andrijinu mučeničku smrt na takozvanom An­drijinu križu u obliku slova X znamo jedino iz jednog spisa, zvana Passio, u ko­jem je opisano apostolovo mučeništvo.

Predaja veli da je bio raspet u Ahaji u gradu Patrasu, odakle su mu relikvi­je prenesene u Carigrad, a zatim u Amalfi u Italiju. Svečeva glava bila je god. 1462. prenesena u Rim, a vratio ju je natrag grčkim pravoslavnim vjernicima papa Pavao VI. Spominjemo kao naročito pouzdan povijesni podatak da se blag­dan sv. Andrije slavio 30. studenoga već u doba sv. Grgura Nazianskoga, dakle, u drugoj polovici IV. stoljeća.

U čast sv. Andrije podignute su posvuda brojne crkve. U Rimu su najpo­znatije dvije: Sant' Andrea della Valle i Sant' Andrea al Quirinale. Bazilika Sant' Andrea della Valle je veoma svijetla, visoko osvodena crkva s pokrajnim kapelama. Na svodu apside slikar Domenichino naslikao je prizore iz života sv. Andrije. Samo svečevo mučeništvo naslikao je slikar Preti. U planu je ta crkva veoma slična isusovačkoj crkvi Il Gesu, no njezina je kupola ipak poslije kupole Sv. Petra i Pantheona najveća u Rimu.

Na Via del Quirinale genijaini je Bernini projektirao čudesno lijepu crkvu Sant' Andrea al Quirinale. Crkva je građena u obliku elipse, a nadsvođena je kupolom. Ona je na rimskom tlu najčistiji i najljepši primjer baroknog crkveno­ga graditeljstva. Podiže se na ostacima Kvirinova hrama. U crkvi se nalazi grob sv. Stanislava Kostke, jer se uz nju nalazio isusovački novicijat gdje je taj mladi poljski svetac živio i umro. Soba u kojoj je prebivao i umro pretvorena je u kape­lu.

Prema svetom Andriji, apostolu, u srednjem vijeku naročito su gajili veliku pobožnost Francuzi. Tako je za vrijeme prve križarske vojne ratni poklik njezi­na vojskovođe Godfrida Bujonskog bio: »Sveti Andrija iz Patrasa!« I francuska burbonska kraljevska kuća stavila se pod zaštitu toga sveca. A glasoviti je vi­teški red Toison d'or imao kao svoje zaštitnike Blaženu Djevicu, sv. Mauricija i sv. Andriju. Mnoga vojnička i viteška odlikovanja bila su načinjena u obliku Andrijina križa.

Iz svega se toga vidi, s jedne strane, popularnost toga sveca, a s druge, opet, koliko su u prijašnjim vremenima kršćani bili živo povezani sa svecima. Oni su za njih bili velika stvarnost, s kojom su računali, kojoj su se utjecali. I možemo reći da je u povijesti kršćanstva štovanje svetaca, doista, značajan fe­nomen s kojim je povezano toliko duhovnoga iskustva. Uz razna povijesna zbi­vanja u Crkvi i u svijetu nalazimo često svece, bilo one koji su još živjeli na zemlji, bilo one već u slavi, s kojima su gradovi, pokrajine i narodi kao sa svojim zaštitnicima i zagovornicima bili najuže povezani.

Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3550
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki
« Odgovori #46 : Siječanj 29, 2011, 12:45:20 poslijepodne »


Sveti Franjo Ksaverski (1506-1552) i njegovi nasljednici 3.prosinca

Između mnogobrojnih parola protiv vjere i Crkve često je izvikivana ona o »bogomoljstvu« i »licemjerstvu«. Njome se htjelo označiti neko puzavo, us­kogrudno, sladunjavo i nemoćno držanje prema životu, koje je nedostojno odrasla, zrela i slobodna čovjeka. Na takva prigovaranja postoji samo jedan od­govor: takvo držanje nema ništa zajedničko s pravom i ozbiljnom religioznošću, ono je nakaza koja se ne sviđa ni Bogu ni Crkvi. Nepatvoreno religiozan čovjek uvijek je borac prožet vatrom Duha Svetoga, koja ga tjera naprijed, pa makar se njegov zemaljski život odvijao u tišini jedne samostanske ćelije. Nitko više od njega ne osjeća strašan jaz između Boga i stvorenja, nitko se više od njega ne trudi da taj jaz premosti i dospije do Onoga koji prebiva u »nepristupačnom svjetlu«. Zato je prava religioznost neprestana težnja i neumorno uspinjanje prema najvišem vrhuncu.

