Novi Postovi

 Str: [1] 2 3 ... 10
1
Povijest / Odg: Ad Fines
« Zadnji post Stjepan Veljača 14, 2021, 04:20:47 poslijepodne »
Malo opet budim staru temu. Naime naišao sam na jednu kartu koja prikazuje sasvim drugačiji položaj rimske ceste od Siska prema Senju i po njoj je logično da se Ad Fines nalazio na području Vukomeričkih gorica.

https://web.facebook.com/vukomerickegorice/photos/a.168057271698592/168067865030866
2
Kultura i umjetnost / Odg: Krleža / "Putovanje u Vučjak" (TV serija)
« Zadnji post Ljudevit Kaj Veljača 06, 2021, 06:51:16 poslijepodne »
"Putovanje u Vučjak" (TV serija)
Miroslav Krleža-Ivo Štivičić: 'Putovanje u Vučjak' (1/15), 57:14
https://www.youtube.com/watch?v=95dznW7zD9M&list=PLizB5fIM9hLRtpPbX9fc2iCmz8NNax_UF

Citat:
Odg:Hrvatski trojězični pluralizem ili ŠTO-jěnoumlě / Krleža o ilirskomu pokretu
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=274.msg57171#msg57171:

Miroslav Krleža: Referat o ilirizmu na znanstvenom skupu o hrvatskom narodnom preporodu (1966), 04:27
https://www.youtube.com/watch?v=Uas7sxUyY7M
3
Povijest / Odg: Hrvatsko protuletje (proljeće) AD 1971 - Krleža
« Zadnji post Ljudevit Kaj Veljača 06, 2021, 06:39:14 poslijepodne »
Krleža i Hrvatsko protuletje (proljeće)

1967. potpisuje "Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika". U doba Hrvatskoga proljeća simpatizirao je zahtjeve proljećara, no povukao se kad je postalo očito da je Tito odlučio slomiti hrvatski nacionalni pokret.

https://www.krleza.hu/cro/o-miroslavu-krlezi.html

*****************

Na suđenju njegovu ocu (Franji Tuđmanu) 1972. godine obrana je odlučila pozvati Miroslava Krležu i generala Rukavinu za svjedoke. Mladi Miroslav Tuđman uime obitelji bio je zadužen da ode ka Krleži i pita ga bi li on htio doći na sud i biti Franjin svjedok.

– Došao sam u njegov ured i pitao ga hoće li svjedočiti na očevu suđenju. Pristao je istog trenutka, samo me zamolio da ga pričekam pred zgradom suda i da zajedno odemo u sudnicu kako ne bi lutao po zgradi. Međutim, čuvši da će Krleža i Rukavina biti svjedoci u Tuđmanovoj obrani, sudac je – nakon intervencije iz Izvršnog komiteta CK – morao opozvati svoju odluku te rekao da oni ne trebaju dolaziti jer sud prihvaća sve ono što oni trebaju posvjedočiti. Sjećam se da mi je tada, kada sam išao k njemu, Krleža rekao da mu je žao što ga Matica i proljećari nisu zvali. “Ja sam tu iza ugla, a nisu me zvali”, rekao je – sjeća se Miroslav Tuđman, koji je s bratom i majkom ocu svaki dan nosio hranu u zatvor u Petrinjskoj ulici.

https://www.vecernji.hr/vijesti/miroslav-tudman-odrastao-sam-u-kuci-u-kojoj-se-nisu-pricali-vicevi-i-nije-se-pilo-1465312
4
Ivan Zvonimir Čičak, 05.02.2021:

Taj pokret (Hrvatsko proljeće) nije počeo 70-tih godina kao što se misli. On je počeo 1966. govorom Miroslava Krleže na obilježavanju 130. obljetnice ilirskog preporoda. Taj njegov govor je objavljen u „Kolu“ Matice Hrvatske, a kasnije je objavljen u knjizi „Govori“ koje je izdala naklada Zadro. On je tada obračunao s Ilirskim preporodom kao sa nečim što je napustilo hrvatsku nacionalnu ideju zapravo u čast unitarističkog ilirizma. Ja sam igrom slučaja bio na tom njegovom predavanju koje je bilo (ja sam tad imao 18 godina) u starogradskoj vijećnici. Navečer je bila akademija u kazalištu i njemu već nisu dali da na početku pozdravi skup. (A) imate na youtube-u jednu malu sekvencu od 4,5 minute. Kad vidite one face koje sjede u prvom redu, iz partijskih redova, onda vidite one kisele, oni su bili svi u šoku. To je prvi dio.

