Svakidašnje teme > Povijest
Ad Fines
shaka zulu:
Godina V. U ZAGREBU, I. SIEČNJA 1883. Broj 1.
V I E S T N I K
HRVATSKOGA
ARKEOLOGIČKOGA DRUŽTVA.
Andautonia (Šćitarjevo)
i započetak izkapanja od strane nar. zem. muzeja na onom tlu.
Medju starimi spisatelji dva su samo zemljopisca, koja spominju
ovaj naš starodavni grad. Prvi je Ptolemaeus (Cl. Ptolemaei
geographiae libri odo. Ed. Wilberg. Essenđiae 1838 pag. 161), po kora
Andautonia fAvSauTÓviov) bjaše grad Pannoniae Superioris, te ju navadja
medju Bononia (Banostor) i Novidunum (blizu Gurkfelda):
Bononia 38° 40' 45° 40'
Andautonium 38° 10' 45° 10'
Novidunum 37° 50' 45° 10'
iz čega se nedaje ništa temeljita opredjeliti za njezin položaj, tim
vec'e, što su u tom poglavju XIII. mjesta veoma neuredno navedena
a ponješto i pogrešno, pošto Bononia spadala bi pravo na
sliedeće poglavje XIV., gdje se opisuje Pannonia Inferior. Drugi
pako, koj ju spominje, jest pisac tako zvanoga Antoninianskoga
putopisa (Itinerarium Antonini Augusti. Ed. G. Parthey el M. Pinder.
Berolini 1848 p. 126), koj ju bilježi na cesti, koja je upravno polazila
iz Optuja (Poetovio) u Sisak (Siscia), ali pod imenom ponješto
skraćenim Dautonia (Dautona, Dantona, Daittond).
Noviji pako zemljopisci jako su zabasali u označenju mjesta,
gdje je Andautonia ležala. Latius meće ju u Ti/fer ili Reyn, Lapié
u Bertinecz, Reichard u Zethan itd.; jedini D' Auuille približio se
je pravomu mjestu, jer ju stavlja u okolici Šćitarjeva ali uz lievu
obalu Save.
...
I jamačno po Antoninianskom putopisu Andautonia dolazi
točno u Sćitarjevo. Evo pruge, kako ju taj putopis bilježi:
A Petovione Siscia mpm C
Aquaviva » XVIIII
Pyrri » XXX
Dautonia » XXIIII
Siscia » XXVII
...
http://hrcak.srce.hr/file/75133
shaka zulu:
o topuskom:
Topusko se nalazi oko 50 km udaljeno od Gline, Petrinje i Siska,
55 km od Karlovca i 65 km od Zagreba.
Smješteno je u brdovitom predjelu Banovine, između Petrove i Zrinske gore. Topusko je manji gradić poznat po termalnim izvorima. Povijest seže po nekim prapovijesnim nalazima čak do 3000. g. pr. K., a govori o naseljima Ilira i Kelta, koje su kasnije prevladali Rimljani. Rimljani su na mjestu Topuskog podigli naselje, koje po nekim stručnim mišljenjima odgovara podacima o naselju Ad Fines. Neki arheolozi pretpostavljaju da je Ad Fines bio na području sela Mali Gradac, dok bi na području Topuskog trebalo smještati naselje Quadrata. Rimljani su se u tim područjima bavili rudarstvom željezne rude, koju su prevozili cestama i rijekama. Važnu ulogu za razvoj mjesta imala je rimska cesta "Via exercitualis", koja je povezivala rimske provincije Dalmaciju i Panoniju, a naselje na mjestu Topuskog s rimskom Siscijom (današnji Sisak). Pronađeni su mnogi tragovi iz doba Rimskoga carstva, a 1877. i temelje građevine (vjerojatno terme).
U 4. i 5. stoljeću nadiru Goti i Langobardi, u 6. stoljeću Slaveni i Avari, a u 8. st. Franci. U 10. st. dolaze i Mađari, pa 1097. u bitci na Gvozdu pogiba Petar Svačić, po kome se danas zove Petrova gora. Ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. početkom 13. st. daje cistercitima određene povlastice, i oni se nastanjuju u samostanu na mjestu gdje je danas perivoj Opatovina. Cisterciti su pod turskom prijetnjom otišli iz Topuskog, a kralj Ferdinand I. prava opatije dodjeljuje 1558. zagrebačkim biskupima. Turci su ipak 1556. zauzeli imanje topuske opatije, a cistercitski samostan i crkvu razorili su topovima. Predaja kaže da je po tom događaju Topusko dobilo naziv. Nakon Turaka, 1784. godine Topusko je došlo pod upravu Vojne krajine. Od samostana i opatije preostalo je jedino gotičko pročelje crkve visoko 23 m.
