Autor Tema: "Pokojne" crkve i kapele Odranskog i Pokupskog dekanata  (Posjeta: 7365 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

shaka zulu

  • Gost
"Pokojne" crkve i kapele Odranskog i Pokupskog dekanata
« : Rujan 06, 2010, 05:09:40 poslijepodne »
Župna cirkva Sv.Katarine v Dubrancu

Dubranec,Rkt. župa Majke Božje Snježne
...
Glavna proštenja u Dubrancu u župnoj crkvi;
Gospa Snježna (prva nedjelja poslije 5. kolovoza)
Velika Gospa (15.kolovoza)
Mala Gospa (8. rujna)

U Vrhovju,na mjestu gdje gdje je nekad bila župna crkva Sv.Katarine-Gospa Karmelska (prva nedjelja poslije 16. kolovoza- sv. Misa u 11.30h)

U Dubrancu je jos 1650. godne podignuta kapela Majke Bozje koja je u prvo vrijeme vjerojatno sluzila za bogosluzje u zimskom razdoblju kad je zbog snijega i udaljenosti pristup zupnoj crkvi Sv. Katarine bio otezan. Godne 1668, ova je kapela imala prigrađeno prostrano predvorje i zvonik sa zvonom, a posjedovala je i sav neophodan misni inventar: knjige, crkveno ruho, posude i svetohraniste sa svetim uljima. No, i dalje je dograđivana i obnavljana, a unutrasnjost joj je obogacena mnostvom kipova Posebno se stovala slika Majke Bozje sacuvana iz prvobitne kapele, pa ova kapela postaje prosteniste na koje dolazi sav pobozan puk iz okolice. Prostenje se odrzavalo na dan blagoslova kapele, trece korizmene nedjelje.

U kapeli je bio mali zrtvenik sa slikama Majke Bozje, a na njemu i pozlacen drveni kip Blazene Djevice Marije s djetetom Isusom u narucju. Postrance su se nalazila jos dva zrtvenika Navjestenja Marijina i sv. Barbare, Imala je i dva zvonika, nad svetistem i nad predvorjem. Bogosluzje se odrzavalo skoro na sve, a poglavito na marijanske blagdane i sve cesce nedjeljom. Zahvaljujuci prostenjima imovina kapele znatno je porasla.

Toj su kapeli poslije prizidani novi djelovi, najprije sakristija, a 1709. i pola lađe. Godine 1714, podignuti su zidovi i novi krov, i te godine kapela Majke Bozje Snjezne vec se spominje kao zupna crkva.
Godne 1726. je dogradnja crkve napokon dovrsena. U njoj su novi zrtvenici, a kip je Majke Bozje obucen u svilu i raskosno uresen vrpcama i gajtanima. U nju dolazi sve vise hodocasnika ne samo iz dubranecke, nego i iz okolnih zupa.

Novom uređenju se prišlo 1881. godine. Misljenja su bila podijeljena oko toga sto od svega zatecenog ostaviti, a sto ne. Ondasnji ministar kulture Izidor Krsnjavi vodio je velike polemike s Hermanom Bolleom, upozoravajuci ga na vrijednost domaceg graditeljstva, a posebno na vrijedan slikani tabulat u crkvi. Svod koji je bio dika crkve jer je bio drven i, ukrasen cvjetovima po tadasnjem obicaju ukrasavanja crkava koje pripadaju turopoljskom stilu, po Bolleovu misljenju bio je nesto nevazno. Bolle je projektirao danasnju neostilsku zidanu crkvu, u kojoj je kao reminiscenciju unio kasetirani drveni strop. On je nacinio nacrt za glavni oltar Majke Bozje, te dva pokrajnja - sv. Josipa i sv. Katarine.

Crkva je 1895. i 1909. prezivjela potres, ali bez vecih posljedica. Marom zupnika i zupljana crkva je u odlicnom stanju.


Pogled u povijest

Zupa Dubranec, (u povijesti poznata pod raznim imenima, npr Dubranci te po zastitnici zupe sv. Katarini i drugima), spominje se od 1334, godine kada se na najvisem brdu izmedu Bukovcaka i Dubranca nalazila zupna crkva Sv Katarine.

Pod nazivom Vrhovje podrazumijevalo se u proslosti osam plemickih opcina u dubraneckoj zupi koje su se tako razlikovale od plemickih posjeda u turopoljskoj ravnici, tj. plemica Ravnicana. Zupna crkva posvecena Sv. Katarini spominje se 1334., a popis sela koja su pripadala zupi iz 1459, nije se do danas izmijenio. Ova je crkva u svom prvotnom obliku bila drvena, pa je vremenom zahtjevala obnavljanja. Njezino odrzavanje nije bilo najbolje o cemu svjedoci podatak da se bogosluzje povremeno odrzavalo u privatnim kucama. Crkva nije imala ni stalnog zupnika.

Krajem XVII. vijeka crkveni objekti u ovoj zupi bili su u tako trosnu stanju da je u kapelici Sv. Marije Magdalene, koja je u to vrijeme promijenila zastitnika pa postaje kapelom Sv Vida, bilo zabranjeno bogosluzje, a 1698, ista je sudbina zadesila i tadasnju zupnu crkvu Sv. Katarine koja je uz to bila daleko od sela i zupnog dvora, uz sumu u vinogradima.

