Autor Tema: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna  (Posjeta: 331306 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #300 : Svibanj 19, 2012, 02:50:11 prijepodne »
Međimurske novine, 14.05.2012.

Neje za vse laboda jednako okrogla

Minuli vikend so naši međimorski labodoritaši pobedili svoje pajdaše z Gorice 4:1 i zapopevali: A ve adijo Drugo ligo…

Labodoritaše Rome z Kotoribe bodo hitili vum z Tretje međimorske lige jerbo ne dohajajo vsako nedelo igrat utakmice. Ak je tak, a tak je, unda jiv i tre hititi vum. No, vse je to vredo, ali to je Roma i čim se to bode zazvedilo mam se bode javil Željko Puhovski i Hrvaški Helsinški odbor i tožil bode nas vu Štrazbur ili pak vu Brisel, pak unda se nek mi tam zvlačimo kak smo tak nekaj vupali naprajhti. Neje ruom za vse laboda jednako okrogla!


Piše: Jožek radnik

Negdašja vlast, štero je vodila Jadranka – Jaca Kosor, nam je, i to na leta, hitala peska vu oči dok nam je prodavala fal strujo, fal plina, fal nafto i benzina i dok joj je bil dostik, dugi ili veliki, pedeve od 22, a mi smo gombali… Došli so izbori i mi smo se hadezeovcima zafalili i poslali jiv vu oporbo, a „kukurikačaj“ (čitaj: Čačićo i Milanovićo) smo dali cugle vlasti vu roke, a oni so, tobož, deli stvari na svoje mesto (tak bar velijo) i zdigli so cene benzina, nafte, plina struje, a i pedeveja, a nejso nas niti pitali je li mi to  moremo zdržati i je li imamo od čega živeti, je li bodemo meli za kruh i mleko ak poplatima vse te čeke. No, to jiv nej brige. Mi smo jiv zebrali i ve jiv moramo magaditi štiri leti.Malo vejč od štiri mesece je minulo i več nam falijo oni šteri so nam hitali peska vu oči.

Minister za poljoprivredo Tihomir Jakovina je kesnil na svetešjo sesijo Županiske skupštine jerbo se zgubil od Zagreba do Čakovca. No, tak se bar zgovoril. Nebrem veruvati gda se mogel zgubiti!? Najme kaj, pak kaj je to tak teško dojti vu Zagrebo na autoban i vu Svetomo križo zijti doli. I vse lejpo piše. A gde se tu čovek more zgubiti i to jen minister i to naš hrvaški – to te ja pitam? Čakoska Zrinska garda je dobila županisko nagrado „Zrinski“ za to sam zato kaj je, vseposot kud je išla, promovirala naše Međimorje malo. Vsaka čast, dečki, župan i Županija so vas zeli vu pamet i vas i vse ono kaj delate, pak so vam dali nagrado. Ali probajte nekšo nagrado dobiti vu grado Čakovco ak morete.

Od kak je Neno Hranilović došel vu naš Međimorski plin furt cena ide gori i furt mo, još navek, penezi falijo. Nejpredi je stiha zdigel ceno gda je počel plina meriti z kilovatima mesto z metrima, a unda mo je niti to nej bilo dosti nek je zdigel ceno još 22 posto i još je kcoj dodal štrofa za priključak. Ve vidite, a mi smo si Međimorci sami delali i mrežo i priključke, a ve moramo Nenijo plačati za ono kaj smo si sami naprajli. Niti je sto dni nej minulo otkak je Neno vu plino več nam je žal za Ivkovičom,  makar smo i jega šinfali, ali on se nigdar nej žalil gda premalo zasluži (kak Neno), nek je vsima (opčinaj i gradaj) i to vsako leto, delil dobička, a još je nekaj podelil kulturnjakaj i športašaj. A tak smo ga fletno i z veseljem zmenili.

Pred dva tjedne sam došel pogledati mamo, štera več ima hajdig let za sobom, i nekak mi je slabo zgledala. Pital sam jo, kaj jo muoči. Nikaj mi je nej povedal nek mi je dala čeka za vodo. Nejsam nikaj razmel, ali sam joj donesel vodo z cukorom. Včasi je došla k sebi, pak mi je priznala kak je vu šoko i tlak joj je skočil, jerbo so novi čeki za vodo menši od starih. I kak mi je rekla gda je to još nigdar nej doživela vu svojemo dugomo živlejo. No, tua slaboča je nej dugo trajala, jerbo je drugi den došel ček za strujo i mam joj se zdraviče poprjlo, a i tlak je došel na normalo.

Ne znam gda ste se zadjipot pelali črez hatar naših sosedov Janezov? Najme kaj, po vsim mestima, selima i gradima sosedne Dežele morete se pelati 50 na vuro i nikaj vejč. Respital sam se pre mojemo pajdašo Janezo z Jeruzalema zakaj je to tak. On vam dela vu turizmo pak mi je pojasnil gda je to zato kajbi se turisti čim duže peleli po Deželi i kaj bi zgledalo gda je to velika država. Prefrigani so te Janezi kaj god bodete vi rekli. Kak jim sam to palo na pamet?

Kak se vse to spremeni prek noči. Najme kaj, do včera smo vsi falili naše komunalce z Čakoma kak oni lepo lišpajo našega Čakovca i kak vse smetje štero mi napravimo pospravijo na svoje mesto, s zemljom pokrijejo i travo posejajo. I unda najempot, kak strela z vedroga neba, je došel gospon Šalamon z predlogom gda mora nešči drugi to smetje vu red pospravljati i gda mi Međimorci to ne znamo. I gda bi to moral biti nešči stranjski. Nebrem razmeti kak smo do včera znali, a od zutra več to kaj smo znali nikaj ne vredi. A furt govorimo vsi mi, a i gospon Šalamon isto tak, gda so naši ljudi naše nejvekše bogactvo, a dok jim trebamo nekšega pravoga poslati vu roke dati, unda pozovemo druge. A još so naši stari i stareši rekli gda je nejsigurneše dok verješ vu sebe i svoje kljuse.

Minuli vikend so naši međimorski labodoritaši pobedili svoje pajdaše z Gorice 4:1 i zapopevali: A ve adijo Drugo ligo… Kak se mej vidi naši labodoritaši idejo vsako leto jedno štengo niže na hrvaškoj labodoritaškoj lojtrici, tak gda so ve dojšli vu Tretjo ligo gde jiv čakajo labodoritaši Nedelišča, Čakovca, Preloga i Kotoribe, tak gda bodo tu med svojimi. Škoda kaj bodo Prislavčari ispali, jerbo bi to, od jeseni, mogla biti Hrvaško-Međimorska liga.

Labodoritaše Rome z Kotoribe bodo hitili vum z Tretje međimorske lige jerbo ne dohajajo vsako nedelo igrat utakmice. Ak je tak, a tak je, unda jiv i tre hititi vum. No, vse je to vredo, ali to je Roma i čim se to bode zazvedilo mam se bode javil Željko Puhovski i Hrvaški Helsinški odbor i tožil bode nas vu Štrazbur ili pak vu Brisel, pak unda se nek mi tam zvlačimo kak smo tak nekaj vupali naprajhti. Neje ruom za vse laboda jednako okrogla!


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=13226:neje-za-vse-laboda-jednako-okrogla&catid=301:joek-radnik&Itemid=575

Citat:
Ljubil sem te sedem let
http://www.youtube.com/watch?v=8D_Et0mACFY
http://www.forumgorica.com/kajkavski/popevke-sem-slagal-i-recice-bral-kaj-danke-i-kaj-nocke/msg42414/#msg42414
   

Ziga & Boris Lainer - Lasi Si Je Rudala, 03:48

Ziga & Boris Lainer - Lasi Si Je Rudala
« Zadnja izmjena: Svibanj 19, 2012, 03:14:56 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #301 : Svibanj 24, 2012, 01:16:08 prijepodne »
Pripovest o ja(j)ci

13.05.2012.
Za dušu, za spomenek

PRIČA O JAJCIMA
 
Malje tere detece denes zna kaj je negda jedne jajce, a pogotove več njih značilje za familjiju. Ne gruntam o onem večitem pitanju e je prie bilje jajce ilji kokoš. Te me nigdar preveč nie mučilje. Gruntam si kak denes mladi znaju same da se jajčeke more pojesti spečene na oke, kajganu kak veljiju, da se od njih dielaju palačinke, kolači i te je te.

Za nas negda jajčeke i od tičeke bile su fejst važne. Znalji sme se pentrati po sadju gde su bila gnjizda divlje golube i raduvalji se gda sme našlji dva jajčeka. Znalji sme da se bu nekaj zvaljalje, a mladi golubi bilji su fini na paprikašu z nudljeki. Srake i vrane bile su zločesti tičeki.Njihove jajce su ljudi z gnjizda hitalji kaj bi jih bilje menje jer su po dvorišča h hipu i hletu pocuknule mlade živinče i ž njim odlete h svoje gnjiezde. Nu če bi se stiglji zvaljati mladi srakiči i vranice i nje je bilje fine za pojesti na saftek.


Piše:Nevenka Gregurić


Baš sem si tak gruntala gda me sake jutre budi žvrgljanje tičeke. Kaj po moja driva kaj po susedovem starem sadju čuje se tičji spominek. Pripoviedaju tičeki jedni drugem h svoje gnjezdeca. I znam da je sakem od gnjezdeca zdej, hu ovem cajtu jajčekof na tera se sedi kaj bi se zvaljalji mladi.

Po gdoj zna kuljike put mi je drage kaj niesem odlučila živeti h gradu. H cajtu gda si čovek grunta gde bi rad napravil svoje gnjiezde niesem se baš preveč nečkala da te bu Zagorje. Moja mati mi je znala reči da te nie dobre, da se na selu navike bolje muči.