http://www.arhitekt.unizg.hr/xsite/_hr/znanost/projekti/pr_hr/parkovi/zupanije/03_Sisacko-moslavacka/03-top/03-top_grad.htm
shaka zulu:
A.Durman:"O geostrateškom položaju Siska"
http://hrcak.srce.hr/file/8483
O antičkim putovima za Sisak ili iz njega mnogo je više pisano no o samom Sisku,ali vrlo neujednačeno. Čini se da najproblematičnija cesta, ona izravno u Panoniju premaMursi, barem što se tiče prijelaza preko Save i njezine trase kroz širu nizinu Lonjskogapolja do obronaka Moslavačke gore, nije nikada bila razlogom polemika.
121
--------------------------------------------------------------------------------
Page 6
A. Durman: » O geostrateškom položaju Siska «, Opvsc. archaeol. 16, 117-131 (1992).
Trasa komunikacije iz Tabule Peutingeriane od Siscije do Servicija već je vrlo rano,zahvaljujući nalazu pet rimskih miljokaza, precizno usmjerena obroncima banijskih brdaod Mošćenice i Moštanice prema jugoistoku do Dubice na Unu.1* U sjajnoj studiji o ovojcesti Bojanovski je locirao i prvu, ujedno i najproblematičniju staciju (u Tabuli nemaoznake milijacije do nje) od Siscije za Ad Pretorij (Ad Praetorium), na gradinu Tuk uBaćinu na XXXIII milje od Siska, a sam Pretorij prebacio na desnu obalu Une u Suvaju6 do 7 km uzvodno od Bosanske Dubice. Kraj Crkvine u Suvaji smiješta i riječnopristanište za pretovar robe.17Bojanovski je vrlo iscrpno i precizno iznio svu problematiku i ostalih cesta premaantičkim izvorima, arheološkoj literaturi i situaciji na terenu i tako zaokružio prevladavajućemišljenje o stacijama i trasama u neposrednoj okolini Siscije.18 S obzirom na velik opseggrađe koju je autor obuhvatio u tom radu, ovdje će se naznačiti samo neki problemi vezaniuz relaciju Tabule i iL AnLCesta iz It. Ant Siscia - Poetovio nije nakon lociranja Andautonije u Šćitarjevoizazivala ozbiljnijih rasprava. Trag joj se može pratiti zapadno od sela Dužica i Lekenik,a nastavak kroz sela Peščenica, Buševac, Vukovina19 do prijelaza na Savi kod šćitarjeva.20Na cesti za Petovij preko Andautonije u selo Buševac n, južno od Velike Gorice,lociran je Ad Fines, koji nije na It. Ant., te se u njemu razdvajaju ceste za Emonu (prekoNevioduna) i Petovij. Položaj Ad Fines Bojanovski smatra plemenskom granicom"između Varciana i Andautonensium" koju je poštivala i rimska uprava.n U raspravu opoložaju ove stacije moramo uključiti i trase ostale dvije ceste jer je ona izravno ilineizravno vezana za njih.aTabulaEmona, Acervone, Ad Praetorium (Latovicorum), Crucio, Noviodunum, Romula,Quadrata, Ad Fines, Siscia.It. Ant.Emona, Praetorium Latovicorum, Noviodunum, Quadrata, Siscia.It. AntSenia, Avendone, Arupium, Bibium, Romula, Quadrata, Ad Fines, Siscia.Zadnje tri stacije prema Sisciji (Romula, Kvadrata /Quadrata/, Ad Fines) potpuno suidentične na dvije različite trase. Ta podudarnost razlogom je dvjestogodišnjim polemikamameđu arheolozima. Izdvojila su se dva oprečna mišljenja u kojima se, s jedne strane,zastupa ideja o zajedničkoj trasi u tri posljednje stacije prije Siscije, odnosno da su podacio cesti Senia - Siscia iz It. AnL nepouzdani i zabunom prepisani s trase Emona - Siscia.Prvo se mišljenje najbolje odražava u Kukuljevićevu stavu: "Najveće brige zadavaloje mjesto Noviodunum. Budući da se oko grada Krškoga u Drnovu i Vihru našlo rimskih