Tako je kapela Majke Božje Snjezne, koja se nalazila u samu mjestu Dubrancu, dobila na znacenju i 1714. godine donosi se odluka kojom ova kapela ima postati zupnom crkvom. Bivsa zupna crkva Sv. Katarine porusena je 1820. godlne, i u vizitaciji od 1824. ta se crkva vise ne spominje.
U zivotu zupe Dubranec kapele su imale vaznu ulogu jer je bilo razdoblja kad se u njlma sluzila sv. Misa redovito svake nedjelje, a u zupnoj crkvi ne.

Crkve i kapele Odranskog i Pokupskog dekanata
Katja Matković Mikulčić

-

VUKOSLAVIC, LJUDEVIT,
turopoljski arhidakon (17. st). Za vrijeme kanonicke vizite u Dubrancu (14. prosinca 1668) zapisao izvjestaj o izgledu crkve sv. Katarine. Kako je zabiljezio, crkva je bila sva drvena, imala je po ondasnjem obicaju slikani strop (tabulat). Nije bila prostrana, imala je malu sakristiju i drveni zvonik bez zvona. Natkrita je bila dobro. U crkvi su bila dva oltara. Veliki oltar podignut je u cast sv. Katarine, djevice i mučenice.Na njem je bilo i svetohranište.No Sveto Otajstvo nije se u njemu čuvalo jer je crkva bila odviše udaljena od župnog dvora.Na južnoj strani crkve,na strani poslanice bio je oltar Bl.Djevice Marije.U crkvi su bilipostavljeni propovjedaonica i kor.Osim toga crkva je imala dvoja vrata i tri prozora. Oko nje se nalazilo i groblje, koje je bilo dobro ogradeno.
Za vrijeme iste vizite Vukoslavic je napisao kratko izvjesce i o maloj crkvi Bl. Djevice Marije koja se nalazila nedaleko od zupnog dvora. Da bi narod mogao prisustvovati sluzbi Bozjoj, kapeli je prigrađeno prostrano predvorje, na kojem je bio zvonik sa zvonom. U kapeli je bio mali oltar, uresen slikama Majke Bozje te drveni pozlaceni kip Bl. Djevice Marije s Isusom u narucju. Kapela je imala tri srebrna kaleza i pokaznicu, vise crkvenih odijela i drugo. Izrijekom se kaze da je imala dva misala i ritualne obrednike, a zupna crkva samo jedan. Deset godina kasnije, tj. 1678. Vukoslavic je zabiljezio da je strop u kapeli bio ukrasen slikama raznih svetaca, a predvorje je bilo nacinjeno na seljacki. Uz detaljan opis ostalog inventara, koji ima svoju povijesnu vrijednost, spominje se i groblje, a sve to upucuje na veci razvoj zupe u to vrijeme. (A. Sz.)
Turopoljski vjekopisi

JosipJoža

  • Gost
Odg: "Pokojne" crkve i kapele Odranskog i Pokupskog dekanata
« Odgovori #1 : Rujan 06, 2010, 05:34:02 poslijepodne »
Kunta koje od ovih kapelica su žive još ak znate možda:
- Presveto trojstvo-Pokupski Gladovec
- Sveta tri Kralja- Roženica
- Sveti Ivan Krstitelj- Lukinić Brdo
- Kapelica- Lijevi Štefanki
- Sveti Petar i Pavao- Pokupsko Cerje
- Kapelica - Hotnja
- Kapelica - Pokupsko
- Kapelica - Auguštanovec

sve ove Kaplice su stare drvene Kapelice, vidim da ste Vi upućeni i imate dosta podataka, mene bi ovo zanimalo ak mi možete pomoći, može i bilo tko drugi se uključiti u pomoć naravno, bez obzira što pitam Kuntu. Hvala unaprijed.

Offline Newbie

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 1047
  • Spol: Muški
  • Stručnjak za potpuno nevažne stvari
Odg: "Pokojne" crkve i kapele Odranskog i Pokupskog dekanata
« Odgovori #2 : Rujan 06, 2010, 05:36:22 poslijepodne »
Za sveto trojstvo u pok gladovcu znam da je, u funkciji je.

JosipJoža

  • Gost
Odg: "Pokojne" crkve i kapele Odranskog i Pokupskog dekanata
« Odgovori #3 : Rujan 06, 2010, 05:45:14 poslijepodne »
Za sveto trojstvo u pok gladovcu znam da je, u funkciji je.

Hvala newbie, korektno.

shaka zulu

  • Gost
Odg: "Pokojne" crkve i kapele Odranskog i Pokupskog dekanata
« Odgovori #4 : Rujan 06, 2010, 06:03:46 poslijepodne »
Veli ovak;

Kapela svetog Jurja, Lijevi Štefanki

Crkva svetog Marka, Jakuševac

Kapela sv. Trojstva u Pokupskom Gladovcu

Kapela sv. Ivana Krstitelja u Lukinić Brdu

Kapelica sv. Petra i Pavla u Cerju Pokupskom

Kapela sv. Trojstva, Lučelnica

Kapela svete Barbare, Velika Mlaka

Kapela sv. Antuna Padovanskog u Gustelnici

Kapela Ranjenog Isusa, Pleso

Kapela sv. Ivana Krstitelja, Buševec

Kapela sv. Roka u Cvetković Brdu

Drvene kapelice Turopolja i Pokuplja jedinstvene su u svijetu.Njihovo postojanje seže još u rani srednji vijek, no većina sačuvanih datira iz 17. stoljeća.Danas je sačuvano svega
 
11 drvenih kapelica,
tri u Turopolju, dvije u Vukomeričkim goricama, a šest u Pokuplju.