Odgovarajuči video-zapis (početek videa vusklađen z početkom gornoga teksta)
https://youtu.be/wqZshdbvGbg?t=107
***
Odg:Hrvatsko protuletje (proljeće) AD 1971/Ivan Zvonimir Čičak: počelo z Krležum
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=3107.msg57170#msg57170

Miroslav Krleža: Referat o ilirizmu na znanstvenom skupu o hrvatskom narodnom preporodu (1836-1966)
(Provizorni zapis na osnovu video-snimke na youtube-u)

„Naši Iliri nisu bili jedini ni osamljeni romantici. Postoji međutim jedan motiv koji čini naš ilirski pothvat doista originalnim, u kulturnoj i književnoj historiji evropskih naroda moglo bi se reći jedinstvenim. Sam fakat što su naši buditelji ilirske narodnojedinstvene književnosti odlučili da probude narodnu svijest iz mrtvila tako da su se odrekli svoga narodnog imena i svoga jezika, i to veoma odlučno i veoma smiono, uvjereni da se isključivo samo neopozivim odricanjem jezika i imena može ostvariti južnoslavenska, upravo sveslavenska sinteza u višem, nadnarodnom, oduhovljenom smislu, taj fakat odvaja ih bitno od svih sličnih romantičnih (romantičarskih) pokreta u svijetu.

Kada se danas (kao što se uobičajilo) govori o ilirskom eksperimentu patetično, mislim da ne bi trebalo zaboraviti na književnost kajkavsko-čakavskog kruga, koju su naši Iliri bacili kroz prozor kao truplo.

Ne mislim govoriti o dramatskom prekidu književnog kontinuiteta koji je trajao u rasponu od 300 godina, ali da su politički, intelektualno-moralni, idejni i jezični elementi od Flancija (Plancija?) do Vramca i Pergošiča, od Škrinjara do Zrinjskih Frankopana i Jurja Križaniča, od Milovca, Baltazara Krčeliča, Jambrešiča, Belostenca, Habdeliča, Zagrebca, pa sve do Miklošiča, Brezovačkog i Kristijanoviča i mnogih, mnogih drugih, po svojim književnim i idejnim preokupacijama, svjedočanstva koja prate sva europska glavna strujanja od reformacije i protureformacije do Voltairea, da su ova pera po jasnoći izraza, po dotjeranosti kurijalnog, pravnog i pučko-poetskog stila nesumnjivi dokaz kako je čista narodna riječ krila u sebi sve otvorene mogućnosti bogatog književnog razvoja – to, mislim, ne treba poricati.

Za volju kulturnog i političkog jedinstva, zbog dalekovidne utilitarističke perspektive bratstva s ostalim narodima, od Istre do Bosne, od Kranjske do Srbije, do Makedonije i do Bugarske, odreći se svoje vlastite književne prošlosti i tradicije, svoga jezika i svoga imena, bila je to smionost samozatajna koju je mogao da nadahne samo bezazleni idealizam bez ikakvih skrivenih misli ili kombinacija.

„Sa(h)raniše, eto, u očima srpskim sve (h)orvatsko, bilo pa nije, lepo, i nema više (H)Rvata, a to isto i Srbljima žele, mrtvo ime ilirsko koje danas ne znači ništa.“ To su sve citati iz štampe, nisam specijalno navodio momentalno autore, datume ni mjesta, ali to su citati.