122
--------------------------------------------------------------------------------
Page 7
A. Durman: » O geostrateškom položaju Siska «, Opvsc. archacol. 16, 117-131 (1992).
starina i nadpisa, na kojih se spominje municipium Neviodunum, Io su mnogi pisci tajNeviodunum proglasili za Noviodunum Itinerara.... Katančić prvi presieče čvor smetnja,dokazavši da su Noviodunum i Neviodunum dva različita grada, kao što bijahu i dvijerazličite ceste iz Ljubljane u Sisek.... Naime jedna u itinerarih spomenuta preko Noviodunai, druga vojnička nespomenuta preko Nevioduna uz desni kraj Save." M Kukuljević jesmatrao da se ova prva cesta spajala s onom iz Senja i da od Romule zajednički vode uSisak. Noviodunum je locirao u Starom Trgu ili Vinici na Kupi.Bojanovski pretpostavlja da stanica Ad Fines pripada cesti Emona - Siscia te "da seradi o grešci itinerara i kontaminaciji podataka dvaju komunikacija, one dolinom Save(Tab. Peut.) i ove iz Like (Itin. Ant.).M2SIpak, bez obzira na opći stav o pouzdanosti podataka Tabule za cestu Emona - Sisciai stava Bojanovskog da se terminima iz vodiča Ad Fines naznačavala granica lokalnihplemena, potrebno je iznijeti neke podatke. U Tabuli do prve starije od Siscije premaServiciju - Ad Pretori)- nema oznake milijacije. I to je podatak koji pokazuje da i Tabulaima nedostataka.U izvanredno obrađenoj trasi ceste od Servicija do Salone, Bojanovski je osobitupozornost posvetio prvoj stariji Ad Fines.2* Razjašnjavajući natpis Dolabeline ceste (P.Cornelius Dolabella) "a colonia Saloni tana ad fines provinciae Illirici" (CIL IH 3198=10156)gdje cestu dovlači do Save kod Servicija, Bojanovski uočava da taj natpis ne dajeadministrativnu već geografsko-etnografsku granicu Ilirika, a ta je po svoj prilici završavalana Savi. Dobro je usporedio neke antičke izvore i zaključio "Prema tome imali bismo doSave Ilirik u užem smislu i Ilirik u širem smislu: Dalmacija i obje Panonije".CTAd Fines je šesnaest rimskih milja udaljen od Servicija, odnosno Save, prema jugui lociran u Laktaše na obroncima Kozare.28 Vjerojatno se prema tome može zaključiti dapreko obronaka Kozare ide prava administrativna granica između provincija Panonije iDalmacije (Ilirika u užem smislu). Ostaje čudno da Bojanovski insistira na analogijamaiz Galije, pa za njega Ad Fines obilježava granicu između lokalnih plemena Oserijata ivjerojatno Mezeja.MAko od Save kod Servicija (Bosanska Gradiška) nakon 16 rimskih milja, na prvimobroncima planine Kozare, nailazimo na putu u Dalmaciju na Ad Fines, zašto tu situacijune bismo preslikali i u Sisciju? Od Save u Sisku na 21 rimsku milju (It Ant) nalazi se AdFines, kao prva starija prema provinciji Dalmaciji na putu za Senj.Lepeza cesta koja se otvarala nije nužno imala i lepezu izlaza iz Siscije. Zbog togao cesti o kojoj se najmanje zna ima i najmanje nedoumica - onoj na istok u Panoniju.Postojala je samo jedna i samo jedan mogući izlaz - prijelazom preko Save. To bi morala,s obzirom na njezinu panonsku pripadnost, biti i njezina najznačajnija cesta, a njezin jezavršetak doslovno bio ključ u panonsku bravu. Naravno i njezin produžetak premaDalmaciji, odnosno Seniji, pridonosio je njezinu značaju. Svakako da u njoj valja gledatiodraz komunikacija iz davnije prošlosti.