Gradili su ih majstori palirskih i tesarskih družbi Turopolja, u pravilu od hrastovine, odnosno hrastovih greda. Pokrivane su hrastovim dašćicama - "šindrom".
http://www.tzvg.hr/?show=18142

Ak ti se da i imaš čas,vevo su ti slike od nektere;
http://www.forumgorica.com/turopolje/drvene-kapele-i-tradicijska-drvena-gradnja/

Ove druge su..modernizerane...

JosipJoža

  • Gost
Odg: "Pokojne" crkve i kapele Odranskog i Pokupskog dekanata
« Odgovori #5 : Rujan 06, 2010, 06:08:21 poslijepodne »
Hvala Kunta, svakako ću pogledati.

shaka zulu

  • Gost
Odg: "Pokojne" crkve i kapele Odranskog i Pokupskog dekanata
« Odgovori #6 : Rujan 07, 2010, 09:26:20 poslijepodne »
Piše:

Slavko Stepanić
 

                  Povijest crkve sv.Triju Kraljeva

 

Dok je postojala župa sv.Petra u Petrovini, Donja Lomnica pripada je u župu petrovinsku,

da bi zajedno bile 1668 godine pripojene u Veliku Goricu.

Kada je sagrađena u Lomnici prva kapela, nije poznato, ali bila je svakako sagrađena u prvoj polovici XVII.vijeka.

U popisu zemalja što ih je 1674.zapisao Juraj Habdelić isusovačkoj rezidenciji u Varaždinu, nabraja se također zemlja kod Lomnice uz crkvene zemlje(izvornik u nadbiskupskom arhivu)

Da je crkva sagrađena poslije Hasan-pašinih provala sigurno je, jer to potvrđuje narodna predaja koja se do danas sačuvala u narodu.

Tu predaju zapisao je Emilie Laszowsky pisac povijesti Turopolja i Lomnice, u vrijeme svog boravka u Lomnici 1.kolovoza 1909.

Predaju mu je kazivao Miko pl.Stepanić(r.1839.g.) iz Jurekove zadruge, koji je bio crkveni zvonar u to vrijeme.

Predaja govori kako je Turčin zauzeo čitavo Turopolje i onda ležal oko Mlake

Ondje su rasla četiri bresta, na njima su bile karike, o koje su turski časnici svoje konje 

privezivali.

Narod je bježao u brdine prema selu Dubrancu, te se krio po šumama.

Nakon duljeg vremena su se ipak Turopoljci ojunačili, pa se dogovorili, da če složnim silama udariti na Turke.

Došuljali su se u tamnoj noći do turskog tabora i onda je zapalio svaki šopicu(snopić slame)

što su je sobom ponjeli.

Turci iznenađeni u snu, preplašili su se, a kada je uza to počela krvava godina(kiša) padati, pobjegoše kao bez glave.

Naši su ih tjerali prema Sisku, gdje je neki Lacković podrezao stupove na tamošnjem mostu, te su se svi Turci potopili.

Kao uspomenu na onu krvavu godinu nose Turopoljke još i danas crvene rubače .

Kad su se žitelji Lomnice spremali na Turke, učinili su zavjet, govoreći: ako Bog da, da pobjedimo, bumu zezidali svete Tri Krale.

Taj su zavjet poslije pobjede ispunili i sagradili lomničku kapelu.

O lomničkoj kapeli govore i zapisnici turopoljskih kongregacija od godina 1665-1667.

Godine 1665.doznačena su joj dva hrastova stabla, a godine 1666.suhu stablo za ogradu dok su 1667.doznačena dva stabla za njezin popravak(arhiv Plemenite općine Turopoljske).

Potanje se opisuje kako je kapela bila sagrađena od hrastovih drva, žrtvenik je bio sa slikom svetih triju kralja, veče od kapele bilo je drveno predvorje u kojem je bio također jedan žrtvenik. Nad predvorjem je bio drveni zvonik s jednim zvonom.

Kapela je kod žitelja posjedovala raznog žita, od kojeg su morali dati za svaki vagan jedan kvartal u ime kamata, zatim soli i nešto novaca(zapisnik kanoničke vizite iz godine 1678.)

Crkveni krov bio je još dobar godine 1685.a oko kapele bila je drvena ograda.

Crkva je imala sve za služenje svete mise, među ostalim srebrni, pozlačeni kalež, dva misala i tri misna odijela, župnik je bio Mijo pl.Puceković 1678-1708., rodom iz sela Kuće, gdje je rođen 1645.g.

Oko 1692.godine crkva je temeljito obnovljena, postavljen novi strop.

Isto je postavljen novi žrtvenik, ukrašen raznim rezbarijama, ali nije bio još obojen

Pokraj slike sveta tri Kralja bili su na tom žrtveniku kipovi sv.Luke i sv.Bartolomeja koji je kasnije u crkvi dobio posebni žrtvenik.

Već u to vrijeme bila su veća proštenja u Lomnici a svečenicima se davao objed.