I tako se narod hrvatski, hrvatsko-srpski počeo prebrojavati koliko ih ima i šta je čije, tko se kako krsti, pa su se našijenci dobrano izgrdili uzajamno zbog svetoga Kirila i starinske vlastitosti. Nego, želio bih naglasiti kako naše brige i naša zbrka što se tiče podvojenih mentaliteta u tom pogledu, nisu bile mnogo manje u vrijeme kad se „Danica“ proglasila ilirskom, no što su danas.
Tako su i Bugari uzeli svoje istočno narječje da se otmu srpskom jezičnom utjecaju.
Vuka su odbacili isto tako Srbi, a jedini vjerni ostali su mu Hrvati kao poklonici južnog govora u ime književnog i narodnog jedinstva proklamiranog po Iliriji.“

*****
Video-zapis
Miroslav Krleža: Referat o ilirizmu na znanstvenom skupu o hrvatskom narodnom preporodu (1966), 04:27
https://www.youtube.com/watch?v=Uas7sxUyY7M



Citat:
Krležin Gvozd - službeni kanal Ive Štivičića
1,85 tis. pretplatnika

Dio referata kojeg je Krleža održao 1966. na znanstvenom skupu povodom 130. obljetnice hrvatskog narodnog preporoda.

Izgrađujući svoj stav prema »ilirskom herderovskom golubinjaku« četrdesetak godina, K. rezimira svoja zapažanja u referatu održanom na skupu o 130-godišnjici hrvatskoga narodnog preporoda u Zagrebu (Forum, 1966, 3-4). Premda do kraja ostaje na stajalištu da su ilirci pogriješili što su kajkavštinu žrtvovali štokavštini kao jedinstvenomu hrvatskom književnom jeziku (»bacivši je kroz prozor kao truplo«), K. ipak donekle opravdava taj čin Gaja i njegovih istomišljenika određenim višim ciljevima. Polazeći od teze kako ilirci nisu bili ni u čemu »osamljeni romantici«, jer su svoj program ostvarivali istim poetskim shemama i istim idealizmom kao i ostali slavenski i neslavenski narodi, on prije svega konstatira: »Sama zamisao ilirizma kao političkog plana ujedinjenja svih južnoslavenskih naroda - pro futuro, mogla se poetima s pravom prikazati kao iluzija, koja nije isprazno priviđenje, i u tom pogledu ideja o političkom ujedinjenju ilirskih zemalja javlja se kao logična formula na kraju dugotrajnog historijskog perioda.« Istodobno, K. zaključuje da je samo bezazleni idealizam iliraca i vjera u mogućnost političkoga i kulturnog jedinstva mogla dovesti do odricanja »vlastite književne prošlosti i tradicije, svoga jezika i svog imena« - što je bila »smionost samozatajna«.

Naposljetku, K. će, usprkos svim svojim ogradama i kritičkim napomenama o ilirizmu priznati činjenicu: »Postoji jedan motiv koji čini naš ilirski pothvat doista originalnim, u kulturnoj i književnoj historiji evropskih naroda moglo bi se reći jedinstvenim. Sam fakat što su naši buditelji ilirske narodnojedinstvene književnosti odlučili da probude narodnu svijest iz mrtvila tako da su se odrekli svoga narodnog imena i svoga jezika, i to veoma odlučno i smiono, uvjereni da se isključivo samo neopozivim odricanjem jezika i imena može ostvariti južnoslavenska, upravo sveslavenska sinteza u višem, nadnarodnom, oduhovljenom smislu, taj fakat odvaja ih bitno od svih sličnih romantičarskih pokreta u svijetu.« (tekst djelomično preuzet iz enciklopedije Krležijane).


5
Ivan Zvonimir Čičak, 05.02.2021:

Taj pokret (Hrvatsko proljeće) nije počeo 70-tih godina kao što se misli. On je počeo 1966. govorom Miroslava Krleže na obilježavanju 130. obljetnice ilirskog preporoda. Taj njegov govor je objavljen u „Kolu“ Matice Hrvatske, a kasnije je objavljen u knjizi „Govori“ koje je izdala naklada Zadro. On je tada obračunao s Ilirskim preporodom kao sa nečim što je napustilo hrvatsku nacionalnu ideju zapravo u čast unitarističkog ilirizma. Ja sam igrom slučaja bio na tom njegovom predavanju koje je bilo (ja sam tad imao 18 godina) u starogradskoj vijećnici. Navečer je bila akademija u kazalištu i njemu već nisu dali da na početku pozdravi skup. (A) imate na youtube-u jednu malu sekvencu od 4,5 minute. Kad vidite one face koje sjede u prvom redu, iz partijskih redova, onda vidite one kisele, oni su bili svi u šoku. To je prvi dio.