I u životu apostola Indije i Japana, sv. Franje Ksaverskoga, nema mirova­nja ni mrtve točke. Ispočetka nesvjesno, a zatim s jasnoćom intelektualca i izgrađena čovjeka, traži put prema Bogu da na njemu prevali desetke tisuća kilo­metara, ne poznavajući stanke ni umora. On je oplovio Afriku te pronio Kristo­vo ime od Indije do Japana. Imao je još i veće planove, ali ga je smrt prekinula u 46. godini života. Danas žive u istočnoj Aziji najveći i najplodniji narodi svijeta:

Kinezi, Indijci, Indonežani i Japanci. Sveti Franjo Ksaverski i njegovi nasljed­nici udarili su temelje Crkve među njima.

Franjo Ksaverski rodio se na dvorcu Xavier, u kraljevini Navari, 7. travnja g. 1506. Svršivši prve i osnovne škole u domovini, pun ambicije za karijerom, ni­je se htio natjecati sa svojom braćom koja od reda bijahu vojnici, već je svoj ži­votni poziv tražio u crkvenoj službi. Stoga je kao mladić u rujnu 1525. pošao u središte europske znanosti, u Pariz, na studij. Ondje se upisao na glasovito Sve­učilište Sorbonu. Nastanio se u Kolegiju sv. Barbare.

Nakon četiri godine studija stekao je akademski stupanj "doktora«. Ondje je počeo sanjariti o jednoj višoj karijeri, bogatoj prihodima u svojoj domovini, u Pamploni. No njegov sudrug sa studija privukao ga je k sebi. Bio je to njegov ze­mljak Ignacije Loyola, kasniji osnivač Družbe Isusove. On mu je često ponavljao riječi iz Evanđelja: "Što koristi čovjeku, ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život« (Mk 8,36). Smrt majke (1529) i svete mu sestre Magdalene (1553), otkriće revolucionara inovjeraca koji su pohađali Sveučilište, izopačeni primjer nekih profesora te mnogih studenata, na Franju je učinio toliki dojam da je položio zavjet u kapeli Svetih mučenika na Montmartru da će hodočastiti u Svetu zemlju te se posvetiti siromašnom životu i svetoj čistoći. Prije nego je započeo studij teologije pod vodstvom Ignacija Loyole obavio je velike duhovne vježbe od 40 dana koje ga zauvijek upraviše prema Božjoj ljubavi i spasenju duša.

Po osnutku Družbe Isusove Ignacije Loyola, kao general reda, poslao je Franju Ksavera u misije. Na molbu portugalskog kralja Ivana III. šalje ga kao misionara u Indiju, gdje počinje njegova plodonosna djelatnost najprije u Goi, zatim na Ceylonu, pa na obali zvanoj Travancor, na Malaci, na Molučkim otoci­ma sve do otoka Celebesa. Vrativši se natrag u Indiju oko god. 1548 propovijeda u pokrajini Cochim. Od 1542. djelovao je u Indiji, a g. 1549. putuje čak u Japan i ondje udara temelje Crkve. Sve do g. 1551. djeluje u Japanu, a 1551-1552. po­kušava prodrijeti i u Kinu. To je bilo vrlo teško jer je u tu zemlju bio strog ulaz. Blizu kineske obale na otoku Sancijanu, čekajući na pouzdano prijevozno sred­stvo, Franjo se teško razbolio na plućima. Nikakvo čudo jer je vladala jaka i okrutna zima. Lišen svake njege, na otoku Sancijanu pred obalom Kine ujutro 3. prosinca 1552. predao je dušu svom Stvoritelju, nakon što je po svojevrsnom obraćenju proveo život u najpožrtvovnijem radu za duše.

Svetog Franju Ksavera smatraju pionirom misija novoga vijeka koje su vođene po jednom sustavnom planu, osvajanjem i prilagođivanjem. Ksavera je resila izvanredna revnost kojoj jedva da ima premca. Njegova su pisma puna žara za duše, poticajna za nove misionare, apostole onih koji nisu upoznali Kri­sta i od njega nam doneseno spasenje. Njegov su način misionarenja proučavali pa i slijedili ne samo katolici nego i evangelici. Računa se da je sam Franjo Ksa­ver pridobio za Krista te krstio 30.000 duša. On je uz strogo misionarenje obav­ljao i druge dužnosti. Bio je Papin legat, provincijal, pionir koji mora izvješćivati o svojim misijama te spremati za novo misionarenje drugih područja.