Godine 1699.crkva dobiva nov zvonik, a predvorje se popravilo

Crkva je več u to doba posjedovala drvenu klijet u kojoj su se nalazila dva ormara za žito.

Oko crkve još od starine nalazilo se grobljem na kojem su se sahranjivali žitelji Lomnice.

Kad su 1862.gradili nov zvonik i popravljali crkvu, na istočnoj strani iskopali su jamu za vapno.

Već spomenuti Miko pl.Stepanić-Jurekov pripovjedao je Emiliu Laszowskom da su ondje pronašli mnogo ljudskih kostiju.

Kosti su bile navodno vrlo velike, a lubanje čovječje bile su kao ,,vedrena voža” (50 litara)

Više puta žitelji su bez znanja župnikova ukapali na groblju djecu, a Arhiđakon Adam Antun Čegetek strogo je zabranio i zaprijetio da će biti crkva pod interdiktom, ako se to još koji put dogodi.

U kanoničkoj viziti iz 1704. piše da je kapela sv.tri Kralja bila dosta prostrana, tako da je u njoj bilo mjesta i za kišovitog i zimskog vremena.

U novije vrijeme prigradili su kapeli sakristiju od hrastovih greda.

Svete mise služile su se ovdje na Bogojavljenje, bijelu nedelju, Bartolovo i Lukinje.

Crkveni starješine birale su se obično na Blaževo.

1711.19.svibnja, Ivan pl.Čedneković ostavio je župnoj crkvi zemlju zvanu Šipkovčica od 30 sloga, a kapeli svetih Triju Kralja zemlju pri Poljaku od 6 sloga.

1724. 16.svibnja oporuku je pravio Mihalj Ferklić, koji je ostavio 100 talira da se služe svete mise za njega, za njegove roditelje i za one duše kojih se nebi imao tko spomenuti. Za tu svotu odslužena je 361 misa, još je ostavio goričke cirkve plaču jednog leta vu peneze, a kapeli na Lomnici polovinu te plače.

Kanoničku vizitaciju 21.veljače 1726.obavljao je kanonik arhiđakon Matej Mužinić,

pred njega nisu došli starješine lomničke kapele kako su po običaju morali.

Stoga je kanonik arhiđakon odredio da ima njihova kapela ostati zatvorena.

1730.u Lomnici se rodio svečenik Stjepan Dijanežević

1741.godine, u vrijeme župnikovanja Petra Petrinića 1723-57. Potanko staru drvenu kapelu opisao je arhiđakon Stanko Pepelko  u viziti.

Krov je bio dobar, a na zvoniku stajala je kupola, dok je kapela bila okrenuta prema istoku i nije bila baš velika, budući da je imala jedini prozor prema jugu.

Iz kapele došlo se u dosta prostrano predvorje, koje je bilo jednako kao i kapela, strop je bio urešen sa slikama na daskama.

Na velikom žrtveniku bio je kip kako dolaze k Isusu sveta tri Kralja, a sa strane bili su kipovi sv.Bartolomeja i sv.Marka

U predvorju nalazio se još jedan žrtvenik sv.Bartolomeja sa slikom svečevom i kipovima sv.Ladislava i sv.Mihaela, dok je u drugom predjelu bila slika sv.Ane između kipova sv.Katarine i sv.Elizabete.

Treći žrtvenik nalazio se također u predvorju, podignut u čast sv.Trojstvu.

Groblje oko crkve bilo je dobro ograđeno.

1747.rodio se u Lomnici svečenik dr.Stjepan Šoštarec, umro je 1825.g.a župnikovao je u Gorici 1757-1764.g..

1766. 19.ožujka, oporuku je pravila Barbara udova Stepanić r.Ferklić iz Lomnice, lomničkoj crkvi ostavila je 50 forinti, odranskoj isto 50 forinti dubranečkoj 14, na svete mise.

Godine 1749.kapela je nešto proširena i na novo pokrita, dok je 1758.na novo oslikana.

1768. Kanonsku vizitaciju obavio je u župi velikogoričkoj arhiđakon katedralni Josip Mikinović, selo Lomnica brojila je u to vrijeme 56 kuća.

Kapela je bila u dobrom stanju i čista; jedino krov je bio na jednoj strani slab, i ograda oko crkve potrgana.

Arhiđakon je zapovijedio žiteljima neka do Duhova sve poprave, inače se neče više moći u kapeli služiti sveta misa.

Župnik se tužio da nekoji, osobito siromašniji žitelji, na tamošnjem groblju ukapaju svoje mrtvace bez njegova znanja.

Arhiđakon je zaprijetio, da toga više ne čine, jer če inače svima zabraniti ukop na groblju.

Župnik Josip Pogledić tužio se na neke svečenike, možda domače sinove, koji su na nedjelje

i blagdane u kapeli služili svetu misu, te time odvračali žitelje od župne crkve.

Arhiđakon je naredio crkvenim starješinama, da ne smiju nikome na te dane kapelu otvoriti, več mora biti ključ kod župnika.

Zamjerio je arhiđakon Lomničanima i to, što su kapeličine crkvene starješine Jurja pl. Klafurića i Miju pl.Stepanića koji su vrlo marljivo utjerivali kapeličine dugove, bez ikakvog razloga i bez znanja župnikova i viših oblasti skinuli 1768.godine i druge postavili.