Odgovarajuči video-zapis (početek videa vusklađen z početkom gornoga teksta)
https://youtu.be/wqZshdbvGbg?t=107

Citat:
Odg:Hrvatski trojězični pluralizem ili ŠTO-jěnoumlě / Krleža o ilirskomu pokretu
http://www.forumgorica.com/index.php?topic=274.msg57171#msg57171:

Miroslav Krleža: Referat o ilirizmu na znanstvenom skupu o hrvatskom narodnom preporodu (1966), 04:27
https://www.youtube.com/watch?v=Uas7sxUyY7M
6
Povijest / Hrvatsko protuletje (proljeće) AD 1971
« Zadnji post Ljudevit Kaj Veljača 06, 2021, 05:25:50 poslijepodne »
2021 02 05
Okrugli stol Večernjeg lista Hrvatsko proljeće – 50 godina poslije
Vuru-i-frtalni okrugli stol o pol stoletja Hrvatskoga protuletja AD 1971

Okrugli stol Večernjeg lista "Hrvatsko proljeće – 50 godina poslije“. Riječ je o jednom od najvažnijih razdoblja hrvatske povijesti, o pokretu koji je kulminirao 1971. godine i koji je ugušen početkom prosinca te godine. Gosti su Ivan Zvonimir Čičak, jedan od najistaknutijih proljećara i studentski vođa,  Željko Krušelj, Sveučilište Sjever, Hrvoje Klasić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Josip Mihaljević, Hrvatski institut za povijest. Moderator je Žarko Ivković, izvršni urednik Večernjeg lista.

1)
Delomični, skračeni zapis diskusije


POLEMIKA NA VEČERNJAKOVU OKRUGLOM STOLU 'HRVATSKO PROLJEĆE – 50 GODINA POSLIJE'
Jesu li proljećari izgubili, a pobijedio onaj koji je bio najmanje proljećar?
Tome važnom razdoblju suvremene hrvatske povijesti Večernji list posvećuje specijalni magazin na 156 stranica koji će se na kioscima pojaviti 7. veljače 2021. godine.
05. VELJAČE 2021. U 18:00
https://www.vecernji.hr/vijesti/pratite-okrugli-stol-jesu-li-proljecari-izgubili-a-pobijedio-onaj-koji-je-bio-najmanje-proljecar-1466695


2)
Video snimka okrugloga stola:

Okrugli stol Večernjeg lista "Hrvatsko proljeće – 50 godina poslije“, 01:13:10
https://youtu.be/wqZshdbvGbg


7
Kajkavski / Jêzik na poprečke
« Zadnji post Stjepan Veljača 04, 2021, 12:04:51 prijepodne »
https://velikagorica.com/2021/2/2/lovec-v-kalne-vode/jezik-na-poprecke-93

Kajkavski, z têrem mi govorimu v našem kraju, jê špôrni jêzik. Volimu odseči neka slova têra nam nêtrebaju. Jêzik ne voli da sê popikôvla z reči, če morê na poprečke prêjti, da mu ležê idê, on zagladi nekê réči.

Tak drugi kajkavci govoriju hiža, tak se pišê v knigami, a mi velimu iža. V standardnom jeziku veli sê hrast, a pri nômi jê to rôst. Zapraf sad kad ovo pogledam mi sê čini kak mi kajkavci z ovoga kraja ne volimu baš taj glôs h. Ko da nam ga né ničemu tréba.
8
Kajkavski / Nêred i kazna [humoreska]
« Zadnji post Stjepan Siječanj 29, 2021, 10:00:11 poslijepodne »
https://velikagorica.com/2021/1/29/lovec-v-kalne-vode/nered-i-kazna-92

Humoreska od dijaloga koja prati ovlaštenika i potencijalnog kažnjenika s obaveznim obratom na kraju.
9
Kajkavski / Klinčec stoji pod oblukom
« Zadnji post Stjepan Siječanj 26, 2021, 09:29:49 poslijepodne »
https://velikagorica.com/2021/1/26/lovec-v-kalne-vode/klincec-stoji-pod-oblukom-91

Kaj jê to klinčec? I zôkaj bi morti trebalo pisati obluk, a nê oblok.

10
Kajkavski / Napojêno blôgo
« Zadnji post Stjepan Siječanj 22, 2021, 06:39:30 poslijepodne »
 Str: [1] 2 3 ... 10