Uz mnoge koji su proučavali lik sv. Franje Ksavera u našem bih stoljeću spomenuo dvojicu isusovaca koje sam osobno poznavao jer sam s njima proživio tri godine u istoj kući u Rimu, to jest u Casa degli Scrittori. To su p. Schütte, koji je i sam jedno vrijeme bio u Japanu te ondje proučavao isusovačke misije od sv. Franje Ksavera pa dalje. Od njega sam saznao mnoge zanimljive stvari. Drugi je isusovac p. Wicki koji je također na terenu proučavao djelo svetog F. Ksavera. U Casa degli Scrittori u Rimu nalazi se Povijesni institut Družbe Isu­sove u kojem se proučava povijest Družbe Isusove, a njezinu povijest sačinja­vaju baš misije kojima je čelnik najveći isusovački misionar sv. Franjo Ksaver.

Papa Grgur XY. proglasio ga je svecem god. 1622. Tijelo mu je preneseno u Gou, gdje se i danas veoma poštuje. Ruka mu se nalazi pohranjena na oltaru u crkvi Al Gesu u Rimu.

Nakon smrti sv. Franje Ksaverskoga isusovački misionari, njegovi nasljed­nici, postigoše u Japanu brojna obraćenja. Oko god. 1580. »carstvo izlaska sun­ca«, Japan, brojilo je 200 crkava s 200.000 vjernika, koji su pripadali svim dru­štvenim slojevima, uključujući i one najviše. God. 1585. dva kršćanska japanska princa dođoše u Rim sa skupinom japanskih hodočasnika u posjet papi Grguru XIII. God. 1588. podignuta je u Japanu biskupija u gradu Funayu u kraljevstvu Bungo. Ona je bila ovisna o metropoli u Goi u Indiji. Nade u procvat i razvitak japanske Crkve bijahu veoma velike. Pomrsit će ih ljudska nerazboritost i muši­čavost jednog vladara
Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3550
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki
« Odgovori #47 : Siječanj 29, 2011, 12:50:54 poslijepodne »


Sveta Marija Magdalena 22. srpnja

Časoslov naroda Božjega na obvezni spomendan sv. Marije Magdalene ka­že posve kratko ono bitno. ,>Bila je primljena medu Kristove učenike. Na­zočna je bila kod njegove smrti i na Uskrs veoma rano vidjela je Otkupi­telja koji je od mrtvih uskrsnuo. Njezino se štovanje u zapadnoj Crkvi raširilo posebno u XII. stoljeću.«

Što je prethodilo Magdaleninu životu prije nego je primljena medu Kristo­ve učenike, to je medu tumačima Svetog pisma, svetim Ocima i hagiografima veoma sporno. Njihova su mišljenja ne samo različna, već i posve suprotna. U srednjem vijeku bilo je snažno naglašeno da je bila velika grješnica i da se obra­tila Gospodinu te postala velika pokornica: najodličniji predstavnik svih obraćenika. Slikari su je obično slikali kako suzama pere Gospodinove noge, a kosom otire, poistovjećujući je s onom ženom, javnom grješnicom u gradu, do Isusovih nogu u kući farizeja Šimuna Gubavoga.

Mi se ovdje nećemo i ne možemo upuštati u ta raspravljanja, već jednosta­vno u sv. Mariji Magdaleni štujmo Gospodinovu učenicu, onu Magdalenu što je stajala pod njegovim križem, o čemu govore svi evanđelisti, i onu koja je prva vidjela Uskrsloga te postala blagovjesnicom njegova uskrsnuća. »Kad uskrsnu u prvi dan sedmice, Isus se najprije ukaza Mariji iz Magdale, iz koje bijaše ist­jerao sedam zlih duhova. Ona ode i to javi onima koji bijahu njegovi pratioci, a sad bijahu u tuzi i suzama« (Mk 16,9-10).

Prazan grob te kako se Isus ukazuje Mariji iz Magdale krasno je opisao sv.