Gruntala si je ona da je h gradu pune bolje, da se poklje posla hitiju se četiri h zraka i počiva. Ak živiš na selu posel te tira i slabe je počinka. Nu bilje kak bilje ni do dien denes mi nie žal kaj sem korenje postila na dedovine. Gdoj bi mi moglel h gradu dati takve ljiepe domače duhe i mrmranje. Baš sem si tak gruntala gda me sake jutre budi žvrgljanje tičeke. Kaj po moja driva kaj po susedovem starem sadju čuje se tičji spominek. Pripoviedaju tičeki jedni drugem h svoje gnjezdeca. I znam da je sakem od gnjezdeca zdej, hu ovem cajtu jajčekof na tera se sedi kaj bi se zvaljalji mladi.

Ljudem moje dobi dosta je da mu mislel dojde na nekaj, a unda mam imaš za gruntanje par vur i ciele dane. Moje gruntanje rane h jutre na postelje još dok se sunčeke sramežljive zvlačile tam negde za bregem krenulje je prema jajčekem. Malje tere detece denes zna kaj je negda jedne jajce, a pogotove več njih značilje za familjiju. Ne gruntam o onem večitem pitanju e je prie bilje jajce ilji kokoš. Te me nigdar preveč nie mučilje. Gruntam si kak denes mladi znaju same da se jajčeke more pojesti spečene na oke, kajganu kak veljiju, da se od njih dielaju palačinke, kolači i te je te. Za nas negda jajčeke i od tičeke bile su fejst važne. Znalji sme se pentrati po sadju gde su bila gnjizda divlje golube i raduvalji se gda sme našlji dva jajčeka. Znalji sme da se bu nekaj zvaljalje, a mladi golubi bilji su fini na paprikašu z nudljeki. Srake i vrane bile su zločesti tičeki.Njihove jajce su ljudi z gnjizda hitalji kaj bi jih bilje menje jer su po dvorišča h hipu i hletu pocuknule mlade živinče i ž njim odlete h svoje gnjiezde. Nu če bi se stiglji zvaljati mladi srakiči i vranice i nje je bilje fine za pojesti na saftek.

Kokošine pak jace bile su pri hiže se. Ž njimi se trguvalje, jelji su se, a iste tak metale pod kvočku kaj bi se zvaljalji mladi. Baš hu ovem cajtu po dvorišču su kvocale kvočke, a babe pribirale najljepše jajce za nasad. Od vajkada je se do nove cajte, življenje h selu počelje z kukurikanjem kokota. On je budil svoju branžu, a i i svoje gazde. Bil je te pozif za gazdericu da se trieba zdiči. Kak je kokotof pozif bil glasni najprie se išlje prema kočaku z živinu. Babe bi pustile kokota, a saku kokoš priele i ogledale.

Denes bi mladi hitilji z sebe se črieve od riganja gda bi vidlji kak se ogledaju kokoši. Saka ženjska je svoj kažiprst diela kokoši h pišek i tak vidla e bu znesla jajce. Dobre se čez dan pazilje e je tuljike jajec na gnjiezdu kuljike je hjutre pri ogledanju gazderica napetala. Če je tere jajce faljelje unda je triebalje iti h potragu za gnjiezdem. Kokoši su bile vragometne i mienjale gnjiezda. Tak su se znale znesti pod sterhu ilji kopičem gde je bilje malje teže dojti do jajca.

Moja mati me znala pošiljati iskat nove gnjiezdi i jajec. Imele sme dogovor. Če sem našla nove gnjiezde unda mi je dala jajce-dva kaj sem ž njimi išla h štacun. Tam su se jajce prodale i za te se dobilje penezi i  mam se i h štacunu potrošilji. Gda mi je mati dala da si same zeberem jajce za štacun, zebrala sem si najdepše. H štacunu je trgovec imel jeden okvir čez tere je jace puščal. Najdepši niesu prešlji čez okvir i za nje se dobilje več penez, a unda i več cukara ilji kieksi. Babe su tak gospodaru popravljale z prodaju kokošine jajec. One jajce tere su preostale mogle su se pojesti za froštukelj ilji večeru.

Kak je družine bilje dosta, a jace za „potepu“ilji jelje menje, retke gde bi se jelje jajce na oke ilji same stenfane. Zmiešalje se jajce z beručku- dvie koruzne melje, trajbalje se z mljikem i unda speklje na masti z čvrčki kaj bi toga bilje več. K tomu još šalate z podljevem i „košta za bogove“ reklji bi ljudi. Guskine, puranjske i racine jajce retke gde bi se jele. One su se spravljale za nasad i mienjale po selu ak je bilje trieba ilji dale dobre pajdašice, kumice ilji kakvomu rodu.

Ta živina je nesla same na prtuljet, tuj i tam kesniejše i menje jajec od kokoši pak su se nasajele gda jih je bilje. Nasajena živina na prtuljet zvala se prtuljetna, a ona tera se zvaljala kraju ljeta, pozna. Imeti jajec negda, značilje je da bu bolja košta, mlade živine i penez.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-prica-o-jajcima


Vide(l)o;
STRMOSI Ptičeki mali, 02:44

STRMOSI Ptičeki mali
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #302 : Svibanj 24, 2012, 01:17:45 prijepodne »
Pripovest o koko(t)-koalicije


18.05.2012.

Iz bakine pučke bilježnice:

"Dva kokota na dvorišču, veliki krič"

Piše:Zoran Gregurek

Če su dva kokota na dvorišču, veliki krič mam nastane jer se jen drugome neče dati pod vlast i onda se biju, kričiju i dijielaju veliku buru. Tak ti je i z ljudmi : če su dva gazde pri hiži, ili ne dej bože dvije gazdarice, perje bu letele po zraku kak se pudu pregovare i svadile.

Jena ili jen muora biti prvi inače nije dobre
, znala je govoriti naša hraščinska baka Ivka, stručnjakinja za narodne mudrosti i njihovo tumačenje. Znači li to da dvije generacije ne mogu biti pod istim krovom, odnosno dva brata sa familijma ?

„ Je i nije. Kak se zeme. Znaš kaka se veli, da ake ljudi pri hiži v miru živiju, i tiči im na jabuke nebesku pesmu žvrguliju. Ake nema sluoge, onda se pada vu vuodu, jer badava sa bogatstva i imijitek ake nema zadovuoljstva i slaganja. Nije pune primerof da se sneha z svekrvu dobre zlaže, punica z zetom ili šugorica z šugoricu. Neke ti furt ljudem zasmeta jer nijiesme si parni, jen je za ove, drugi za one, a trejti za niš od toga (smijeh). Ali ake ljudi svatiju da su sujeni jeni na druge i da muoraju biti strpljivi i da znaju popustiti gda treba i ne kažu furt roge jeni drugijiem, onda je tuo sreča. Gde su spametni ljudi i znaju da sakomu dujde žuta minuta, povleču se gda čuju da im zet, sneha ili sestra te dan nijisu duobre vuolje i da bi se rada svadili. Jer bedaku je putrebne jake male da se vužge i počene se svaditi. Mržnja ti pune brže dujde nek ljubaf i ljudem kak da je denes lakše mrzeti neki vuoljeti drugoga. Tuo ti je čude, ali i naši su stari još znali reči : Ljudi su dobri same če nemaju prilike biti zločesti „,
 
pojašnjavala je pronicljiva starica. Baka je imala i savjet za mlade snage, kojima je po njezinom priznanju najteže.

„ Gda žejnski mladi stvor, kak ruoža z štere se još praf nije stepla rosa, dujde k muževe, ali k tuđe hiži, nije je lafke. Prve, još nije zabila kak je je doma bile i na kaj je se navčena : da ju mati v jutre podvori za froštukelj, a tatek je se omoguči jer je ljubaf oca i čeri neizmerna. A onda z mužem, šteroga ima rada, dobi i svekrvu štera, štiela tuo ona ili ne štiela v glubine dušu ju prezira jer je je otela njezinoga sineka, je precienja saki korak. Če je pucka jake mlada i neiskusna, mogla bi mam početi patiti, pogotove ak je mladi muž vu službe i nema ga doma, a njegva je mamica glavna. Tu mladi muž ima veliku odgovornost na sebe jer ju mama treba zaštititi i pred materju zagovoriti da je da mira. Zate, snehe moje drage, gda vam je najteže, zapopijievajte si i zabite na muku. A ake vidite da tuo z njegvi starci nikak nejde i z vašu najbolšu vuolju, rečite svojemu mužu kaj je na stvari i mam prejdite na samom živet „,savjetovala je baka.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-dva-kokota-na-dvoriscu-veliki-kric


Vide(l)o;
Cinkuši – Picek, 04:02

Cinkuši - Picek
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #303 : Svibanj 24, 2012, 01:19:13 prijepodne »

Zagorski list, 10.05.2012.

Dnevnik tate Bena:

Fertun

I danas u normalnim i uređenim državama ljudi normalno delaju i za svoj posel dobiju plaču. Postoje i neke države gde to nije tak. Zvuči poznato?



Piše:Tomislav Benčić


Prešel je i prvi maj. Kojeg je saki obilježil na način kak njemu paše. Ili kak je nešči imel mogučnosti to obilježiti. Največ je ljudi bilo tam gde se nekaj zabadaf djelilo. A najmenje tam gde su sindikati zvali ljude da dojdeju prosvjedovati. Zakaj je tome tak?

Prvo zato jer ljudima dobro dojde obed teroga ne moraju platiti. A drugo zato jer sindikatima više nišči ne veruje. Za kaj su si sami krivi. Kolko sam ja vučil h povjesti prvi maj se slavi u spomen na one teri su se, sad več davnih dana borili za radnička prava. Borili su se, između ostalog, da delaju 8 vur, i da im se to kaj delaju plati. I na kraju su se za to uspeli izboriti. Jer nekad davno ljudi su delali i po 10, neki 12, možda i 15 vur na dan, pa čak i više. Sve dok se sindikati nisu izborili za normalno radno vrijeme i za isplatu plača.

I danas u normalnim i uređenim državama ljudi normalno delaju i za svoj posel dobiju plaču. Postoje i neke države gde to nije tak. Zvuči poznato?