123
--------------------------------------------------------------------------------
Page 8
A. Durman: » O geostrateškom položaju Siska «, Opvsc. archaeol. 16, 117-131 (1992).
Magistralna cesta Akvileja, Emona, Siscija, Sirmij, kao civilna varijanta puta zaistok iz Italije, isključivo je odraz gradnje rimske uprave koja postavlja cestu iza Save, uzaleđe vjetrometine Panonije, i nije imala predrimsku tradiciju. Tome u prilog govori istav Bojanovskog o gradnji Dolabeline ceste "Salona ad fines provinciae nivrici".30 Naisti je način nastala trasa ceste iz It Ant. Siscia - Pœtovio, kao politički odraz rimskogpomicanja limesa sa Save na Dravu i Dunav. Ta vojnička cesta ubrzo postaje ključnomza gospodarski život Siscije, s izlazom na vojničko tržište limesa (industrija oružja,opreme i kovnica).Budući da je ulaz u Sisciju bio vezan uz vodni režim okolnih tekućica, smatram dasu se kasnije ceste, koje nastaju kao izraz rimskog osvajanja ili izgradnje vlasti: Siscija -Emona, Siscija - Sirmij i Siscija - Petovij, sve zajednički poslužile istim izlazom, onimtradicionalnim koji je spajao Panoniju i Dalmaciju, uvjetno govoreći put Siscija - Senija.Taj se zajednički izlaz već nakon nekoliko kilometara otvara u lepezu cesta. Na starimaustrijskim topografskim kartama (1894. i 1914.) uočava se, jugoistočno od Petrinje,istočno od Generalova Brijega, Vukova Brda, Vasiljeviča Glavice do potoka Moštanice,kroz šumu Kotar, cesta s oznakom Römerstrasse. Taj je smjer paralelan sa zamišljenomcrtom Emona - Servicij, odnosno sa Savom, te bi bio okomit na izlaznu cestu iz Siscije.Udaljenost od Siscije do ove trase iznosila je 7 do 8 kilometara. U produžetku je ta cestamogla prijeći Kupu, istočno od Petrinje, odnosno ušćaPetrinjčice, i dalje niskim brežuljcimaravno na sjever do eventualnog razdvajanja ceste za Emonu i Petovij. Tako se, nakonizlaska iz Siscije i putovanja od 4-5 rimskih milja, udari na čvorište od barem pet cestaod kojih su četiri zabilježene u rimskim vodičima i ne bi se trebalo čuditi da je netkomogao međusobno pobrkati i njihove stacije. Kao očiti dokaz tome u prilog možeposlužiti i ispuštanje oznake mihjacije na Tabuli za udaljenost Siscia - Ad Praetorium.Krene li se od potoka Moštanica uzvodno na zapad, u selu Moštanica, odvojak DonjaMoštanica, u komunikaciji koja je provedena kroz tvrdo dno korita dadu se naslutiti brojnipiloti. Ti su piloti zbog erozije počeli izvirivati iz vode pa ih je lokalno stanovništvomoralo sustavno potpiljivati da ne bi smetali na putu. Masivni hrastovi piloti, kako ihopisuju, podsjećaju na one iz korita Kupe u Sisku. Ovdje su se odvajale trase za Serviciji Seniju. Nastavimo li dalje na zapad, slijedi uspon na plato iznad sela Gornja Budičinapreko kojega prolazi put, odmah ispod kote Leskovac (375) i danas velikoga kaptiranogizvora, što ga ovdašnji stanovnici zovu rimski. Zbog opsežnih radova na novom vodovodune primjećuju se tragovi rimske kaptaže, ali stotinjak metara na zapad uz rimski se putnalaze ostaci nevelike rimskodobne građevine kojoj se izrazitiji tragovi naslućuju udimenzijama 20x10 m. Vidljivi su brojni ostaci opeke i tegula. Premda je ovaj položajudaljen 15 kilometra zračne linije od Siscije, s njega se izuzetno dobro mogao nadziratigrad i njegovo zaleđe. Još bolju poziciju zaposjeda nekoliko stotina metara sjeverno, naistom platou, srednjovjekovna utvrda Klinac-grad na koti 331. Svuda se oko njega nalazebrojni keramički i metalni ostaci pa se tu može locirati i velika halštatska gradina. Daljena zapad slijedi strmi silazak u dolinu Petrinjčice kod sela Donja Mlinoga, s već
