Domaće teme > Vukomeričke Gorice

GORNJI HRUŠEVEC

(1/10) > >>

shaka zulu:
GORNJI HRUŠEVEC
Opis naselja i povijesti plemenitih predijalaca Hruševačih i naselja Gornji Hruševec

nedjelja, 24. svibnja 2009.
GORNJI HRUŠEVEC

Zemljopis [uredi]

Naselje je smješteno uz cestu D-31 Velika Gorica-Glina. Proteže se po južnim vrhovima središnjeg djela Vukomeričkih Gorica iznad doline potoka Kravaršćica.

Stanovništvo [uredi]

Prema popisu iz 2001. godine ima 261 stanovnika.

Uprava [uredi]

Mjesni odbor obuhvaća niz zaseoka (Godinići, Grebenci, Kostadini, Milatovići, Brezovci i Švabeci), koji pripadaju naselju Gornji Hruševec, a nastali su kao posjedi plemenitih obitelji po kojima nose imena ( Godinić , Grebenac , Kostadin , Brezovec ).

Povijest [uredi]

U Starom vijeku na prostoru Gornjeg Hruševca na lokalitetu zvanom Gradišće nalazilo se Rimsko naselje Ad Fines čiji mnogobrojni ostaci cigle i lončarije još i danas leže netaknuti na tom prostoru pod šumom, nakon prvih preliminarnih istraživanja utvrđeno je da je AD FINES bilo veliko trgovačko središte opasano zidinama ponad srma brijega zvanog "vražja jama" a u središnjem dijelu imalo je žrtvenik stožastog oblika visok iznad desetak metara koji se je isticao od ostatka grada, objekti u gradu bili su dijagonalno poredani od zidina prema središtu.

U srednjem vijeku naselje Gornji Hruševec nalazi se na granici posjeda Topuske Opatije i Plemenite Općine Turopolje, stanovnici su bili slobodni plemići predijalci, što bilježe stare crkvene knjige. Gornji Hruševec spominje se u XIII stoljeću kao praedia Felsew Hrusewecz, a slobodu koju su imali Hruševljani od ranije potvrdio im je 1213. godine kralj Andrija II što su zapisali i naknadno potvrdili Toplički (Topuski) Opati u starim crkvenim listinama iz 1334.godine. Svaki Hruševečki plemić trebal je u slučaju vojne kao konjanik služiti u vojnem banderiju velikoga Topličkog Opata. Hruševečki plemiči predijalci su na svojim predijima imali i nadničare iz okolnih sela (colloni) koji su delali za nadnicu na njiove zemle.

Meje plemenitoga predia Hruševačkog

Na severu se predi Hruševečki mejil z Turopolskim posedom "Selin-Chiche" gospodarov grofov Erdödy koji su imali sela (Pustzike, Novo Brdo, Chakenetz,Milichic, Barbaric,Podvornicza,Kravarsko et Gladovecz), a meja je išla po potoku "Kravašćice" do izvora, a od tuda po gore "Pomene" (vodna razdjelnica) prema posede od još nektere Cerke predijalcev i dalše opatov Ivanovcov teri su bili gospodari zemle Pešćenske i Lekenske. Istočna meja bila je z posedom Miholje (Stari Farkašić) teri je pripadal gospodarom Jelačićem. Na zapadu i prema jugu Hruševec se je mejil z mestima Gornja Opatija (na zapadu) i Donja Opatija (na jugu), ovo su bili posedi velike opatije Toplica (Topuskpo).
Sam Hruševec imal je dva poseda, jeden je pripadal plemenitem jobagionom - slobodnjakom (nad Kravašćicom i pod gorom pomenom) to je bil severni posed a drugi manjši je pripadal grofom Eisner (na jugu), od navek je tu bilo kavge za meje med njemi i dosta suda je tu bilo. Tak je jedna zgoda z suda pripoveda kak je na sudu završila parnica med jobagionom Godinićem i grofom Eisnerom. Grofi Eisneri imali su trdi grad na drugomu bregu (tam de je denes škola), a pod gradom u doli "Kraljeva Draga" park z lepemi drvorede sekakvoga lepoga drveća (koji je i denes još tam ze sve tem zapušćanem lepotam). Čez park su bili perivoji, kupališća, ribnjaki i još sešta, ali taj park je bil ob same meje z šumskim posedom "Gaj" jobagiona Godinića teri su tu tovili svoje svinje z žirom, bukvicami i kostajnem. Gusto su svinje meju prešle i rovale po perivojem od grofa a grof ni smel z svojemi slugami svinje fundati rebo su ti predijalci bili konjaniki vični sablje i kubare pa su gospoda Eisneri svoju šumu u Lukami i na Gradišću ponudili za Godinićev Gaj...