Za vrijeme one mračne bivše države radniki su delali (manje - više) i za to su dobili peneze. Pa sindikati nisu morali voditi borbu za radnička prava, nego su se bavili s nabavkom zimnice, organiziranjem ljetovanja u sindikalnim ili radničkim odmaralištima, i s raznim sličnim aktivnostima. Danas se dosta slabo nabavlja zimnica prek sindikata, radničkih odmarališta več skoro da i nema, a sindikati neke nove aktivnosti nisu usvojili. Pa se čudom čudiju kak ih radniki več ne doživljavaju.

Kak sam i napisal saki je na svoj način iskoristil prvi maj ko neradni dan. Vrijeme je bilo ljepo, sunčano i toplo. Zapraf nije bilo toplo nego vruče. Ali kak smo se več ranije bili dogovorili da za prvi maj pemo kljeti i da bum skuhal kotlovinu tak je i bilo. Sve je bilo dobro, osim kaj mi je pri kljeti ostal samo jedan suncobran, teroga su na korištenje dobile Sandra i Gracia. Meni je ostalo da se pržim na suncu uz ljepu vatricu.

Jesam ja svako malo bežal u hlad da ne bum non stop na suncu. A kad sam došel doma imel sam kaj za videti. Znate ono kad tak na prolječe budete malo na suncu, pa si mislite kak zapraf to sunce nije tak jako, i onda vam je najedamput koža pretjesna jer ste zgoreli. Obično se to dogodi kad nekaj delamo, pa se malo raskomotimo i na sebi imamo majcu s kratkim rukavima ili potkošulju. Tera vam ostane i kad se slječete. Odnosno zgorite sigde gde niste imeli nič oblječeno. Pa vam se po tjelu ocrtava, recimo potkošulja.

Sigurno vam se to dogodilo, ili ste to barem videli. Nekaj slično se dogodilo i meni. Dok sam kuhal kotlovinu bilo mi je vruče, pa sam se sljekel i ostal samo h kratkim hlačama. A dok čovek nekaj kuha dene si i fertun. I sad se meni po tjelu ocrtava fertun.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-fertun


Vide(l)o:
Cinkuši - U divljaka luk i strijela.wmv 03:40

Cinkuši - U divljaka luk i strijela.wmv
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #304 : Svibanj 24, 2012, 10:46:55 poslijepodne »
Međimurske novine, 21.05.2012

Kaj bode z našom hrvaškom televizijom?

Pak se zdigel veliki oblak praha jerbo so počeli spominki o temo je li bode dopisništvo Hrvaške državne televizije vu Čakovco (kak je več na leta) ili pak bode preplavalo Dravo i zastajlo se vu Varaždino. Dok se to reši, mi Međimorci bodemo zazvedili što je pravzaprav na vlasti vu Lepoj našoj, jerbo na jednoj strani i to onoj štera zastavlja državno televizijo vu Čakovco, so župan Ivek i precednik Zoki, a na drugoj strani, štera čeka z čamcom vu Dravi, je prvi potprecednik Radimir. Dok se zazvedi što je od jiv dva glavneši i jakši unda bodemo mi mam znali gda bode televizija.

Minuli tjeden je prinas vu Međimorjo bilo olujno nevreme: grmelo je i fest je dežđ curel. I to tak kaj ga je negdi bilo i preveč pak so bile poplave vu Prislavco i Vratišinco. Najte me krivo razmeti, ne bi štel reči nikaj hudoga ili grdoga, ali poplave su bile vu opčinaj gde so haenesovci na vlasti. Verjem gda se to tak potrefilo i gda to nema nikše veze z politikom, jerbo se dragi Božek, šteri je poslal dežđa, ne bavi z politikom.



Piše: Jožek radnik

Od gda je negdašnja nejvekša fabrika GeKa Međimorje odišla v stečaj, a to je bilo več zdavnja, pred 12 – 13 let, od unda je nejvekša međimorska fabrika Burza dela oliti Težačka burza. Vsi znamo gda vsi oni šteri ostanejo brez dela završijo na Burzi, tak gda jiv je ve več tam cirka osem jezer. I nišči nam nebre reči kak bodo dugo tam. To nam je nej mogla reči lanjska Vlada, a zbog kvara na sunčanomo kolektoro nove „kukuriku“ Vlade, svetlo na krajo tunela ne dela i nišči ne zna kak dugo i gda se bode pojavilo.

Još sam dva dni i to bode minulo. Vseposot čitam i poslušam sam to: Što bode itak, od nedele, glavni hadezeovec, očem reči, što bode precednik stranjke? A što pak bode prvi potprecednik? Ne verjem, a i nebre biti gda ste i vi nej čuli kak se za glavno foteljo borijo „stari“, očem reči, oni šteri so i do ve meli vu rokaj cugle stranačke vlasti, gospa Kosor i gospon Milinović, a odma do jiv so Karamarko i Milošević, šteri so bili polek jiv, ali nej preveč blizo onoga nejvekšega ogja šteri nejbole greje, a imajo željo kaj bi ruom oni bili glavni. Tu so još i nejmlajša gospoda, Kujundžić i Prgomet, šteri nudijo nekaj novoga, a i nejmlajši so. V nedelo odvečer, posle obeda, bodemo vse znali. Verjem gda naši međimorski hadezeovci znajo komo morajo svoje glase dati i to tak kaj jiv ne bodo potepli.

Pak se zdigel veliki oblak praha jerbo so počeli spominki o temo je li bode dopisništvo Hrvaške državne televizije vu Čakovco (kak je več na leta) ili pak bode preplavalo Dravo i zastajlo se vu Varaždino. Dok se to reši, mi Međimorci bodemo zazvedili što je pravzaprav na vlasti vu Lepoj našoj, jerbo na jednoj strani i to onoj štera zastavlja državno televizijo vu Čakovco, so župan Ivek i precednik Zoki, a na drugoj strani, štera čeka z čamcom vu Dravi, je prvi potprecednik Radimir. Dok se zazvedi što je od jiv dva glavneši i jakši unda bodemo mi mam znali gda bode televizija.

Čakoski i međimorski esdepeovci so uspeli još jednoga svojega člana porinuti vu državno izvršno vlast. Minuli tjeden je Vlada za pomočnika ministra prometa sebi zela čakovčanca Veselina Biševca. Tak ve mi Čakovčanci več nemamo zamjenika gradonačelnika, ali imamo pomočnika ministra. To nam je, ak sam ja dobro brojil, več tretji pomočnik, a brzčas je to prva štenga do ministra, kaj znači gda bi, črez osem let, mogli i ministra meti.

Počeli so se Čakovčanci žaliti na nadvožnjak pre Staromo Hrasto. Najme kaj, počel je nadvožnjak skeščati, a i komadi betona so, tu i tam, počeli doli žnjega cureti. I to ruom ve gda se Grad Čakovec počel za jega brigati. No, neje niti čudno jerbo je več 34 leti na dežđo, ledo, mrazo, snego i sunco i nišči se za jega nikaj ne brigal. O temo kak so mo počele pokati stare kosti so se spominali i gracki vječniki na svojoj sesiji. Nešči se zmislil i na gospon Režeka, šteri ga je dal zbetonerati. Kak je on bil prefrigani, kak precednik opčine i kakši je bil fahman, kak direktor vu negdašjemo GeKajo mogel je znati gda tej nadvožnjak ne bode vječno trajal, a kaj ga ne bi nišči moral, bar tu i tam, popravlati, pak je mogel i nekšega črnoga fondoša ostajti, a nej kaj je ve, dok Grad ima nejmeje penez, zbetežal i kaj ga vrezalo. I to je još nej vse: zbetežal je, a nema dopunsko zdravstveno. A kaj se more gda je tak mali, pak je nišči nej videl kaj se malo na hendek drži.

Minuli tjeden je prinas vu Međimorjo bilo olujno nevreme: grmelo je i fest je dežđ curel. I to tak kaj ga je negdi bilo i preveč pak so bile poplave vu Prislavco i Vratišinco. Najte me krivo razmeti, ne bi štel reči nikaj hudoga ili grdoga, ali poplave su bile vu opčinaj gde so haenesovci na vlasti. Verjem gda se to tak potrefilo i gda to nema nikše veze z politikom, jerbo se dragi Božek, šteri je poslal dežđa, ne bavi z politikom.

Vsi znamo gda je od prvoga maja plin podražil i gda se ve, ako nej bole, unda dražeše grejemo, ali nej znati zakaj so plinači popisivali plinomjere predi nek je nova cena došla na vlast. Pak so ljudima ionak čeki preveliki i nej jim tre još kcoj dodavati. Vse se ftegne na vreme. Pak je nej bole gda bode Plin kvaren nekaj kuni nek gda se ljudima z žepa zeme vejč nek so potrošili?

Moram priznati gda nas je Vajda malo scartala i gda smo ve navčeni na vse ono najbolše kaj zraste vu koco ili pak štali. Na vse zadje, posle mesa z tiblice i drugi Vajdini deliciji, od šteri se nebremo odtrči, na stol nam je došel i Vajdin pršut, šteri se suši i sunča vu Dalmaciji i nej tak dauko od morja. Tej Vajdin pršut je tak dober kaj se ne mora več skrivačkati pred dalmatinskim, nek mo se i oni morajo pokloniti. I kaj se ne bodete zutra čudili gda bodem nesel moljbu gospono Mesarićo, direktoro Vajde, kaj me zeme za svojega manekena kaj bodem sprobaval vse te finote štere oni dealjo. Več se ve veselim tiblici, pršuto,, cvirkima, jegero…


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=13298:kaj-bode-z-naom-hrvakom-televizijom&catid=301:joek-radnik&Itemid=575


Vide(l)o:
Cry Babies - Ljubav se ne trži, 0:11

Cry Babies - Ljubav se ne trži
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #305 : Svibanj 29, 2012, 09:42:57 poslijepodne »
Zagorski list, 24.05.2012.


Dnevnik tate Bena

Anđeli čuvari

 
Piše:Tomislav Benčić


I sad pak nemrem s detetom h park. Ak se ne varam bilo je rečeno da bu Grad unajmil zaštitare da paziju kak maturanti nebuju norili po trgu i po parku. I da se bu to spriječilo, a kaj se ne spriječilo da se bu kaznilo.