124
--------------------------------------------------------------------------------
Page 9
A. Durman: » O geostrateškom položaja Siska «, Opvsc. archaeol. 16, 117-131 (1992).
spomenutim najudaljenijim ostatkom trase siscijskoga vodovoda. Tu je trasa ceste presijecalavodovod i Petrinjčicu i njezinom lijevom stranom nastavila do sela Jabukovac. Cesta jedjelomično vidljiva u njivama. U selu Jabukovac na jednoj uzvisini obrasloj šikaromnalazi se gomila kamenoga materijala i masivni temelj jedne okrugle kule. Premda je tomjesto čak 13 km udaljeno od Petrinje, mnogi smatraju da je to ona srednjovjekovnaPetrinja kojoj je još Bela IV dao povelju slobodnoga kraljevskoga grada.U nizini ispod spomenute ruševine nalazi se položaj Crkvine s kojeg je tridesetihgodina ovog stoljeća prota R. Jakšić od seljaka dobio figurimi brončanog Lara visine 10,5cm.31 Tom je prilikom zapazio i nekoliko obrađenih kamenih blokova na kojima su senazirali tragovi slova.Nekoliko kilometara jugozapadnije nalazi se halštatska gradina u selu Šušnjar.Od Donje Mlinoge trasa ceste proteže se smjerom sjever-jug dolinom Petrinjčice iudara ravno u klanac između Anđeline Kose, na zapadu, i Šamarice, na istoku. U seluMali Gradac Mala se Petrinjčica spaja s Velikom koja dolazi s juga. Njezino korito, kojeovdašnji stanovnici nazivaju Grčki jarak, najkraći je put u srce Zrinske gore preko kojese izlazi na Unu.Odvojkom u smjeru zapada udara se na prostranu gradinu Budim (kota 349).Keramički nalazi pripadaju starijem i mlađem željeznom dobu. Tu se vide i opsežnijifortifikacijski zemljani radovi. Na blagu zaravan s jedne strane gradine mogli bi seodnositi podaci učitelja Vjekoslava Dukića32 koji svjedoče o izoravanju opeke, željeza,do 30 cm dugačkih olovnih cijevi i bakrena novca. Ti se podaci odnose na neku,najvjerojatnije antičku, građevinu jer je srednjovjekovna utvrda u istom selu priličnoudaljena od tog mjesta. Ta gradina štiti dva moguća prijelaza preko Zrinske gore, onajkroz "Grčki jarak'' i drugi, preko Brestika, na selo Ljeskovac. U privatnim zbirkama kojepotječu s ova dva mjesta može se naći arheološkoga materijala iz kasnoga brončanog istarijeg željeznog doba.Dade se zaključiti da su antički ostaci u Malom Gradcu najjužniji na trasi rimskeceste prije ulaska u Zrinsku goru.Odavde trasu ceste možemo pratiti ravno na zapad. Prvi je izravni dokaz udaljen oko4 km zapadno uz crkvu u selu Dragotina. Tu je jedan stari grob pokriven pretesanimblokom rimkog miljokaza koji je 1900. godine izvučen prilikom obnove crkve. Natpis jesrećom većim dijelom sačuvan, a nestala su samo početna slova u svakom redu. UčiteljĐ. Rožić javlja u pismu J. Brunšmidu 1900. da je u obnovi iz temelja stare crkve osimmiljokaza izvučeno i mnogo rimske opeke, velikih kamenih blokova i "ogromni kamens dva lika u basreljefu. Raspoznaju se dobro glava, vrat i prsa." U Brunšmidovoj bilješcistoji "rimski nadgrobni spomenik s poprsjima pokojnika".Na miljokazu se jasno vidi oznaka milijacije, od Siscije XIII, ali je Brunšmid spravom uočio da je u širini preklesavanja početnih slova svakog retka mogao vrlo lako bitiizbrisan i jedan X.MTo bi značilo da taj ogromni kameni blok, visok 210 cm i težak više
125
--------------------------------------------------------------------------------
Page 10
A. Durman: » O geostrateškom položaja Siska «, Opvsc. archaeol. 16, 117-131 (1992).
od jedne tone, nije na ovo mjesto donesen, već daje stajao in situ. Udaljenost od 23 rimskemilje odgovara stvarnoj udaljenosti od Siscije.V. Hoffiller je zabilježio kazivanje učitelja Vjekoslava Dukića o građevini načinjenojod rimske opeke, dimenzija 40x10 m, na koti 250, u selu Dabrina oko 4 km zapadno odDragotine.Protegnemo li smjer na zapad od Malog Gradca preko Dragotine i Dabrine, put izlaziravno u Topusko. Ovom trasom Topusko je nešto više od SO km udaljeno od Siska, štobi odgovaralo udaljenosti od 35 rimskih milja, dakle upravo toliko koliko je na It Ant.Kvadrata udaljena od Siscije, a tom trasom poslije miljokaza u Dragotini (X)XDI u MaliGradac pada stacija Ad Fines (XXI rimska milja). Time se može dokazivati daje granicarimskih provincija Panonije i Dalmacije, Ilirika u užem smislu, prolazila vrhovimaZrinske gore i protezala se preko Une na Kozaru, gdje se na izlazu važne ceste u Panonijuopet nalazi drugi Ad Fines.Ideju Bojanovskog, daje "do koruptele Antoninova itinerara došlo kontaminacijom(nekritički spajanjem elemenata raznog porijekla) podataka sjedne na drugu prugu"34, moglibismo, u ovom dijelu trase, pripisati Tabuli. Kukuljević je Kvadratu locirao u Steničnjak,Kamensko ili Degoj, a Ad Fines kod Međuraće, sjeverno od Gore, ali za Topuskoizjavljuje: "U Topuskom izkopaše dapače prije njekoliko godina i stup od milja, snaznačenom daljinom od Oglaja sa 168 