Arhiđakon je stare crkvene starješine na novo potvrduo i odredio župniku, da mu odmah javi, ako bi žitelji u službi smetali, da može to prijaviti duhovnoj oblasti.

Stara drvena kapela  sv triju Kralja postala je s vremenom trošna, pa se počelo razmišljati o gradnji nove zidane kapele.

Kod gradnje nove crkve žiteljima je znatno pomogla Plemenita općina turopoljska.

Na sjednici 4.srpnja 1777.godine doznačila je općina za gradnju crkve 80 greda, a na sjednici od 16.kolovoza iste godine, potrebito drvo za pečenje opeke.

Nova zavjetna crkva sv. triju Kralja(sječanje na post turska vremena) sagrađena je 1778.godine, bila je vrlo lijepa kako kaže zapisnik kanoničke vizite iz godine 1779.

Dugačka je bila 9 1/2 a široka 4 5/12 hvati, nadsvođena, taracana kamenom i imala na evanđeoskoj strani malu sakristiju.

U to vrijeme gorički župnik 1757-1779.,       bio je domači sin iz Lomnice.Stjepan Dijanežević

rođen 1730.g.

U crkvi je bio u početku več preko sto godina stari žrtvenik, koji su kasnije zanjenili novim.

Godine 1782 Lomnica je imala 45 kuće i 3 kurije(Adama Arbanas, Benka Arbanas prije Kraljić i Petra Modića prije Stepanić)

Godine 1782.u Božično vrijeme boravio je franjevac otac Modesto Salern, ponovio je to još 1783.i 1784.godine, dali je to bio prvi franjevac u Lomnici zasada ostaje nepoznanica.

Do dana današnjeg dolazak franjevaca sa Kaptola zagrebačkog bio je čest, razlog je bio duhovna i vjerska potreba Lomničana, a župa velikogorička nije imala u to vrijeme kapelana.

Godine 1790. i 1791.boravio je ponovno franjevac u Lomnici o Božiču ali nije poznato njegovo ime(župski zapis)

Iz prvog opisa kuća u Turopolju iz 1796.godine, razbire se da je krov na crkvenom žrtveniku trošan, zato je Plemenita općina turopoljska doznačila crkvi 350 forinti.

Tom svotom u vrijeme župnika Hegedića sagrađen je na zvoniku nov krov u obliku kupole.

Crkva je u to vrijeme još imala trošnu žitnicu i staru komoricu(popis kuća u Turopolju, Državni arhiv Hrvatske).

1799.godine  Lomnica broji 53 kuće, 605 žitelja, a živjelo je 128 vjenčanih parova, te iste godine pričesnici su pili još krv Isusovu iz kaleža.

Kad su se početkom XVIII.vijeka ustrajale u biskupiji nove župe, komisija je predložila, da se u Lomnici utemelji lokalna kapelanija, no to toga nije došlo.

U kapeli sv.tri Kralja bila su na godinu četiri proštenja, na koja su dolazili također svećenici iz susjednih župa.

Proštenja su se održavala na Bogojavljenje, na bijelu nedelju, na drugi dan Duhova, i nedelju poslije Bartolova.

Na Bartolovu okupljalo se najviše naroda, dok je od Badnjaka do Bogojavljenja svećenik neprestano boravio, služeći svetu misi i ispovijedajući vjernike.

Plemenita sudčija imala je potpunu ingerenciju nad crkvom, osim što je bila njezin donator, na Sučijskim spraviščima osim njenih dužnosnika, birali su se i crkveni dužnosnici: zvonari i šikutori.

Zvonari su dobivali plaču za svoj posao, dok šikutori su bili volonteri jedino ih je sučija sa njihovim obiteljima oslobađala davanje radne snage u Sučijske svrhe.

Žitelji sela davali su svećeniku u to vrijeme stan, hranu i novčanu nagradu.

Ponovno je bio franjevac u Lomnici u periodu 1804-1808.

Godine 1804.2.listopada, i 1824.15.srpnja Sv.potvrdu u Gorici je djelio znameniti zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac vjerovati je da su i Lomničani primili potvrdu.

1805.postavljeno je malo zvono u crkvi, Zvono važe 276 starih funti. zvono ima natpis:

                                   ZAGRABIAE + 1805.

 

1806.u svojoj oporuci Ana Terbić r.Brigljević iz Lomnice u svojo oporuci od 11.svibnja, zapisala je iz svog babinstva kapeli sv.Tri Kraljeva 150 forinti, a za altariju goričke župne crkve 100 forinti., izbaštinila je svojeg muža Mateka Terbića radi toga kaj ju je mrsko isprebijal.

1809.5.ožujka, Bara udova Janka Brigljevića iz Lomnice, ostavila je na altariju Majke Božje Goričke 140 forinti i 40 novčila što jo je dugovala kuća Atrbanasova zvana Bolteki, osim toga ostavila je 30 forinti što su joj dugovali Klafurićevi polovicu kapeli sv.Triju Kraljeca a polovicu kapeli sv.Barbare u Velikoj Mlaki

U crkvi su bila tri žrtvenika, veliki sv.tri Kralja i pokrajni sv.Bartola i sv.Trojstva, slike na žrtvenicima bile su naslikane 1846.godine.

U to vrijeme žitelji su na svoj trošak pokrili kupolu na zvoniku sa bakrom.