Moji ranojutarnji odlasci h dučan su pokazali da je situacija bila ko i sake godine. Park prepun smeča i strgane igračke. Tu sad moram pohvaliti radnike Plavinke koji su sako jutro dopeljali to h kakav-takav red. Ipak na samu norijadu h petak ipak se park čuval. Samo kaj mi se moja Sandra požalila da nisu sprječavali samo maturante da ideju h park, nego da ni nju s frendicama nisu pustili. Sigurno su im deca sedmi razred osnovne zgledale ko maturanti.



Ste primjetili da h prošlom broju novin nije bilo moje kolumne? Najte mi odgovarati jer neču znati.

Pitali su me neki kak to da več dugo niti jedan recept nisam objavil. Nisam ja kuhar da objavljujem recepte. Osim toga sad na televiziji ima program kaj cijeli dan samo kuhaju i pečeju kolače. A i ne kuham puno da bi neke nove recepte napisal. Ipak bum napisal jednoga kaj je brzo gotovo, nije skupo i fino je. Bar meni. I deci se dopalo, a i ženi.

Neki dan sam spekel natur šnicle. To je bar jednostavno. Kupite šnicline, ili ih odmrznete ak ih imate h škrinji. Malo ih namažete s vegetom i spečete na naglo. I gotovo. Za prilog je bilo dinstano zelje s paradajzom i domačim noklecima. I to je isto brzo gotovo. Zemete manju glavicu zelja (ili pol velike), narežete na tanko i podinstate. Dodate malo paradajza (če ste ga na jesen pospravili zemete toga, a ak niste onda si ga kupite) i još malo se skupa podinstate. H jednoj posudi zamijesite noklece. Denete malo brašna (nulera), soli i vode. Zamjesite i s žlicom denite h kipuču slanu vodu i kuhajte par minut. To procjedite i zmješajte s več podinstatim zeljem. Če imate krvavice onda je dobro i njih speči umjesto mesa. Meni se ta kombinacija bolj dopada, ali mojima doma baš i ne. Niti nisam imel krvavice. A niti ih nesmem jesti.

U mnogim vjerama postoje bestjelesna bića koja paziju na nas. U raznim vjerama ona imaju različita imena. Pri nama se zoveju anđeli čuvari. Svaki od nas se bar jemput zmislil svojeg anđela čuvara. Sigurno je saki od nas bar jemput bil u situaciji kad je zgledalo da bumo grdo nadrapali, a nismo. Pa nakon toga prokomentiraš kak te čuval Bog ili anđeo. I ljepo je imeti svojeg anđela čuvara. Međutim nije dobro kad imate anđele čuvare koji nisu bestjelesni. Nego su od krvi i mesa. Više o tome drugom prilikom.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-andeli-cuvari

Citat:
Humalije i hucvutarije naših maturantov

No, i to je minulo. Jedva smo čakali kaj minejo te humalije i hucvutarije naših maturantov, a ve gda so se maturanti nazaj vu red posprajli ve nam falijo. Nebrete reči, bili so jako fajni, jedni lepši od drugih. Brzčas vam ne moram govoriti gda so maturantice bile čuda lepše od maturantov (dečki, sori!) Dok sam to pripovedal sosedi Franci, ona mi je rekla gda so zato maturanti vejč spili od puci. Malo sam jo zbočki pogledal, ali nejsam nikaj rekel, jerbo ona je još nej zazvedila gda so puce ravnopravne i vu pijači i gda, tu i tam, vejč tu, a meje tam, prestiguvlejo dečke i vu pijači, a dok je soseda Franca bila mlada unda so puce mele kupico vu roki sam do so pile vodo. Čkomel sam i zbog radi tega kaj soseda ima vnuko med maturantaj pak kaj nebi došlo do svaje vu familiji. Špancerala so se tua mlada deca po grado, fučkali so kaj se je vse prašilo (naša preštimana vuha so trpela), a nejduže so se zadržavali i klatarili po parko gde je vsaki razred mel svojega šanka i svoje lege. Nebrem reči gda je pijača tekla potokima, ali hajdig toga se pretočilo z štacunov vu te mlade, suhe i žejne požerake. Vsa je sreča kaj so ovi štiriletni maturanti punoletni pak so nej morali fkajuvati štacunare kaj se pijače dotikavle. Kuliko sam mel za videti ipak so se nejveč pili bambusi, neje preveč drago, a i ne moraš čuda spiti kaj te, bar malo, šusne, a zadje dneve so i domaći brajdaši bili na ceni. Nejfaleši so, a japica so navek bili široke roke. Dobro mi je rekel sosed Pišta, šteri od gda je vu penziji, furt ima na oko te mlade ljude: pak tua ti deca pomalem trenerajo z pijačom od prvoga razreda tak gda dojdejo do mature več so nej tak zeleni i nevpučeni vu grehote i kuraž štero pijača davle. Kak bilo da bilo, maturanti so došli do kraja onoga nejmlajšega i nejlepšega dela živleja, a ve morajo genuti dale. A kam bodo išli, kam? To ja pitam sebe i vas. Nekaj si gruntam gda bodo išli dale vu školo, jerbo smo jiv drugo nikaj ne navčili. No, pak smo jiv niti nej vučili piti, pak vidimo gda znajo.


Zvir:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg32525/#msg32525

Moj dobri anđelek.mp4, 01:03

Moj dobri anđelek.mp4
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #306 : Lipanj 02, 2012, 12:04:38 prijepodne »
Međimurske novine, 28. svibna 2012.

Pak na kaj smo došli mi Međimorci, več se niti sabornikaj ne verje!!!!?

Gospon Mario Moharič (SDP) je na sodo, kak gorčanski načelnik, a nej kak sabornik, več hajdigpot rekel gda je nej nikaj kriv, ali mo soci ne verjejo. Ve vidite, gospon Mario je vse lejpo sprepovedal kak je delal, kuliko je i komo penez daval pod stolom, donesel je viziperte gda i vsi drugi tak delajo, ali vse mo je to nej pomoglo. Morete si misliti kak je teško jednomo političaro gda mo nišči ne verje? Ali ako soci ne verjejo jednomo opčinskomo načelniko i saborniko, pak kam smo to došli, ljudi moji?


Piše: Jožek radnik
 

Ak se obrnete okoli sebe bodete videli gda so vseposot okoli nas Dnevi vina vu našoj županiji Zrinski. Nekaj si gruntam gda je grozdje raslo prinas, na tomo falačko zemlje med dvemi vodami čuda predi nek je Mikloš Zrinski došel k nam za gazdo. Brzčas je tak moralo biti, jerbo gda je nej ne bi se Zrinski tak cukali za of naš kraj. Najbrž so grozdje počeli saditi prvi Međimorci, šteri so se dotepli vu of naš kraj, negdi tam vu stoletjo sedmom. I ovo letošje Urbanovo bodemo mi Međimorci prefeštali onak kak se šika. Pred nami je izložba vsega kaj se nuca vu goricaj i v pelnicaj, gde drugdi nek vu Štrigovi, a skupa z tem se morejo sprobavati vsa nejbolša vina štera rastejo vu brežnomo krajo (ili kak bi „kukurikači“ rekli: po breščajkaj i grabaj) naše Županije ponosne. Minulo soboto pak smo meli, verjem gda to vsi dobro znate, otprte pelnice vsih naših vinarov. Tam je bilo vse kaj ste nucali: dobrote i finote na stolo, fino vinčeko vu lagvima, a bandisti i tamburaši na dvoro. Morem vam reči gda sam bil jerbo to brez mene nebre minuti. Ali to vam je još nej vse, bila je i moja soseda Barika , štera je do ve ne hodala. Ne bodete veruvali, ali neje se dala vum z pelnice. A neje se šparala. Sprobala je vse kaj joj je bilo pre roki i zebrala si je nejbolšega. Pogunuli ste, zebrala si je mene jerbo vam je poznato gda je vu vino istina. Nejsam mogel pobeči. No, nejsam se niti preveč fkrej vlekel. Dok je sprobala vina z vsih lagvov dobila je kuraža tak gda smo se , na vse zadje, ipak sparili. A gledali smo se prek blanjki i zalukavali črez šeleporke več hajdig dugo. I unda bode meni nešči rekel gda nejbolše međimorsko vinčeko ne pari ljude. Ak ne verjete meni pitajte mojo prvo sosedo Bariko.

Kak je bilo i rečeno, hadezeovci so si zebrali novoga precednika. Od šest kandidatov, šteri so šteli biti precedniki, zebrani je Tomek Karamarko. Nej znati što je bole zadovolen z novim precednikom, hadezeovci ili pak „kukurikači“? Vsi ga jako falijo. A i naši Međimorci so zadovoljni, kaj znači gda so i oni glasali za Tomeka, a i naš vodeči hadezeovac, Darkec Horvatov, je zebrani vu Precedništvo stranjke, kaj je Vladeko Ivkovičo nigdar nej uspelo. Je to jako lejpo gda so vsi zadovolni!

Minuli tjeden je minula norijada maturantov. Nekak mi se vidlo gda so maturanti, a tu mislim i na maturantice, pili čuda meje nek negda. Mortik je to zbogradi toga kaj ga nej penez ili pak so se skrivali pred menom ili pak je to meni sam tak zgledalo? Nebrem nikak razmeti te mlade, čemo se itak oni tak veselijo? Čim zbavijo maturu bodo se našli na burzi. Ak pak se ipak uspejo nekak zapisati na faks unda jiv burza čaka črez štiri – pet let dok ga završijo. No, mortik posle faksa ne bodo završili na burzi ak bodo meli srečo ili pak strica kaj bodo mogli delati za 1.600 kuni na mesec. Neje ni to tak hudo kaj posle 16 – 17 let hodanja vu školo moreš delati za te drobne peneze. Kak veli minister Mršić: bole nekaj nego nikaj!