ili 188 rimskih milja. Sad je i toga stupa žaliboženestalo." *Zbroji li se udaljeljenost svih stacija It Ant. od Akvileje uz obalu do Senije pa uunutrašnjost do Siscije, iznosi ta duljina 213, odnosno do Kvadrate 178 rimskih milja.3*Ostaje problem zašto Kukuljević nije pretpostavio mogući dodatak samo jednog Xumjesto XX, pa bi udaljenost na miljokazu Aquileia - Quadrata potpuno odgovaralaudaljenosti na It. Ant Međutim, mnogo je važniji podatak da je u Topuskom nađenmiljokaz koji ima izraženu udaljenost do Akvileje, što znači da se ono nalazilo na važnoji izravnoj komunikacija, jer bi inače bila zabilježena udaljenost samo do prvog većegsredišta na značajnijoj komunikaciji.Bez obzira na tu formalnu vezu izraženu u miljama, komunikacija od Siscije doMalog Gradca i dalje na jug u Zrinsku goru, suština je egzistencije Siska.Prelaskom sljemena Zrinske gore, samo 5 km južnije od Malog Gradca, otvara se putna Unu i dalje preko Bihaća u središte Dalmacije.Jugozapadni dio Zrinske gore, Trgovska gora, velik je rudonosni potencijal, a tvorioje cjelinu s onim na Sani, Japri i Uni u sjeverozapadnoj Bosni.37 Izuzetno značajne officinaeferrariae uz Japru i Sanu38 nadopunjuju se uz željeznu rudu i obojenim kovinama (bakar,olovo i srebro) na području Zrin, Catrnja, Srebrenjak te Gradski potok, na TrgovskojGori.3»Čitav je ovaj kraj pod dominantnom kontrolom gradine Osječenica u selu Goričkajužno od Zrinske gore, neposredno uz trasu koja dolazi iz Malog Gradca.40 Ta gradina, sasvojim dugim kontinuitetom naseljavanja, od vremena ranog brončanog doba do kraja
126
--------------------------------------------------------------------------------
Page 11
A. Durman: » O geostrateškom položaju Siska «, Opvsc. archaeol. 16, 117-131 (1992).
antike, južni je pandan na prilazu Zrinskoj gori gradini u Malom Gradcu. Usvojimo listav41 da dio žrtvenika42 iz Goričke predstavlja carinski natpis, tada je neprijeporno da sejužno od toga položaja nalazimo u rimskoj provinciji Dalmaciji. Tako se na najkraćemputu od Siscije prema rudnicima mora proći kroz Mali Gradac (pretpostavljeni Ad Finess panonske strane), doći na vrh Zrinske gore (kao granicu) i spustiti na jug do Goričke gdjeje mogla biti carinska kontrola s druge strane granice (ona u Dalmaciji).Ta je granična komunikacija mnogo starija od rimskih vremena i oduvijek je bilavezana za naselja u Sisku pa se moglo činiti da, zbog rimske uprave nad rudonosnimpodručjem stacioniranim u Sisciji, i ovaj kraj pripada Panoniji.Značaj predrimskog naselja iz starijeg željeznoga doba na položaju Siska imao jesvoju egzistenciju zahvaliti toj komunikaciji, a keltska je Segestika (Segestica), osobitopotencirala ovu trasu. U Goričkoj su, kao slučajni nalazi, nađene dvije noričke tetradrahmei jedan rimski republikanski denar iz 84. g. pr. Kr.43, što govori o zajedničkoj cirkulacijioba novca44, ali i keltskoj vezi s tim područjem.Vrlo je vjerojatno da se u rimsko vrijeme, zbog naraslih potreba za željezom, otvarai komunikacija rijekama (Kupa, Sava, Una, Sana i Japra) te je na tu stranu skrenula iglavnina tranzita. Možda je upravo u Pretoriju (Suvaji), gdje se prema Bojanovskomorganizirao pretovar tereta45, nalazila i carinska ispostava (portorij) gdje je uz korito Unenejasna granica izmađu Panonije i Dalmacije.U gospodarstvo Siscije uključila se sada i čitava trasa uz Unu, od Sane i Japre do ušćaSave. Cjelokupni sustav metalurških radionica uz Unu radio je za tržište Siscije. Tome uprilog ide i skupni nalaz nizvodno od Dubice, nedaleko jedne antičke građevine, od 97željeznih ingota teških u prosjeku 4,40 kg. Rijekama je u Sisciju dopremano željezo igotovi proizvodi, a u obrnutom je smjeru čak do Japre stizala, uz ostale proizvode, i opekaiz Siscije.4*Nalaz opeka s istim znakom zabilježen je uzvodno Savom na sjever u Dmovu.47U prometnom je smislu položaj Siscije (Segestike) izuzetan i njezin je značajnadjačavao čak i ne baš osobito povoljan pristup gradu. No, u nesigurnim vremenima tase poteškoća mogla iskoristiti u obrambene svrhe. Prijelaz preko Save u Sisciji najvažnijaje tradicionalna veza Panonije i Dalmacije koja je u rimsko vrijeme prerasla u čvorištecesta. Komunikacija kroz Zrinsku goru vezala je rudonosna područja obojenih metalaTrgovske gore i željezne rude oko Une, Sane i Japre s preradom u predantičko i antičkovrijeme u Segestiki (Sisciji). Kako raste potreba na limesu za oružjem i opremom, rasteznačaj i ceste Siscija-Petovij, ali i vodeni put rijekama Kupom, Savom, Unom, Sanom iJaprom do rudnika i pogona za preradu željezne rudače. Na putu iz It. Ant. Siscia-Senia,i pored opće sumnje arheologa u točnost zabilježenih starija, može se Ad Fines (udaljen21 rimsku milju od Siscije) locirati u Mali Gradac, a Kvadratu (14 rimskih milja dalje) uTopusko.