Ivan u 20. glavi svoga evan~elja. Tumačeći taj tekst Grgur Palamas, solunski nadbiskup od 1340-1359, po utjecaju u istočnoj Crkvi tako velik kao sv. Toma Akvinski u zapadnoj, zapisao je o Mariji Magdaleni divnih misli. One prema tradiciji istočne Crkve, kao i svako drugo teološko razmišljanje, treba da pos­luže kontemplaciji i mistici, molitvenom doživljavanju našega Gospodina.

Pročitajmo jedan dio toga nadahnutoga Palamasova teksta!

»Među onima što su nosile miomiris na Kristov grob, slavimo jedino spo­men Marije Magdalene. Krist je iz nje istjerao sedam zlih duhova da bi dao mjesto sedmerostrukom djelovanju milosti Duha. Njezina ustrajnost da ostane i dalje na grobu zavrijedila joj je viđenje i razgovor s anđelima; zatim je vidjela Gospodina te postala njegovim apostolom kod apostola. Poučena i potpuno uvje­rena iz ustiju samoga Boga, polazi naviještati im da je vidjela Gospodina i po­navljati im što joj je rekao.

Promotrimo, braćo moja, koliko je po dostojanstvu Marija Magdalena zaos­tajala za Petrom, glavom apostola, i Ivanom, veoma ljubljenim Kristovim teolo­gom, a koliko je ipak više od njih bila obdarena. Kad su oni dotrčali na grob, ne vidješe drugo do plahtice i ručnika; no ona koja je čvrstom ustrajnošću ostala do kraja na vratima groba, vidjela je prije apostola ne samo anđele, nego i samoga Gospodara anđela, uskrsla u tijelu. Čula je njegov glas i tako ju je Bog svojom riječju stavio u svoju službu.
Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3550
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki
« Odgovori #48 : Siječanj 29, 2011, 12:53:06 poslijepodne »


Sveta Janja, djevica i mučenica (+oko 304) 21. siječnja

Ima ljudi koji su od rođenja nesposobni za ženidbu, ima takvih koje su ljudi učinili nesposobnima; a ima i takvih koji se odriču ženidbe radi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati!" (Mt 19,21).

»Za djevice nemam nikakve zapovijedi (od Gospodina), ali dajem savjet kao onaj koji, zahvaljujući Gospodnjem milosrđu, zaslužuje povjerenje ... Neoženjeni se brine za Gospodnje: kako će ugoditi Gospodinu. A oženjeni se brine za svjetsko: kako će ugoditi ženi, te postaje razdijeljen. I neudata žena i djevica brine se za Gospodnje: da bude sveta tijelom i dušom. A udata se brine za svjetsko: kako će ugoditi mužu ... Onaj koji udaje svoju djevicu dobro čini, a onaj koji ne udaje bolje čini ... « (1 Kor 7, 25.32-35.38).

Djevičanstvo u kršćanstvu nije Gospodinova zapovijed već samo savjet.

Svatko ima prirodno pravo da se ženi ili udaje. Tko prihvati Gospodinov savjet pa se ne posluži tim prirodnim pravom čini to »radi kraljevstva nebeskoga". To je motiv i razlog djevičanstva. U Crkvi je uvijek bilo mladića i djevojaka koji su izabrali djevičanstvo kao svoje doživotno stanje. Prihvatili su ga da bi bili slo­bodniji i korjenitije se posvetili Gospodinu i njegovu kraljevstvu.

Jedna je od najslavnijih kršćanskih djevica bila sv. Janja. Njezino je ime ušlo i u rimski Kanon ili Prvu euharistijsku molitvu, u Litanije svih svetih, a svojim su je spisima proslavili i najveći crkveni pisci kao sv. Ambrozije, sv. Je­ronim i sv. Augustin. Prvi kršćanski rimski car Konstantin Veliki sagradio je na grobu sv. Janje nekoliko desetljeća nakon njezine smrti veličanstvenu baziliku. Još i danas u toj bazilici na Nomentanskoj cesti u Rimu blagoslivaju se jaganjci, od kojih se vune prave paliji, što se daju nadbiskupima i metropolitama.

Stara kršćanska predaja govori da je Janja bila kći odlične patricijske obi­telji, odrasla u bogatstvu, sjaju i raskoši. Već kao dijete postala je kršćanka. Vjera u božanskog Spasitelja tako ju je zahvatila i očarala da je u ranoj mlado­sti učinila zavjet djevičanstva te odlučila samo njemu isključivo pripadati. Bio je to poticaj milosti kome se ona najspremnije odazvala i drukčije se to ne može ni shvatiti.