Kak zgledi karte so počele iti Zorana Zokija Vidovića. Nejpredi je postal prvi zamjenik čakoskoga gradonačelnika, a par dni posle so ga zebrali za prvoga „seljaka“ na falačko zemle med dvemi vodami, očem reči, precednika županiskoga Haesesa. Brzčas se gospon Zoki razme vu politiko, a i zna svojega posla, gda ga ljudi zberejo navek čim ga najdejo na izbornomo listeko. Nekaj si gruntam, ak ga več karta ide mogel bi zaigrati i loto. Što zna?

V minulo soboto ste na glavnomo čakoskomo placo mogli kupuvati vse Hrvaško, očem reči, naše. Ono nejvredneše kaj imamo mi Međimorci smo mi Međimorci. Mi imamo pravo pamet i vredne, očem reči, zlatne roke i vse ono kaj napravimo je dobro, fino i vredno. Nekaj si gruntam zakaj to, kuliko vredimo mi Međimorci (i vse ono kaj mi napravimo)  čuda predi zazvedijo vsi drugi, a na zadje mi. A kaj moremo ak nam je takši horoskop.

Direktor Međimorja, Bojan Benčik, je malo globleše pogledal vu kupico (ali ne v prazno) pak je potlik podral 23 stupeke polek ceste. I to z autom. Brzčas je trdo spal, a još trdeše je držal kormana ak se mogel tak ravno pelati i kaj mo je niti jeden stupek nej zbegel. Kaj vi mislite, je to gospon mogel naprajti brez treninga?

Gospon Mario Moharič (SDP) je na sodo, kak gorčanski načelnik, a nej kak sabornik, več hajdigpot rekel gda je nej nikaj kriv, ali mo soci ne verjejo. Ve vidite, gospon Mario je vse lejpo sprepovedal kak je delal, kuliko je i komo penez daval pod stolom, donesel je viziperte gda i vsi drugi tak delajo, ali vse mo je to nej pomoglo. Morete si misliti kak je teško jednomo političaro gda mo nišči ne verje? Ali ako soci ne verjejo jednomo opčinskomo načelniko i saborniko, pak kam smo to došli, ljudi moji?


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=13377:pak-na-kaj-smo-doli-mi-meimorci-ve-se-niti-sabornikaj-ne-verje&catid=301:joek-radnik&Itemid=575

Citat:
Podvincani – Penezi, 02:50
http://www.youtube.com/watch?v=a6evWQQuN_w

Bojan Benčik Kodrič
Bojan Kodric – Angelus, 03:44

Bojan Kodric - Angelus
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #307 : Lipanj 02, 2012, 12:27:24 prijepodne »
Zagorski list, 19.05.2012.

Za dušu, za spomenek

DOMAČE ŽMAHE TRIEBA IMETI RADO

Ja sem protif toga da mi nešče nekaj „luckuga“ proda pod domače. Domaći gušti i žmahi su domači.

Rekla sem je da ak je več štiela napraviti nekaj domačega z jajci unda je mogla nakosati lucičinuga perja, malje zdinstati i na njega pahnuti par stenfane jajec. Če se još nutre dene kakef čvrček ilji sitne kosani špekec, žmah i duha su da si prste poljižeš.

Malje mi je negda krive gda mi Zagorci navike misljime da je nekaj luckuga bolše i vredneše. Morame se boriti za naše domače ljepote i za naše domače žmahe. Nie da niesu fine i zdrave šparuge, bljušti i kaj česa druguga, alji one niesu bile diel naše košte. Mi drugem triebame riveati one kaj je naše.



Piše:Nevenka Gregurić


Nekteri sem se dan čutila baš onak kak roda ilji ljesica z jedne stare priče. Kak nekteri hitiju se kaj se one negdašnje cajte dotikava, malje jih bum zmisljila jer su sigurne pozabiljina onu priču tera je bila h naša čitanka. Na kratke ju bum i spripoviedala i radi onie teri su za nju nie imelji priljike čujti.
 
Ljesica i roda bile su veljike pajdašice. Jednuga dana ljesica je pozvala pajdašicu k sebe na obed. Na veljiki tenier dila je kuhanu kašu. Još ju je po tenieru rezljičila kaj bi se prie resladila. Sirotna roda hodila je oko teneira, alji nič nie mogla hloviti. Ljesica ju je nudila i nudila i sama ljizala se dok tenier nie bil prazni. Sita, sela si je na stoljec i same gladila po trbuhu i govorila: „Baš sme se site najele!“
„Je“, gruntala je hu sebe roda. „Ti si se morti i najiela, alji ja sem ostala praznuga želuca.“

Srdita, roda je pozvala ljesicu k sebe na obrok. Ona je pak skuhala krumpier i diela ga h jednu visoku posudu z vuskem vratem. Gda je došla ljesica h goste roda je pukala z kljunem krumpier i furt nudila ljesičku. Ljesička je hodila oko lonca i nie mogla do krumpiera. Mudrila se roda hu sebe kak je nadmudrila ljesičku,kak je ona prie nju. Nie teške zaključiti, da je pajdašije rode i ljesice došel kraj.


Nu moje pajdašice i mene radi košte sigurne nebu konec. Ona je mene pozvala k sebe z najbolju nameru. Rekla je da mi bu spravila nekakef domači i i fini „specijaljitet“. Dok sem išla k njoj  gruntala sem kaj bi te moglje biti. Domače. Fine, i još k tomu „specijaljitet“.
Bila sem sigurna da bu napravila sir z vrnjem, kakvu kobasičku ilji suhu šunkicu, štruklje,…. .

I dok sem tak gruntala, več sem bila pajdašice na pragu. Kratki spominek i na stol je frknula „košta“. Niesem mam mogla znati kaj te je za koštu. Vidla sem same da su te pečene stenfane jajce z nečem zelenem. Nie valjda same te na kaj me je pozvala gruntala sem.
„Kaj ti te je?“
„Te ti je naša zagorska šparoga ilji bljušt. Kak ti je te fine. Te ti je naš specijaljitet…,fine, zdrave… . fine, fine, fine!“
„Znaš kaj. Daj zamuči. Pa kaj mi kažeš mesec h vode“, rekla sem je.
„Od gda te je naš specijaljitet? Od gda sme te mi doma jelji. Daj naj bedastuvati….“

Niesem se štiela ž nju preveč svaditi jer mi je draga pajdašica. Elji kak da je h pehnula h osinjak gda je mene zašla vučit kaj je domača košta. Nemam ja nič ni protif šparuge, niti protif bljušča ilji kuke niti protif sakojačke jiestvic. Ja sem protif toga da mi nešče nekaj „luckuga“ proda pod domače. Domaći gušti i žmahi su domači.

Rekla sem je da ak je več štiela napraviti nekaj domačega z jajci unda je mogla nakosati lucičinuga perja, malje zdinstati i na njega pahnuti par stenfane jajec. Če se još nutre dene kakef čvrček ilji sitne kosani špekec, žmah i duha su da si prste poljižeš. Ne srdim se na svoju pajdašicu jer nie misljila z svoju koštu nič grde. Malje mi je negda krive gda mi Zagorci navike misljime da je nekaj luckuga bolše i vredneše. Morame se boriti za naše domače ljepote i za naše domače žmahe. Nie da niesu fine i zdrave šparuge, bljušti i kaj česa druguga, alji one niesu bile diel naše košte. Mi drugem triebame riveati one kaj je naše.

Zdej sme h cajtu gda cviete gacija, a po cajtu bu precviela i biezga. Negda su naše mame i babice delale koštu od njih. Napravil se kal, od jajca mljieka i glatke melje. Te je tieste sljične kak i za palačinke same gusteše. Hu tie kal smakalji su se cveteki gacije ilji bezge i metalji na vruču mast kak da se pohaju. Z jedne i druge strani se zežariju.Tak pečeni moreju se jesti sami ilji k tomu napraviti šalatu z podljevem ilji same z octem i voljem. Podljef se pak napravil tak da se žljička čvčkece, malje masti, octa i vode delje kipet.

Gda se mast restaljila, čvčki omekšalji poljejalji su se po šalate.Te je prava domača košta, duha i žmah. Znam da hnogem ne paše, jer su želuce i nose nafčilji puniti z lucku duhu i žamahem. Ja sem ipak i dalje za naše stare šnjofe i žmahe z teremi se rada gizdam.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/za-dusu-za-spomenek-domace-zmahe-trieba-imeti-rad

* * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Kaj su jeli nasi stari - Mirela Mihajlovic & Hrvoje Hercek, 03:55

Kaj su jeli nasi stari - Mirela Mihajlovic & Hrvoje Hercek
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #308 : Lipanj 15, 2012, 11:24:43 poslijepodne »
Varaždinske vesti, br. 3517, 2012-05-29

KAJ je naše pitanje i naš odgovor, naša duša i naša popevka

Piše: prof. Barica Pahič

Verteki, verti i hortusi


Kak se naša gospodarska, politička i saka druga kriza pojačava i produbljava, tak se ljudi obračaju k zemlji i se več njih je nazaj pričelo delati svoje verteke. Bormeš nam i na teveu naslikavaju ljude, ponajveč umirovljenike i nezaposlence, šteri z motikami i zubačami prekopavaju i poravnavaju zemljicu šteru su jim milostivni političari na zapuščenimi gradskimi parcelami dodelili da bi si imeli gdi priskrbeti malo šalate, luka ili kakve druge zelenjave. Bile bi dobre gda bi i diecu nafčili verte obdelavati jer one kaj se v detinjstvu nafči, maker se i pozabi, furt nekak vskrsne nazaj i počne se ceniti, vzgajati i njegovati.