Godine 1848.Lomnica je brojila 645 duša, u vrijeme župnika Jakova Kosa 1845-1868., inaće rođen je u Dubrancu 1805.godine.

Godine 1851.izjaviše žitelji Lomnice pred arhiđakonom Ignacijem Ročićem, da će crkvu, ako nebi bio njezin imutak dostatan, na svoj trošak popravljati.

1856.godine Lomnica broji 698 duša, a 1858.pojavljuju se kućni brojevi, dok 1859.selo broji 692 duše.

1862. godine porušio se crkveni zvonik, vjerovatno su mu bili temelji preslabi, te je znatno oštetio dio crkve, pri tom puklo je veče crkveno zvono.

Velik dio crkve sa zvonikom morao se ponovno izgaditi.

 

U to vrijeme bilo je građeno jedino križno drvo u Lomnici, nalazilo sa na uglu današnje Školske i Stepanske ulice, prekoputa današnje Gospe Lurdske, ako je prije postojalo križno drvo u Lomnici onda je vjerovatno stajalu na tom mjestu, jer u Turopolju su se križna drva uvijek gradila na istome mjestu.

Križna drva pojavlju ju se u ovim krajevima u 17. i 18.stolječu, položaj raspela pomno se odabirao kako bi ranjeni Isus za utjehu imao lijep pogled i miomirisno okružje.

Prolazeči kraj raspela u polja, vinograde ili šume, svaki bi Lomničan zastao, muškarci bi skinuli škrlak i poklonili se, dok bi se ženske prekrižile, u stvari bio je to razgovor s Bogom.
...

shaka zulu

  • Gost
Odg: "Pokojne" crkve i kapele Odranskog i Pokupskog dekanata
« Odgovori #7 : Rujan 07, 2010, 09:27:18 poslijepodne »
1885.

boravil je za Božić gospon mladi  kapelan Vgorićki Mikula Kovačić sudec je platil

            kvartir gospođe Modić 12 forint a popevaču 2 forinte.

Žitelji Lomnice dali su lijevati novo zvono, sudec je platil prevoz iz Zagreba 4,75

forint, Zvonoljevac je uzeo staro zvono pod račun od 168 forinti i 50 novčića, a pored

toga morala je crkva platiti još 168 forinti i 20 novčića.

 

To zvono nosi natpis: SV.IVAN KRS. M.Z. SV.FLORIJAN M.Z.N.

                                   Br.71 SALIO MATE MAYER v ZAGREBU. 1885.
...
1890.

23.prosinac, u matkovoj zadruzi rođen svećenik MIJO pl.STEPANIĆ

1920. Godine nabavio nova zvona u kapeli sveta tri Kralja,

nagovorio Plemenitu sudćiju da sagradi kapelicu Gospe Lurdske, bio je

dugogodišnji Velikogorički župni, umro 1948 g.. 

 

1891.

zatvoreno je staro groblje za pokop koje se nalazilou Gorici kraj crkve sv Lovre,

otvoreno je novo sadašnje groblje.
...
1901.Godine

Plemenita sučija u vrijeme sudca Stjepana pl.Šoštarca kupila je imanje od grofa

Geze Vernića u Meštrici, tu se nalazilo malo zvono zvano cinkuš, koje je dozivalo

družinu k jelu. Nakon kupnje imanja Plemenita sučija premjestila je cinkuš u lomničku crkvu, tako da su u to vrijeme bila tri zvona u crkvi.

Crkva sv.triju Kralja kakva je bila početkom XX.stolječa, služila je na čast i ponos Lomničanima. Bila je prostrana, tako da je mogla u to vrijeme služiti i kao župna crkva, građevni slog je skladan, a izvana i iznutra u lijepom je redu.

Crkva je ukrašena sa tri žrtvenika koji su izrađeni u Zagrebu, veliki oltar sa slikom sv.tri Kralja sa strane se nalaze još sv.Valentin i sv.Florijan.

Na strani evanđelja nalazi se žrtvenik sv.Bartola, a sa strane epistole žrtvenik

sv.Trojstva.
...
1904.

Za svete tri Krale i kuharicu godine potrošil je sudec 22,32 kruna.

23.siječnja uzimana mjera za veliki oltar sv.tri Kralja, sudec platil strošek 4 krune

5.travnja na dan občinske ispovjedi potrošeno je 16 kruna,  za župnika kad je došel

na sjednicu u ime gradnje velikog oltara potrošeno je 9,70 kruna.(župnik je u to doba

bio Franjo Peterca 1896-1920.inače rodom je bio Slovenac, rođen je 1841.u

Dravljanima u Kranjskoj.

14.travnja bilo je posvečenje velikog crkvenog oltara.
...
1905.
...
Gjure Ivčecu cimermanu plačeno je za popravak oltara sv. Trojstva 20 kruna, a zidaru

za bjeljenje crkve 12 kruna.

Svi sadašnji crkveni oltari pravljeni su 1905 u Zagrebu, pa si je sudec naplatil 3

krune dnevnicu kad su ih vozili u Lomnicu.
...
1930.

11.svibanj, skupština Plemenite sučije odlučuje da treba popraviti kapelu sv.tri Kralja.

12.srpanj, sudac Josip pl.Arbanas-Bugnarov moli Plemenitu općinu 30 000 dinara za

              popravak kapele.