Hruševljani su se iskazali i u borbama protiv Turaka, tako je znano za jednu dogodovštinu kad su Turci i Vlaji zapalili "KAPELU SV.JURJA" i pobegli prema Kravarskom, kad su jih Hruševljani dostigli več su bili palili KRAVARSKU CIRKVU, ali su jih plemenitaši Hruševečki potirali i na "crvene zemlje" pod Kravarskom sabljami sasjekli, odunda više Turci nisu palili po kraju.

Gospodarstvo
Nekada je Hruševec imao tvornicu ukrasnih štapova za kišobrane i razne drvene drške, velike silose za proizvodnju stočne hrane te ogromne površine vočnjaka i trsja (vinograda) koje su se protezale u nedogled. Podno staroga grada Hruševca proizvodila se riba u ribogojilištima. Danas je sve ostalo na privatnoj proizvodnji jer su u tijeku drugog svijetskog rata spaljene tvornice, pilana i uništen dobar dio dobara.
Stanovništvo je većinom zaposleno u obližnjim gradovima, Zagrebu i Velikoj Gorici. Dio stanovništva bavi se poljodjelstvom, vinogradarstvom, voćarstvom, stočarstvom, šumarstvom i u novije vrijeme seoskim turizmom, na bazi prirodne proizvodnje zdrave hrane. Uzgajaju se domaće sorte vrsnih vina čije podrijetlo treba tražiti u Francuskoj, te sorte su na ovo područje donjeli Cisterciti nakon osnutka Topličke opatije u Topuskom.

Poznate osobe
Književnik Slavko Kolar, živio je i radio u Gornjem Hruševcu. Opisao je život stanovnika Gornjeg Hruševca i okolnih sela u novelama "Breza" i "Svoga tela gospodar" koje su kasnije pretočene u poznate filmove.
Povjesničar Juraj Ćuk, podrijetlom je iz Gornjeg Hruševca.
Književnik Einsner unuk grofa Hermana iz Hruševca napisao je jednu od najpoznatijih svijetskih bescelera "MOBI DIC".

Spomenici i znamenitosti
Ostaci nekadašnjeg Rimskog grada Ad Fines leže u blizini naselja na visoravni zvanoj "Gradišće".
U naselju Gornji Hruševec ima još sačuvanih objekata stare turopoljske arhitekture.
Ispod naselja u dolini potoka Kravaršćica nalazi se rezervat sive ćaplje (Popov Gaj).

Obrazovanje
Naselje ima osnovnu školu "Slavko Kolar" koja je izgrađena 1939. godine na temeljima starije (Područna škola osnovne škole Kravarsko).

Kultura
Na području Gornjeg Hruševca djeluje kulturno umjetničko društvo Vukomeričke Gorice, koje čuva tradiciju stare Hruševačke čipke.
Također na prostoru Gornjeg Hruševca ima dosta sačuvanih objekata stare Turopoljske arhitekture od kojih se istiću čardaci, kuće i kleti sa specifičnostima u proizvodnji autohtonih sorti vina.
Drvena kapela "Svetog Jurja" na najvišem brijegu Jurašćak (213m) nadgledala je zaseoke Hruševca raštrkane po okolnim brijegima.

šport
DANAS U GORNJEM HRUŠEVCU DJELUJE NOGOMETNI KLUB "NK Gornji Hruševec"
http://hrusevec.blogspot.com/

-

1 komentari:
 antonio.tnin kaže...
Urođena hrabrost i vojna vještina plemenitih potomaka Hruševečkih iskazala se je i u Domovinskom ratu. U ljeto 1991. nakon pada Gline i okupacije niza hrvatskih sela prema rijeci Kupi organizirana postrojba dragovoljaca iz Gornjeg Hruševca stala je na prva na put četničkom okupatoru te je zaustavljen daljnji prodor preko rijeke Kupe.
U "Domovinskom ratu" život za domovinu Hrvatsku dala je 1/4 mladića naselja Gornji Hruševec kako bi zaustavili prodor četničkih okupatora i oslobodili vojarne u okolici.