Je, ljudi su se zbilja prijeli vertekov i vertov. I onie v doslovnom i onie v prenesenom smislu. Tak je i poštovani počasni Varaždinec, gospon dr. prof. Joža Skok obradil varaždinski vert rieči, posebno onie kajkavski, i pod imenom “Garestinski hortus verbi” ga predstavil varaždinske kulturne javnosti. Pak mi se onda telefonski javljaju
neki čitatelji, največ moji negdašnji đaki, prigovarajuč da je v te knjige preveč starinski rieči i da jim je to teške čitati. Ja jih onda najpre pohvalim kaj su zainteresierani za čitanje, a onda i malo pošpotam zakaj su pozabili svoj pradedovski, bolj rečeno, pramaterinski jezik. (Poradi toga se kajem jer sam malo za to i ja kriva.) Nešterni pak sami sebi laskaju da su jake napredni zate kaj ne razmeju kajkavščinu šteru još govoriju “samo selaki”.

A starinske ili pak denešnje “selačke” kajkavske rieči si moreju razjasniti v riečniki šteri su takaj svojevrsni verti rieči i moreju se z njimi poslužiti vu varaždinski Zavičajni zbirki. Našli buju tu se; od “Gazophilaciuma” Ivana Belostenca i Habdelićevoga “Dictionara” do Jambrošićeva riečnika, a bormeš i onoga najnovejšega šteromu je rieči prikupil i obdelal naš nepozabljeni glumac Tomica Ljipljin. Veseli nas i to kaj se i vnogi denešnji ljudi zanimaju za kajkavske rieči i bilježe je. Tak mi se nedavno javila prof. Mira Smerke, šteri se ne dopada kaj se naš kajkavski tak pogospodil” da je prestal biti kajkavski. Ona takaj zapisuje kajkavske rieči, a obavestila me da vu Vidovcu več 13 let izlazi župni list “Vidik” v šterom gospa Tonka Zagorec ima kolumnu na izvornom vidovečkom govoru. Osobe štere se brineju za izlaženje lista osnovale su i nekšnu vrst jezičnoga kluba i brineju se da domače rieči budu zapisane da se do kraja ne pozabe. Nadam se da bum jemput imiela toliko mesta v ovim novinami da nekaj od pohvalnoga dela Vidovčanki prenesem i vu Varaždinca”. Ali ovie put mi čitatelji naj oprostiju radi neskromnosti kaj sam svoju popevku porinula v ovu rubriku jer mi se vidi da nekak najbolj paše kre toga o čem sem pisala.


Rastepene rieči

Okoli mene su rastepene rieči
kak zlatne zernje,
a meni je same nje striebiti
i posložiti
da jena kre druge tak stane
kak zviezde na nebu
gda su vužgane.
Ili jih v serce posaditi
kaj bi se z nji mogla
ljubav i dobruota skliti.
Ili pak jih tak poslagati
kaj bi se od nji mogel
onie sveti jognjec vužgati
šteri bi nam čez cielo življenje
mogel svietiti
i nigdar se nej dal vgasiti.



A siem nam pa je i dalje obdelavati verte kaj god da priskrbimo v njimi; šalatu, cvetje ili pak pesme.


Zvir:
(str. 23)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3517.pdf

Citat:
Dragutin Domjanić, „Bele rože”

Zmisliš se, mama, tih jutrah tak plavih?
Rosa još s trave se svetila vani,
Stare su vure polahko odtukle,
Glas im je tenek i tih i pospani.

V odprti oblok je dišalo jutro,
A pod oblokom naš vrtek je mali
Budit se počel, i on si je dremal
V mirnoj toj noći, dok vsi smo mi spali.

Ideju težaki

Ideju zdaj s pola muži i težaki
z trodnimi nogami, z nahero škrlaki.

A za njim se vleče coprnica kmica,
zašli su za oblak mesec i danica.

Mesec i danica za oblaki(m) spiju,
z trdnim ruki v žulji težaki hodiju.



Vide(l)o:
Lado - Ideju Težaki, 01:40

Lado - Ideju Težaki
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #309 : Lipanj 25, 2012, 10:55:41 poslijepodne »
Zagorski list, 25.06.2012.

Dnevnik tate Bena

Pet minut slave

Kakve veze ima kazanje pimpeka s navijanjem. Možda je to bila samo poruka da su oni kad su došli h evropsku uniju (ipak je Poljska u EU) ostali i bez hlač i bez gač i da nas to uskoro čeka. Ko da nama treba EU da ostanemo bez gač.


Piše: Tomislav Benčić
 

Nakon kaj smo prije dvije godine raspravljali o ritima, na red su došli i cecki. Da vas zmislim. Predlani je ondašnjoj premijerki smetala reklama za turizam gde je bila jedna babska rit. Prošli tjedan su hit postali cecki. I to naši domači. Zagorski. Pravi zagorski babski cecki.
 
I mam se išlo iskat, gdo su te dvije, od kud su, gde delaju, teri broj gača nosiju,… I več drugi dan se je sve znalo. Pa čak i to da jedan par tih cecki dela h ministarstvu kulture. I mam se počelo spominati da ju budeju kaznili zbog toga. Nije dugo trebalo da i babe imaju kaj za pogledati.
 
Pojavile su se i slike naših navijača kaj su bez gač. I kaj im se vidi pimpek. Če ja to razmem. Kakve veze ima kazanje pimpeka s navijanjem. Možda je to bila samo poruka da su oni kad su došli h evropsku uniju (ipak je Poljska u EU) ostali i bez hlač i bez gač i da nas to uskoro čeka. Ko da nama treba EU da ostanemo bez gač.
 
Da se vrnem ja na navijanje. Razmem da kad ideš na utakmicu navijaš. Da popevaš borbene pjesme, kričiš sucu da je lopov, peder i slično i da se tu i tam zmisliš nečije familije u kombinaciji sa raznim odnosima i životinjama ili vjerskim ličnostima. Još nekak s poticajem morem i razmeti da babe cecke pokažeju jer morti misliju da če buju nogometaši to videli da buju mam bolje igrali. Ali čemu onda pimpeki? Kad malo bolje razmislim uz se ovo kaj se događa (mislim tu na razne prajdove) morti je nekom muškom poticaj videti nekaj drugo a ne cecke.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-pet-minut-slave

Citat:
Drele se pita(l) jel steza med ciceki krapinske deklic vuska ili ne.
 
Nek te kara stara mati, i ja ču te karati
Oj Krapinske uske staze – Strmosi, 02:33
http://www.youtube.com/watch?v=8BT_Qz5GATw

Cinkusi - Oj krapinske vuske staze, 02:40

Cinkusi - Oj krapinske vuske staze
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #310 : Srpanj 03, 2012, 11:34:20 prijepodne »
Zagorski list, 26.06.2012.

Iz bakine pučke bilježnice

Če pred Vidove tancaju muhe, zoveju dane suhe


Piše:Zoran Gregurek


Ljeto nam je na vratima, a naši ljudi na selu ovih dana imaju najviše posla. No, to nije razlog da i dalje pažljivo ne promatraju sva događanja u svome okružju, ne bi li se dobro pripremili za nadolazeće dane.

 Share on printLjeto nam je na vratima, a naši ljudi na selu ovih dana imaju najviše posla. No, to nije razlog da i dalje pažljivo ne promatraju sva događanja u svome okružju, ne bi li se dobro pripremili za nadolazeće dane.


„ Če pred Vidove tancaju muhe, zoveju dane suhe. Tuo znači da ake je pune muh prije 15. lipnja (ove ih godine nije baš bilo, op.a). onda bude suša se do rujna meseca. Same kaj tuo nije najgorše kaj se za Vidove more dogoditi: Če je na vidovo megla, šenica bu vžegla. A nastradale buju i gorice. Naši su stari zate na Vidove dragoga Boga presili da bu lijiepi i sunjčani dan, ali da i male vetrek puše – jer onda nije muh „, pojašnjavala je naša hraščinka baka Ivka.

Starica je znala još „mudroslovija“-


„ Če prije Vidova trs ocvete, dobrega vina se nadati ne smete.Je, ali treba i ove znati : Kulike dane pred Slavekove (21.6.) kukovača kuka, tulike danof se posle Miholja v prste huke. Zate nije dobre čuti kukovaču ove dane da z driva popieva : ku – ku, ku – ku... Hitete je kamen naj se mekne z grane od vašega sela jer inače bute po smrzavice grouzdje brali „, smijala bi se baka uoči svog imendana, sv. Ivana 24. lipnja. A kako se pripremala za imendan, koji joj je uvijek bio važniji od rođendana?

„ Čuj, nije se dobre preveč svojemu godu veseliti, jer ljudi rada vmerju okoli imendana ili rođendana (smijeh). Sama mene baš briga, ja sam se, fala Bogu naživela... Niš mi ne treba, same kupica rumenoga vina i komad kulača od ribizlina. Pojesti več buoznakulike nemrem jer sam stara, a oprave me ne muči. Senek si bum diela onu rubaču na ruožice, nigdar se ne zna šte mi more duojti čestitat „, prozborila bi baka i brže bolje se pogledala u ogledalo koje je uvijek držala pored sebe da vidi koliko je vrijeme bilo (ne)milosrdno prema njoj.


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-ce-pred-vidove-tancaju-muhe-zoveju-dane-suhe


Vide(l)o vuz Vidovo
Servus dragi Zagreb moj-tamburaski sastav KUD-a Ducec-Mraclin, 04:28

Servus dragi Zagreb moj-tamburaski sastav KUD-a Ducec-Mraclin
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #311 : Srpanj 05, 2012, 01:08:52 poslijepodne »
05.07.2012.

Dnevnik tate Bena

Televizor

I taman kad je najzanimljivije evo pak reklami. Taj dio kad su reklame more čovek i dobro iskoristiti. Stigneš prejti pišati, če ti je sila. Če vam je žena raspoložena morete i jedan seks na brzaka obaviti. Če nije stignete prejti do kioska če ste ostali bez cigaret. Ili prejti do gostione na pivu. Taman dok se to zbavite reklame su gotove. Ali još ide jedan red najava emisija raznih. Kad natrag počne film več ste pozabili kaj se prije događalo. Ali to uopče nema veze. Jer filmove kaj ih sad prikazivaju na televiziji ste mogli videti več par put prije.


Piše:Tomislav Benčić


Davnih dana televizor su nazivali kojekakvim imenima. Pa se tak, između ostalog za televizor govorilo da je čarobna kutija, ili recimo prozor u svijet. Morti je negda i bilo tak.