127
http://hrcak.srce.hr/file/8483
shaka zulu:
Rimski put
Područje Petrove gore bogato je povijesnim zbivanjima. Poznato je još iz prapovijesnih vremena preko panonsko-ilirskih plemena Breuca i Kolapijana. Značajna je stara rimska cesta Via exercitualis ili Vojni put, koja je bila najkraća veza od mora prema kopnu, između dviju rimskih provincija Dalmacije i Panonije sa središtem u gradu Sisku - Siscia. Cesta je prelazila preko Petrove gore na što upućuje nalaz srebrne rimske fibule, kopče, na iskopinama pavlinske crkve sv. Petra na Malom Petrovcu. Uz tu cestu razvilo se naselje "Ad Fines" (u prijevodu "Na granici") ili današnje Topusko. Dio ceste uklopljen je u poučnu stazu koja je zbog toga prozvana Rimski put.
Petrova gora-otkad i zašto
Najznačajniji je povijesni događaj na Petrovoj gori vezan uz pogibiju posljednjeg hrvatskog kralja narodne krvi Petra Svačića u sukobu s Mađarima 1097. godine nakon čega je Petrova gora i dobila svoje sadašnje ime. Prije toga zvala se Gvozd (šuma) ili još ranije Slatska gora (Slatina-topla voda).
http://www.muljava.com/petrova_gora.html
-
U Topusko se ne ide »u prolazu«. To je mirno slijepo crijevo - u kutu, nikom na putu. Ipak, nisu ga baš ostavljali na miru. U rimsko doba bilo je na rubnom području (Ad Fines), o čemu govore brojni arheološki nalazi, a zna se kako prolaze oni »rubni«. Prvi put se spominje 1192. godine, a 1205. Andrija II osniva ondje cistercitski samostan, u sklopu kojega je i crkva sv. Marije, prva gotička građevina u sjevernoj Hrvatskoj, od čega je danas ostao samo jedan gotički luk (koji vapi za zaštitom). A onda je, kao i mnogim drugim krajevima, i Topuskom zaprijetila turska opasnost, prekidaju se trgovački putovi, trgovište propada, a i cisterciti napuštaju Topusko, no Juraj de Topusko ipak je u tim nemirnim vremenima (16. st.) još uspio napisati svoj Misal na latinskom jeziku, jedinstven primjerak prekrasnoga iluminiranog rukopisa koji se čuva u riznici Zagrebačke katedrale. Turci udaraju i 1593. razaraju Topusko.
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac279.nsf/AllWebDocs/opacic
shaka zulu:
Topusko
U broju prvomu Viestnika hrv. ark. družtva godine П., naime
1880. dosta obširno smo iztakli starine rimske, koje su se vremenom
izkopale na tlu staro-rimskoga grada Ad Fines (Topusko) kao
uvod u razpravu o ostancih njegove gotičke crkve, koji su najstariji
do sada poznati spomenik čisto gotičkoga sloga. Našli smo onda
samo devet pisanih spomenika na kamenu, kad evo slučajno ta se
sbírka liepo pomnožala. Dobili smo naime nedavno od gosp. Andrije
Rakića dalmatinca, sada načelnika u Topuskom, velecienjeno
pismo, u kom nas obaviešćuje о novom odkriću nadrjisa u onom
mjestu. Evo njegovih rieči:
«Veleučeni gospodine!
Na mojoj livadi, koja se nahodi izmedju katoličke crkve i
Benkova vriela u dosta nizkoj dublji, izkopao sam osam komada
klesarskih kamena, koji su sasvim lino izradjeni, i na svakom latinskimi
slovi obstoji nadpis Silvano itd. Na šest pomenutih kamena
još se pisrao dosta dobro poznáva, doćim na sedmom kamenu malo
se koje slovo razabrati može, a osmi kamen sasvim je sdrobljen, i
na jednom komadu od istoga poznaju se samo tri slova t. j . v • s • м.