26. lipnja 2009. 06:49 
http://hrusevec.blogspot.com/2009/05/gornji-hrusevec.html#comments

-

Jel se kak more scukati ova slika?
http://1.bp.blogspot.com/_4-gfZD_UncM/ShlfMCDd5VI/AAAAAAAABDE/-ZX6qX0ZkTo/s1600-h/Ostaci+AD+FINESA.jpg

Stjepan:

--- Citat: kuntakinte - Ožujak 24, 2010, 01:43:33 prijepodne ---U Starom vijeku na prostoru Gornjeg Hruševca na lokalitetu zvanom Gradišće nalazilo se Rimsko naselje Ad Fines čiji mnogobrojni ostaci cigle i lončarije još i danas leže netaknuti na tom prostoru pod šumom, nakon prvih preliminarnih istraživanja utvrđeno je da je AD FINES bilo veliko trgovačko središte opasano zidinama ponad srma brijega zvanog "vražja jama" a u središnjem dijelu imalo je žrtvenik stožastog oblika visok iznad desetak metara koji se je isticao od ostatka grada, objekti u gradu bili su dijagonalno poredani od zidina prema središtu.

--- Kraj citata ---

Ad Fines znači pokraj granice i takva imena susrećemo na skoro svim rimskim granicama. Ad Fines na ovom području svojata i Topusko, a veliko trgovačko središte pretpostavlja da je tuda išla cesta. Ima li tragova te rimske ceste?

Stjepan:
Prvi put nisam čitao ovo što je preneseno od riječi do riječi pa sam neke stvari propustio, kao što je spominjanje povjesničara Juraja Ćuka.

Netko je o njemu napisao i natuknicu na Wikipediji...

http://hr.wikipedia.org/wiki/Juraj_Ćuk

--- Citat: ---Juraj Ćuk (1891. - 1972.) hrvatski povjesničar i istraživač osobito zaslužan za istraživački rad na povijesti Turopolja, Vukomeričkih gorica, srednjeg Pokuplja i gornje Posavine.

Životopis

Juraj Čuk rođen je na području Velike Gorice u naselju Gornji Hruševec (zaselak Milatovići), danas općina Kravarsko. Doktorirao na povijesnim znanostima te objavio poznata djela 1942.godine "Povijest Plemenite Općine Turopolje" i "Gora Pomena" .

Djela

    * "Krašićka seljačka buna godine 1830.", Zagreb, 1954.
    * "Povijest grada Zagreba: do godine 1350.", Garešnica, 1. izdanje 1900., 2. izdanje 1932.

--- Kraj citata ---

Knjige navedene pod djela postoje, ali poznata djela iz 1942. godine su mi potpuno nepoznata?!


--- Citat: ---Književnik Einsner unuk grofa Hermana iz Hruševca napisao je jednu od najpoznatijih svijetskih bescelera "MOBI DIC".
--- Kraj citata ---

Hm...Knjigu Moby Dick (a ne Mobi Dic) je napisao Herman Melville. Will Eisner (ne Einsner) je autor stripova koji je napravio strip po toj knjizi (http://www.willeisner.com/books/moby_dick.html).

Netko je tu pobrkao lončiće.



shaka zulu:
Na području Gornjeg Hruševca djeluje kulturno umjetničko društvo Vukomeričke Gorice, koje čuva tradiciju stare Hruševačke čipke.

Prvi glas da zmed Šilakovine i Pokoskoga ima kakov KUD...A o čipke da i ne govorim.

Drvena kapela "Svetog Jurja" na najvišem brijegu Jurašćak (213m) nadgledala je zaseoke Hruševca raštrkane po okolnim brijegima.



Na slike je kapela sv.Jurja v Leve Štefanke.Druga slika je kravarska cirkva.
Mene je bila interesantna ova slika teru ni moči videti.O ove smo teme več raspravlali na starem forumu ali čovek si je dal truda pa zaspamal dober tal interneta pa reko da mu pomognemo.V spamanju.

Nektere su stvari tak jako nategnute da...
Na Lekeniku sem na jednem povesnem izlagajnu pital da do su zapraf jobagioni.Ak me glava još kulko služi,oni jesu slobodni ali uvetno slobodni jel imaju obaveze prema nekomu drugomu.Kaj vele naši o jobagione;

...
   "Turopoljci su prema uredbi castra spadali u red stanovnika zupanije koji se zvao "jobagioni" (jobagiones castri). Rijec " jobagio" je nastala od madjarskih rijeci "jobb" sto znaci bolji "ágy" sto znaci krevet, a oznacava covjeka koji na nekom teritoriju ima bolji pravni polozaj od drugih osoba , primjerice gradjana (castrens) i seljaka odnosno kmetova (rusticus). Postoji mogucnost da su se nazivom jobagioni nazivali pripadnici pojedinog slobodnog bratsva odnosno plemena. Tocna pozicija jobagiona u feudalnoj hierhiji se tesko moze odrediti, s time da se zna da su imali nesto manja prava od plemica (nobiles regni).