30.srpanj,Plemenita općina turopoljska podjelila je 5.000 dinara za popravak

lomničke kapele
...
1931.

16.srpanj Ivica Škala iz Zagreba daruje 1.250 dinara za popravak kapele sveta tri Kralja

u blagajnu Plemenite sučije.

Skupština prihvača dar i odlučuje tim novcem ofarbati ogradu oko crkve.
...
http://www.inet.hr/~sstepnan/povijest-crkve.html

(Malo sem prefiltreral računovodstvo.)

shaka zulu

  • Gost
Odg: "Pokojne" crkve i kapele Odranskog i Pokupskog dekanata
« Odgovori #8 : Rujan 07, 2010, 10:57:45 poslijepodne »
Zupna crkva Sv Petra, Petrovina

Crkva Sv Petra u Petrovini bila je jedna od najstarijih i najuglednijih crkava u Turopolju. Spominje se vec 1279. godine, a u izvjestaju zagrebackoga kaptola iz 1344. stoji da je bila zidana i imala drveni pignaculum. Spominje se takoder zupni dvor u kojem je stanovao zupnik. Crkva je bila ugledna i imucna. Svake nedjelje je i za vecinu blagdana u Petrovinu je dolazilo mnostvo naroda, ne samo radi sajma, nego i sluzbe Božje koja se ovdje svecano obavljala. Petrovinski je zupnik, naime, uzdrzavao skolu i ucitelja, koji je uz ostalu izobrazbu ucio djecu i crkvenom pjevanju. Godine 1475. spominje se zupnik Petar, 1494. zupnik Dominik, a 1574. zupnik glagoljas Matija.

Poslije provale Turaka na celu s Hasan-pasom, ova je crkva zapostavljena, a Petrovina nije vise nikad bila samostalna zupa. Iako je crkva obnovljena 1622. njome je upravljao zupnik iz Velike Gorice, neko vrijeme iz Odre, a zatim opet iz Velike Gorice. Crkva je u nekoliko navrata popravljana i dogradivana, a inventar obnavljan.

Krajem sedamnaestog stoljeca, medutim, mnoge su podrucne crkve napustene. Ista je sudbina zadesila i crkvu u Petrovini u kojoj je 1805. bilo samo pet kuca s 73 stanovnika.

U tijeku su pripreme za gradnju crkve Sv. Mihaela Arkanđela u Turopoljskoj Petrovini. (1998.)

Crkve i kapele Odranskog i Pokupskog dekanata
Katja Matković Mikulčić

shaka zulu

  • Gost
Odg: "Pokojne" crkve i kapele Odranskog i Pokupskog dekanata
« Odgovori #9 : Rujan 07, 2010, 11:01:19 poslijepodne »
Kapela Duha Svetoga

Hotnja, 1854. godine, srušena 1969., nova izgrađena sedamdesetih godina

U kapeli se nalazio oltarić iz 17. stoljeća s rijetkim ikonografskim primjerima. Do danas je sačuvana oltarna pala Svetoga Duha i kipovi sv. Huberta, te sv. Ivana Nepomuka.


Kapela sv. Tri kralja
Roženica, 1847. godine, srušena 1975.

Stara kapela je u izvedbi bila vrlo slična ostalim kapelama građenim u vrijeme župnika Pavla Stoosa, onima u Pokupskom Gladovcu i Hotnji. Oltarić za kapelu 1740. darovao domaći sin vojvoda Adam Križanić. S bačvastim svodom od piljenih dasaka, malom propovjedaonicom i oltarom služila je svrsi više od sto godina, kada je zbog dotrajalosti srušena, te je na isstom mjestu podignuta zidana kapela.

Od originalnog inventara su sačuvani i u novu kapelu premješteni kipovi sv. Jurja i sv. Ignacija, te oltarna pala, koju je nanovo uokvirio domaći majstor Joža Markuz u vlastitom stilu. Isti majstor je izradio i oltar za novu kapelu. Ovako prerađeni inventar smješten je u novu kapelicu.

-

Matica hrvatska Pokupsko posebno je ponosna na mapu bakropisa „Pokupski biseri“ akademskog slikara i grafičara Zvonimira Vile, koja je ovom prilikom predstavljena brojnim okupljenim članovima i gostima Matice. Radi se o seriji od 8 bakropisa i bakroreza koji prikazuju 7 drvenih kapela pokupskoga kraja i župnu crvku u Pokupskom. Umjetnik Vila ovime je trajno sačuvao od zaborava našu sakralnu i graditeljsku baštinu, osobito prikazom dviju nažalost srušenih drvenih kapela, u Hotnji i Roženici.
 
http://www.pokupsko.hr

-

Kapela Sv, Ivana Krstitelja, Donji Hrusevec

Drvena kapela iz 1668. godine, poslije dograđivana i preuređivana, bila je nagrizena zubom vremena kada ju je uz veliko negodovanje konzervatora dao srušiti zupnik Mirko Jurin, a na njezinu je mjestu za potrebe bogosluzja izgradio novu, modernu i prostranu kapelu. O staroj kapeli sacuvao se slijedeci zapis:

"Kapela sv Ivana u Donjem Hrusevcu posebna je po tome sto je nacin svodenja unutrasnjeg prostora slozeniji. Kroviste od rozenica naslanja se na "platnice" koje prosiruju strehu. Pogled je obijen daskama i ukrasen kapljicastim zupcima, a bacvasti svod upire se s unutrasnje strane o platnice i obijen je piljenim daskama. Svod je mogao nastati i kasnije. Procelje podupiru samo dva profilirana stupa, a zabatje raskosnije uresen geometrijskim "spicirungima". Zabat i zvonik obijeni su okomitim daskama i letvama. U pogledu zvonika ponavlja se isti motiv kapljicastog zubcanja kao i na pogledu strehe.