Kako je bila i bogata i lijepa zaprosio ju je za svoga sina sam prefekt grada Rima. Djevica je iz viših motiva i pobuda odbila tu prosidbu i odrekla se zemalj­ske ljubavi i sreće kojoj se bilo u braku nadati. Za prosca je to bilo neshvatljivo pa je slučaj bolje istražio i doznao da je Janja kršćanka. To je u doba progona bio zločin protiv državnog poretka. Janja je optužena i izvedena pred sud i tu je pružila najljepše svjedočanstvo za vjeru i djevičanstvo. Ništa je nije moglo za­strašiti ni pokolebati. Nutarnji žar bio je jači od svih prijetnji i muka. Oko godi­ne 304. pogubljena je mačem. Bilo je to za Dioklecijanova progonstva.

Zašto je Janja kraj tolikih mučenika došla ipak na toliki glas? Ljudi su se divili njezinoj hrabrosti u njezinoj dobi od samo 12 godina. Iako tjelesno mlada, duhovno je bila posve zrela pa je dobro uočila gdje se nalaze vječne vrijednosti i za njih se životno opredijelila te im ostala vjerna sve do smrti.

Pobožna predaja pripovijeda da se 8 dana nakon slavnog svršetka ukazala svojim roditeljima s janjetom u ruci i utješila ih velikom slavom što ju je mučeničkom smrću zaslužila. Sveta Janja je veoma štovana svetica kroz sva vremena. Zaštitnica je ženske mladeži, a mnoge su se djevojke po njezinu primjeru oduševile za djevičanstvo i posvetile svoj život Isusu, božanskom Za­ručniku.

Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3550
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki
« Odgovori #49 : Siječanj 30, 2011, 07:30:53 poslijepodne »


Posljednja večera
Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3550
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki
« Odgovori #50 : Siječanj 30, 2011, 07:31:45 poslijepodne »


Strop
Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3550
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki
« Odgovori #51 : Siječanj 30, 2011, 07:32:34 poslijepodne »


Girlande
Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3550
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki
« Odgovori #52 : Siječanj 30, 2011, 07:34:34 poslijepodne »


Oltar u narodnom (rukotvorina)stilu.
Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3550
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki
« Odgovori #53 : Siječanj 30, 2011, 07:35:15 poslijepodne »
Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3550
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki
« Odgovori #54 : Siječanj 30, 2011, 07:36:04 poslijepodne »
Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3550
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki
« Odgovori #55 : Siječanj 30, 2011, 07:40:06 poslijepodne »


Oltar sv. Ane (Sv.Obitelj)

Sveta Ana, Marija i sv. Joakim, roditelji Bogorodice.
Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7273
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: Kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki
« Odgovori #56 : Siječanj 30, 2011, 09:43:31 poslijepodne »
Do inače dela ovakve oltare?
Kam je nestal plafon na slike prije oltara?
wwwg tablice

Offline Mlačanin

  • Global Moderator
  • Jezerača
  • *****
  • Postova: 3550
  • Spol: Muški
  • Još uvijek ne znam neke važne stvari, o voću, ženi
Odg: Kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki
« Odgovori #57 : Siječanj 31, 2011, 04:45:49 poslijepodne »
Slike koje se vide ,slikane su u vrijeme kada je taj dio stropa bio na konzervaciji u restauratorskom zavodu u Zagrebu. Povremeno se slike skidaju i idu na konzervaciju i premazivanje zaštitnim slojem - premazom.

Od ove godine u crkvi nema više klasičnog grijanja upravo radi očuvanja slika. Nekad se crve nisu grijale i boja na slikama je zaista bila postojana, a sa druge strane kako je prostor premalen za današnje potrebe, boja se skida usljed habanja ,odnosno prislanjanja uz same slike na zidovima u visini ljudskog tijela.
Naše selo Mlaka je ,nekad kršteno
Jer u njemu bilo je bara,močvara
Al se sinci rodili,bare su zavozili
Nema više močvara ,bara nit blata....

Offline VIS PERI-DERI

  • Učim se pisati
  • **
  • Postova: 89
Odg: Kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki
« Odgovori #58 : Veljača 03, 2011, 08:45:54 poslijepodne »

svaka čast na ovakvom krasnom prikazu naše crkve

Offline jaarban

  • Veteran
  • *****
  • Postova: 972
Odg: Kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki
« Odgovori #59 : Veljača 13, 2011, 07:28:14 poslijepodne »