Od ono šest nadpisa dobro sačuvanih šaljem Vam prepis, kako sam
ga najbolje učiniti mogao, da Vaša Velenčenost vidi, jesu li nadpisi
od kakove važnosti, te ako jesu, da jih objelodani.
Još mi je Vašu Veleučenost obznaniti, da se je kamen sa
viDASou, о kom u Vašoj razpravi pišete (I. с. р. 9), da ga je možda
gosp. Dr. Rudolf Hinterberger u Štajersku sobom odnio, ovdje našao,
i nalazi se sad kod ovdašnjega župnika velečastnoga gosp. Josipa
Brežnjaka.»
5
66
Ali pošto u tih prepisih jasno se pokazivale njeke netočnosti,
zamoli smo gosp. Řakica, da nam napravi i pošalje otiske od onih
nadpisa. G. Bakić rado se odazva našoj želji, i posla nam otiske,
po kojih evo nadpisa:
1.
S I L V A N o
S A C R V M A
V R E t V S D o
N C I V S - V - S - L L
MMIL-fcGxG
Nadpis vis. 0-22, a šir. 0-19.
2.
S I L V A N O
SACR
VLPTAVRV
S-MIL-LEG-I
ADEXVOTO
Nadpis vis. 0-20, šir. 0-23'
S I L V A N O
SACR
C E P A S I V S
SECVNDVS
MIL LEG XHII
V S L L M
Nadpis vis. O'lÔ1/*, šir. 0*16.
4.
S I L V A N o
SA CRV M A
VREIiVSDo
NCIVS-V-S.Li.
M MIL.feGxG
Nadpis vis 0-21-/8, šir. 0/19-/4
67
. 5.
S I L V A N O
SAC
P A P - T E RM
I N A L I S • E T
I V L - A T L I V S
MIL-LEG-ХИН
G . V . S . L . ĽM
Nadpis vis. 0-27 »/•, sir. 0 1 7%
6.
SILVANO
FLAALBI
NVS-MIL
LEGXIIIlG
V-S-L.L.M
Nadpis vis. 0-24, Sir. 0-22.
7.
Na jednom komadu jednoga kamena, koj je nadjen bio izdrobljen,
čitaju se, kako je gori rečeno, slova V. S • M.
8.
Na osmom kamena páko, koj je zadnji, po izvještaja gosp.
Bakica, nabodi se urezano
SILVANO
SACR
i drugo ništa». Vjerojatno, da je izkopana samo gornja strana ovoga
kamena.
Ovdje nadovezuje" g. Rakić* još nekoliko viesti veoma zaniinivih
о ovom odkriću. «Nadjena kamenja bila su skoro na vrhu
zemlje i izprevaljivam jedan kraj drugoga. U blizini nema traga
ni zidinam, ni groblju, te ni opekám ili ma kakvoj ruševini. Nazad
stotinu godina na istom mjestu bila je velika šuma, t. j . okrupno
hrašće, a sada je nizka bara imenom zvana Gjon. Stari ljudi ne
siećaju se, da je na tom mjestu postajala kakova sgrada ili štogod
drugo, nego na sredini toga zemljišta tlo se dobrauo diže, te je
moguće, da je tu u starodavna doba bila nekakva sgrada1, te kada
•) Po evoj prilici Silvánov hram.
*
68
mi vremena preostane, točnije ću cielu okolicu pregledati i iztražiti,
nebi li se još štogod našlo. Nadje li se što, o tom ée ubavješćena
biti Vaša Veleučenosf.
U koje doba spadaju ovi nadpisi, nije moguće točno opredjeliti.
Po licu pisma i načinu poredanja čini se, da polaze iz druge
polovice drugoga stoljeća. U ovih nadpisih spominju se tri rimske
legije, naime:
LEG • I • ADjutrix
LEG • X • Gemina
LEG XIIII (LEG XIIII Gemina)
Po Mommsenu (Corp. Insc. Latin. III. p. 482. Herinaes vol.
3. p. 109.) sve tri ove legije došle su iz Njemačke u Panoniju
koncem prvoga stoljeća il početkom drugoga; te 1 adiutrix stanovala
je u Brigetione, X gemina u Vindobona a XIIII gemina u ad
Flexum vel Carnuti; ali znamo po istom za stalno, da su one ostale
u Panoniji na vjekove.
S. Ljubić.
http://hrcak.srce.hr/file/75085
Navigacija
[0] Lista Poruka
Idi na punu verziju