U izvorima se kapelica opisuje 1668, godine kao mali jednocelijski prostor sa zvonikom. Krajem XVII, stoljeca povecana je dobivsi predvorje. Potpuno iznova i vecu podigli su je 1758. godine, a kao sve kapele Pokuplja i Turopoljska bila je zasicena bojom sa slikanim stijenama"

Crkve i kapele Odranskog i Pokupskog dekanata
Katja Matković Mikulčić

Imal sem negde više o kapele na Hojtne ali do bi to prenašel po se kniga...

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7271
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: "Pokojne" crkve i kapele Odranskog i Pokupskog dekanata
« Odgovori #10 : Rujan 13, 2011, 08:05:16 poslijepodne »
http://imageshack.us/photo/my-images/845/image0320t.png/

Navještenje

Sitnice o povesti i obnove cirkve,grobnicami vujne...
wwwg tablice

Offline kuntakinte

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 7271
  • ...besposleni internetski masturbator...
Odg: "Pokojne" crkve i kapele Odranskog i Pokupskog dekanata
« Odgovori #11 : Kolovoz 12, 2013, 08:05:04 poslijepodne »
12.08.2013
Misa u obnovljenoj kapeli sv. Lovre
 U subotu je u kapeli sv. Lovre održana sv. misa koju je predslavio župnik NBDM Velika Gorica vlč Vlado Razum uz brojne vjernike štovatelje poznatog sveca mučenika.       
...Zanimljivu povijest kapele opisao je vlč. Janko Barle, Zmaj Budanjski, prevendar prvostolne crkve, arhivar diecezanski te tajnik nadbiskupa zagrebačkog i vlč Franjo Peterce, Zmaj Dravljanski  tada župnik u Velikoj Gorici te arhivar Plemenite Opčine Turopoljske.
 - Mala zidana kapelica (poklonac) sa žrtvenikom sv. Lovre podignuta je na mjestu gdje je grof Zrinski dao objesiti deset turopoljskih plemića jer su oni vjerno branili turopoljska prava kao što je sv. Lovro branio crkvena prava. Štovanje sveca-mučenika je raslo, pa su župljani izgradili (oko 1740.) prostranu drvenu kapelu sa drvenim zvonikom, koju su kasnije podzidali i popločali opekom a župno zemljište ogradili za groblje. U vrijeme sajma  (bio je na prostoru gdje su sada dvije velikogoričke škole) da bi brojni pobožni narod izvan kapele pratio službu Božju podigli bi sa strana drvene kapke. Pošto je bila u blizini župne crkve sve potrebne stvari za obrede su se prenosile u kapelu. U vrijeme cara Josipa II  dokinute su brojne kapele pa je i kapela sv Lovre srušena (1785.), a zabranom ukopa oko crkve NBDM prostor kapele postaje župno groblje. Ubrzo Plemenita opčina predlaže župniku vlč. Hegediću da se kapela opet sagradi te osigurala potrebnu drvenu građu. Dovršena je 1816. puno prostranija te sa tri žrtvenika ( uz glavni bili pokrajni sv Barbari i sv Petru). Osim na dane sajma i Dušni dan služilo se i prilikom pokopa na groblju dok se groblje nije zatvorilo (1891.) i preseljeno na sadašnju lokaciju a tamo izgrađena kapela sv. Filomene. Kako kapela sv Lovre nije održavana, pročelni se dio nagnuo i prijetila opasnost (jedini bio ozidan a ostale drvene stijene kao i zvonik mortom ožbukani) pa je donesena odluka (1894.) da se poruši što je učinjeno tek 1904.  Želju župljana da se iznova sagradi kapela na starom groblju podržao je župnik Franjo Peterca, Zmaj Dravljanski. Uz pomoć Plemenite opčine Turopoljske,  prihoda  od prodane građe prilikom rušenja stare i darova župljana kapela je sagrađena od opeke. Od predloženih nacrta izabran je onaj kapele u Dužici a radovi povjereni odborniku Nikoli Hribaru. Dovršena je 1907. i svečano blagoslovljena 1909. godine - opisao je povijest vlč. Barle.

Nažalost, u bivšem sistemu mnoga crkvena imanja su oduzeta i nacionalizirana pa i ova u središtu Velike Gorice, te je izgrađeno gradsko naselje. Na prostoru bivšeg groblja sada je suvremeni objekt Javne vatrogasne postrojbe grada Velike Gorice i DVD-a Velika Gorica . A kapela sv. Lovre nedavno obnovljena izvana i iznutra krasi središte grada i budi uspomene na povijesnu baštinu Turopolja.   

pripremio: Ivan Nađ, Zmaj Brezanski od Hrvata
http://www.vgdanas.hr/Dogadjanja/Clanak/7075/misa-u-obnovljenoj-kapeli-sv-lovre.aspx
wwwg tablice