   Prema uredbi castra Turopoljci su svoje posjede imali na osnovu plemenskog prava (ratione ipsorum) a ne na temelju kraljevskih povlastica. Pored obrade svojih posjeda, jobagioni su imali obavezu spram grada (castruma), kojim je upravljao zupan, a uglavnom se to odnosilo na strazarsku sluzbu povezanu s obranom. Jobagioni su s vremenom bili izjednacavani s plemicima. Prve isprave koje govore o Turopoljcima zovu ih jobagionima, sto nam ukazuje da su oni oduvjek bili slobodni ljudi.
..."
http://www.turopolje.hr/opcinaE.html

Stanovnici Zemlje svetog Martina

 Stanovnici preceptorata bili su podijeljeni u četiri društvene skupine: predijalce, jobagione, kmetove i serve, odnosno sluge. Predijalci su dobivali posjed unutar preceptorata, za sebe i svoje nasljednike, a zauzvrat su plaćali ovčane daće i vršili, u pravilu vojničku, službu u gospoštijskog četi. Jobagioni su dobivali manje posjede uz više obveza zauzvrat, a jedna od značajnijih službi bila im je čuvanje i popravljanje dvora ( u ovom slučaju tzv. Templarske kuće - domus). Kmetovi su davali vlasniku gospoštije razne daće, a bili su dužni davati i besplatnu radnu snagu, tzv. Tlaku. U najgorem položaju bili su sluge - servi, koji nisu imali osobnu slobodu pa su čak mogli biti i prodani. Jedan takav slučaj bilježimo upravo na zemlji svetog Martina 1288. godine, kada je templarski jobagion Djuro, zagrebačkom biskupu Timoteju, prodao četiri serva za 24 zagrebačka penza.
http://www.dugoselska-kronika.hr/dk/515/kultura-1.htm

...
Jobagioni (lat. iobagiones castri) ili gradokmetovi bili su jedna od grupa iz kojih se razvilo niže plem-stvo. To su bili slobodni ljudi koji su za vojnu službu u kraljevskim utvr-đenim gradovima dobili povlastice i zemlju, a u Hrvatskoj su najpoznati-ja takva skupina pripadnici pleme-nite općine turopoljske.
...
http://www.casopis-gradjevinar.hr/dokumenti/200306/6.pdf

http://hr.wikipedia.org/wiki/Gornji_Hru%C5%A1evec
"U srednjem vijeku naselje Gornji Hruševec nalazi se na granici posjeda Topuske Opatije i Plemenite Općine Turopolje, stanovnici su bili slobodni plemići-predijalci jobagioni, što bilježe stare crkvene knjige i listine Topličkih (Topuskih) Opata."
-slobodni plemići-predijalci jobagioni
Nemreju biti sve v istu dobu jel se to ni isto kak smo videli na http://www.dugoselska-kronika.hr/dk/515/kultura-1.htm .

Mjesni odbor Gornji Hruševec obuhvaća niz razdvojenih naselja (Godinići, Grebenci, Kostadini, Milatovići, Brezovci, Popovići i Švabeci), koji pripadaju naselju Gornji Hruševec, a nastali su kao predijalni posjedi plemenitih obitelji po kojima nose imena (Godinić,Grebenac,Kostadin,Brezovec,Popović,Milatović, a obiteljska loza Švabec je izumrla).

Ovo treba malo okopati...

Valja napomenuti kako su podrijetlom Hruševljani zastupljeni sa 17 % stanovništva prigradskog Velikogoričkog naselja Kurilovec.

Ovu informaciju sigurno nema ni CIA.
Ak se ramna po pl. prezimene onda su Godinići i z Dolnega Ruševca a Popovičev ima od Crne Gore prek Dalmacije do Kravarskoga Gladovca...

shaka zulu:
Turopolski vekopisi spominaju tri pl. prezimena kaj su odzgor;
-Brajković
-Domitrović i
-Miković

Ovi su drugi valda f Toplica...

Navigacija

[0] Lista Poruka

[#] Slijedeća stranica

Idi na punu verziju