Denes imame pune programa za gledeti. Teoretski. Kak je na televiziji se več i več programa tak je se manje i manje toga za gledeti. Tak če krenete gledeti jen film na televiziji to je jedno prekrasno iskustvo. Nakon uvodnih minutu dvije filma mam su reklame. Bar jedno deset minuta. Onda nakon reklama najave emisija tere budeju taj dan, pa najave emisija tere budeju taj tjedan i na kraju najave emisija tere se budeju prikazivale of mesec. I evo natrag filma. Pa ga moreš natrag gledeti.

I taman kad je najzanimljivije evo pak reklami. Taj dio kad su reklame more čovek i dobro iskoristiti. Stigneš prejti pišati, če ti je sila. Če vam je žena raspoložena morete i jedan seks na brzaka obaviti. Če nije stignete prejti do kioska če ste ostali bez cigaret. Ili prejti do gostione na pivu. Taman dok se to zbavite reklame su gotove. Ali još ide jedan red najava emisija raznih. Kad natrag počne film več ste pozabili kaj se prije događalo. Ali to uopče nema veze. Jer filmove kaj ih sad prikazivaju na televiziji ste mogli videti več par put prije.

Sad kad ovo pišem su dvije vure po noči. I vani je 25 stupnjeva. Nema ni droptice vetra. Ves sam moker, a da vode videl nisam. Znam da je ljeto i da če zdaj nebu vruče, kad bu? A treba i na posel h Zagreb iti. Izbjegavam cug kolko god morem. Zabadava su željeznice napravile par klimatiziranih vagona kad velika večina putnika ne razme da če hočeju da ta klima dela kak spada treba zaprijeti vrata i ne otpirati okna. Puno je več onoh vagona teri nemaju klimu. Morti sam zato zmršavel. Imam saunu teru ne moram posebno plačati.

Kupil sam hčera paradajz h dučanu. Ljepi crveni, kaj nacrtani je bil. Z očima ga bi pojel. A znutra je još bil zeleni. Jedva čekam da moj paradajz h vrtu dozori. A taki bu. Onda bum par dana samo paradajz jel. Se dok mi se ne zgadi. Onda bum ga kuhal za zimu.

Kak sam sad spomenul i ljeto i paradajz zmislil sam se kak na moru prodajeju kojekakve poljoprivredne proizvode. Samo deneju to kaj bi prodali ispred hiže. I nišči ih ne pita niti za dozvole, niti za placovinu, niti za higijensku ispravnost. Baš me zanima kak se bi ja provel da tu h Zaboku tak uz cestu počnem prodavati nekaj?


http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/dnevnik-tate-bena-televizor

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Dalkovidnica: obluk v svet

KUD Mačkovec - Klinčec stoji pod oblokom, 01:54

KUD Mačkovec - Klinčec stoji pod oblokom
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #312 : Srpanj 10, 2012, 10:17:37 poslijepodne »

Zagorski list

Iz bakine pučke bilježnice
e-vundato: 04.07.2012.

Suhi juni lagve puni

Kre Petrova bi rodile i prve ruške, petruofke. Bile su slatke kak med, još se denes zmislim, a mi sme ih deca gledeli vu susedovu trnacu i čakali da on z družinu prejde na polje da si zememe koju rušku.


Piše:Zoran Gregurek


Jaj, niš ljudi naj ne govoriju pruotivne žrgučine i suše, jer znaš kak se veli: Suhi juni lagve puni. Rajši nek bu suša, ak muora biti, nek velka curnjava. Suša zeme jen leb kruga,a poplava dva. Tuo naj nigdar zabiti „,govorila je naša hraščinska baka za velikih žega u šestom mjesecu, koje su najčešće znale biti oko blagdana sv. Petra i Pavla, 29. lipnja.

A zašto su se naši stari dosta bojali grmljavine u lipnju?

„ Saki spametni čovek furt je na oprezu od grmljuvine. Posebne vu šestomu mesecu gda zna tak podmukle zagrmeti da misliš da bu ve strijiela pukla krej tebe i da bu of svijiet na puol raskolila. Je, naši stari su govorili da če pune grmi vu lipnju, da ne lijiepoga leta. More biti ... Same, poslušaj me dobre kaj ti bum ve rekla, oni šteri su živeli predi nas bili su spametnejši nek si mi mislime, oni su sadili drievlje štere čuva od gruoma. A tuo je lipa. Gda grmi, veli se da nije dobre pod drve sesti da te nej strijila pukla. Ali tuo ne vrijiedi za lipu štera čuva čoveka od gruoma. Negdar sme i grane lipe trgali i zapikavali na roženice (greda) vu hiži ili ober štalskih vrat metali da gruom nej vudril vu naše stanje.Veliju da tuo pomaže. Ja verujem... „,napomenula je baka.

Starica nam otkriva još jednu neobičnost.
„Vu lipnju ti sedem put grmi, i to dva put predi Medarda , a pet put do Petrova. Tuo je zračunala jena moja stara teca štera je vmrla prije pune, pune lijiet. A Peter i Pavel su se pri nas nazivali i mokri sveci jer bi te dan znale tak cureti, negdar i tuča, da bi se vraga oči pekle (smijeh). Kre Petrova bi rodile i prve ruške, petruofke. Bile su slatke kak med, još se denes zmislim, a mi sme ih deca gledeli vu susedovu trnacu i čakali da on z družinu prejde na polje da si zememe koju rušku. Gda nas je jemput vlovil na ruške, nem nigdar zabila, hitil je kolec vu nas. Nije nas pogodil, nek mu je, gda se vračal z grani, kolec opal njemu na glavu (smijeh). Ali je rekel mojemu tateku kaj sme napravili pak sme dobili špuotance, a brate je povlekel i za lasi „,prisjećala se baka s nostalgijom kasnih dvadesetih godina prošlog stoljeća.


Zvir:
http://www.zagorje.com/kolumne/pregled/iz-bakine-pucke-biljeznice-suhi-juni-lagve-puni-1


* * * * * * * * ** * * * * * * * * * * ** * *

VG-BAND...BEND ZA SVADBE... JEZUŠ KRISTUŠ KAK SMO ŽEJNI.wmv...091/7235000, 0:30

VG-BAND...BEND ZA SVADBE...JEZUŠ KRISTUŠ KAK SMO ŽEJNI.wmv...091/7235000

Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #313 : Srpanj 10, 2012, 10:31:12 poslijepodne »
Varaždinske vesti, br. 3518, 2012-06-05 

KAJ je naše pitanje i naš odgovor, naša duša i naša popevka
 
Piše: prof. Barica Pahič
 

Kajkavščina je imela gramatiku, pravopis i riešnik, a i bogatu književnost

Kak bi bilo pisati na kajkavščine i o kajkavščine, a ne malo zaroniti v njenu preteklost i podsetiti na ono kaj su naši stari za nju napravili? Bilo bi žalosno da se ves onie trud prebriše i pozabi, a znam da ima puno ljudi šteri misle da to nesmemo dopustiti i ne obzirati se na prigovore onie šteri same engleščinu “furaju” i na kajkavščinu z podsmehom glede. Znam da s tiem nie dobre ni preteravati, ali gda se malo nalukne v literaturu, more se videti da ja z tega prebogatoga materijala tu i tam same male “ščuknem” ono kaj bi čitatelje ipak moglo zanimati. Nie je, na žalost, puno onie do dvadeset i pete, ali onie starejših ima sikak.

Za ovi tekst sam zbrala malo z riečnika našega Varaždinca Andrije Jambrešića šteri je v njega za objašnjenja rieči i verzuše dieval. Nie je to nekaj od velike umetničke vriednosti, neg reakcija na sagdešnje življenje v kojem je videl i nekaj smiešnoga. Smiešna mu je npr. bila moda da muški nosiju duge lasi štere otraga povezuju v repek:

Sad je vreme čalarije.
Muške glave, kam gledite?
Ženske znate ciganije
Ter z vas sameh što činite?
Lasi svoje strižu žene.
Duge pak vam ostavljaju,
Z vami razum da promene
Kratku pamet vam davaju.
Vi batrive (hrabre) pak Dalile,
Ostrižene Samsonice
Ke ste lase zahitile
Pamet iščuč, drugo lice…



Ima tu i malo (i denešnje) “mačo” filozofije i biblijskih prispodob, ali kaj se more! Moda je moda, a dugolasni/ kratkolasni rat ni bil samo specifikum 20. stoletja. Denes, v 21. st. smo spram te mode čist ravnodušni. Ali zato je v modi nekaj drugo kaj je nešternim ljudem denes smešno, a za dva-tri stoletja budu se ljudi smejali tome zakaj jim je bilo smešno.

Zaprav, moram priznati da sam nie štela raspravljati o mode, neg podsetiti da z starih knjig moremo zeznati kak se negdar živelo i mislilo i da je v te preteklosti bilo ljudi šteri su o tem življenju pisali i z tiem obavljali korisni posel zapisivanja jezika i našega identiteta. Mi jesmo prerasli ta doba i tie način življenja i toga se nemamo zakaj sramiti jer, gda se uspoređujemo z drugim narodima tega doba, moremo spoznati da smo morti zaostajali v materijalnom bogatstvu, ali nie i v kulturnem delovanju. Kajkavščina je v te preteklosti imela se elemente jezičnoga  tandardiziranja: gramatiku, pravopis i riečnik. A bormeš i bogatu književnost.

Za one pak, šteri hočeju nekaj modernejšega (a reči mi je da se varaždinska književnost više ceni izvan Varaždina neg v njemu), dodajem jenu popevku našega suvremenika, varaždinskega pesnika, inicijatora osnivanja Varaždinskoga književnoga društva, Tugomira Oraka. Tu nebute imali razloga prigovarjati ni radi teme, ni jezika ni radi stila. A popevka morti komu izmami i kakev smiešek na lice.

Odluka

Na temelu Zakona o dobrem jelu i pilu i
božjom milošču, vu posebnom štimungu,
poradi sveobče dobrobiti občinstva,
donašam

ODLUKU
koterom se odlikuju
mali i vredni mravi

DORUČKOM VU TRAVI
Za iznimen doprinos vu pogledu
očuvanja narave,
ker su odnesli droptinice krujeka i salame
z naslovnice zgužvanih novin
oslikane slikom Eduarda Moneta,
f šteru je bil zamotan sendvič.



Zvir:
(str. 38)
http://varazdinske-vijesti.hr/pdf/3518.pdf 

Prvě kajkavskě gramatikě (na nemačkomu)

Prvu kajkavsku gramatiku (na njemačkome) napisao je Ignacij Szent-Mártony (Einleitung zur kroatischen Sprachlehre für Deutsche, Varaždin, 1783.), a na njemačkom su i gramatike Franza Korniga (Kroatische Sprachlehre oder Anweisung für Deutsche die kroatische Sprache in kurzer Zeit gründlich zu erlernen, 1795), Josipa Matijevića (Horvatzka Grammatika oder kroatische Sprachlehre, 1810.) i Ignaca Kristijanovića (Grammatik der Kroatischen Mundart, 1837.) , dok je gramatika Josipa Đurkovečkog dvojezična (Jezičnica horvatzko-slavinzka - Kroatisch-slavische Sprachlehre, Pešta, 1837.).

http://hr.wikipedia.org/wiki/Kajkavsko_narje%C4%8Dje

Kajkavska gramatika* na nemačkomu Ignaca Kristijanoviča z leta 1837. i prilog** te gramatike z leta 1840. oblizéki su za nemački čitajûčě kajolubcě i lubicě.

Gramatika ima 274 stranice (vuklučivo predgovor), a prilog 264 stranice (vuklučivo réčnikě: horvatsko-nemački (oko 3200 reči), ter nemačko-horvatski (oko 1050 reči)).

V prilogu su zanimlivi dvojezično (horvatski i nemački) pisani sledeči sadržaji:
râzne poslovicě  i govorâncijě, izrekě, spomenki rad véžbajna horvatskoga i rad pridobivajna fl(u)ě(n)tnosti  v horvatskomu jeziku, râzně pripovesti, prijatelski listi ( pisma), pot(v)rdě i sl.

 Nâstavek:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/mala-kajkavska-gramatika/msg26142/#msg26142


Ziga & Boris Lainer - Lasi Si Je Rudala, 03:49

Ziga & Boris Lainer - Lasi Si Je Rudala
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: HR.KAJ.NĚ? - Lépa naša kajkavska / pregled tisKAJna
« Odgovori #314 : Srpanj 13, 2012, 10:59:55 poslijepodne »
Međimurske novine, br. 876, 2012-06-21

Vsi smo počeli emajlerati

Očem vam reči gda je naš premjer, Zoki Milanovič, dobil dva nočna emajla i obedva so došli z našega hatara. Vu prvomo so „Međimorski Doljanci“ prosili Zokija nek nam Iveka ostavi kak župana jerbo je on pravi čovek na pravomo mesto i nek smetje da nekomo drugomo, a vu drugomo je pisalo nekaj čistam kontra, očem reči, tu je nešči nej potpisani prosil Zokija nej Iveka dene za ministra jerbo si je on to več jezeropot zaslužil. Još jempot smo mi Međimorci pokazali kak smo se ne dospomenuli i gda ne znamo kaj očemo.


Piše: Jožek radnik

Od gda nas je Evropa zela za svoje, očem reči, gda smo potpisali kaj Lejpa naša pe za sneho, mam smo se počeli spominati prek emajlov. Verjem gda vsi znate kak je dovčerašja ministrica za smetje, gospa Holy, zišla z tem emajlom šteroga je poslala glavnomo štrekaro. No, to je minulo i več se ne kanim baviti z lanjskim snegom, kak bi to sosed Pišta rekel. Očem vam reči gda je naš premjer, Zoki Milanovič, dobil dva nočna emajla i obedva so došli z našega hatara. Vu prvomo so „Međimorski Doljanci“ prosili Zokija nek nam Iveka ostavi kak župana jerbo je on pravi čovek na pravomo mesto i nek smetje da nekomo drugomo, a vu drugomo je pisalo nekaj čistam kontra, očem reči, tu je nešči nej potpisani prosil Zokija nej Iveka dene za ministra jerbo si je on to več jezeropot zaslužil. Još jempot smo mi Međimorci pokazali kak smo se ne dospomenuli i gda ne znamo kaj očemo. Tak je i Zoki nej znal kaj bi napravil, pak se je pospominal z svojim prvim potprecednikom. A z kim bi drugim. I na vse zadje je zišlo onak kak je zišlo. Ivek je zadovoljen, Doljanci so zadovoljni, a vu fotelji je gospon Zmajlovič. Kuliko sam mel za čuti, a tak je i Ivek rekel, gda je drugoga emajla poslal gospon Matek Posavec, ali ja vam se vu to ne bi štel mešati. 

Mogel ga je poslati on, a i mogel ga je poslati vsaki od nas šteri ima kompjutora. Kak so mi rekli statističari, a vsi znamo gda je statistika točen zbroj netočnih podatkov, gda mi Međimorci imamo cirka dvajsti jezeri kompjuterov, tak gda ne bode tak reško najti što je, itak, toga drugoga emajla posla. Ak ne predi, zazvedilo se bode črez tri mesece.

Predi nek smo se nadjali počeli so se čakoski političari boriti za mesto čakoskoga grackoga načelnika. I to, ne bodete veruvali, esdepeovci, šteri i ve držijo cugle vlasti vu svojaj rokaj. Nejpredi je gospon Šalamon testeral sebe i svoje mogučnosti i zazvedil je gda je još nej dal grado Čakovco vse kaj je kanil, kaj more i kaj je obečal, pak se je kandideral za još četiri leti hercuvanja vu gradonačelnikovoj fotelji. Još je niti sto kubikov vode ne preteklo pod buzoskim mostom na Trnavi, a več so se javili još dva „gradonačelniki“ i to vu istomo črleno-belomo esdepejovomo dreso. To so Gordan Vrbanec, precednik čakoskoga Grackoga vječa i Štefek Kovač, friški član Glavnoga esdepeovoga odbora. Vu zadje vreme se čudapot spominajo za jega dok so čakoski vrteci vu pitanjo, ali on vam ne hoda vu vrtec, kaj me ne bi krivo razmeli, Štefek vam je tam precednik Upravnog vječa. On je glavni tetama vu vrteco, a tete deci. Verjem gda Šalamona vsi poznajo, a posebno Čakovčanci i vsi znajo gda je to prekaljeni političar šteri je diplomeral lokalno politiko kak čakoski „gracki otec“, kaj nebom rekel „japa“ jerbo je več skorom 12 let vu grackoj vlasti, dok so Gordan i Štefek čuda mlajši i lepši. Vsi znamo gda vu grado Čakovco žensko biračko telo odlučivle i zato sam najgerek je li se, k leto, bode odlučilo za prefrigane malo stareše mustače ili pak za mladost, očem reči, ljepoto. Tuliko za ve, kaj se esdepeovcov dotikavle. No, nej znati kaj bodo drugi rekli, šteri kanijo biti prve čakoske vijoline. Najgerek sam kaj se bode pripetilo ak se bode pojavila i nekša gradonačelnica, i to pravi komad, šteri bode zapel za oko moškima, pak se bodo i moški genuli vum z krčme pak pejo glase davat mesto kaj bi potpirali šanka. Najte me krivo razmeti, ali sam, brzčas,malo prefletno počel o temo premišlavati. Ak se po jutro den pozna unda međimorski hadezeovci mislijo ozbiljno. Nejpredi so zebrali svojega nejglavnešega čoveka, kak vu Međimorjo tak i vu Lepoj našoj, a ve pak so si zebrali i štiri svoje domače potprecednike. Nejsam uspel zazvediti šteri je od teh četiri prvi, ali za to je nigdar ne kesno. Pravzaprav sam vam štel reči gdaje još nigdar nej bilo kaj bi nešči osvojil Međimorje, a gda je genuv z brega doli. Najme kaj, do ve so navek vsi išli od Doljnjega Međimorja prema gori,a hadezeovci so se ve zišli vu Svetomo Urbano, Štrigovi i Železni gori i genuli so prema doli. Kuliko sam mel za čuti, oni imajo vu svojemo Precedništvo i lovce tak gda brzčas znajo kaj delajo.

Naši mladi nam vse vejč i vejč pijejo. Kak dečki tak i puce, mesto kaj bi se parili, ženili i deco delali. Mladi Čakočanci to delajo vu parko, blizo negdašjega jezera, mladi Serjančari na špancer stezi polek Mure, a mladi Priločanci na Marini polek Drave. Vu zadje vreme muoči i mlade Čakovčare najti i na Trnavi, prek staroga Hrasta. Lejpo je to kaj imajo stalna mesta tak gda mi stareši znamo gde jiv moremo najti. Neje lejpo od mladih kaj to delajo polek vode jerbo bi mogli nutri pasti. No, ali naši stareši velijo gda so ljudi, a i žene, čuda boli ženi polek vode. Nebrem razmeti: tak mladi, a tak ženi!

Jako sam najgerek kak bode naš srebrni jahač z Pekinga, Filip Ude, zišel na Olimpijadi vu Londono jerbo se zaljubil. Čul sam gda mo se vrnula prva ljubezen od predi štiri - pet let, a to je jegov kojek z ručaj. Odnavek je tak bilo, prvo ljubezen je ne muoči zabiti, pak je to niti naš Fičo nej mogel naprajti.


Zvir:
http://www.mnovine.biz/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=13644:vsi-smo-poeli-emajlerati-&catid=301:joek-radnik&Itemid=575

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ime(j)la sem lepoga dečka

Višnja Korbar - Imela sem lepog dečka (Krapina 2009) Popevke zanavek HQ, 03:38

Višnja Korbar - Imela sem lepog dečka (Krapina 2009) Popevke zanavek HQ
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549